Naslov
Geometrija Staroga mosta u Mostaru i mjerni sustav u kojemu je građen
(Stari Most (Old Bridge) in Mostar – its Geometry and Metric System)

Autori
Peković, Željko

Izvornik
Prostor - znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam (1330-0652) 14. (2006), 31.; 34-41

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Hajrudin; arhitekt; mimar aršin; mjerni sustav; Mostar; Stari most
(Hajrudin; architect;)

Sažetak
Osmanski arhitekt Hajrudin, učenik Mimara Sinana, podigao je 1566. godine veličanstvenu građevinu, jedan od najljepših mostova na svijetu - Stari most u Mostaru. Most je u potpunosti srušen u ratnom sukobu 1993. godine. Obnavljala ga je međunarodna zajednica uz pomoć zemalja donatora. Dva projekta programa obnove Starog mosta u Mostaru su temeljem provedenog međunarodnog natječaja dodijeljeni tvrtki "Omega engineering" iz Dubrovnika: prvi - istraživanje, projekt i nadzor nad obnovom kula Tara i Halebija, i drugi - nadzor nad obnovom Starog mosta. Prilikom obnove most je temeljito istražen kao i pripadajući mu kaštel s kulama. Geometrija Starog mosta u Mostaru i mjerni sustav u kojem je izgrađen oduvijek je privlačila pozornost znanstvenika. U osmanskom carstvu osnovna mjerna jedinica bila je aršin. Upotrebljavalo ih se kroz povijest nekoliko: čarši aršin dužine 68 cm, endaze aršin 65 cm, terzi aršin 68 cm te graditeljski mimar aršin 75, 77 cm. Veliki poznavatelj mostova, pokojni prof. Milan Gojković dao je najznačajniji doprinos razumijevanju građenja i projektiranja geometrije mosta. On donosi zanimljiv prijedlog rekonstrukcije izvorne geometrije s pet radijusa zakrivljenosti te odnos proporcija građevine u odnosu na zlatni rez. Donosi i osnovnu mjernu jedinicu edezet aršin (62, 3 cm) s kojom je prema njegovu tumačenju izgrađen most a koja znatnije odstupa od poznatih mjera tog doba. Do jedinice dužine kojom je pokušao definirati geometriju i mjerni sustav mosta došao je na način da je podijelio raspon luka Starog mosta s brojem 46. Dakle, Gojković je raspon već izgrađenog mosta od 28, 68 metara podijelio sa 46 mjernih jedinica osmanskog carstva - aršinom te dobio aršin koji iznosi 62, 3 cm. Arheološkim istraživanjem utvrđeno je da je Hajrudin zatekao zidove upornjake starijeg drvenog mosta te ih je dograđivao. Isto je potvrđeno i arhivskim spisima o gradnji mosta. Dograđivanjem zidova upornjaka znatno smanjio raspon luka novog kamenog mosta. Razmak zidova upornjaka drvenog mosta iznosio je 34, 75 - 34, 88 metara, što je nesumnjivo utvrđeno istraživanjima. Podijeli li se ta dužina raspona s brojem 46, koliko je aršina u sultanovoj odluci o gradnji, dobijemo točnu dužinu mjerne jedinice – aršina od 75, 77 cm dužine. To je vrlo točna mjera graditeljskog - mimar aršina - osmanlijskog carstva. Analizom geometrije ostalih dijelova mosta na temelju fotogrametrijskih snimaka iz 1982. godine utvrdio sam da su svi građevni elementi mosta izgrađeni u mjernom sustavu mimar aršina i manjih mjera izvedenih njegovim dijeljenjem. Manja jedinica koja je izvedena njegovim dijeljenjem s brojem 24 je parmak koji iznosi 3, 157 cm. Analizirajući detaljno fotogrametriju mosta iz 1982. godine donosim razmatranja mjernog sustava i geometrije mosta. Zaključio sam da je most projektiran kao dio kružnice. Na pojedinim dijelovima dolazi do manjih deformacija, odstupanja u izvedbi, a najvjerojatniji razlog su udari rijeke i popuštanje skele. Deformacije su rezultirale vitoperenjem i deformiranjem skele mjestimično i prema gore - naravno sve u odnosu na zamišljeni idealni polukrug projektirane konstrukcije. Carlo Blasi je donio pretpostavljeni radijus pravilne kružnice od 20 aršina od 75 cm, sa spuštenim središtem od 4 aršina. Za dužinu aršina pretpostavio je dužinu približnu mimar aršinu, ali je nije dobio detaljnom metričkom analizom dijelova mosta. Razmak između dva upornjaka mosta iznosi od 28, 62 do 28, 71 metar, što iznosi 38 aršina (točan razmak bi bio 28, 77 m koristeći aršin 75, 77 cm). Kameni luk dio je kružnice, nešto manji od njezine polovice. Središte kružnice zakrivljenosti intradosa je nešto niže od strijele luka mosta, tj. od vijenaca na upornjacima od kojih počinje kameni luk. Visinska razlika između tjemena i vrha vijenaca je 15, 5 aršina ili 11, 74 metra. Polumjer kružnice zakrivljenosti mosta iznosi 19, 5 aršina ili 14, 76 metara, dijametar je dakle 39 aršina ili 29, 55 metara. Središte zakrivljenosti pomaknuto je dolje za točno 4 aršina ili 3, 03 metra u odnosu na vrh vijenca odnosno dna kamenog luka mosta. Karakteristika gradnji kupola đamija 15. i 16. stoljeća upravo je da se polukružno središte zakrivljenosti kupole spušta u njezin tambur. Pogledom na presjek nosive konstrukcije mosta očigledna je sličnost s presjecima njemu suvremenih kupola. Na Hajrudinovu mostu osnovna je mjerna jedinica graditeljski ili mimar aršin dužine 75, 77 cm. Kameni luk podignut je između kamenih zidova – upornjaka na obje strane rijeke. Na njima je izveden jednostavan vijenac za njegov oslonac. On je visok 31-33 cm, što odgovara visini 10 parmaka ili točnije 31, 57 cm. Intrados mosta građen je od 111 redova kamenih blokova. Svaki red sastavljen je od dva do pet kamenih blokova. Nad kamenim lukom istaknut je donji vijenac mosta, nad koji je isto tako istaknuto zidno platno mosta. Na vrhu zidnog platna, a ispod ograde mosta, istaknut je gornji vijenac mosta. Vanjski rub ograde mosta točno je nad zidnim platnom mosta. Intrados kamenog mosta širine je 5 aršina i 4 parmaka (5 1/6 A) što odgovara dužini od 391, 48 cm. Visina kamenih blokova luka mosta iznosi od 79 do 84 cm, najčešća mjera je 82 cm, nešto je duža od aršina, odgovara dužini od jednog aršina i 2 parmaka (1 1/12 A) ili ukupno 26 parmaka. Nad lukom mosta je donji vijenac, jednostavno profiliran visine 22, 1 cm, što odgovara mjeri od 7 parmaka. Istaknut je izvan luka 4, 5 parmaka. Nad sobom nosi zidno platno mosta koje je u odnosu na osnovni luk mosta istaknuto 1/6 aršina ili 4 parmaka što iznosi 12, 6 cm. Uvučeno je od rubova vijenca koji ga nose za ½ parmaka ili 1, 6 cm. Dakle, osnovni presjek mosta između dva zidna platna širine je 5 1/2 aršina (5 aršina i 12 parmaka) ili 417 cm. Unutar tijela mosta na njegove obje strane nalaze se "štedni otvori" promjenjiva presjeka koje formiraju tri zida. Dakle, presjek mosta uz obale sastoji se od tri vertikalna zida koje stoje na svodu. Vanjski su nešto deblji i izvana zidani vrlo pravilnim klesancima, dok je središnji zidan manjim neobrađenim kamenom. Širina štednih otvora i središnjeg zida između njih iznosi 1 aršin, dok su vanjski zidovi široki jedan aršin i 6 parmaka (1 1/4 A). Kamene ograde mosta leže na gornjem vijencu koji je visine 7 parmaka (22 cm) koji je istaknut 1/6 aršina ili 4 parmaka. Vanjski brid ograde je vertikalan i poklapa se u vertikali sa zidovima mosta. Dakle vanjski rubovi su im udaljeni 5, 5 aršina, dok je unutrašnji razmak 5 aršina ili 378 cm. Iz toga proizlazi da je vrh ograde širine 1/4 aršina ili 6 parmaka ili 18, 9 cm. Budući su unutrašnje strane ograde skošene u dnu, sa obje je strane za 1 1/2 parmaka uža hodna ploha. Ograda je visine 1 1/4 aršina, dakle 30 parmaka ili 94, 7 cm. Današnja kaldrma je dosta nepravilna i nije iz doba izgradnje mosta pa je neću mjerno analizirati. Izvorna kaldrma je bila potpuno nepravilna izrađena od neobrađenog kamena. Obalni zidovi zidani su u istom mjernom sustavu, raznih debljina ovisno o njihovom položaju i izloženosti hidrodinamičkim udarima rijeke. Uzvodni i nizvodni zidovi na lijevoj obali kontinuirane su debljine od 189 cm ili točno 2, 5 aršina. Na desnoj obali zidovi su promjenljiva presjeka. Nizvodni zid na toj obali je najzaštićeniji od udara te je i najtanji, oko 126 cm, što iznosi 1 2/3 aršina ili 40 parmaka. Uzvodna je strana od svih zidova najjače izložena udarima rijeke, tako da je graditelj uzvodno gradio zid promjenjiva presjeka. U dnu je širok 303 cm ili 4 aršina, stepenasto se sužava prema svom vrhu gdje je širine 114 cm ili 1, 5 aršina. Prostor koji on omeđuje s unutrašnje strane je bio zasut pijeskom u potpunoj visini. Obalni zidovi na lijevoj obali, za razliku od desne, kontinuirane su debljine od 2, 5 aršina (60 parmaka), uzvodni je na vrhu pridržan bačvastim svodom. Prostor iza njega ostao je podzemna nadsvedena nezapunjena prostorija. Debljine pojedinih zidova (deblji uzvodni, tanji nizvodni) te smislena proširenja desnog uzvodnog zida koji prima najjače udare rijeke koji se gotovo idealno poklapaju sa nivoima velikih voda i katastrofalno velikih voda govori u prilog poznavanju prilika vodnog režima na tom lokalitetu te graditeljevo iznimno poznavanje statike potpornog zida.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA