Naslov
Postavljanje i spektralne osobine glasa u zapadnom opernom pjevanju
(Placement and Spectral Characteristics of Voice on the Western Opera Singing)

Autori
Varošanec-Škarić, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Sažeci / Paškvalin, Marija - Zagreb : Poliklinika SUVAG, 2006

Skup
Dani Petra Guberine

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.05.2006. - 27.05.2006

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
postavljanje glasa; spektralne osobine; pjevački glas
(voice impostation; spectral characteristics; singing voice)

Sažetak
Prema kategorizaciji vrsta odnosa između ariaritenoidnog ili ariepiglotičkog stezanja sfinktera i glasnica, operno zapadno pjevanje kao jedan od načina glasnoga pjevanja Yanagisawa i dr. (1989) klasificiraju u treću vrstu. U tome tipu dolazi do čvrstog stezanja i sužavanja ariepiglotičkog sfinktera i grkljan je lagano niže postavljen od neutralnog postavljanja. Ariaritenoidno stezanje povezano je s prisutnošću pjevačkog formanta, što je iznimno važno za glasniji glas pri proizvodnji fonacije na višem intenzitetu za opernu klasičnu blještavo zvonku kvalitetu. Prema Sundbergu (1974) na pjevački formant u blizini 3 kHz morfološki djeluje laringalni rezonator, tj. laringalna cjevčica smještena na dnu faringalne cijevi. Rezonancija tog rezonatora odvaja se od ostalih rezonantnih osobina izgovornog prolaza u cjelini. Iza pjevačkog formanta u području spektralne blještavosti slijedi naglo gušenje malo viših frekvencija zbog upijajućeg djelovanja kruškolikih zatona (lat. sinus piriformes). Uslijed pak nadziranih okomitih grkljanskih pomaka postiže se modulacija vibrata koji daje bogatstvo glasu. Intenzitet i oblik pjevačkih formanata te osobine vibrata istraženi su na muškim pjevačkim glasovima (svjetski znamenitom basbaritonu Tomislavu Neraliću, koji je u svojoj karijeri pjevao uloge basa i basbaritona i dva mlađa školovana glasa basu i basbaritonu), jer muški glasovi mogu proizvesti poseban oblik snažnog pjevačkog formanta zbog anatomskih predispozicija i morfoloških oblika odnosa faringalne cijevi u odnosu na larigalnu cijev i na cjelokupni vokalni trakt. Pjevački visoki formant basbaritona (T. N., 80 g.) najjači je na između 2 - 2, 5 kHz i sastoji se od clustera dvaju formanata s podjednako jakim vrhovima. Razlika između govornog F4 (najjači na 2686 Hz) i pjevačkog formanta istog glasa iznosi 13, 06 dB. Potonja razlika u intenzitetu kod mladog basbaritona (H. B., 21 g.) iznosi 18, 56 dB. Pjevački formant basa (G. J., 22 g.) u pjevanju lieda i romanse čini skup formanata s podjednakom jakošću na 2 kHz do oko 3, 2 kHz (-16, 94 dB), u opernim arijama najjači je oko 3180 Hz (-23, 23 dB) i 3330 Hz (-19, 07 dB), a nekoliko je decibela slabiji u području 2, 5 – 2, 65 kHz. U pjevanju himne na belcanto način postigao je najjači intenzitet unutar pjevačkog formanta na vrhu frekvencije od 2793 Hz (-13, 76 dB) što je ujedno i frekventno područje tzv « ekstra pjevačkog formanta» . Može se zaključiti da iskusniji pjevački glas ima jači visoki pjevački formant zbog izvježbanog postavljanja glasa te da mlađi pjevački glasovi trebaju dugogodišnjim učenjem postavljanja i uvježbavanja glasa postići optimalne frekvencije pjevačkog formanta i intenziteta u svome rasponu i timbru, jer su to važni standardi dobroga pjevačkog opernog glasa. Nadalje, po svim akustičkim osobinama mlađih pjevačkih glasova stručnjaci mogu procijeniti buduće estetsko postignuće određenog glasa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA