ࡱ> Y _ bjbjWW 5==Q\]hhh4(` ` ` ` 8 l" ` YdL/L/"n/n/n/I0I0I0SSSSSSS$egLTYI0I0I0I0I0Te7n/n/L/e7e7e7I0n/n/Sbbb& bI0Se7e7O:BJl Sn/-< 2Z` ` 3tSf MAGISTARSKI RAD NATA`A MIROLOVI VLAH SVEU ILI`TE U ZAGREBU EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET MAGISTARSKI RAD TEMA: RELACIJE IZMEU STAVOVA O MODALITETIMA RJE`AVANJA SOCIJALNIH SUKOBA DJECE I MLADE}I I RAZINA POREMEAJA U NJIHOVOM PONA`ANJU ZAGREB, 2004. NATA`A MIROLOVI VLAH Zahvaljujem kolegicama i kolegama iz akola i ustanova koji su sudjelovali u provoenju istra~ivanja na terenu i pomogli mi pri sakupljanju podataka. Zahvaljujem svom mentoru, prof.dr.sc. Slobodanu Uzelcu na na pomoi pri izradi rada kao i prof.dr.sc. Nivex Koller-Trbovi na svim korisnim sugestijama. Posebno zahvaljujem svojim roditeljima na podraci, kao i suprugu Damiru na nesebi noj pomoi. SADR}AJ 1. UVOD.......................................................................................................................6 2. POREMEAJI U PONA`ANJU.............................................................................8 2.1. Pojam.........................................................................................................8 2.2. Kriteriji procjene poremeaja u ponaaanju...............................................12 2.2.1. Kriteriji za procjenu poremeaja u ponaaanju...........................14 2.2.2. Kriteriji za procjenu diferenciranog tretmana............................16 2.3 Klasifikacija poremeaja u ponaaanju Charlote Buehler.............................................................................................................20 2.4. Uo avanje rizi nih/zaatitnih imbenika....................................................23 2.5. Procjena ponaaanja....................................................................................30 3.5.1. Subjektivni i objektivni utjecaji na procjenu..............................30 3.5.2. Skale procjene.............................................................................33 3. STAVOVI................................................................................................................37 3.1. Pojam ........................................................................................................37 3.2. Stav i ponaanje.........................................................................................39 4. SOCIJALNI SUKOBI..............................................................................................44 4.1. Pojam.........................................................................................................44 4.2. Interpersonalni konflikti............................................................................49 4.3. Teorijski koncept Dudlyja Weeksa o modelima rjeavanja sukoba..........57 5. SVRHA, CILJEVI I HIPOTEZE ISTRA}IVANJA ...............................................64 5.1. Svrha i ciljevi istra~ivanja .........................................................................64 5.2. Hipoteze istra~ivanja..................................................................................67 6. METODE EMPIRIJSKOG ISTRA}IVANJA.........................................................70 6.1. Uzorci ispitanika ........................ .............................................................70 6.2. Uzorci varijabli..........................................................................................74 6.3. Na in prikupljanja informacija.................................................................77 6.4. Obrada informacija....................................................................................79 7. REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRA}IVANJA...................................................81 7.1. Deskripcija temeljnih rezultata..................................................................81 7.1.1. Razine poremeaja u ponaaanju..................................................81 7.1.2. Stavovi o obrascima ponaaanja u sukobu....................................85 7.1.2.1. ekanje.........................................................................85 7.1.2.2. Pristup brzog rjeaavanja...............................................86 7.1.2.3. Pobjeivanje.................................................................86 7.1.2.4. Kompromis..................................................................87 7.1.2.5. Suradnja........................................................................87 7.1.3. Stavovi prema obilje~jima sukoba ili ponaaanjima u sukobima..88 7.2. Relacije meu skupinama varijabli...........................................................97 7.2.1. Hi kvadrat....................................................................................97 7.2.1.1. ekanje..........................................................................97 7.2.1.2. Pristup brzog rjeaavanja................................................. 98 7.2.1.3. Pobjeivanje..................................................................100 7.2.1.4. Kompromis....................................................................101 7.2.1.5. Suradnja.........................................................................102 7.2.1.6. Poputanje......................................................................104 7.2.1.7. Prekidanje.......................................................................105 7.2.1.8. Nesretnost......................................................................106 7.2.1.9. Obostrano pobijeivanje.................................................107 7.2.1.10. Rjeaavanje rije ima.......................................................108 7.2.1.11. `akama..........................................................................109 7.2.1.12. Truditi se.......................................................................110 7.2.1.13. Jedno rjeaenje sukoba....................................................111 7.2.1.14. Uva~avanje....................................................................112 7.2.1.15. Tvrdoglavost.................................................................113 7.2.1.16. Samostalnost mladih.....................................................114 7.2.1.17. Kukavi luk....................................................................115 7.2.1.18. Iskoritavanje................................................................116 7.2.1.19. tetnost.........................................................................117 7.2.1.20. Batine u sukobu............................................................118 7.2.1.21. Neobaziranje.................................................................120 7.2.1.22. Obostranost suradnje....................................................121 7.2.1.23. Nepoputanje................................................................122 7.2.1.24. Posredovanje.................................................................123 7.2.1.25. Samoiskaz.....................................................................125 7.2.1.26. Udarac...........................................................................126 7.2.2. Diskriminativna analiza.................................................................127 7.2.2.1. Rezultati prve diskriminativne analize............................127 7.2.2.2. Rezultati druge diskriminativne analize..........................130 8. ZAKLJU CI.............................................................................................................135 8.1. Verifikacija hipoteza.....................................................................................137 8.2. Mogua aplikacija rezultata...........................................................................145 9. LITERATURA...........................................................................................................149 10. SA}ETAK..................................................................................................................158 11. PRILOZI.....................................................................................................................160 1. UVOD Why study conflict? Because if we don`t, we are more likely to repeat damaging patterns we see on the job and in our homes. W.W. Wilmot J.L. Hocker Istra~iva i (Wilmot i Hocker, 1998) s University of Montana ka~u da e istra~ivanje zakonitosti konflikta omoguiti njihovo bolje razumijevanje kao i uvid u sve ono ato vodi k destruktivnom razvoju ato e omoguiti izgraivanje produktivnije opcije za sebe, kako na radnom mjestu, tako i kod kue. Zadnjih desetak godina je u Hrvatskoj stru ni i znanstveni interes za ovo podru je ljudske komunikacije poja an. Interes za izu avanje nastanka, dinamike i rjeaavanja sukoba vezan za djecu i mlade s poremeajima u ponaaanju je razumljiv zbog u inkovitijeg tretmana i pravovremene prevencije. Temeljem dosadaanjih spoznaja i saznanja, mo~e se rei da je problem neefikasnih na ina upravljanja osobnim sukobima jedan od rizi nih faktora za spomenutu grupu djece. Socijalna pedagogija, u novije vrijeme (premda se o tome i prije govorilo), kao da se okree sve viae snagama u djetetu, k njegovim razvojnim mogunostima. Postoji sna~no usmjerenje k pojedincu, uva~avaju se njegove individualne prednosti, talenti i sklonosti. Izbjegava se uniformnost zadovoljavanja potreba i sve viae se ide k diferencijaciji individualnih programa. Kod nas se, pod utjecajem tranzicijskih promjena i uvoenjem individualisti kih vrijednosti u druatvo, sve viae po inje uviati svrsishodnost tretmana koji je usmjeren prema pojedincu. Interpersonalni sukobi su druatvena pojava koja postoji kod svih ljudi koji ~ive s drugim ljudima. Prema na inu kako netko, uglavnom ili prete~no uvijek, rjeaava svoje sukobe, mi esto, iskustveno, zaklju ujemo i o tome kakav je on ovjek. Na primjer, osobu koja je sklona u sukobu prisiljavati druge da se pokoravaju njenim ~eljama, esto emo smatrati diktatorom, pa i kada je procjenjujemo u situacijama koje nemaju konfliktni karakter. Mo~e li to biti i kriterij za prepoznavanje onoga ato zovemo poremeaji u ponaaanju? Naravno ne. Te~i se znanstvenim odgovorima, a takvih je veoma malo na ovom podru ju istra~ivanja. Mladi ljudi, za razliku od starijih, u pravilu joa nemaju izgraene stalne, razmjerno stabilne mehanizme ni socijalno prihvatljivog a ni individualno korisnog ponaaanja u socijalnim sukobima. Mada u tom ponaaanju u pravilu preuzimaju modele starijih naraataja, u kulturi kojoj pripadaju razumljiva je njihova potreba iznala~enja i izgradnje vlasitoga identiteta i na ovome planu a time i njihova doprinosa toj kulturi. Mladi s razli itim teakoama socijalne integracije vjerojatno imaju osobito izra~ene poteakoe iznala~enja i izgradnje vlastitoga identiteta putem diferencijacije i asocijacije prema obrascima ponaaanja u socijalnim sukobima. Ka~emo vjerojatno stoga ato nije poznato da je do danas ovaj problem znanstveno istra~ivan. S druge strane poznata su brojna stru na stajaliata prema kojima upravo mladi s teakoama socijalne integracije, a napose mladi s poremeajima u ponaaanju mogu biti prepoznavani i po svome razmjerno specifi nom ponaaanju u socijalnim sukobima. Ova se specifi nost ogleda na najmanje dvije razine: (1) na razni u estalosti ula~enja u socijalne sukobe, a radi se svakako o razmjerno u estalijem ula~enju u socijale sukobe nego ato bi to bilo svojstveno ostalim njihovim vranjacima te (2) na razini uspjeanosti izla~enja iz socijalnih sukoba (razrjeaavanja ili prevladavanja sukoba), gdje se takoer radi o manjoj uspjeanosti nego ato je ona svojstvena veini njihovh vranjaka. Obje se razine u realnome ~ivotu stapaju u jednu krajnje nepovoljnu posljedicu - u socijalno ponaaanje ovih mladih ljudi koje sa socijalnoga aspekta izgleda u cjelini konfliktno. Sa socijalnog aspekta, dakle, stje e se dojam, na~alost utemeljen, da ova skupina mladih ljudi neprestano ulazi u nove socijalne konflikte, a da iz ranijih nije uspjela izii. Ili, druga ije, kao da neprestano ~ivi u jednom velikom i beskrajno dugom socijalnom konfliktu. Naae je uvjerenje da bi spoznaje o povezanosti izmeu razli itih stupnjeva teakoa u socijalnom ponaaanju i stavova o razli itim obrazacima ponaaanja u socijalnim sukobima, pa i nekih obilje~ja tih stavova mogle pridonijeti stvaranju prostora za eventualni mogui sustavni, pa i korektivni, utjecaj na ponaaanje u socijalnim konfliktima kao komponentu socijalnog ponaaanja. 2. POREMEAJI U PONA`ANJU 2.1. Pojam Kada se termin poremeaji u ponaaanju koristi u miljeu koji se bavi djecom i mladima, kod nas u Hrvatskoj, tada se misli na one manifestacije ponaaanja koje, prema procjeni odraslih osoba koje se bave tim djetetom (roditelja, nastavnika, lije nika, policajaca, psihologa, pedagoga i mnogih drugih), tom djetetu daju obilje~je druga ijeg pojedinca od veine djece iz njegove sredine i to u negativnom smislu, a koja iziskuju da se prema tom djetetu poduzme neka ciljana intervencija kojom bi se to ponaaanje promijenilo u pozitivnom, ~eljenom smjeru. Openito, poremeajima u ponaaanju se ne nazivaju odstupanja primjeena u pozitivnom smislu (npr. iznimna intelektualna ili sportska postignua). Poremeaji u ponaaanju negativno utje u na gotovo sve aspekte psihosocijalnog funkcioniranja djeteta podrazumijevajui obiteljsko funkcioniranje, funkcioniranje meu vranjacima, socijalno i profesionalno funkcioniranje (Moretti i sur., 1997, prema Pejovi-Milovan evi i sur., 2002). Kada se definira pojam poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i, treba rei o kojoj se populaciji zapravo radi. U odnosu na dob, a prema zakonskim odrednicama, mogu se razlikovati sljedee dobne skupine: 1) djeca, od 0 do 14 godina; 2) mlai maloljetnici, od 14 do 16 godina; 2) stariji maloljetnici, od 16 do 18 godina; 4) mlai punoljetnici, od 18 do 21 godina. U odnosu na dob, a prema mogunostima planiranja stru nog djelovanja: 1) predakolska populacija; 2) akolska populacija ni~ih razreda; 3) akolska populacija viaih razreda; 4) srednjoakolska populacija. U praksi, kod stru njaka, a i u airem druatvenom kontekstu mogu se susresti razli iti termini kojima se pokuaava opisati ponaaanje koje odstupa od uobi ajenoga. To su termini koji proizlaze iz razli itih shvaanja poremeaja u ponaaanju, u odnosu na struku, u odnosu na uzroke ili posljedice ponaaanja. Termini su razli iti prema kriteriju temeljnog teorijskog pristupa ili ubla~avanju posljedica. Tako susreemo termine kao ato su: delinkventno ponaaanje, devijantno ponaaanje, patoloako ponaaanje, prijestupniatvo, hiperaktivnost, zlo esta djeca, nemirna djeca, teako odgojiva djeca, odgojno i obrazovno zapuatena djeca i druge. Krenuvai od tvrdnje da se pojam poremeaja u ponaaanju mo~e viaezna no shvatiti, na jednom polu odreivanja pojma mo~emo govoriti o djeci i mladima - initeljima inkriminiranih radnji, pa tako jednim nazivom o delinkventima u u~em smislu rije i. Daleko je vei broj onih mladih osoba i djece koji joa nisu evidentirani kao po initelji kaznenih djela, ali ih svrstavamo u kategoriju osoba s poremeajima u ponaaanju u airem smislu. Stoga se mo~e kod jednog broja djece i mladih prepoznati, na drugom polu odreivanja pojma, prisutnost poremeaja u ponaaanju koji su manjeg intenziteta i manje druatveno uo ljivi. Postoji pretpostavka da bi se oni, uz odreene okolnosti, mogli razviti u neke od te~ih oblika odstupajueg asocijalnog ili antisocijalnog ponaaanja. Rizi na ponaaanja, ako se zadr~e, tijekom ~ivota mogu generirati brojne poteakoe u socijalnom funkcioniranju, primjerenom vraenju roditeljske uloge, odgovornoj brizi za vlastito zdravlje i openito, mogu ote~avati uspjeanu integraciju u razli ite grupe druatvene zajednice. Autori Singer i Mikaaj-Todorovi (1993), isklju ivo u fenomenoloakom opisu, pod pojavnim oblicima delinkventnog ponaaanja navode samo one razli ite, u vanjskom svijetu zamjetljive oblike ponaaanja, injenja ili propuatanja kojima se ostvaruju razli ita obilje~ja kaznenih djela. Jaaovi (1967) polazi od kraenja zakonskih, pa i opeva~eih moralnih normi kada u svojoj definiciji poremeaja u ponaaanju navodi da pod prijestupni kim ponaaanjem podrazumijevamo druatveno neprihvatljivo ponaaanje, odnosno, protudruatveno ponaaanje mladih. Dobreni i Poldruga  (1974) su pojam poremeaji u ponaaanju opisale kao skupni naziv za sve one pojave bioloake, psiholoake i socijalne geneze koje manje ili viae pogaaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost i reaktivnost, te neugodno, ili dapa e, atetno i opasno utje u na druge pojedince i druatvene organizacije (obitelj, dje je ustanove, akolu, u~u i airu zajednicu). Uzelac (1995) isti e pojavu raznolikosti termina kao posljedicu prvenstveno okolnosti da se problemom poremeaja u socijalnom ponaaanju mladih bave stru njaci razli itih disciplina, te uo ava da se nekim terminima pokuaava samo opisati ponaaanje, nekima nastoji ukazati na etiologiju, a neki isti u teakoe u pokuaaju odgoja osoba takvog ponaaanja. Tako autor definira ovaj pojam, a referirajui se na znanstveno istra~iva ki rad autora koji su se sustavno njime bavili proteklih tridesetak godina (V. Kova evi, T. Dobreni, V. Poldruga , J. Baai, M. Mejovaek, M. Singer i drugi) kao: "ponaaanje koje se znatnije razlikuje od uobi ajenog ponaaanja veine mladih odreene sredine, ponaaanje koje je atetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaaa, tako i za njenu airu okolinu, te ponaaanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stru nu i /ili airu druatvenu pomo radi uspjeane socijalne integracije takve osobe" (isto, str. 36), te naglaaava kako termin svoj puni smisao dobiva tek u odnosu prema veinskom prosjeku. Pejovi-Milovan evi i sur. (2002, str. 139) definiraju poremeaje u ponaaanju kao "one pojave u ponaaanju, razli ite bioloake, psiholoake, pedagoake i socijalne geneze koje izlaze iz okvira opeprihvaenih normi ponaaanja odreene sredine i odnose se na ugro~avanje prava drugih i/ili na obezvrjeivanje i neprihvaanje socijalnih normi". Ajdukovi (2000) piae o mogunosti koriatenje termina prema kojem bi se mladi s poremeajima u ponaaanju razvrstavali s obzirom na stupanj progrediranja druatveno odstupajueg ponaaanja. Ona opisuje slijedee razine: problemi u ponaaanju, preddelinkventno ponaaanje, delinkventni in i kriminalni povrat. Morris and Hawkins (1960, prema Regoli and Hewit, 1991, str.17,) komentiraju dostupnost manipulacije pojmom maloljetni ke delinkvencije (juvenile deliquency): "Maloljetni ka delinkvencija nije jednostavan termin. Ona zna i razne stvari raznim pojedincima, i zna i razne stvari raznim grupama. Zna ila je razne stvari u istim grupama kroz razna vremena.... U airoj primjeni, termin maloljetni ke delinkvencije se koristi da bi se opisao velik broj neodobravajuih ponaaanja djece i mladih. U tom smislu, gotovo sve ato mladi ine a ostalima se ne svia se naziva maloljetni ka delinkvencija." U odlu ivanju ato se mo~e, a ato se ne mo~e definirati kao poremeaj u ponaaanju, bitna su dva osnovna kriterija. To je fenomenoloaki kriterij, prema kojemu postoje podjele na vrlo brojne i razli ite poremeaje (npr. razlikovanje eksternaliziranih i internaliziranih poremeaja u ponaaanju, poremeaji kojima se krai zakon i poremeaji koji imaju preddelinkventni karakter i sl.), kao i etioloaki kriteriji koji opisuju uzroke i razloge nastanka poremeaja u ponaaanju (nepovoljni utjecaji sredine, odgojno-obrazovna zapuatenost, organske promjene sredianjeg ~iv anog sustava, utjecaj traume i sl.) Dakle, postoje razli iti pristupi, podjele i klasifikacije poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i. Naj eae koriatena je podjela na dvije osnovne skupine (Achenbach i Edelbrock, 1987, prema Steinberg, 1993; Koller-Trbovi i sur., 2001). To su: Eksternalizirani poremeaji, tzv. aktivni - kada je ponaaanje nedovoljno kontrolirano i usmjereno prema drugima. To su sljedea ponaaanja: impulzivnost, hiperaktivnost, nepa~nja, neposluanost, suprostavljanje, nepokornost, negativisti ko ponaaanje, agresivnost, destruktivnost, delinkvencija. Internalizirani poremeaji, tzv. pasivni - ponaaanja koja se pretjerano kontroliraju i usmjerena su prema sebi, npr. anksioznost, strah, sram, tuga, nisko samopouzdanje, depresija, povu enost, somatske teakoe. Neki se oblici poremeaja te~e mogu izravno svrstati u odreenu kategoriju prema prethodnoj podjeli. To su npr., teakoe u u enju i neuspjeh u akoli koji mogu predstavljati izravnu ili neizravnu posljedicu ovih ponaaanja ili su oni uzroci takvih ponaaanja. Nadalje, kako se poremeajima u ponaaanju bave stru njaci razli itih profila, tako ih i razli ito definiraju. U ovisnosti od svog teorijskog okvira i polaziata za shvaanje pojave, razli ito je tuma e psiholozi, psihijatri, sociolozi, pedagozi, pravnici itd. Iz definicija nekih autora, koje Opi (1999) sa psiholoakog stajaliata navodi u svojoj analizi pojma poremeaja u ponaaanju, mo~emo ovdje sa~eti njihove slijedee karakteristike (M. i T. Koai ek, 1965; Kirk,1971; Andrilovi i udina, 1990; Gajer-Piacun, 1985, prema Opi, 1999): radi se o poremeaju koji je povezan s djetetovim stavovima ili mehanizmima kontrole ponaaanja, odnosno li noau; rije  je o ponaaanjima koja za posljedicu imaju trajne poteakoe u komunikaciji s okolinom; ta ponaaanja se smatraju razvojnim poremeajima i u funkciji su neuspjele socijalizacije; Neke psiholoake akole objaanjavaju poremeaje u ponaaanju nezadovoljenim potrebama. Glasser (1994) je ustanovio da se radi o etiri osnovne ljudske potrebe ovjeka kao druatvenog bia, a to su: potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za moi i uva~avanjem, potreba za zabavom i potreba za slobodom. Ako je neadekvatno zadovoljena bilo koja od te etiri potrebe, dolazi do naruaavanja sklada u ponaaanju pojedinca. Sa stajaliata glavnih predstavnika socioloakog funkcionalizma, Parsonsa i Mertona, u objaanjavanju devijantnog ponaaanja ljudi ne polazi se od psiholoake konstitucije pojedinaca, nego od druatvene strukture (Kuva i, 1990). Te strukture, odnosno o ekivani obrasci ponaaanja, sadr~avaju svoju osnovu u vrijednostima i normama. Istovremeno su te strukture, odnosno obrasci ponaaanja, vrsto utemeljeni u institucijama kroz itave generacije stanovniatva u nekom druatvu.. Merton (1964) isti e jedan oblik prilagodbe socijalnoj dezintegraciji, a to je "povla enje" koje se iskazuje mehanizmima bijega od zahtjeva koje postavlja druatvo. Mehanizmi izrastaju iz neprestanih poraza u ~elji da se cilj postigne dopuatenim postupcima i iz nemogunosti da se usvoje nedopuatena sredstva radi uroenih ograni enja i institucionaliziranih prinuda koje ne osporavaju isticanje postignua cilja. Zastupnici teorije socijalne kontrole smatraju da e pojedinci koji nemaju sna~no uporiate u druatvenim institucijama, kao ato su obitelj, akola, radno mjesto, vrlo vjerojatno tendirati devijacijama i ponaaati se nekonvencionalno u mnogostrukim oblicima razli itih problemati nih ponaaanja. To mo~e kod mladih ljudi oslabiti veze s druatvom u cjelini i poticati na nekonvencionalna ponaaanja, priklanjanje nekonvencionalnim vranja kim grupama ili dovesti do uplitanja u neka od problemati nih ponaaanja koja se mogu fiksirati uz daljnje problemati ne razvojne aktivnosti. Ova je teorija sklona objaanjavati prevalenciju poremeaja u ponaaanju kod siromaanih, gradskih pripadnika manjina. (Gottfredson i Hirschi, 1990, Hirschi, 1969, prema Steinberg, 1993). 2.2. Kriteriji procjene poremeaja u ponaaanju Procjenjivanje poremeaja u ponaaanju se ini radi zaklju ivanja o nu~nosti i svrhovitosti mogue budue intervencije pa je zato va~no da kriteriji za procjenu poremeaja u ponaaanju budu jasni i nedvosmisleni. To je, naravno, teako postii jer postoji niz okolnosti koje pridonose nesporazumima u razumijevanju poremeaja u ponaaanju. To je, prije svega, injenica da u toj procjeni sudjeluju stru njaci razli itih teorijskih usmjerenja, ato rezultira i razli itoau u generalnim stavovima o tome ato je to poremeaj u ponaaanju, a ato nije, te kakvu intervenciju treba poduzeti. Zatim, relevantna je injenica da se radi o mladoj osobi koja je u razvoju pa se samim tim esto njezino ponaaanje mo~e promatrati kao posljedica krize razvojne dobi. Nadalje, tu su druatvene okolnosti koje daju okvir, kontekst za individualno ponaaanje, a taj okvir je neprestano podlo~an promjenama. I kona no, druatveni konsenzus o tome ato jest, a ato nije neprihvatljivo ponaaanje nije uvijek transparentno i jasno definiran u druatvu, ato mo~e zbuniti populaciju mladih ljudi o kojima je ovdje rije , pa i stru njake koji donose procjene. Uslijed nepostojanja jasnog konceptualnog okvira za jednozna nost u procjenjivanju poremeaja u ponaaanju te jasno definiranih i pouzdanih instrumenata (kao ato to ima npr. medicina u odreenim segmentima) za objektivno procjenjivanje poremeaja u ponaaanju, esto su procjene prepuatene subjektivizmu i "ad hoc" odlukama. Danas e svaki ozbiljan i odgovoran pristup djeci s poremeajima u ponaaanju uva~avati nu~nost poativanja pojedinog slu aja i imat e u vidu da kod svakog ovjeka postoje zdravi i bolesni dijelovi, odnosno one razli ite komponente psihosocijalnog konteksta li nosti koje bi se mogle interpretirati kao poremeaj i one za koje se to ne bi moglo rei. (Winkel, 1994; Vernooij, 1994). Za provoenje individualiziranog pristupa u tretmanu mlade osobe va~no je istinito i relevantano uo avanje i razumijevanje njegovih potreba te okolinskih karakteristika. Pri tome valja voditi ra una kako o rizi nim, tako i o zaatitnim imbenicima razvoja koji obilje~avaju tu mladu osobu. Kobolt (1999) navodi da je za odgovarajue shvaanje poremeaja ponaaanja i li nosti potrebno detaljno i dublje razumijevanje mlade osobe, njenih individualnih obilje~ja i razvojnih mogunosti, a smatra da ne smije biti izostavljena detaljna i cjelovita evaluacija njenog socijalnog konteksta. Mo~e se rei da su kriteriji za definiranje poremeaja u ponaaanju usko vezani za izbor pojedine klasifikacije jer je ona polaziate za prepoznavanje i opisivanje pojave ali i odrediate smjera budueg tretmana. Iz raznolikosti klasifikacija proistje e i raznolikost pristupa u dijagnosticiranju, odnosno opisivanju odreene pojave, u njenom prepoznavanju i imenovanju i, posredno, odabiru budue intervencije. Moglo bi se rei da ve sam izbor odreene klasifikacije usmjerava i itav konceptualni pristup bavljenja odreenim problemom. Npr. nee biti isto teorijsko-konceptualno opredjeljenje za daljnju intervenciju opredijelimo li se klasificirati prema fenomenologiji ili etiologiji pojave. "Klasifikacija je na in vienja svijeta u odreenom vremenskom asu". Prema ovim rije ima Normana Sartoriusa, ravnatelja Odjela za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije (Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 1999), pojam klasificiranja predmeta neke klasifikacije je relativan i podlo~an promjenama i preispitivanjima. Stoga je va~no da ih se u primjeni ne shvaa doslovno, ve da poslu~e kao konstrukt, baza za shvaanje svijeta pojava koje se promatraju. Osim navedenih prednosti, klasifikacije mogu imati i stigmatizirajui karakter, posebice ako se ne prihvati nu~nost evaluacije po etne dijagnoze kroz tretman. (First i sur, 1997 str. 14): "Potvrivanje po etne dijagnoze esto zahtijeva protok vremena da bi se pokazala obilje~ja tijeka lije enja." Novosel-Kernic (1991) je konstatirala da klasifikaciju u na elu ne mo~emo ukinuti jer u znanosti najprije polazimo od klasifikacija i kategorizacija. Primjeuje i kako osjeamo odbojnost da kategoriziramo ljudska bia, dok mnogi stereotipi postoje i izvan stru ne kategorizacije. Dok neke klasifikacije slu~e kao kriteriji za procjenu poremeaja u ponaaanju, nekima je svrha precizno utvrivanje specifi nih potreba djece i mladih s poremeajima u ponaaanju radi procjene razine diferenciranog tretmana 2.2.1. Kriteriji za procjenu poremeaja u ponaaanju Za procjenu postojanja odreenog poremeaja u ponaaanju postoje kategorijalne i dimenzionalne klasifikacije. DSM-IV i MKB-10 se smatraju fenomenoloakima, a V os ICD-10 Meunarodne klasifikacijske sheme psihosocijalnih smetnji u djetinjstvu i adolescenciji etioloakom klasifikacijom. Skupina autora (First i sur.1997), u Priru niku za diferencijalnu dijagnostiku, opisuje fenomenoloaku klasifikaciju DSM-IV. Ta se klasifikacija neprestano nadopunjuje i provjerava, a utemeljena je na istra~ivanjima velikih timova znanstvenika airom svijeta. Diferencijalna dijagnostika nudi skupinu meusobno isklju ujuih dijagnoza koje nastoje ato bolje opisati klini ku sliku. Nudi mogunost za prepoznavanje i izbor jedne ili viae dijagnoza istovremeno s tim da opisuje i one koje se meusobno isklju uju. Autori Priru nika upozoravaju da se "dijagnoze iz DSM IV moraju smatrati opisnim karikama koje su korisne prilikom izmjenjivanja dijagnosti kih poruka" (First i sur.,1997, str 13.). Operativno, navodi se aest temeljnih koraka za postupak postavljanja diferencijalne dijagnoze: 1) isklju ivanje simuliranja; 2) isklju ivanje psihoaktivne tvari kao etioloakog imbenika; 3) isklju ivanje opeg zdravstvenog stanja kao etioloakog imbenika; 4) odreivanje osebujnog primarnog/ih poremeaja; 5) razlikovanje Poremeaja prilagodbe od specifi nog poremeaja, neodreenog i 6) odreivanje granica prema normalnosti (bez duaevnog poremeaja). Za podru je rada s djecom i mladima s poremeajima u ponaaanju je zanimljiv jedan dio eksternaliziranih ponaaanja kojima se bavi klasifikacija: 6. Deficit pa~nje i poremeaji s nasilni kim ponaaanjem 6.1. Deficit pa~nje/Hiperaktivni poremeaj (Nije dio modela negativisti kog, neprijateljskog i prkosnog ponaaanja, ve je dio modela nepa~nje i/ili hiperaktivnosti. Javlja se u najmanje dvije razli ite situacije i uzrokuje klini ki zna ajna oateenja, te ima po etak prije dobi od 7 godina, ato ne mora biti slu aj, pa je tada rije  o dijagnozi koja ukazuje na druge duaevne poremeaje.) - kombinirani tip - tip s prete~itom nepa~njom - prete~ito hiperaktivno-impulzivan tip 6.2. Deficit pa~nje/Hiperaktivni poremeaj, neodreeno 6.3. Poremeaj ophoenja (Nije povezan s niskim IQ-om i oateenjem prilagoenog funkcioniranja, ali jest dio modela antisocijalnog ponaaanja.) - po etak u djetinjstvu/po etak u odrasloj dobi (blagi, umjereni i teaki oblik) 6.4. Poremeaj s prkoaenjem i suprostavljanjem (Nije dio modela antisocijalnog ponaaanja, ali jest dio modela negativisti kog, neprijateljskog i prkosnog ponaaanja. U slu aju da se to ponaaanje javlja eae nego je to obi no za dijete te dobi i uzrokuje klini ki zna ajna oateenja, ato ne mora biti slu aj, sumnja se na duaevni poremeaj.) 6.5. Poremeaj s nasilni kim ponaaanjem, neodreeno Za procjenjivanje ovako klasificiranih poremeaja u ponaaanju je u prakti noj primjeni Skala procjene ometajuih ponaaanja (Pelham i sur., 1992). Ima 45 varijabli prema kojima se procjenjuju postojanje i intenzitet ometajuih ponaaanja. Kod procjenjivanja valja voditi ra una o normama. Tako, npr., kod dijagnosticiranja hiperaktivnosti treba biti prisutno bar 6 kriterija ili u kui ili u akoli, s time da se isti ne vrednuju dvostruko. Za postavljanje dijagnoze prkoaenje treba biti prisutno bar 4 kriterija. Kod poremeaja ophoenja i ponaaanja treba biti prisutno 2-3 kriterija. Ove procjene vrijede u slu aju kada je odreeno ponaaanje procjenjeno s "dosta" i/ili "puno" i traje du~e od aest mjeseci. Dakle, da bi se odredilo postojanje nekog od poremeaja u ponaaanju uva~avaju se odreeni, unaprijed dogovoreni, kriteriji intenziteta, te~ine, trajanja i u estalosti pojave. Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema takoer pretpostavlja kriterije za procjenu poremeaja u ponaaanju temeljem fenomenoloake deskripcije. Njezina deseta revizija, MKB 10 (1999), je takoer jedan od klasifikacijskih sustava koji se prete~no koristi u Evropi, za razliku od DSM-IV koji je viae u upotrebi u SAD-u. U V su poglavlju MKB 10 svrstani slijedei duaevni poremeaji i poremeaji ponaaanja: - poremeaji ponaaanja ograni eni na obiteljsku sredinu, nesocijalizirani poremeaji u ponaaanju i emocijama, socijalizirani poremeaji u ponaaanju, poremeaji u obliku protivljenja i prkosa, drugi poremeaji u ponaaanju i nespecificirani poremeaji u ponaaanju. Za uspostavljanje dijagnoze je neophodno uzeti u obzir razvojni nivo djeteta i napraviti jasnu granicu s oblicima ponaaanja vezanim za normalni razvoj djeteta. Takoer je neophodno da se manifestirani oblici poremeaja u ponaaanju javljaju najmanje aest mjeseci, a prisutnost ovog poremeaja isklju uje se ukoliko postoje shizofrenija, manija, pervazivni razvojni poremeaj, hiperkineti ki poremeaj i depresija (Pejovi-Milovan evi i sur., 2002). Mo~e se primjetiti da se MKB 10 klasifikacija opredjelila zadr~ati razli ite oblike poremeaja u ponaaanju u smislu socijalizirani/nesocijalizirani oblici, dok DSM-IV razlikuje poremeaje u ponaaanju u odnosu na vrijeme javljanja (djetinjstvo ili adolescencija), kao i u odnosu na te~inu klini ke slike (blagi, umjereni i teaki oblici poremeaja u ponaaanju) (Pejovi-Milovan evi, 2000, prema Pejovi-Milovan evi i sur. 2002). DSM-IV i MKB-10 donose i etioloaki pristup poremeajima, pa se naj eae govori o klini kim slikama uvjetovanim opim zdravstvenim stanjem, psihoaktivnim tvarima ili psihosocijalnim stresorima, odnosno organskim promjenama sredianjeg ~iv anog sustava, psihozama, neurozama i nepovoljnom utjecaju sredine. Od etioloakih klasifikacija, usmjerenih na psihosocijalne imbenike, najpoznatija je V os ICD-10 Meunarodne klasifikacijske sheme psihosocijalnih smetnji u djetinjstvu i adolescenciji (1992). Ova klasifikacija omoguava i klini ki i istra~iva ki pristup. Ona govori o specifi nim pojavama u okru~enju kao moguim psihosocijalnim imbenicima koji imaju meusobni utjecaj i mogu biti u podlozi nastanka i razvoja poremeaja u ponaaanju. Pri donoaenju procjena kriterij je okru~enje i to najviae obitelj. U klasifikaciji su detaljno nabrojeni modaliteti abnormnih psihosocijalnih situacija koji se u dijagnozi kodiraju odreenim brojevima. 2 - zna i da je ta situacija nedvojbeno prisutna 1 - zna i donekle, povremeno, manjeg intenziteta 0 - zna i da situacija nije prisutna 8 - zna i injenicu da je neato nemogue da se dogodi 9 - zna i nepoznatu situaciju 2.2.2. Kriteriji za procjenu diferenciranog tretmana }i~ak i sur. (2001) u svom prijedlogu smjernica za unapreenje sustava intervencija, osim prijedloga na ela kontinuiteta interventnih mjera na svim razinama rizika i potreba za intervencijama, navode i na elo diferencijacije interventnih mjera prema kriteriju individualnih potreba korisnika. Da bi se znalo koja je intervencija najprimjerenija za nekog pojedinca, treba ga se upoznati na takvoj razini koja omoguava sustavno i organizirano planiranje te intervencije. Drugim rije ima, ako se ~eli efikasan tretman koji e biti za konkretnog pojedinca, trebaju se moi uo iti relevantne karakteristike za njegov dalji razvoj. Potom ih se prevodi u neki univerzalan kod koji e biti prepoznatljiv kod svih profesionalaca-stru njaka pri izboru i izvedbi tretmana. Za jedan ili viae izabranih kodova, ili dijagnoza, mo~emo, temeljem airoke palete mogunosti izbora tretmanskih mjera i metoda, unaprijed odabrati tretman koji bi bio najefikasniji. Za provoenje u praksu prethodno re enog na ela koriste se klasifikacije usmjerene tretmanu. One omoguuju sistematizaciju uo enih signifikantnih simptoma kod pojedinca u jedan odreeni termin za kojega emo, temeljem znanstvenih i iskustvenih spoznaja, preporu iti odreeni tretman. Lojk i Martinovi (1982, str. 304) govorei o diferenciranom tretmanu u instituciji navode da klasifikacije "mogu poslu~iti kao sredstvo izbora najprimjerenijih metoda i oblika tretmana unutar ustanova, ali pod uvjetom da nam omoguavaju i diferencijaciju pojedinaca unutar odreenih klasifikacijskih skupina (individualizacija)." Bouillet (1998) smatra kako klasifikacije imaju svoj smisao tek ako su usmjerene prema diferenciranom programu, a klasificiranje bi trebalo postati na elo programiranja rehabilitacijskih diferenciranih programa. Ista autorica sa~eto definira bit svake klasifikacije maloljetnih delinkvenata kao "oblikovanje izvjesnih homogeniziranih skupina, temeljenih na modelima njihova ponaaanja, kako bi se omoguilo odreivanje kriterija za izricanje sankcija koje e odgovarati njihovim obilje~jima" (str.17). Pogledajmo, stoga, neke iz airoke lepeze klasifikacijskih sustava, od kojih neki nude i konkretne prijedloge za planiranje tretmana. Kriteriji za donoaenje odluke o pojedinoj vrsti intervencije ovise o mnogim i raznovrsnim faktorima. U Zakonu o sudovima za mlade~ (1997), l. 7., opisuju se kriteriji koji se trebaju uzeti u obzir pri odabiru odgojne mjere: "Pri izboru odgojne mjere sud e uzeti u obzir maloljetnikovu dob, njegovu tjelesnu i duaevnu razvijenost, njegove duaevne osobine te osobne sklonosti; te~inu i narav po injenog djela; pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo po inio, ponaaanje nakon po injenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokuaao sprije iti nastupanje atetne posljedice ili nastojao nadoknaditi po injenu atetu; njegove ~ivotne uvjete, zdravstveno stanje, obiteljske prilike, obrazovanje i odgoj; je li i prije po inio kaznena djela i je li mu ve bila izre ena maloljetni ka sankcija; sve okolnosti koje utje u na izbor takve odgojne mjere kojom e se moi ostvariti svrha odgojnih mjera". Ostvarivanje ovih kriterija u praksi esto biva uvjetovano izvedbenom mogunoau, prisutnoau resursa i stru nog kadra (}i~ak i sur. 2001a). Kri~ (1999) upuuje da se vodi ra una o kriterijima sukladnima Zakonu o sudovima za mlade~, te da ih se preispituje, ne radi procjene rada stru njaka, ve radi ujedna avanja kriterija i poboljaanja rada. Ona je u inila podjelu na etiri skupine kriterija kojima se vode suci u izricanju odgojnih mjera prema l. 7. Zakona o sudovima za mlade~: 1. injenice vezane uz osobnost maloljetnika 2. oblici izvraenja djela 3. injenice vezane uz obiteljske prilike, odgoj i obrazovanje maloljetnika 4. injenice o kriminalnom i kaznenopravnom povratu. Autorica analizira zastupljenost kriterija prema pojedinoj mjeri i zaklju no izdvaja da je osnovni uvjet izricanja odgojne mjere maloljetnoj ili mlaoj punoljetnoj osobi individualiziranost i pa~ljivo ocjenjivanje svakog konkretnog slu aja, ato mo~e zna iti, prema njezinom mialjenju, da bi razli iti stru njaci iz podru ja delinkvencije mladih u istim slu ajevima mogli donositi razli ite odluke. Na koncu, ona poziva da se prilikom odlu ivanja vodi ra una o kriterijima sukladnima Zakonu o sudovima za mlade~ (1997) te da ih se preispituje radi ujedna avanja kriterija i poboljaanja rada. Autori s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta proveli su opse~no istra~ivanje u kojemu su upotrijebili i primjenili instrument YLS/CMI (The Youth Level of Service/Case Manegement Inventory) na uzorku 568 ispitanika, djece i mladih s poremeajima u ponaaanju (}i~ak i sur., 2001). Mjerne karakteristike upitnika YLS pokazale su se zadovoljavajuim i u naaim uvjetima. (Nikoli i sur., 2002) Ovaj instrument koji nudi kriterijski model klasifikacije prema kojoj je mogue planirati diferencirani tretman, a temelji se na "teorijskom modelu koji implicira da prosudba mlade osobe treba biti temeljena na airokom nizu rizi nih imbenika potreba i imbenika odgovornosti, radije nego na specifi nim podru jima funkcioniranja. Koriatenje standardiziranog instrumenta koji integrira informacije s brojnih podru ja mo~e zna ajno poboljaati proces prosudbe" (Hoge i Andrews, 1994, prema }i~ak i sur., 2001, str.45). Upitnik YLS rizike svrstava u etiri kategorije: niska, umjerena, visoka i vrlo visoka razina. Dakle, namjena instrumenta je donijeti odluku o razini nadzora i tipu intervencije ili tretmana, odnosno procjeniti razine rizika i potreba. Sustavom bodovanja razli itih podru ja (ovdje su obuhvaene biopsihosocijalne karakteristike, kao i okolinski faktori kao podaci koji su dobiveni kroz proces dijagnostike i procjene) donosi se procjena temeljem koje se definira stupanj rizi nosti, odnosno procjenjuje se potreba za intervencijom. Damjanovi (2000) je opisao sli an instrument, LSI (Level of Service Inventoring) kao instrument koji ima zadovoljavajue metrijske karakteristike u smislu objektivnosti, pouzdanosti, istovremeno i prognosti ke valjanosti. Namijenjen je klasifikaciji odraslih prijestupnika i izradi konkretnih programa, a navodi se da postoje i modificirane verzije namijenjene djeci i mlaim prijestupnicima. On sadr~i opse~ne i sveobuhvatne glavne osobine prijestupnika koje su povezane s kriminalnim ponaaanjem i temeljem bodovanja varijabli omoguuje prepoznavanje mnoatva faktora koji se udru~uju s kriminalnim ponaaanjem. Uz nu~nost provjere podataka koje je ispitiva  dobio od prijestupnika, pregledavanjem dokumentacije i intervjuom drugih osoba, postoji mogunost individualnog vrednovanja kao i mogunost prepoznavanja posebno problemati nih podru ja, a time i okosnice tretmana. Kobolt (1999) nudi model rekonstruktivno-hermeneuti kog shvaanja kao metodu za utvrivanje potreba i polaziate za diferencirani tretman. Ovdje je naglasak na samoprezentaciji djeteta, odnosno mlade osobe s poteakoama u socijalnoj integraciji, te na uklju ivanju pojedinca u dijagnosti ko prosuivanje. Ona je sa suradnicima provela kvalitativno istra~ivanje koristei polustruktuirani socijalnopedagoaki intervju na uzorku od 87 mladih s poremeajima u ponaaanju i bez poremeaja, kojemu su ispitanici pristupali dobrovoljno. U centar teorijskog ishodiata ove metode postavlja klju ne termine - samoprezentacija, procesnost i interaktivnost. Polazi se od teze da je omogueno neposredno nadopunjavanje, usporedba i korekcija, "a time i individualno prilagoeno planiranje socijalno pedagoakih intervencija" (str.198). Metodom intervjua se saznaju neka zajedni ka podru ja: ja u proalosti i danas, ja i obitelj, ja i akola, ja i vranjaci, slobodno vrijeme/interesi, budunost/planovi/~ivotna orijentacija i do~ivljaj zavoda/stambene zajednice. Zaklju no, vrijednost ovog modela je u tome da individualna interpretativna ocjena mo~e, uz ostale dijagnosti ke elemente, poslu~iti kao kriterij za procjenu poremeaja u ponaaanju i planiranje individualne socijalno pedagoake pomoi. Jedan od moguih kriterija za procjenu poremeaja u ponaaanju, koji je ujedno usmjeren na tretman, je klasifikacija maloljetnih delinkvenata na temelju razine konceptualne zrelosti. To je model klasifikacije koji ujedno daje odrednice diferencijacije tretmana. Za naae ga je uvjete standarizirala Dejana Bouillet i objavila u Priru niku 1998. godine. Ovaj model je autorica preuzela prou avajui rad kanadskih autora Hunta, Butlera, Noya i Rosera, koji su 1978. predlo~ili da se biopsihosocijalna zrelost osobe utvruje pomou instrumenta KR-NR (konceptualna razina-nedovraene re enice) pri emu odreenoj konceptualnoj razini pridru~uju odreenu vrstu institucije, odreeni tip odgajatelja, ciljeve i razinu strukturiranosti programa odreenih sankcija. Konceptualna razina je indeks kognitivne kompleksnosti i meuljudske zrelosti. Drugim rije ima, konceptualna razina osobu opisuje stupnjem strukturiranosti okru~enja koje e na najbr~i mogui na in potaknuti daljnji razvoj osobe (Lojk, Martinovi, 1980, prema Bouillet, 1998). Metodom procjene nedovraenih re enica nastoji se ustanoviti na kojoj se od etiri predlo~ene razine konceptualne zrelosti nalazi dijete. Temeljem takve procjene predla~e se oblik tretmana, odnosno stupanj institucionaliziranosti tretmana, metode i sadr~aji rada, predla~u se obilje~ja odgojitelja koje bi djetetu najviae odgovarale i sl. Autori koji se kod nas bave istra~ivanjem kriterija za izricanje ili programiranje odgojnih mjera, dolaze do viae-manje sli nih zaklju aka, a to je postojanje neujedna enosti i nedovoljne tretmanske diferenciranosti za zadovoljavanje specifi nih potreba populacije s poremeajima u ponaaanju. (Singer i sur., 1992.; Koren-Mrazovi, 1999.; }i~ak i Koller-Trbovi, 1999.b; }i~ak i sur., 2001). Ako se toj premisi doda i ona da je preduvjet programiranju dijagnosticiranje, dakle, uo avanje i razumijevanje, dolazi se do zaklju ka o nedovoljnoj ujedna enosti i diferenciranosti kriterija za procjenu poremeaja u ponaaanju u odnosu na raznolikost specifi nih potreba djece i mlade~i. 2.3. Klasifikacija poremeaja u ponaaanju Charlote Buehler Kako je ve navedeno, postoji cijeli niz sustava kriterija prema kojima se mo~e donositi procjena o rizi nosti nastanka i razvoja pojave poremeaja u ponaaanju, odnosno o postojanju same pojave. U prethodnom poglavlju su navedeni i prezentirani neki i od onih kriterija za procjenu poremeaja u ponaaanju koji nude i konkretne prijedloge oblika intervencije prema procijenjenoj razini poremeaja u ponaaanju. Svaki od tih kriterija ima svoje prednosti i nedostatke. Takoer se mo~e rei da nee svaki kriterij biti jednako primjenjiv i dostupan pojedininim slu~bama ili institucijama, ato ovisi o nizu faktora kao ato su kadrovska opremljenost, vrijeme i prostor koji su na raspolaganju i sli no. Za potrebe ovog istra~ivanja je izabran kriterij rangiranja mladih ljudi s obzirom na razine poremeaja u ponaaanju prema teorijskom konceptu Charlotte Bhler (prema Uzelac, 1995) koja ga je predlo~ila aezdesetih godina proalog stoljea i koji se pokazuje prakti an za primjenu u naaim realnim i postojeim akolskim uvjetima. Ovo je jednostavna i lako razumljiva klasifikacija. To je model klasifikacije koji nudi kriterijski okvir za prepoznavanje poremeaja u ponaaanju na razli itim razinama njihovog razvoja i ide ka diferencijaciji tretmana. Opisuje tri razine za prepoznavanje devijantnog socijalnog ponaaanja. Razina na kojoj je poremeaj razvijen se prepoznaje i razlikuje prema mogunosti djelovanja pojedinog stru njaka. Pri tome se misli na u itelja, stru nog suradnika u akoli, na vanjskog stru nog suradnika ili na interdisciplinarni tim vanjskih stru njaka koji pru~aju stru nu pomo djetetu u potrebi. Uzelac je prezentirao (1995) ovaj teorijski koncept kao mogunost prakti ne i neposredno primjenjive klasifikacije u praksi ato se mo~e vidjeti u Tablici 1. Tablica 1: Razine poremeaja u ponaaanju prema Ch. Buehler PRVA RAZINAa) prva varijantaDRUGA RAZINAb) druga varijantac) trea varijantaTREA RAZINAZasjenjeni dio predstavlja podru je koje se smatra poremeajem u ponaaanju. PRVA RAZINA poremeaja u ponaaanju, prema teorijskom konceptu Charlote Bhler, odnosi se na ona ponaaanja koja se u praksi nazivaju nedisciplinirana ponaaanja. Radi se o nepoativanju pravila, odnosno remeenju pisanih ili nepisanih pravila akole u prostoru akole i razli itim, bilo formalnim ili neformalnim, situacijama. Ovu razinu ponaaanja uzrokuje tzv. lakaa etiologija. Za ovu razinu je bitno to da je u praksi uspjeano rjeaava u itelj, nastavnik ili neki drugi stru ni suradnik u akoli, a da pritom koristi svoje ope pedagoako znanje i ~ivotno iskustvo. Odstupanja u ponaaanju su naj eaa na ovoj razini. Ova ponaaanja joa uvijek ne predstavljaju zna ajniju teakou niti djetetu niti njegovoj socijalnoj sredini. DRUGA RAZINA je tako opisana da se na njoj mogu razlikovati tri varijante ponaaanja: u enik u estalo ponavlja jedan te isti oblik devijantnog ponaaanja s prve razine koji sam po sebi ne bi bio osobito zanimljiv kada se ne bi u estalo ponavljao; kod u enika se naizmjeni no mogu primjetiti u ponaaanju razli iti oblici devijantnog ponaaanja s prve razine koji ne bi bili toliko uo ljivi da ih ne ponavlja isti u enik; u enik manifestira jedan oblik - modalitet devijantnog ponaaanja koji iziskuje dodatnu stru nu intervenciju; modalitet ponaaanja u enika ije potrebe za pravilnom intervencijom premaauju okvir mogunosti djelovanja nastavnika, u itelja ili bilo kojeg drugog stru nog suradnika u akoli i to se smatra poremeajem u ponaaanju; Na ovoj razini, u varijanti c), "ponaaanje bilo po te~ini uzroka, uvjeta ili povoda koji su mu predhodili, bilo po te~ini samog fenomena ponaaanja ili po posljedicama takvog ponaaanja, iziskuje dodatnu stru nu pa~nju koja premaauje mogunosti nastavnika ili drugih stru nih djelatnika akole.....devijantno ponaaanje na toj razini ima karakter poremeaja u ponaaanju" (Uzelac, 1995, str. 103). Intervencije mogu biti razli ite, ovisno o intenzitetu i u estalosti ispoljenog ponaaanja, odnosno usmjerenja stru njaka koji je poduzima. Pomo naj eae tra~i akola od slu~be CZSS, ili se, u rjeim slu ajevima, roditelj obraa za pomo raznim savjetovaliatima ili ustanovama za tretman djece i mladih s poremeajima u ponaaanju. Prognoza je na ovoj razini, joa uvijek povoljna, u slu aju da se poduzme adekvatna intervencija, sukladna maloljetnikovim potrebama. TREA RAZINA opisuje najte~e oblike devijantnog ponaaanja. Oblici ponaaanja koji se opisuju na treoj razini smatraju se antisocijalnima ili autoagresivnima. Za ova je ponaaanja vezana tzv. teaka etiologija i itav splet nepovoljnih uzrokujuih okolnosti po u enika. To se odnosi na dugotrajnost nepovoljnih utjecaja i na njihov intenzitet. Te nepovoljne okolnosti su bio-psiho-socijalnog karaktera i djeluju uzajamno prema daljnjem razvoju poremeaja u ponaaanju ili nekom drugom obliku devijantnosti. Kao posljedica takvih ponaaanja je, naj eae, intervencija interdisciplinarnog tipa kao ato je smjeataj u odgojnu ili preodgojnu ustanovu, a tretman je dugotrajan i prognoza je loaa. To su ponaaanja obilje~ena, izmeu ostalog, dugotrajnim i kroni nim obrazovnim neuspjehom, brojnoau po injenih kaznenih djela, nerjetko agresivnim i autoagresivnim postupcima i dru~enjem s osobana asocijalnog i antisocijalnog ponaaanja. Ovaj je model u izradi svog magistarskog rada koristio Opi (1999) kada je za procjenu djece rizi ne za razvoj poremeaja u ponaaanju u osnovnim akolama Sisa ko-Moslava ke ~upanije, koristio procjene nastavnika, te ih analizirao u odnosu na njihova predvianja o mogunostima prevencije. Razlozi radi kojih se ovaj model smatrao boljim od drugih za provoenje ovog istra~ivanja su slijedei: 1. Jednostavnost i dostupnost procjene u akoli i odgojnoj ustanovi kao institucijama koje imaju mogunost odgojnog djelovanja. 2. Mogunost procjenjivanja od strane osobe (razrednik ili odgajatelj) koja ve dulje vrijeme prati razvoj u enika, te se pretpostavlja da ga dovoljno poznaje. 3. Predlo~ene razine poremeaja u ponaaanju pokrivaju airok spektar svega onoga ato se definiralo kao poremeaj u ponaaanju u airem i u u~em smislu. Nedostatak ove klasifikacije jest u tome da nema dovoljno jasno odreenih granica za razlikovanje pojedine razine, odnosno nisu precizno opisana ponaaanja, njihov intenzitet i trajanje da bi procjena bila vjerodostojnija. To mo~e dovesti do odreenih nedoumica u postavljanju po etne dijagnoze i izboru intervencije. 2.4. Uo avanje rizi nih/zaatitnih imbenika S namjerom da se uo e rizici koji predstavljaju, zapravo, etioloake imbenike za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju lako se mo~e i pogrijeaiti, pa neke razvojne poteakoe ili adolescentske krize shvatiti kao obilje~je rizika za razvoj poremeaja u ponaaanju. Kod nas joa ne postoje precizni kriteriji niti vjerodostojan instrumentarij kojim bi se ova populacija mogla sa sigurnoau uo iti i razvrstati, odnosno dijagnosticirati. Prema Maruai (1996), postoji potreba permanentnog uvida u dinamiku i kvalitetu razvoja svakog djeteta kako bi se moglo odreagirati u odnosu na onu djecu koja po inju manifestirati ponaaanja s obilje~jima neprilagoenog i nepo~eljnog ponaaanja. Ulaskom u adolescentsku dob, poremeaji u ponaaanju sve viae zadobivaju antisocijalni karakter, osobito u slu aju eksternaliziranih poremeaja. Kod internaliziranih poremeaja su to prete~ito ponaaanja koja karakteriziraju tendencije k duaevnim oboljenjima i autoagresivnim ponaaanjima. Posebno su slo~ene pojave kumulativnih oblika internaliziranih i eksternaliziranih poremeaja u ponaaanju, osobito ako se ne pru~i pravovremena stru na intervencija. Naravno, samo uo avanje rizi nosti ne mo~e biti samo sebi svrhom, nego ga treba slijediti intervencija koja svoju inicijalnu fazu ima u primjerenoj dijagnostici multidisciplinarnog tipa. To zna i da se, nakon ato se u primarnoj sredini (u akoli, obiteljskom domu i/ili u vrtiu) uo e simptomi za koje se zna da bi mogli progredirati u te~e oblike poremeaja u ponaaanju (ovdje se misli te~e za dijete, ali i za sustav na koji djetetovo ponaaanje ostavlja posljedice), pristupa odreenoj klasifikaciji, dijagnosticiranju specifi nih potreba i rizika te, u skladu s dobivenim informacijama, osmialjava i provodi intervencija. Ovdje je nu~no rei da intervencija, takva kakva se inicijalno planira, ne smije biti neprihvaena kod djeteta ili njegove bliske sredine. U suprotnom, nema suradnje i o ekivanih efekata intervencije. Znajui da e efikasan tretman biti onaj koji je ciljan i svrsishodan, potrebne su relevantne informacije o mogunostima planiranja i programiranja. To se dobiva dijagnosticiranjem i to interdisciplinarnim pristupom usmjerenim na prepoznavanje konkretnih potreba maloljetnika i njegove sredine. injenica je da dijagnosti kim postupkom zapo inje inicijalna faza tretmana (Petak, 1984; Koller-Trbovi, 1996), a prethodi mu pravovremena detekcija (Koller-Trbovi, 1989a). Detekcija se odnosi na rano otkrivanje djece i mladih koji se razvijaju u rizi nim uvjetima, ali i na otkrivanje imbenika rizika u okru~enju, kao i na pravovremeno otkrivanje djece s razli itim razinama poremeaja u ponaaanju pa, dakle, i na otkrivanje maloljetnih po initelja kaznenih djela (}i~ak i Koller-Trbovi, 1999a). Zna i, kada se govori o pravovremenoj detekciji, ne misli se samo na detekciju djece i mladih prema odreenju pojma poremeaja u ponaaanju u airem smislu, ve se nastoji diferencirati i ona populacija koja je ve evidentirana kao skupina koja ima poremeaje u ponaaanju u u~em smislu, te u odnosu na njih postoji rizik za recidivizam. Proces dijagnosticiranja odnosi se na procjenu moguih postignua pojedinca na odreenim podru jima socijalne integracije i osobne kompetencije, mogue reakcije na programe pomoi i tretmana, odnosno konkretne na ine neposrednog rada s pojedincem i /ili njegovom sredinom (Koller-Trbovi, 1996). Naravno, spomenuta intervencija se ne odnosi samo na dijete/mladu osobu, ve na itav njegov ekosustav kao referentni socijalizacijski sustav. To su obitelj, akola, prostor slobodnog vremena, interakcije u airoj druatvenoj zajednici. Ispravnim dijagnosticiranjem se ~eli ustanoviti koje radnje treba poduzeti da se na vrijeme rijeae razvojne poteakoe koje su dovele do poremeaja u ponaaanju ili poti u njihov razvoj. Dakle, kako se tijekom odreenog vremenskog perioda primjene intervencije nu~no deaavaju promjene (o ekuju se pozitivne promjene), tako se evaluiraju njezini ciljevi, sadr~aji i metode. Zatim se procjenjuje nu~nost i svrsishodnost budueg stru nog i odgojnog rada s djetetom i njegovom okolinom te se evaluira inicijalno stanje, tijek i rezultati intervencije te se planira sljedea intervencija. Iz ranije re enog, nu~no slijedi zaklju ak da se ovdje radi o dinami nom, kontinuiranom i cikli nom postupku, odnosno cijelom nizu postupaka koji u centar akcije stavljaju dijete koje je u potrebi. Koje mogunosti za prepoznavanje rizi nosti za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju postoje i u kojem okru~enju? Va~no je rei da se, pritom, naj eae razlikuju imbenici unutar pojedinca i oni koje se mo~e uo iti u njegovoj okolini. Pellegrini razlikuje "dvije velike skupine rizi nih imbenika: koji proizlaze iz bioloakih ili psiholoakih obilje~ja pojedinca (takoer ozna eni kao vulnerabilitet), kao ato su npr.: genetska optereenja, mala poroajna te~ina, teaki temperament itd. i psihosocijalna obilje~ja okru~enja pojedinca (stresori), kao ato su npr.: teaki materijalni polo~aj, kriminalitet ili psihi ko oboljenje jednog od roditelja, kroni na disharmonija u obitelji i dr." (1990, prema Laucht i sur.,1998, prema }i~ak i sur., 2001, str. 41) Pejovi-Milovan evi i sur. (2002) u svom lanku navode istra~ivanja u kojima je prezentiran utjecaj geneti kih faktora, endokrinih faktora, biokemijskih korelata i neuroanatomskih korelata na neka obilje~ja osobnosti, povezana s poremeajima u ponaaanju, kao ato su: agresivnost i nasilniatvo, impulzivnost, hiperaktivnost, ravnoduanost, loai vranja ki odnosi, apatija i dr. Pri tome isti u veliku u estalost povreda glave kod djece s poremeajima u ponaaanju i dovode u vezu s agresivnim i impulzivnim ponaaanjem. (Babinski, 1998, Rutter, 1997, Nielson i sur., 1994, Brunner i sur.,1993, Lynam, 1996, Comings, 1995, Lewis, 1996, Wery, 1997, Quay, 1993, Kindlon i sur., 1995, Rogeness i sur., 1982, Pine, 1999, prema Pejovi-Milovan evi i sur., 2002). Nadalje, autorice isti u specifi no psiholoako obilje~je pojedinca, a koje predstavlja rizi ni imbenik za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju To je poremeaj moralnog mialjenja koji ima za posljedicu nesposobnost preuzimanja odgovornosti i nedovoljnu razvijenost prihvaanja odgovornosti. Stavove i vrijednosti smatramo obilje~jima li nosti pa ih, stoga, svrstavamo u okvir skupine rizi nih imbenika unutar pojedinca. Bezinovi (2000a) uo ava da u populaciji adolescenata postoji pretjeran stav o koriatenju sredstava ovisnosti i da to predstavlja potencijalni faktor rizika za koriatenje tih sredstava. Franc i sur. (2002) su u svom istra~ivanju ustvrdili da je hedonisti ka vrijednosna orjentacija kod mladih rizi an imbenik za pridavanje vee va~nosti vanjskim imbenicima uspjeha, zastupljenijim neorganiziranim stilom provoena slobodnog vremena te veom sklonoau rizi nim ponaaanjima tipa ovisnosti. Mason i Windle (2002) su longitudinalnim istra~ivanjem ustvrdili da su problemi ponaaanja u djetinjstvu direktno i indirektno povezani s adolescentskom delinkvencijom kod dje aka. Kod djevoj ica postoje samo indirektni utjecaji na minorne oblike delinkvencije. Kako u ~ivotu svakog djeteta postoje neke osnovne referentne zajednice koje ga oblikuju i neposredno utje u na njegov razvoj, tako treba promatrati i okru~enja gdje se mogu prepoznati rizici. To su obitelj, vrti, akola, zatim vranja ka grupa, susjedstvo i dr.. Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj (1999, str. 29) je kod pitanja djece s poremeajima u ponaaanju istaknuo da je "radi spre avanja i otklanjanja negativnih posljedica zanemarivanja i zlostavljanja djece predvieno ostvarivanje nekoliko ciljeva. Prije svega, oni se odnose na osposobljavanje roditelja za odgovorno roditeljstvo, prepoznavanje rizi nih obitelji te na rano otkrivanje i primjerenu zaatitu od zlostavljanja i zanemarivanja". Time se skree pa~nja na pravovremenost i primjerenost intervencije djetetu/mladoj osobi koja je u potrebi. Predlo~en je i sistem praenja svrsishodnosti pojedine intervencije, odnosno vrednovanja korisnosti provedbe. Taj bi postupak trebao obavljati multidisciplinarni tim stru njaka koji bi trebao procijeniti oblik programa eventualne budue intervencije, a poatujui odreene razine rizika. O utjecaju zlostavljanja u djetinjstvu na ispoljavanje nasilniatva u starijoj adolescenciji govori rezultat istra~ivanja prema kojemu je dobivena pozitivna korelacija utjecaja zlostavljanja na kasnije ispoljavanje nasilniatva. Osim toga, kao rizi ni se faktor spominje osjeaj frustriranosti i otuenosti, a kao protektivni faktor dobra povezanost s ocem i religioznost u dobi starije adolescencije (Benda i Corwyn, 2002). Istovremeno, ispitivanjem zlostavljanja u odnosu na razvojne faze (nikad, samo u djetinjstvu, samo u adolescenciji, permanentno), neki su autori ustanovili da zlostavljanje samo u djetinjstvu nije u korelaciji s kasnijom delinkvencijom i upotrebom droge, ali da je zlostavljanje samo u adolescenciji u zna ajnoj vezi s kasnijom delinkvencijom i upotrebom droge (Ireland i sur., 2002). U pregledu radova nekih stranih autora o pitanjima koji su to rizi ni imbenici za razvoj poremeaja u ponaaanju, a koji se javljaju u obitelji, Feri razlikuje rizi ne imbenike od moguih nepovoljnih izlaza (Gardner, Green i Marcus, 1994, Wiliams, Ayers i Arthur, 1997, Pillay, 1998, prema Feri, 2002). Tako su rizi ni imbenici koji se javljaju u obitelji sljedei: konflikti u obitelji, nasilje u obitelji, u estale stresne situacije, nedosljedna disciplina, neadekvatna supervizija, nerealna o ekivanja roditelja, visokorizi na ponaaanja roditelja, nedostatak socijalne podrake, socijalna izolacija obitelji. Prema autorici, mogui su neki od sljedeih poremeaja u ponaaanju kao fenomenologija koja proizlazi kao nepovoljni izlaz iz naprijed navedene rizi ne etiologije: nedostatak socijalnih i ~ivotnih vjeatina, nasilje, laganje, krae, bje~anje od kue, agresivno ponaaanje, delinkvencija. Snyder i Patterson (1987, prema Kov o, 1999) su utvrdili da je nadzor (nadgledanje) najva~niji od etiri utvrena obiteljska interakcijska obrasca prema postotku varijance u objaanjenju delinkventnih ponaaanja. Roditeljski nadzor nad djetetom poma~e u minimiziranju adolescentovih kontakata s delinkventnim okolnostima, aktivnostima i druatvom. Kov o (1999) je u svom istra~ivanju ustvrdila da je alkoholizam najzastupljenija sociopatoloaka pojava u obiteljima maloljetnih delinkvenata (otac, majka, drugi lanovi obitelji), te zaklju uje da ima poguban utjecaj na mlae lanove obitelji. Singer i sur. (1985) su pojavne oblike asocijalnog ponaaanja obitelji naveli kao imbenike za naruaavanje klime meuljudskih odnosa u obitelji i model za negativne obrasce u enja kod djece. Kran~eli-Tavra (2002) uo ava kako se, u stru nim i znanstvenim krugovima, viae zna o rizi nim nego o zaatitnim imbenicima. Ona u svojoj analizi prediktora za razvoj poremeaja u ponaaanju u akoli (Cowen, 1996; Hawkins, Lam, 1986; Durlak, 1995; Christiansen i Christiansen, 1997; Morley i sur, 2000, prema Kran~eli-Tavra, 2002) evidentira spoznaje o pojavnosti nekih okolnosti i stanja kod djeteta koji potenciraju nepovoljan razvoj. Radi se o sljedeim obilje~jima rizi ne skupine za razvoj poremeaja u ponaaanju: A) rani problemi s adaptacijom na akolu koji mogu imati razli ite izvore, i tim izvorima su zajedni ka obilje~ja: 1.) spre avanje u enja i osobnog razvoja djeteta i 2.) osiromaaenje obrazovnih prilika u enika; B) akolski neuspjeh koji vodi do otuenja od akole, odbijanja autoriteta, frustracije i odbijanja od drugih, ato za posljedicu ima negativne stavove prema akoli i formiranje alternativnih standarda ponaaanja, odnosno preferiranje delinkventnog, neprihvatljivog ponaaanja; C) individualni imbenici koji se o ituju u ranim i upornim poremeajima u ponaaanju koji se manifestiraju u obliku agresivnog ponaaanja i loaih odnosa s vranjacima, a povezano je s loaim samopoatovanjem i siromaanim akademskim postignuem. Ne treba zanemariti utjecaj susjedstva i vranja kih grupa koji je u adolescenciji veoma va~an kod svih mladih, pa tako i kod mladih koji razvijaju neke oblike poremeaja u svom ponaaanju. Hill i sur. (1999) su proveli longitudinalno istra~ivanje o tome koji su to rizi ni faktori koji utje u na priklanjanje mladih maloljetni kim bandama u Seattlu. Osim ato dolaze do zaklju ka kako su za priklanjanje mladih maloljetni kim bandama klju ni elementi: antisocijalni utjecaji u susjedstvu, u obitelji i u grupama vranjaka, autori smatraju da je, pri tome, od velike va~nosti problem ranog obrazovnog neuspjeha kao kumulativni doprinos uklju ivanju u maloljetni ku bandu. Drugim rije ima, eae e se priklju ivati negativnom utjecaju vranjaka oni mladi koji su izlo~eni multiplom utjecaju rizi nih faktora. Ovdje se, izmeu ostalog, osobito isti u dostupnost marihuane u susjedstvu, kao i velika brojnost mladih u nevolji koji ~ive u susjedstvu. O utjecaju vranjaka i moralnom vrednovanju ponaaanja istra~ivali su Mears i sur. (1998). Oni zaklju uju da su djevojke otpornije na utjecaje delinkventnih vranjaka istog spola od dje aka. Odnosno, kod djevojaka je moralno vrednovanje vrae utemeljeno, na na in da se odupiru nepovoljnim utjecajima grupe, nego ato je to kod dje aka. Paralelno s razvojnim rizicima, nastoje se utvrditi i razvojne prednosti kod djece, odnosno, one komponente njihove li nosti i okru~enja na kojima se mo~e bazirati planiranje intervencije, s ciljem daljeg osna~ivanja djeteta za ato pozitivniji i zdraviji razvoj. Dakle, u suvremenom pristupu prevencije poremeaja u ponaaanju nastoje se prepoznati kako initelji rizika, tako i initelji zaatite kao relevantni za koncipiranje pravovremene intervencije. U svezi s tim, Ajdukovi (2000) preuzima iz strane literature pojam "otpornosti" kao trajniji i dosljedniji na in suo avanja sa stresorima. Gazdek i Horvat (2001), u svojoj analizi termina otpornosti u odnosu na prevenciju poremeaja u ponaaanju djece i mladih, preuzimaju definiciju otpornosti koju nudi "International Resilience Project": otpornost je opi kapacitet koji omoguuje osobi, grupi ili zajednici da prevenira, umanji ili svlada atetne utjecaje nedaa. O protektivnim imbenicima na razini osobnosti i ponaaanja djeteta, te protektivnim imbenicima u obitelji, danas se govori kao o pogodnostima za povoljni razvoj djeteta unato  prisutnim nepovoljnim okolnostima (Koller-Trbovi i sur. 2001). O pomaku stru ne pozornosti od "slabih" prema "jakim" stranama, odnosno prema potpornim stupovima socijalne mre~e, piae Koller-Trbovi, (1999) Na sli nom putu spram intervencije je Baai (2000) koja ka~e da pristupi orijentirani na razvoj mladih stavljaju naglasak na individualne kompetentnosti i jake strane. Vjeruje se da e izgradnja vjeatina i kompetentnosti biti klju  prevencije poremeaja u ponaaanju. Lebedina-Manzoni (2000), bavei se u svom istra~ivanju razvojnim prednostima, zaklju uje da bi cilj svakog preventivnog, pa i tretmanskog, djelovanja trebao sadr~avati nastojanje da se pojedincu pru~e oni razvojni uvjeti koji e maksimalno razviti sve njegove potencijale i na taj na in udovoljiti potrebama pojedinca. Prema rezultatima longitudinalnog istra~ivanja je utvreno da i obitelj i akola imaju protektivnu ulogu za redukciju delinkvencije kod adolescenata, ali je, pritom, akola va~niji protektivni imbenik za sklapanje prijateljstava s vranjacima devijantnog ponaaanja. (Crousoe i sur., 2002). Kov o (1996, str. 29) ekstrahira bitne imbenike za osna~ivanje djetetove mogunosti uspjeha u akoli. To su: (1.) suradnja razrednika s roditeljima, (2.) adekvatna primjena pedagoakih metoda i sredstava, (3.) "dobivanje", a potom i "otvaranje" obitelji u smislu zajedni kog rjeaavanja problema, (4.) aktivnije uklju ivanje stru nog (izvannastavnog) osoblja u prevenciji poremeaja u ponaaanju u enika. Prema Baai (2000), pristup koji stavlja naglasak na individualne prednosti i jake strane, generalno uzevai, promovira ideju da se druatvo usmjeri na maksimalno podr~avanje normalnog razvoja djeteta. Klarin i Vidakovi (2002) svojim istra~ivanjem ukazuju na va~nost razvoja socijalnih vjeatina u funkciji razvoja humanog druatva. Franc i sur. u svom istra~ivanju zaklju uju da konvencionalna vrijednosna orjentacija predstavlja socijalno-zaatitni imbenik socijalizacije, odnosno, " imbenik koji je dosljedno pozitivno povezan sa stavovima, odnosno ponaaanjima nazvanima po~eljni ishodi socijalizacije" (2002, str.233). Pri po~eljnim ishodima socijalizacije se pri tome misli na unutarnje imbenike odgovorne za uspjeh u ~ivotu, zastupljenost socijalne odgovornosti te organiziran i svrhovit stil provoenja slobodnog vremena usmjeren na razvoj osobnih sposobnosti, znanja i zadovoljavanje interesa. No, te iste konvencionalne vrijednosti mogu biti povezane i s veom autoritarnoau, predrasudama i isklju ivoau (Ule i sur., 2000, prema Franc i sur., 2002). O potrebi primjene spoznaja znanstvenih istra~ivanja i nu~nosti njihove implementacije u osmialjavanje programa, a sa ciljem uo avanja rizi nih skupina te planiranja prevencije govori Kov o (2000), posebno se osvr ui na problem alkoholizma u obitelji. Radi se o potrebi uo avanja i prepoznavanja odreenih teakoa u razvoju i ponaaanju djeteta i maloljetnika, kao i njegove obitelji i okru~enja, te poduzimanju odreenih mjera i aktivnosti usmjerenih na eliminiranje ili smanjivanje postojeih problema, ili makar na spre avanje razvoja te~ih problema. Pri tome je jasno kako e odreene intervencije poduzete na vrijeme viae djelovati na primarnu sredinu i u primarnoj sredini, ato je i osnovni trend u podru ju brige i zaatite djece i mlade~i (Koller-Trbovi, 1998). Za poduzimanje zaatitnih intervencija spram djeteta, u naaoj zemlji postoje zakonske regulative. Razli ite institucije kao ato su sudovi, centri za socijalnu skrb i dr., vode se tim zakonskim okvirima kod izbora modela intervencije. U Obiteljskom zakonu iz 1998. i Zakonu o socijalnoj skrbi iz 1997. godine postoji itav niz lanaka koji govore u prilog zaatite prava djece od strane dr~avnih institucija. Na potrebu sveobuhvatnijeg i organiziranijeg preventivnog djelovanja, prije svega predakolskih ustanova i akole, a tek tada slu~bi socijalne zaatite, upuuje istra~ivanje }akman-Ban i sur. (1997) koje utvruje kako do socijalnozaatitnih intervencija dolazi uglavnom onda kada u obitelji malodobnika postoje naro ito ekcesne nepovoljne okolnosti i njihovo zapuatanje, odnosno napuatanje, te kriminalna aktivnost ispitanika. U Zakonu o osnovnom akolstvu (1990), iz l. 2. se ita svrha osnovnoakolskog obrazovanja, a to je omoguavanje stjecanja znanja, pojmova umijea, stavova i navika potrebnih za ~ivot i rad. Prema zadanim ciljevima osnovnog akolstva mo~e se osmisliti itav niz programa za ja anje djeteta i formiranje njegovih unutarnjih jakosti za pozitivan razvoj. Ako se pretpostavi da je sveukupna populacija djece i mladih (kako ona koju se opisuje kao grupaciju koja ima poremeaje u ponaaanju u airem smislu rije i, tako i ona populacija za koju se ka~e da ima poremeaje u ponaaanju u u~em smislu) u potrebi za preventivnim programima, tada se razmialja o programima koji e smanjivati rizike i ja ati otpornosti i za one mlade koji su se ve susretali s nekim intervencijama i koje su dale manje-viae neuspjeane rezultate. Rizi na populacija se mo~e promatrati u institucionalnim, poluinstitucionalnim i izvaninstitucionalnim okvirima. Mo~e se samo govoriti o stupnjevima rizi nosti i na temelju toga diferencirati programe. Sustav interventnih mjera kod nas sa injavaju sljedee interventne mjere: prevencija, detekcija, dijagnostika, tretman i posttretman. Zaklju no, za shvaanje vrijednosti pravovremenosti uo avanja rizi nih skupina djece i mladih osoba, nu~no je imati u vidu zakonitosti koje obilje~avaju djecu s poremeajima u ponaaanju. Takoer je va~no voditi ra una o primjeni ato kvalitetnijih dijagnosti kih postupaka te pa~ljivo pristupati planiranju intervencija s naglaskom na uklju ivanje svih subjekata, te neprestanu evaluaciju programa. Brojne su, dakle, znanstvene spoznaje o moguim rizi nim imbenicima za pojavu i razvoj poremeaja u ponaaanju, kao i spoznaje o njihovu meudjelovanju. Poativanje tih spoznaja i rezultata istra~ivanja od strane, prije svega stru njaka, ali i drugih va~nih osoba u djetetovu okru~ju predstavlja dobar temelj pravovremenog uo avanja rizika i pravovremenog reagiranja. 2.5. Procjena ponaaanja 2.5.1. Subjektivni i objektivni utjecaji na procjenu Za ovaj rad je procjena u enika od strane njihovih razrednika i odgojitelja bila klju na u svrstavanju u enika u pojedine rangove rizi nosti, pa se zato ovoj temi pridaje pozornost. Zakonitosti procjenjivanja, opa~anja i prosuivanja imaju va~no mjesto i u boljem razumijevanju mehanizma nastanka i rjeaavanja sukoba (Deutsch, 1996; Mitchell, 1996), o emu e se kasnije detaljnije govoriti. Procjenjivanjem se ljudi slu~e za donoaenje odluka u razli itim ~ivotnim situacijama. Procjenjivati se mogu razli iti objekti: ljudi, dogaaji, stvari, pojave, ideje i drugo. Korak prije procjenjivanja je percepcija. Postoji percepcija objekata i socijalna percepcija. Na percepciju objekata utje u proalo iskustvo, vrijednosti i emocionalna privr~enost, a dvosmislenosti u okolini se selektivno tuma e prema o ekivanjima, perceptivnom naglaaavanju i perceptivnoj obrani. Socijalna percepcija je dvosmjeran, ineraktivan proces koji prou ava kako percipiramo svoje ponaaanje i ponaaanje drugih ljudi. Na socijalnu percepciju utje u sljedee injenice: ljudi se ponaaaju uzro no-posljedi no prema svojim namjerama; ljudsko je ponaaanje promjenljivo pod utjecajem tue percepcije; osobine li nosti, emocije itd. se trebaju zaklju iti ili atribuirati; to nost socijalne percepcije je gotovo nemogue utvrditi (prema Pennington, 1997). Procjenjivanjem se selektivno obrauju informacije do kreiranja vlastitog mialjenja o ne emu ili nekome, ono sudjeluje u formiranju stavova i posredno u odabiru ponaaanja prema sebi i vanjskom svijetu. Za ovaj rad su interesantne zakonitosti o tome koji utjecaji zna ajno doprinose istinitom, odnosno neistinitom procjenjivanju drugih ljudi. Ti utjecaji su va~ni zbog toga jer oni dovode do pogreake u procjenjivanju. Polazi se od teze da postoje subjektivni utjecaji, odnosno oni koji su u samom procjenjiva u, te objektivne okolnosti, a to su one koje su u njegovoj neposrednoj okolini. Mo~da je lakae shvatiti i prou avati prirodu i posljedice objektivnih utjecaja kao ato su na primjer, hladnoa, toplina, neadekvatnost prostora (recimo sku enost). Njih je zato i lakae eliminirati nakon ato se spozna njihov ometajui u inak. U socijalnoj se psihologiji velik prostor prou avanja pridaje zakonitostima o procjenama ljudi o drugim ljudima i razumijevanju uzroka njihovog ponaaanja. To je podru je unutarnjih, dakle, subjektivnih utjecaja na procjenjivanje drugih ljudi i njihovih postupaka. Kada se opa~aju drugi ljudi, vjeruje se da postoji povezanost izmeu pojedinih osobina li nosti, osobina li nosti i ponaaanja, razli itih ponaaanja i osobina li nosti i tjelesnog izgleda. Svakodnevno procjenjivanje ljudi je vrlo naporno i stoga se razvijaju vlastite metode kojima se taj proces nastoji olakaati. Te metode su esto vrlo korisne jer omoguuju da se brzo i relativno to no procjenjuje i na temelju toga pokuaava predviati budue ponaaanje osobe koja se procjenjuje. U tom procjenjivanju esto dolazi do tipi nih pogreaaka. Kod procjenjiva a, prilikom prikupljanja podataka u istra~ivanju, ove su naj eae (prema Mu~i, 1999; Rijavec i Miljkovi, 1999) : selektivno opa~anje; halo efekt i osobna jednad~ba procjenjiva a; efekt kontrasta; razli ita raspraenost (disperzivnost). Selektivno opa~anje je sklonost da se opa~aju samo oni aspekti situacije, osobe ili objekta koji su u skladu s naaim potrebama, vrijednostima i stavovima. Budui da se ne mo~e opa~ati sve ato se u okolini dogaa, postoji tendencija da se uo avaju samo neke stvari. Halo efekt je pojava kada se na temelju jedne osobine donosi opi zaklju ak o nekoj osobi. Ova se pogreaka dogaa svakodnevno. Do osobne jednad~be procjenjiva a dolazi zbog sklonosti uvijek istim procjenama. Osobna jednad~ba procjenjiva a se odnosi na njegovo specifi no ocjenjiva ko ponaaanje. Tako, uz prete~no realne procjenjiva e, mo~e biti i onih ija je osobna jednad~ba usmjerena prema veoj strogosti ili veoj blagosti. Efekt kontrasta je zakonitost u procjenjivanju da se osoba ne procjenjuje neovisno o drugim osobama u istoj situaciji. Procjene drugih osoba mogu u velikoj mjeri utjecati na to kako emo vidjeti odreenu osobu. Kod razli ite raspraenosti se mo~e rei da neki procjenjiva i naginju ekstremnim sudovima (u smislu, u enik je loa ili u enik je dobar, sredine nema) , a neki drugi naginju srednjim sudovima i tamo gdje to ne odgovara stvarnosti. Istra~ivanja kognitivnih psihologa pridaju osobit zna aj predrasudama na opa~anje i prosuivanje (prema Deutsch, 1996). Pogreake u opa~anju i mialjenju ometaju komunikaciju i oslabljuju empatiju pa je poznat itav niz pogreanih opa~anja i procjenjivanja koja se javljaju tijekom sukoba: opa~anje ne eg izvan vlastitog konteksta; autisti no neprijateljstvo; samopotvrujua proro anstva; egocentri ne, grupocentri ne, etnocentri ne i nacionalisti ke predrasude u vlastitu korist; crno-bijelo razmialjanje, uklju ujui demonizaciju druge strane; skraivanje vremenske perspektive; su~avanje opa~enih mogunosti izbora; fundamentalna greaka atribucije; nepoznavanje pluralizma; la~ni konsenzus; potvrivanje vlastitih o ekivanja i predrasuda. Dakle, socijalno zaklju ivanje podrazumijeva na in na koji se donose prosudbe o: a) osobinama li nosti koje ta osoba posjeduje, i b) predvianjima na ina na koje e se ta osoba ponaaati. Kada se zaklju uje o uzrocima tueg ponaaanja, ine se sljedee pogreake: openita sklonost tra~enju unutarnjih uzroka uzrok vlastitog ponaaanja se eae tra~i u izvanjskim, a tueg u unutarnjim faktorima sklonost da se prema sebi bude bla~i. Za umanjivanje pogreake se pokuaavaju osmisliti metode koje bi osigurale bolju objektivnost, a to su razli iti instrumenti mjerenja. Objektivnost procjene je linearno povezana s brojem procjenjiva a. Ako se ~eli postii ato precizniji, odnosno, objektivniji rezultat, anga~ira se ato vei broj procjenjiva a. Tada rezultati procjenjivanja, a time i mjerenja, dobivaju na istinitosti. Poznato je da pri procjenjivanju postoji u veine ljudi tendencija da prosuuju bla~e na negativnom nego na pozitivnom kraju, pa se na taj na in mo~e ubla~iti, odnosno, normalizirati distribucija procjena. Stoga se smatra da opisi pojedinih stupnjeva neke osobine ne moraju biti nazna eni u jednakim razmacima ispod pravaca kod mjerenja grafi kom skalom. Razmake na pozitivnon kraju pravca mo~e se smanjiti u odnosu prema onim na negativnom kraju (Ghisel i Brown, 1984, prema Novosel-Kernic 1991). Da bi se poveala objektivnost procjene, u praksi se ra una aritmeti ka sredina procjena koje je dalo nekoliko procjenjiva a. Oni e se razlikovati i prema srednjoj vrijednosti procjena i prema standardnoj devijaciji (Stan i, 1974, prema Novosel-Kernic,1991). 2.5.2. Skale procjene Prema Statisti kom rje niku (Kolesari i Petz, 1999), skala je svaki ureeni niz broj anih vrijednosti koji omoguuje smjeatanje neke pojave na odgovarajue mjesto na tom nizu prema stvarnoj ili procijenjenoj veli ini ili promjeni u veli ini pojave. Skale procjene su svojevrsni oblici mjernih instrumenata koji se koriste u druatvenim znanostima. Osim njih se koriste i upitnici, testovi, intervjui i sl. Takvim instrumentima se, pod precizno propisanim uvjetima, prikupljaju podaci koji se, potom, analiziraju primjenom slo~enih statisti kih metoda (Petz, 1997; }u~ul i Branica, 1993), a s ciljem testiranja hipoteza koje su postavljene pri planiranju istra~ivanja i koje proizlaze iz konkretnih teorijskih razmatranja. Mjerni instrumenti, pa i skale procjene, se sastoje od mjernog mehanizma i mjerne skale. Pod mjernim mehanizmom se smatraju pojmovi, kriteriji o pojavi i sl., a mjerna skala je sistem jedinica pomou kojega izra~avamo kvantitetu osobine koja je predmet mjerenja. (Kova evi i sur. 1988). etiri su vrste skala: nominalna skala, ordinalna skala, intervalna skala, omjerna skala. Za razliku od izravnog mjerenja (npr. kada se du~ina mjeri centimetrom ili metrom), pri neizravnom mjerenju jedna se varijabla mjeri drugom varijablom koja je s njom u funkcionalnoj vezi (npr. mjerenje temperature toplomjerom). U edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima se koriste obje vrste mjerenja (Novosel-Kernic, 1991). Kad se radi o razinama preciznosti mjerenja, postavlja se i problem jednakosti mjernih jedinica. Da bi se nadiao taj problem, koriste se dvije pretpostavke. Prva je ponderiranje rezultata, a druga je postavljanje nulte to ke. Ponderiranje ili odreivanje broja bodova prema te~ini pojedinog zadatka se mo~e izbjei tako da u mjernom instrumentu odredimo puno zadataka (obi no iznad 50), pa tako dolazi do ujedna avanja te~ih i lakih zadataka. Za sposobnosti koje se naj eae mjere psiholoakim testovima, nulta to ka je naj eae dogovorena, arbitrarna. Takva je nulta to ka stabilna. Koristi se kada se mjeri neka osobina kod ispitanika u odnosu prema drugoj osobini ili drugom subjektu. Va~no je, u tom slu aju, gdje su se i na kakvom uzorku ispitanika dobili neki podaci za mjereno svojstvo. Nominalne skale su najmanje precizne razine mjerenja. One mjerenjem klasificiraju i definiraju skupine. Brojevi ovdje slu~e samo za oznaku neke klase ili kategorije. Dakle, ovim se skalama rezultati mjerenja svrstavaju u kvalitativne ili aproksimativno kvantitativne klase. Na nominalnoj razini ne mo~e se ra unati aritmeti ka sredina i odstupanje, ali mo~e se nai modalna klasa ili ona koja ima najvee frekvencije. Mo~e se ra unati hi kvadrat, phi koeficijent ili tetrahori ni r. Ordinalne skale imaju za kriterij mjerenja veli inu svojstva prema kojem su svrstane u klasu. Unutar klase mogu se uo iti neke razlike, premda se ne mo~e pouzdano rei kolike su to razlike. Mo~e se konstatirati da je neato vee ili manje od drugoga, bolje ili loaije i sl. Ovom skalom se rangira, i to unutar skupine gdje se provodi rangiranje, odnosno odreuje se redoslijed elemenata koji se opa~aju i koji se mjere. Da bi ono bilo objektivnije mogu se u initi dva postupka. Prvi je da se usporedi svakoga sa svakim u grupi u kojoj se provodi rangiranje, a eventualno se mogu na initi i podgrupe unutar grupe u kojoj rangiramo. Drugi je na in, ili postupak, taj da viae razli itih procjenjiva a izvrai rangiranje. Pretpostavka je da procjenjiva i podjednako dobro poznaju ispitanike unutar grupe. Budui da su rangovi redni brojevi, najbolje je u tom slu aju ra unati medijan. To je jedna interpolirana vrijednost unutar intervala izmeu rangova, a veli ina tih intervala nije poznata. Medijalne vrijednosti se ne ra unaju na decimale. Intervalne skale su takve skale preciznosti mjerenja gdje poznajemo veli ine razlika svojstava koja mjerimo. Naziva se joa i skala jednakih jedinica, tj. skala s ekvidistantnim jedinicama. Osnovna zna ajka intervalnih skala je ta da se mo~e ustanoviti veli ina razlika u mjernim svojstvima, ali se ne polazi od apsolutne, nego dogovorene ili arbitrarne nule. Tako e biti omoguene operacije u jednoj fiksnoj to ki i dogovorena nula se ini kao apsolutna. Na ovoj razini se mogu upotrijebiti svi statisti ki postupci osim, prema nekim autorima, ne mo~e se ra unati koeficijent varijacije. Omjerne skale su najpreciznije. One polaze od apsolutne nule. Problem je ato se u istra~ivanjima u druatvenim znanostima ne mo~e poi od apsolutne nule. Kod omjernih skala se mogu ra unati kako razlike izmeu izmjerenih veli ina, tako i razlike samih veli ina. Ovdje se smiju primjenjivati svi statisti ki postupci. Skale procjene slu~e za registraciju veli ine nekog svojstva koje se procjenjuju. Na nekoj skali mo~e se procjenjivati viae ispitanika, ovisno o tome koga se procjenjuje i ato procjenjujemo, i sukladno s tim e se odabrati i najpogodniji na in. Za potrebe dijagnosticiranja u podru ju edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, koriste se uglavnom tri vrste skala: numeri ke skale, grafi ke skale, liste ozna avanja. Numeri ke skale su one koje imaju nekoliko stupnjeva od kojih je svaki definiran brojem koji ima opisno zna enje. Primjer su akolske ocjene. Smatra se da je u tom opisu ozna en i intezitet odreenog svojstva kao ato je inicijativa, odgovornost, povranost i sl. Stupnjevi mogu biti samo kvantitativno ili samo kvalitativno opisani. Prednosti ovih skala su: laka konstruktivost, obuhvatljivost niza svojstava, laka primjenljivost te vremenska ekonomi nost. Nedostatak je pojavljivanje meuocjena zbog neodlu nosti procjenjiva a. Grafi ku skalu odreuje vertikalan ili horizontalan pravac. Ako se usporeuje viae ispitanika u jednoj osobini, bolji su vertikalni pravci (Stan i, 1974, prema Novosel-Kernic, 1991). Viae ispitanika istovremeno ispitujemo za svaku osobinu zasebno. Kada su na pravcu ozna eni stupnjevi, on je diskontinuiran, a kada ih nema, tada je kontinuiran. Pravci su obi no du~ine do 15 cm. Kod horizontalnih grafi kih skala pozitivne i negativne osobine su smjeatene koordinatno, a kod vertikalnih se ozna uju prema vrhu pozitivnije oznake. Liste ozna avanja se sastoje od niza opisa osobina ili ponaaanja koji ukazuju na neku osobinu. Mogu biti pozitivne ili negativne i tada su zastupane podjednako (50% : 50%). Ove skale omoguuju to niju procjenu stoga jer se ponaaanja ili osobine moraju dobro opisati i dane su u ekstremnim kategorijama. Za pozitivnu osobinu se obi no daje +1, a negativnu -1 bod. (Probst, 1947, prema Novosel-Kernic, 1991). Kod ponderiranih lista, neka osobina mo~e nositi i 5 ili 3 boda i sl. Tako se mo~e izbjei pristranost ispitiva a, jer on ne zna za skalne vrijednosti pojedinih oznaka. Pri sastavljanju ove skale mora sudjelovati viae stru njaka pa se koristi njihova srednja procjena za vrijednost pojedine oznake (Novosel, 1966, prema Novosel-Kernic, 1991). U slu aju procjene osobina i ponaaanja rehabilitanta s nekom vrstom teakoe u razvoju, moraju se izraditi tome prilagoene liste ozna avanja. Primjer je lista ozna avanja za dijagnosticiranje ponaaanja slijepog djeteta koje je stiglo u zavod za rehabilitaciju (Stan i, 1974, prema Novosel-Kernic, 1991). Za testiranje hipoteza u ovome radu je koriatena skala stavova, i to skala Likertovog tipa. Skala stavova je instrument za mjerenje stupnja pozitivnosti ili negativnosti, tj. valencije stava. Sastoji se od niza tvrdnji koje izra~avaju manje-viae pozitivan ili negativan stav. Tvrdnje se izabiru i njihova skalna vrijednost se utvruje u prethodnom postupku konstrukcije skale. Od ispitanika se tra~i da izrazi svoje slaganje ili neslaganje, ili stupanj slaganja i neslaganja sa stavom izra~enim u tvrdnjama. Na osnovi ispitanikovih odgovora izvodi se rezultat koji izra~ava njegov stav. Postoje razli iti postupci konstrukcije skala pomou kojih se dobiju razne vrste, tipovi skala obi no nazvanih po njihovim autorima, na primjer Thurstoneova skala, Likertova skala, Guttmanova skala i sli no. Tako je Likertova skala vrsta skale za mjerenje stavova koja je konstruirana Likertovom metodom. Sastoji se od niza (15-20) tvrdnji koje izra~avaju pozitivan ili negativan stav prema nekom objektu stava. Peninngton (1997) ka~e kako je dobro da Likertova skala sadr~i podjednak broj pozitivnih i negativnih tvrdnji. Od ispitanika se tra~i da za svaku tvrdnju izrazi na ljestvici od 5 (ponekad 3 ili 7) stupnjeva koliko se sla~e ili ne sla~e sa stavom izra~enim u toj tvrdnji: potpuno slaganje, slaganje, neodlu nost, neslaganje, potpuno neslaganje. Stav ispitanika izra~en je ukupnim rezultatom koji se dobije sumiranjem svih ispitanikovih odgovora bodovanih 5-1 za tvrdnje s pozitivnim stavom i 1-5 za tvrdnje s negativnim stavom. Stoga se ova skala joa naziva sumativna skala ili skala sumiranih procjena. Skala Likertovog tipa se konstruira tako da se od skupine ispitanika (skupina za standardizaciju) tra~i da za vei broj tvrdnji izraze svoj stupanj slaganja ili neslaganja. Zatim se izvrai analiza estica (tvrdnji): ustanove se interkorelacije bodova za sve tvrdnje i svake tvrdnje s ukupnim rezultatom. U kona noj verziji skale zadr~e se one tvrdnje koje imaju najviae korelacije s ukupnim rezultatom, ato ukazuje na to da mjere istu dimenziju stava i da najbolje diferenciraju ispitanike s razli itim stavom (Petz, 1997). 3. STAVOVI 3.1. Pojam Kako su predmet empirijskog istra~ivanja u ovome radu stavovi, potrebno je pobli~e odrediti pojam stava i neke srodne pojmove vezane uz taj pojam. Osim definicije stava, ovdje e se odrediti njegova psiholoaka struktura, rei koje su to dimenzije i aspekti stavova, zatim e se ustanoviti kako stavovi nastaju i, na koncu, usporediti neke druge pojmove srodne pojmu stav. Prema Zvonareviu (1981), stav je ste ena tendencija da se reagira bilo pozitivno ili negativno prema osobama, objektima ili situacijama izvan nas, bilo prema vlastitim osobinama, idejama ili postupcima. Prema Kljajiu (1992), stav je ste ena, relativno trajna i stabilna, organizacija pozitivnih ili negativnih emocija, vrednovanja i reagiranja prema nekom objektu. Petz (1992) jednako kao i Kljaji definira stav i pojaanjava joa kako objekti stava mogu biti razne pojave iz psiholoakog i socijalnog svijeta pojedinca - osobe, grupe, situacije, ideje i sl. Stavovi se formiraju u procesu socijalizacije, stje u se na osnovi iskustva, bilo u neposrednom kontaktu s objektom stava ili posredno u interakciji sa socijalnom okolinom. Jednom formirani, stavovi su otporni na promjene i dosta trajni, iako se pod utjecajem izmjenjenih okolnosti i novih iskustava mogu mijenjati. Milas i ubela (2000) stav definiraju kao razmjerno postojana vrednovanja ljudi, pojava i dogaanja koja se o ituju u razmialjanju, osjeanju i ponaaanju na odreeni na in. Psiholoaka struktura stava je slo~ena od sljedeih komponenti: kognitivna komponenta - ine je saznanja i spoznaje o objektu stava; emocionalna komponenta - to su osjeaji, tj. uvstveni odnos; konativna ili akciona komponenta - spremnost na ponaaanje, reagiranje prema objektu stava. Kognitivnu komponentu ne ine samo informacije o objektu stava nego i vrednovanje, sud i ocjena o svojstvima objekta. To vrednovanje mo~e biti pozitivno ili negativno. Karakteristike objekta ocjenjuju se kao dobre ili loae, korisne ili atetne, po~eljne ili nepo~eljne. Emocionalna komponenta sadr~i uvstveni odnos prema objektu stava. Kada se objekt do~ivljava ugodno i privla no, stvara se pozitivan emocionalan odnos, a kada se do~ivljava neugodno i odbojno, emocionalan odnos je negativan. Konativna komponenta uklju uje namjere i spremnost na akciju, ponaaanje i djelovanje prema objektu stava. Pozitivan stav uklju uje tendenciju da se objekt stava podr~i, pomogne i zaatiti, a negativan stav da se izbjegava, onemogui ili napadne (Kljai, 1992; Petz, 1992) Kada se govori o stavovima, obi no se isti u ove njihove dimenzije (Zvonarevi, 1981): smjer (pozitivni/negativni, s jednom neutralnom to kom u sredini kontinuuma); intenzitet ( vrstina stava, otpornost stava prema promjenama); akcijski utjecaj (spremnost djelovanja u skladu sa stavom); dosljednost (dosljednost izra~avanja usvojenih stavova u raznim podru jima); trajnost (vremensko trajanje); svjesnost (postojanje podsvjesnih i nesvjesnih stavova koji djeluju na naae ponaaanje); univerzalnost (osobni, vlastiti stav ili zajedni ki druatevni); konzervativizam (konzervativan/radikalan, u smislu ne mijenjanja ni ega i mijenjanja iz temelja); progresivnost (progresivan/reakcionaran, uklju uje u sebi politi ku vrijednost nekog stava). Prema Krech i Crutchfield (1969), na temu prirode stava spominje se pet glavnih aspekata: - ekstremnost (koliko je on pozitivan ili negativan); saznajni sadr~aji (koli ina informacija); diferencijacija (jasna/maglovita strukturiranost); izolacija (povezanost s drugim stavovima); snaga (otpornost na promjene). Pennington (1997) navodi kako su socijalni psiholozi prikupili mnogo dokaza o tome da se stavovi organiziraju i mijenjaju prema na elu spoznajne dosljednosti. U osnovi toga je ideja da ljudi nastoje odr~ati dosljednost izmeu: a) uvjerenja, vrijednosti i stavova; b) stavova i ponaaanja; i c) razli itih stavova. Razmatrajui postanak stavova, Allport (prema Zvonarevi, 1981) je ukazao na neke mehanizme koji djeluju u tom procesu: - integracijom se iz mnogih pojedina nih do~ivljaja sklapa odreeni stav; - diferencijacijom, ato je obrnuto od prethodnog, primarni stav se uklapa u nova podru ja te se time diferencira i stvara nove stavove; - traumom se trajni stav mo~e formirati kao rezultat prinude organizacije u mentalnom polju; - imitacijom roditelja ili prijatelja prihvaaju se gotovi stavovi. Za razvoj stavova neki autori navode va~nost razli itih vrsta faktora kao ato su kulturni inbenici, roditeljski i grupni utjecaji te vlastite osobine pojedinca (Krech i Crutchfield, 1969) Vezano uz stavove se javljaju joa neki termini: - zabluda - To je zaklju ivanje na temelju krive pretpostavke. Zablude su pod utjecajem razuma pa se na njih mo~e utjecati argumentima. Smatraju se podru jem najlakae promjene socijalnih stavova. - predrasuda - Ako je neka zabluda pod ja im afektivnim utjecajem, prelazi u predrasudu. Ona postoji ako skupina ljudi dr~i neki stav ispravnim iako je o ito da se radi o krivoj pretpostavci. Osobe s predrasudom uvjerene su u ispravnost svoga mialjenja i ne daju se razuvjeriti. Osnovne predrasude ne le~e toliko u razumskoj sferi, koliko u nesvjesnoj. Ove misli prate nedostatak kriti nosti, kao i nadvladavanje osjeaja nad razumom (prema Proaev, 1994). - uvjerenje - To je pojava da je uz neko shvaanje povezan neki vrlo odreen stav (prema Zvonarevi, 1981). Pennington (1997) takoer razlikuje pojmove stav, uvjerenje i vrijednosti, te navodi kako se stav oblikuje spajanjem uvjerenja i vrijednosti neke osobe. Stoga je stav pozitivna ili negativna evaluacija o ne emu ili nekome. Uvjerenje je znanje koje imamo o svijetu i koje varira prema tome koliko nam je va~no to znanje, a vrijednosti predstavljaju eti ka na ela, kulturalne i druatvene norme. Kao ato ljudi imaju uvjerenja o svijetu, isto tako imaju i vrijednosti koje se ti u ~ivota, na ina ~ivota, ponaaanja u vezama i dr. Uvjerenja predstavljaju ono ato mislimo i znamo o svijetu, a vrijednosti predstavljaju ono ato emotivno do~ivljavamo o svijetu. 3.2. Stav i ponaaanje Temeljem prou avanja stru ne i znanstvene literature o tome kako stavovi utje u na ljudsko ponaaanje, moglo bi se zaklju iti da su oni jedan od imbenika koji determiniraju ljudske postupke. Socijalni psiholozi ih smatraju sredianjim i temeljnim u objaanjavanju ljudskog ponaaanja, premda dio istra~ivanja opovrgava zna ajan utjecaj stavova na ljudsko ponaaanje (La Pier, 1934, Wicker, 1969a, De Fleur i Westie, 1958, Wicker, 1969b, prema Pennington, 1997). Da bi se ato to nije predvialo ponaaanje, valja poznavati norme, vrijednosti, navike i razlike u li nosti. Dakle, na ponaaanje ovjeka u datoj situaciji utje u osobine li nosti, stavovi, fizi ke okolnosti, emocije, motivi, pritisak grupe i drugo. Kako primjeuje Zvonarevi (1981), mjerenjem stavova se dolazi do motiva koji upravljaju ljudskim ponaaanjem. Stavovi se mogu relativno lako objektivno mjeriti, daleko lakae nego motivi. Zbog toga su stavovi najbli~i put za razumijevanje motivacije, ato u praksi ima vrlo veliku va~nost. Mjerenjem stavova se dolazi do motiva koji su najva~niji za razumijevanje ljudskih postupaka, tj. ponaaanja. Clarke (2000) se bavila prou avanjem posljedica indirektnih i direktnih mjerenja stavova. Dok se indirektnim metodama osigurava ispitanikova nesvjesnost o onome ato se mjeri, direktivna mjerenja uklju uju u sebi ispitanikovo znanje o tome da e njegovi stavovi biti vrednovani i to ini rezultate osjetljivima na izvrtanje ili iskrivljavanje. Ispitanici svjesno mogu kontrolirati svoje odgovore da bi se prikazali u nekome odreenom svjetlu ili dali socijalno po~eljne odgovore (Antonak i Livnih, 1995a, Dawnes, 1972, Lemon, 1973, Livnih i Antonak, 1994, prema Clarke, 2000). Stav je psihi ka osobina koja je rezultat socijalnih utjecaja na pojedinca, a istovremeno osobina koja najviae utje e na politi ka, kulturna i druga zbivanja u ljudskom druatvu. Prepoznaju li se stavovi odreene osobe, mo~e se u izvjesnoj mjeri predvidjeti i njeno ponaaanje, ali samo ako se izmjere specifi ne vrijednosti i specifi ni stavovi, izravno vezani za ponaaanje koje je predmet interesa i isklju e li se razli iti situacijski utjecaji koji na njega djeluju neovisno o usvojenim stavovima (Ajzen i Fishbein, 1977, prema Pennington, 1997; Milas i ubela, 2000). Niata manje va~no je i pitanje iznoaenja, odnosno promjene privatnog stava u odnosu na javni stav, ako bi se, hipoteti ki, ponaaanje poistovjetilo s javnim stavom. Rijavec je (1990) ustvrdila da e ljudi javno iznositi da su promijenili svoj stav u smjeru veinskog, bez obzira ato kod njih ne dolazi do privatne promjene stava pod utjecajem veinskog. Istovremeno, utjecaj manjinskog mialjenja ljude navodi na promjenu stava o kojoj oni ne ~ele javno govoriti. Franc (1996, 1999) je, istra~ujui vezu izmeu stava i ponaaanja, ustvrdila postojanje va~nosti tri od etiri indikatora determiniranosti stava. To su bili: afektivno-kognitivna konzistencija, sigurnost u stav i polje odbijanja. Jedino je va~nost stava, kao etvrti indikator definiranosti stava, ostala nepotvrena kao relevantan moderator za vezu izmeu stava i ponaaanja. Postoji, naime, mialjenje da stavovi pripadaju tzv. hipoteti kim varijablama. Stavove mo~emo odreivati samo na osnovi promatranja vanjskog ponaaanja, tj. njega nije mogue vidjeti. Imati pozitivan stav prema nekom objektu ne jam i pozitivno ponaaanje prema njemu (prema Internet, www.foi.hr). Sljedea shema prikazuje kako stav uzrokuje namjeru ponaaanja na odreeni na in, koja potom uzro no-posljedi no uzrokuje ponaaanje. Va~no je uvidjeti da, pri tome, stav proizlazi iz uvjerenja i vrednota. Stoga je za razumijevanje ponaaanja pojedinca va~no poznavanje aireg sklopa vrednota i sustava uvjerenja doti ne populacije, iji je taj pojedinac pripadnik, ato je prezentirano u Tablici 2. Tablica 2: Strukturalna analiza stavova koja pokazuje vezu izmeu uvjerenja, vrijednosti, namjera i ponaaanja, prema Pennington (1997) UVJERENJA.... STAVOVI.... NAMJERE.... PONA`ANJE VREDNOTE....  Kada se govori i istra~uje o stavovima djece i mladih koji su rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju, neizostavno se prou ava i sustav vrijednosti sveukupne sredine, druatva u kojoj se razvijaju i odrastaju svi mladi, a formira populacija s poremeajima u ponaaanju. Da su vrijednosne orjentacije relevantan prediktivni faktor za procjenu rizi nih ponaaanja mladih kao ato su konzumiranje sredstava ovisnosti, delinkvencija, rizi na spolna ponaaanja potvruje niz istra~ivanja kojima se openito zaklju uje da je izra~enija hedonisti ka vrijednosna orjentacija praena eaim rizi nim i problemati nim ponaaanjima (Ajdukovi, 1989; Chernoff i Davidson, 1999; Goff, 1999, Nagel i sur., 1995, Romero i sur., 2001, Ule i sur., 2000, prema Franc i sur., 2002). Ajdukovi (1989) je primijetila da nije nu~no izvoditi zasebnu distinkciju izmeu vrijednosti i stavova, te se tragom ovog zaklju ka mogu istra~ivati vrijednosti mladih u Hrvatskoj s implikacijama o njihovim moguim stavovima. O stavovima mladih danas, u tranziciji, razmialja se u okvirima sveukupnog procesa individualizacije uz jak otklon od tradicionalnih institucionalnih sistema, koji pro~ima hrvatsko druatvo (Leburi i Tomi-Koludrovi, 1996; Labus, 2000). Razmialjajui o stavovima mladih prema budunosti, a ~elei predvidjeti njihovo ponaaanje, ne mo~e se ignorirati injenica da se joa uvijek mogu osjetiti posljedice ratnih i poratnih zbivanja na ovim podru jima. Tako se mo~e govoriti o depresivnosti, pesimizmu i slaboj samokontroli (Fran iakovi i sur., 2000), a koji se primjeuju kod mladih openito. Nadalje, a nije zanemarivo, mladi imaju vrlo malo povjerenja u sustav obrazovanja koji im se nudi, ato ispoljavaju svojim pora~avajue negativnim stavovima prema akoli (Bezinovi, 2000b). Istra~ujui, opisujui i interpretirajui vrijednosne sustave i neke oblike ponaaanja hrvatske mlade~i, kao i povezanost tih sustava i ponaaanja sa sociodemografskim obilje~jima mladih, te istra~ujui promjene koje su se dogodile od sredine osamdesetih do konca devedesetih godina, Iliain i Radin su (2002) na reprezentativnom uzorku za Hrvatsku proveli istra~ivanje i doali do sljedeih zaklju aka: "Ukupan druatveni polo~aj mladih se koncem devedesetih znatno promijenio u odnosu na sredinu osamdesetih godina proalog stoljea pri emu se u nekim va~nim segmentima i pogoraao o emu svjedo i porast nezaposlenosti, opadanje kvalitete svakodnevnog ~ivota i airenje potencijalno devijantnog ponaaanja. Tako se tranzicijsko druatvo potvrdilo kao druatvo naglaaenog rizika i socijalne nesigurnosti, no joa bez novih i airih perspektiva.... Istodobno, oni pokazuju da nisu izgubili vjeru u osobnu perspektivu, pri emu se pouzdaju prvenstveno u vlastite snage... Za mlade u Hrvatskoj se mo~e rei da su polarizirani na modernisti ki i tradicionalisti ki orjentirane, pri emu ta konstatacija va~i i za stariju populaciju. No, mladi se od starijih razlikuju ponajprije po tome ato su modernizacijskim procesima viae i dublje zahvaeni." (str. 311-312). Leburi i Tomi-Koludrovi (2002) su ispitivali i prou avali vrijednosne orijentacije, stavove i mialjenja, ~elje i percepcije, te politi nost mladih u Dalmaciji. Oba navedena istra~ivanja konstatiraju kako je vidljivo da meu mladima prevladava pragmati an odnos prema druatvenoj realnosti, odnosno pragmati no usmjeren sistem vrijednosti. Dalje, bez obzira na iskazane ~elje za promjenama, mladi reagiraju povla enjem u privatnost i joa uo ljivijim distanciranjem od druatveno politi kih poslova nego ranije. Istra~ivanjem o postojanju distinkcije sustava vrijednosti meu mladima razli itog delinkventnog statusa, koje je provela Ajdukovi (1989), respektirajui pri tome afektivni aspekt vrijednosti, odnosno stupanj internalizacije tih vrijednosti utvrivanjem va~nosti ili po~eljnosti pojedine vrijednosti, je konstatirano postojanje razlika u va~nosti koju ispitanici razli itog delinkventnog statusa pridaju analiziranim vrijednosnim orijentacijama i to tako da se uz druatveno neprihvatljivo ponaaanje diferenciraju vrijednosti u druatveno nepo~eljnijem smjeru. Ako se ova konstatacija pove~e s prethodno uo enim trendom pojave nesigurnosti i besperspektivnosti u sustavu vrijednosti mladih, namee se potreba razmialjanja o implikacijama tih pojava i na ponaaanje mladih. Utjecaji procesa modernizacije i tranzicije su bili djelomi no zahvaeni istra~ivanjem Cajner-Mraovi i Stamatel (2000). Ispitivane su promjene u trendovima maloljetni ke delinkvencije te je analiziralno stanje, kretanje i struktura kriminaliteta maloljetnika u Hrvatskoj. U zaklju ku se navodi kako su uo eni trendovi porasta zlouporabe droga i kriminaliteta na atetu ovlaatenih slu~benih osoba meu maloljetnicima u naaoj zemlji, te se implicira da bi se oni mogli interpretirati u kontekstu vienja delinkvencije kao dijela neformalne strategije i javne demonstracije stava mlade osobe da ne treba formalnu zaatitu jer je spremna i sposobna sama se brinuti za svoje interese. Da mladi u Hrvatskoj iskazuju pozitivne stavove o miroljubivom rjeaavanju sukoba zaklju uju Uzelac i }akman (2000). Oni su na uzorku 803 mlada nedelinkvenata i formalna delinkvenata u etiri hrvatska grada, istra~ujui stavove mladih prema naj eae koriatenim modelima rjeaavanju sukoba prema Weeksovom modelu, ustanovili da mladi openito odbacuju ideju pokoravanja protivnika, te da su vrlo povoljni rezultati o stavovima mladih prema kompromisu i suradni kom rjeaavanju socijalnih sukoba. Kod mladih formalnih delinkvenata se stav o spremnosti na suradnju u sukobu pokazao sli an vranjacima nedelinkventima. U okviru istog projekta Uzelac (2003) je analizirao stavove o modelima rjeaavanja sukoba i akolski uspjeh i dobio rezultat da su manje uspjeanim i neuspjeanim u enicima bliski stavovi o po~eljnom ekanju, brzom rjeaavanju sukoba ( autor ovaj model naziva "krpanje") i pobjeivanju dok su kompromis i suradnja obrasci koji su pribli~no u jednakoj mjeri svojstveni u enicima razli itog stupnja uspjeanosti u akolovanju. Zaklju no, za predvianje ponaaanja mladih ljudi, pa tako i rizi nih skupina mladih za razvoj poremeaja u ponaaanju, potrebno je poznavati niz faktora koji na njih utje u. To su, prije svega, sveukupan kontekst i sustav normi kojima su okru~eni, sustav vrijednosti i uvjerenja, njihove navike, trenuta ne okolnosti kojima se povode u donoaenju odluka i drugo. 4. SOCIJALNI SUKOBI 4.1. Pojam Zadnje desetljee proaloga stoljea je kod nas bilo pro~eto znanstvenim i stru nim interesom za prou avanje sukoba. To se najviae mo~e objasniti ratnim zbivanjima koja su prethodila, kao i utjecajima razvijenih zemalja, na elu s UN-om, koje su preuzele mirotvorsku ulogu, a koje same imaju dulju tradiciju i kontinuitet prakti nog i teoretskog prou avanja socijalnih sukoba. Brajaa (1996) se bavi terminom svaa, kao interferirajuem pojmu sukoba, i ka~e da postoje dva oblika svae. Jedna je neuspjeana i nepo~eljna, a druga je uspjeana i po~eljna pa je neki nazivaju dijalogom. Jankovi (2002) sukob promatra u svjetlu njegovog razrjeaavanja, pa se tako orijentira na suradnju i nesuradnju u sukobu. Uzelac (2000) se bavi pitanjem sustavnog, stru nog i znanstvenog bavljenja pitanjima konflikata vezanih za osobe s posebnim potrebama. Jedan dio autora kod nas je, kao svoj doprinos prou avanju problema sukoba, izradio priru nike za radionice u enja uspjeanog rjeaavanja sukoba (Ajdukovi i Pe nik, 1994; Bognar i sur., 1997). Premda je ratni sukob bio pokreta  interesa prou avanja konflikata, ispostavlja se da je tematika mnogo aira. Sukobi se susreu svugdje: u obitelji, na radnom mjestu, u dje joj igri, prijateljskim odnosima kao i mnogim drugim meuljudskim odnosima koji bi se mogli navesti. U druatvu koje se u i pluralizmu ideja, sukobi su osobito neminovni i logi no je pretpostaviti da se potreba njihovog prou avanja namee sama od sebe. Predmet bavljenja ovog rada je na in rjeaavanja sukoba meu mladima jer se polazi od pretpostavke da je za druatvo u cjelini va~no znati kako mladi ljudi rjeaavaju sukobe i kakve stavove imaju o tome. Ta znanja su osobito zanimljiva u svjetlu o ekivanja pozitivnog razvoja druatva u budunosti, jer zna se da su mladi nosioci perspektive i razvoja. Pri odreivanju pojma i definiranju zna enja rije i sukob, autori se pomalo razlikuju jer polaze od razli itih kriterija, ali gotovo svi, a osobito suvremeni autori, smatraju da sukob, ako ima konstruktivan ishod (za razliku od mogueg destruktivnog ishoda), vodi kvalitetnijem odnosu meu sudionicima sukoba i kao takav mo~e unaprijediti kvalitetu osobnog i druatvenog ~ivota. Deutsch je 1973 godine (prema Rot, 1983) iznio kako konflikt treba ukloniti pregovaranjem, a uzajamnim prijetnjama i agresivnoau ne samo da se ne rjeaava, nego konflikt postaje joa te~i i zaoatreniji. Za razliku od nekih tradicionalnih shvaanja sukoba kao depresivnog, mra nog i nepo~eljnog, Weeks (2000) nudi interesantno stajaliate da sukob mo~e poslu~iti kao jedan od pokreta a osobnog razvoja i druatvene evolucije jer stvara mogunosti u enja i prilagoavanja na razlike i razli itosti koje su prirodna i zdrava obilje~ja naaeg druatva. Razlike tako prerastaju u funkciju zajedni ke dobrobiti i napretka. O'Brien i sur. (2001) ka~u da je sukob normalan ljudski proces. Mo~e biti konstruktivan ili destruktivan, ovisno o tome kako ga se usmjeri. Konflikt je sveprisutan aspekt egzistencije i pojavljuje se na svim nivoima druatvenog ~ivota: interpersonalnom, intergrupnom, interorganizacijskom i internacionalnom, isti e Deutsch (1996). Kao takav, sukob se pojavljuje ne samo meu druatvenim zajednicama, ve i unutar njih samih te izmeu osoba, kao i izmeu nacija. "Mogui predmeti sukoba se razlikuju po svojoj prirodi (suatini), zna aju i stilu. Tipovi konflikta se mogu razlikovati i prema takvim obilje~jima kao ato su: priroda meusobne ovisnosti izmeu strana u sukobu, vrsta strategije i taktike koja se primjenjuje, priroda tijeka konflikta, tipovi metoda kojima se intervenira u konfliktu, tipovi ishoda konflikta itd." (str.15.). Rot (1983) u svojoj analizi sukoba zaklju uje da destruktivnost i nenormalnost svakog konflikta podr~avaju bihevioristi i geataltisti te da je tome suprotno dijalekti ko glediate koje smatra konflikte i suprotnosti va~nima za razvoj i napredak. Izraz "konflikt", prema Klaievom rje niku (1974), proizlazi iz latinske rije i "conflictare", ato bi zna ilo udarati ato u ato; boriti se; sukob; raspra koja prijeti da e se joa viae zaplesti. Petz (1992) definira sukob, odnosno konflikt, kao airok pojam koji ozna ava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponaaanja i uvstva. Bojanovi je (1988) uo io da se redovito u svim definicijama sukoba javlja jedna suatinska karakteristika bilo kakvog oblika konflikta meu ljudima, a to jest sukob interesa suprotnih strana. Tako Stern (1970, prema Bojanovi, 1988) definira konflikt kao oblik suprotstavljanja dviju suprotnih strana. Temelji se na neusuglaaenosti ciljeva, ~elja ili vrijednosti suprotnih strana. Stagner (1967, prema Mitchell, 1996) je definirao konflikt kao situaciju u kojoj dva ili viae pojedinaca ~eli ostvariti ciljeve, od kojih se kao ostvarljiv opa~a samo jedan ili drugi, ali ne i oba. Nu~no je postojanje najmanje dvije suprostavljene strane, a svaka od njih aktivira energiju za postizanje cilja (koji mo~e biti ~eljeni objekt ili situacija), pri emu svaka strana procjenjuje drugu stranu kao prijetnju ili prepreku za ostvarenje svog cilja. Deutsch (1973, prema Rot, 1983) je primijetio da konflikt postoji uvijek u slu aju inkompatibilne akcije. On konflikte odreuje kao takve situacije u grupi u kojima dolazi do neusklaenosti i suprotnosti akcija koje poduzimaju pojedini lanovi te grupe jer, kao pojedinci, sadr~avaju suprotnosti u shvaanjima, ocjenama i stavovima i pokuaavaju ih realizirati. Rijavec i Miljkovi (2002) ka~u da je konflikt situacija u kojoj dvije strane (osobe ili grupe) ~ele postii cilj za koji opa~aju da ga mo~e postii jedna strana, a ne obje i to na sljedeim razinama: unutar pojedinca, meu pojedincima, meu grupama i meu organizacijama. Nadovezujui se na Petzovu definiciju, Ajdukovi i Pe nik (1994) dodaju da je rije  o vrlo estoj i univerzalnoj pojavi koja se o ituje kako na intraindividualnom planu, odnosno unutar samog ovjeka, tako i na interindividualnom planu, odnosno izmeu dvoje ili viae ljudi. Kako primjeuje Deutsch (1996), razli itost teorijskog pristupa prou avanju konflikata proisti e iz injenice sna~nog utjecaja akademske discipline teoreti ara. Psiholozi se fokusiraju na intrapersonalne konflikte; socijalni psiholozi su usmjereni na interpersonalne i intergrupne konflikte; sociolozi naglaavaju drutveni, statusni i klasni konflikt i konflikt uloga; ekonomisti se fokusiraju na teoriju igre i donoenje odluka, ekonomsko nadmetanje, sindikalne pregovore i trgovinske rasprave; politolozi i meunarodni specijalisti se orijentiraju na politi ke i meunarodne konflikte. Prema Mitchelu (1996), svaki konflikt ili nesuglasica ima tri uzajamno povezane komponente: Konfliktna situacija (bilo koja situacija u kojoj dva ili viae druatvenih entiteta ili strana opa~aju da imaju uzajamno neuskladive ciljeve); Konfliktno ponaaanje (akcije koje poduzima jedna strana u bilo kojoj konfliktnoj situaciji protiv suprotstavljene strane, s ciljem da protivnik odustane od svojih ciljeva ili ih promjeni); Konfliktni stavovi i opa~anja (uobi ajeni obrasci o ekivanja, emocionalnih orijentacija i opa~anja koji prate u eae u konfliktnoj situaciji). Prema Weeksu (2000), postoji sedam osnovnih elemenata sukoba: razli itosti i razlike - u opa~anju, potrebama, vrijednostima, moi, ~eljama, ciljevima, mialjenjima i dr.; esto vode u sukob ako ih se pogreano shvaa; no razlike su pozitivne, te ih treba veli ati, a ne priguaivati i koristiti ih za zajedni ku korist, unapreenje odnosa i druatvene cjeline openito; potrebe - uvjeti za koje mislimo da bez njih ne mo~emo ili za koje vjerujemo da su najva~niji za dobrobit i razvoj odnosa; kada se smatra da je zadovoljenje potreba nu~no za pre~ivljavanje i razvoj, tada sukob oko tih potreba mo~e biti vrlo ozbiljan; nesuglasice se poveavaju kad strane zanemaruju potrebe, ometaju usuglaaavanje potreba, mijeaaju potrebe sa ~eljama ili se ponaaaju suprotno potrebama koje jedna ili obje strane smatraju najva~nijima; na in opa~anja - ljudi razli ito opa~aju stvarnost; veliki broj sukoba rezultat je opa~anja, pogreanih opa~anja ili razli itih opa~anja; strane si moraju objasniti kako svaka promatra situaciju da bi sukob djelotvorno rijeaile; etiri su tipa sukoba opa~anja: a) samoopa~anje, b) opa~anje druge strane, c) razli ito opa~anje situacije i c) opa~anje prijetnje; mo - osobna uvjerenja sudionika konflikta da je mo sposobnost utjecaja na druge, da se ponaaaju kako oni ~ele ili isticanje svoje mogunosti kontrole drugih; ponaaanje u skladu s ovim uvjerenjem je velika atetnost za rjeaenje sukob; vrijednosti i na ela - neato ato smatramo vrlo va~nim; mogu voditi k sukobu u onim slu ajevima kada osobe prebrzo zaklju uju da je sukob u koji su uklju ene upravo pitanje njihovih vrijednosti i na ela; sukobi zbog vrijednosti i na ela ubrajaju se meu najte~e s kojima se susreemo; osjeaji - u mnogo slu ajeva ljudi dopuataju da osjeaji postanu najva~nije odrednice sukoba, a oni ga mogu izazvati i poja ati; unutraanji sukobi kada strane nisu sigurne koje su njihove vrijednosti; kada nisu sigurne koju vrstu odnosa ~ele s drugom stranom; kada strane imaju razli ite  unutraanje glasove koji ih nagovaraju na razli ite reakcije; unutraanji sukobi ponekad mogu biti po etak vanjskog sukoba, jer osobe ne ~ele priznati da je meusobni sukob uzrokovan njihovim unutraanjim sukobom. Rot (1983) dijeli konflikte na: realisti ke konflikte (kojima je izvor u stvarnim i neuskladivim suprotnostima); nerealisti ke konflikte (kad suprotnosti nisu neuskladive i neizbje~ne). Do nerealisti kog konflikta dolazi kada se ne uo ava mogunost (koja postoji) lakog razrjeaenja konflikta (uvjetni konflikt). Ako se govori o konfliktu gdje se na sadr~aj prenosi stvarni i dublji sukob, govori se o pomaknutom ili manifestnom konfliktu (nasuprot osnovnom i latentnom). La~ni nerealisti ki konflikt mo~e nastati i iz nerazumijevanja i pogreane procjene (nema uzroka za stvarni sukob pa nema ni suprotnosti). Deutsch (1973, prema Rot, 1983), uzimajui u obzir intrapersonalne, intragrupne i intergrupne konflikte, razlikuje pet osnovnih tipova konflikata obzirom na sadr~aj: konflikt radi kontrole nad sredstvima zadovoljenja potreba (imovina, novac, prostor, mo); konflikt radi razlike u preferencijama i averzijama; konflikt uslijed razlike u vrijednostima; konflikt zbog razli itih uvjerenja; konflikt meu osobama ili grupama glede polo~aja i odnosa unutar odreene organizacije. Te konflikte mogue je svesti na dvije osnovne vrste: na konflikte interesa (1. i 5.) i na konflikte vrijednosti i uvjerenja (2., 3., i 4.). Djelovanje intragrupnih konflikata zavisno je od kohezivnosti grupe. U kohezivnijim grupama konflikti te~e izbijaju jer se lanovi suzdr~avaju od manifestiranja neslaganja i neprijateljstava. No, ako doe do manifestiranja, njihovo negativno djelovanje vee je i intenzivnije nego u manje kohezivnim grupama radi toga ato je emocionalna povezanost vea. Vrlo lako konflikt izmeu dva lana grupe preraste u konflikt izmeu podgrupa. Lewin (prema Petz,1992) je u okviru svoje strukturalne teorije polja analizirao konflikte, tako da ih je podijelio u tri osnovne skupine: a) konflikt dvostrukog privla enja nastaje u situaciji kada nas podjednako intenzivno privla e dva pozitivna cilja (npr. poznata pri a o magarcu koji je uginuo od gladi jer je bio postavljen to no izmeu dva jednaka stoga sijena); b) konflikt dvostrukog odbijanja nastaje u situaciji kada nas podjednako intenzivno odbijaju dva negativna cilja (npr. moramo odlu iti hoemo li dati vaditi zub ili ga radije lije iti); c) konflikt istodobnog privla enja i odbijanja nastaje u situaciji kada se nalazimo pred jednim ciljem, ali je on ambivalentan, tj. istodobno nas i privla i i odbija (npr. teaka odluka o tome hoemo li prihvatiti neki posao uz vrlo visoku zaradu, ali ujedno uz veliku opasnost za zdravlje i ~ivot. Rijavec i Miljkovi (2002) razlikuju dvije vrste konflikata: 1) sadr~ajni, strukturalni konflikti, koji su svakodnevni i ak po~eljni konflikti u meuljudskim odnosima, mogu biti pozitivni ako se njima zna upravljati; 2) osobni konflikti, koji su pro~eti emocijama (uglavnom ljutnjom, strahom i nepovjerenjem) i stoga strategije razrjeaavanja konflikta obi no nemaju uspjeha. Ako se ovi konflikti ne uspiju pretvoriti u sadr~ajne, s vremenom poja avaju. Temeljem prou avanih odreenja pojma se mo~e zaklju iti da su socijalni sukobi jedna od komponenti ljudske komunikacije i kao takvi neminovni u svakodnevnom ~ivotu. Njihova suatina nastaje i ostaje na razini druatvenih i individualnih ljudskih obilje~ja kao ato su norme, vrijednosti, stavovi, ~elje, potrebe, shvaanja, uvjerenja, predrasude, strahovi i drugo. Vrlo su va~ni jer njihovi ishodi mogu bitno utjecati na budunost pa zato Mihelj (2001) poziva da ih se dr~i otvorenima i javnima, jer samo njihovo postojanje pokazuje da se razli iti identiteti ne ponaaaju kao monade, odnosno nedjeljiva bia (Klai,1974) i da su bar dijelom otvoreni za komunikaciju. 4.2. Interpersonalni konflikti Da bi se stvorila jasnija slika o nastanku i tijeku razrjeaavanja sukoba, zanimljivo je prou iti koje su zakonitosti uo ene u procesima stvaranja sukoba, o emu ovisi smjer razvoja sukoba, kako se sukobom mo~e upravljati. Znajui da je socijalni sukob vezan uz pojedince i grupe koji se ponaaaju prema odreenim zakonitostima (u smislu razli itosti percepcije, sklonosti predvianja tueg ponaaanja, zakonitostima motivacije i identifikacije, ovisnosti o socio-kulturnom kontekstu i sveobuhvatne kompleksnosti subjekta koji se nalazi u sukobu), postavlja se pitanje koji uvjeti pogoduju da uope doe do sukoba. Vjerojatnost je konflikta izmeu dvije strane vea kada: postoji prilika za interakciju te uo ljivost razlika meu njima; 2) razlike meu njima postanu opa~ene kao inkopatibilne (nespojive), a istovremeno nema sposobnosti tolerancije unutraanje disonance; 3) oni ocjenjuju da e se aktivnim naporom usmjerenim na eliminiranje ili smanjivanje nespojivosti viae dobiti nego izgubiti (prema Deutsch, 1996) Za Weeksa (2000) su va~ni sljedei faktori u nastanku sukoba: zanemarivanje osobnih potreba razli itost opa~anja i pogreake u opa~anju jedna strana se ponaaa prema definiciji moi prebrzo se zaklju uje o ugro~enosti vrijednosti i na ela ili se zamjenjuju vrijednosti i sklonosti ili postoji privid nespojivosti vrijednosti. Hoe li doi do sukoba, ovisi o aktivnosti obje strane koje u njemu potencijalno sudjeluju. Pri tome se mo~e govoriti o utjecaju osobnosti subjekata u sukobu kao generatoru kvalitete sukoba. Sukob meu ljudima uvijek nastaje u interakciji viae imbenika, a ne kao posljedica djelovanja pojedinih li nosti. Bojanovi (1988) opisuje strukture li nosti koje stvaraju uvjete za sukobe: - patoloaka struktura li nosti (njihove devijantne potrebe izra~avaju krajnji egoizam); - dominantne osobe (nastoje kontrolirati ponaaanje drugih ljudi te ga usmjeravaju u slu~bu svojih vlastitih ciljeva); - destruktivne osobe (te~e da na razli ite na ine povrijede druge ljude); - negativisti (osobe koje karakterizira negativizam te sklonost kritiziranju i pronala~enju u ljudima uvijek samo negativnih karakteristika); normalne osobe mogu izazvati konflikt kada su ugro~eni njihovi vitalni intresi i potrebe. Onemoguavanje zadovoljavanja osnovnih potreba, odnosno frustracija potreba ili predvianje i strah od mogue frustracije, predstavljaju energetsku jezgru konflikta. Ona objaanjava mnoge postupke ljudi koji su u konfliktu (njihov strah, agresiju, razli ite oblike regresivnog ponaaanja, prijetnje i dr.). Sukob interesa implicira i frustriranje osnovnih potreba, a sukob vrijednosti i stavova ne mora uvijek dovesti do frustracije motiva onih koji su na suprotnim stranama (pozicijama). Razli itost stavova i vrijednosti ne uzrokuje sukob sve dok nije ugro~en vitalni interes koji nu~no dovodi do ugro~enosti zadovoljenja neke od osnovnih potreba (potrebe za materijalnom, psiholoakom i druatvenom sigurnoau, potrebe za nezavisnoau, pripadanjem, samopotvrivanjem i dr.). Zna aj ukazivanja na frustraciju potreba, kao na psiholoaku jezgru konflikata, naro ito je va~an u procesu rjeaavanja konflikata. ak i kada se otklone osnovni izvori konflikata, kada se nae kompromis interesa, joa uvijek ostaju posljedice frustriranosti osnovnih potreba koje takoer treba rjeaavati na odreen na in. Ostaje napetost, nezadovoljstvo, spremnost na revanaizam, a sve je to naj eae posljedica povrijeenog samopoatovanja. Posljedice konflikata nije mogue otkloniti u potpunosti, ako oni sudionici u konfliktu koji su u njemu gubili ne dobiju neku vrstu satisfakcije za povrijeeno samopoatovanje (prema Bojanovi, 1988). Mitchell (1996) smatra da je za nastanak konflikta bitna neuskladivost ciljeva koja ima svoj izvor u loaem spoju izmeu druatvenih vrijednosti i druatvene strukture. Unutar druatvenog konteksta kojega dijele, dolazi do oskudice vrijednosti na koju pretendiraju subjekti u sukobu i tako dolazi do suparniatva. Razlikuju se pozitivni ciljevi koji se odnose na svjesno ~eljena budua stanja i negativni ciljevi koji te~e izbjegavanju ne~eljenih stanja ili dogaaja u budunosti. Neuskladivost ciljeva izmeu subjekata u sukobu se odnosi na raspodjelu tih teako dostupnih vrijednosti, odnosno dobara. Ovaj autor se ne sla~e s ekspresivnim pristupom objaanjenju izvora sukoba koji ka~e da sukob izvire iz ljudskih emocija, agresivnih nagona, interpersonalne tenzije i nagomilane frustracije, a koju vidi i u, po njemu, klju noj re enici povelje UNESCO-a: "Ratovi po inju u svijesti ljudi....". On stavove vezane uz konflikte vidi kao ona psiholoaka stanja koja esto prate uklju enost u konfliktnu situaciju ili izviru iz nje. Zna i, stavovi nisu uzrok, nego posljedica konflikta, osim ekstremno konfliktnih stavova (npr. predrasude kao posljedica prethodnih konflikata) koji pogoraavaju konflikt. O unutraanjoj motiviranosti za nastanak konflikta, a vezano za ljudsku prirodu, mo~emo uo iti kod Fromma (1973). U svom razlikovanju tri vrste ljudske agresivnosti (benigne, koja je reaktivna i defanzivna, zajedni ka ~ivotinjama i ljudima te te~i uklanjanju ugro~enosti; pseudoagresivnosti, koja je nenamjerna i atetna i tree - maligne), izdvaja se maligna agresivnost kao ona koja je socijalno uvjetovana, a ne postoji kod bilo koje druge ~ive vrste. Maligna agresivnost je isklju ivo vezana za ovjeka, a njene glavne karakteristike su ubijanje i okrutnost, ato stvara u~itak bez ikakve svrhe. Fromm je malignu agresivnost odredio kao iskorjenjivu i time odbacio determiniranost agresivnog ponaaanja. Za to je klju an karakter ovjeka koji se odreuje odgojem i samorazvojem u procesu asimilacije i socijalizacije (Fromm, 1947). Drugim rije ima, ovjek sam mo~e regulirati svoje ponaaanje. Kako primjeuje `aki (1991), Fromm je pronaaao kompromis izmeu klasi no-pravnog principa slobodne volje i determinizma pa smatra da u ~ivotima ljudi postoje ipak okolnosti koje isklju uju upotrebu slobodne volje i time eliminiraju moralni sud. Ovdje je trag i gledanja na po injenje kaznenog djela u neura unljivom stanju. Da su stavovi utemeljeni u proces nastanka i tijeka konflikta sla~e se veina autora. Postavlja se problem na koji na in i u kolikoj mjeri oni doprinose reguliranju odvijanja sukoba, na inu rjeaavanja. Uzimajui za kriterij sam ishod, tada se govori ili o konstruktivnom ili o destruktivnom sukobu. Ako je kriterij razlikovanja komunikacijska razina suradnje meu sukobljenim stranama, govorit e se ili o kooperativnom ili kompetitivanom sukobu, a uzimajui za kriterij utjecaj agresivnosti za rjeaavanje sukoba dolazi se do razlikovanja nasilnog/nenasilnog sukoba. Nastanak stavova u konfliktu je kod Michella (1996) opisan kao funkcija optimizacije stresa kojega ljudi imaju kada su izlo~eni nekom psihi kom naporu u konfliktnoj situaciji. To je na in da se najlakae izae na kraj s neugodnom situacijom, a koji daje mogunost dobiti kao ishoda te situacije. Napetost do koje dolazi jer su ugro~eni ciljevi koji se visoko vrednuju, jer postoji frustracija zadovoljenja potreba te neizvjesnost i nesigurnost po pitanju budunosti, dovodi do stvaranja obrazaca i stavova koji olakaavaju da se ta napetost rijeai. Pri tome postoji tendencija da se pogreano opa~aju i razumijevaju protivnikove okolnosti, pozicija, mialjenje, osjeaji i dr. Ovi procesi variraju kod pojedinaca, ato ovisi o stupnju njegove fleksibilnosti, intenzitetu konfliktne situacije, konfliktnog ponaaanja protivnika i razli itih socijalnih faktora kao ato su polo~aj u grupi, efikasnost izbjegavanja novih stresnih faktora i dr. Ovdje se mo~e nametnuti ideja o potrebi tolerancije tueg mialjenja i osjeaja, kao tradicionalno opepo~eljnoj sposobnosti podnoaenja razli itosti. Meutim, rad Trimarchija i Papeschija (1996), govori upravo u prilog odbacivanja koncepcije tolerancije razli itosti, da bi se zauzvrat razvila sposobnost upravljanja vlastitim mozgom u smjeru razumijevanja i prihvaanja tuih mialjenja i ponaaanja. Prema ovim autorima, a temeljem neuropsihofizi kih istra~ivanja ljudskog mozga, proizlazi da dolazi do stanja napetosti kao fizioloake obrambene reakcije ljudskog mozga na razli itost druge osobe i da tolerancija ne stvara integraciju meu ljudima, ve stanje podnoaljivosti ato proturje i ljudskim pravima. Tako je tolerancija postavljena nasuprot slobodi. O tome koliko neki stavovi u konfliktu mogu biti atetni za pozitivan razvoj konfliktne situacije govori Weeks (2000) te predla~e smjer njihove promjene. 1. Sukob je uvijek poremeaj reda, negativno iskustvo, pogreaka ili zabluda u odnosima. Takvo iskustvo sukoba optereuje. Nasuprot tom stavu, va~no je razumjeti da je sukob posljedica razli itosti te u njemu mo~emo pronai druge na ine mialjenja i izbora za akciju, a koji mogu otvoriti mogunost za poboljaanje odnosa. Novo, prokreativno promatranje sukoba na koje autor poziva ohrabruje stvarala ko ponaaanje, dok su dosadaanja glediata isticala sukob kao negativno iskustvo koje je poticalo ili na izbjegavanje sukoba ili na borbu s neprijateljem. 2. Sukob je uvijek bitka izmeu suprotstavljenih i nespojivih pojedina nih interesa i ~elja. Ako se tako razmialja, jedna strana u sukobu poti e kod sebe osjeaj da je druga strana pokuaava sprije iti u onome ato ~eli. Posljedica toga je da i ta prva strana tada esto pokuaava sprije iti drugu stranu da dobije ono ato ~eli. Tako obje strane postaju sve tvrdoglavije, ustrajnije u svojim ~eljama, zanemarujui pri tome postojanje zajedni kih potreba ili ciljeva. 3. Jedan sukob definira cjelokupni odnos s drugom stranom. U slu aju da se dozvoli da jedan odreeni sukob bude dominantan, zbog njega se zanemaruje cjelokupni dugotrajni odnos. Djelotvorniji stav je da je sukob karakteristika i samo dio slo~enih i korisnih odnosa, te iznosi na povrainu neato ato treba pojasniti i na ato treba obratiti pozornost. 4. Sukob redovito sadr~i borbu izmeu krajnosti (pravo-krivo, dobro-loae). Ljudi si esto dopuataju povezivanje sukoba na razini "dobro protiv zla" ili "pravo protiv krivog", kako bi sami sebe uvjerili da je njihovo stajaliate neupitno. Umjesto preranog zaklju ivanja o nepomirljivim razlikama, potrebno je pojasniti da je pojedina ni sukob vjerojatno rezultat subjektivnih ~elja, a ne generalnih vrijednosti. Sli no ovome shvaanju zaklju uje i Ajdukovi (1995) kada argumentira koja su to vrijednosti i uvjerenja klju ni za nenasilno rjeaavanje sukoba: u situaciji sukoba viae se mo~e postii rjeaenjem sukoba nego borbom; rjeaenja koja zadovoljavaju obje strane, mogua su; postoji reciprocitet izmeu procesa i ishoda rjeaenja sukoba. Jankovi (2002) se zala~e za promjenu stavova sveukupnog druatvenog mentaliteta koji bi iaao sa postojeeg i neprihvatljivog na ela kompeticije k na elu suradnje. On motive za takve promjene tra~i u sljedeim razlozima: na elo konkurencije ima nedostatak jer uzrokuje sukobe na individualnom, grupnom i globalnom planu; kooperacija donosi dobit u svim pravcima (emocionalnom, socijalnom, gospodarskom, ekoloakom, zdravstvenom i dr.) i svim razinama (mikro, mezo i makro); humanisti ko na elo je prisutno u suvremenim zajednicama koje su odbacile biologisti ko gledanje na razvoj kroz pravo ja ega na kojemu po iva prirodna selekcija; postojanje mogunosti suprostavljanja zlu. Dakle, poatujui injenicu da su sukobi neizbje~ni i po~eljni, da su uzrokovani unutarnjim i vanjskim faktorima, danas se tvrdi da oni mogu biti konstruktivni i korisni ako se njima zna upravljati. Vjeatine upravljanja sukobima su socijalne i komunikacijske vjeatine koje se stje u odgojem i ija se implementacija zagovara ve od ranog djetinjstva do adolescentne dobi kroz neki od oblika institucionalizirane nastave (Jankovi, 2002; Uzelac i }akman, 2000; Lebedina-Manzoni, 2000; Iliain, 1999; Bognar. i sur. 1997; Ajdukovi i Pe nik, 1994). Da bi mladi u ili suradni ko rjeaavanje sukoba, trebaju imati okru~enje koje promovira demokratska na ela su~ivota i odgoj za civilno druatvo. Ne treba posebno napominjati kako ove uvjete trebaju osigurati odrasli. Tendencija je da se kroz razli ite institucije i dokumente promovira odgoj za poativanje ljudskih prava, suradni ko rjeaavanje sukoba, poativanje razli itosti i openito odgoj za pozitivan i zdrav razvitak druatva (Zimmer, 2001; Vinter, 2001; McQuoidJason i sur., 2001; O`Brian, 2001). Nadalje, za rjeaavanje sukoba postoje razli ite metode, odnosno, bolji je termin strategije pristupa konfliktima i njihovom rjeaavanju (Bojanovi, 1988). Wilmot i Hocker (1998) smatraju da se sudionici u sukobu suo avaju s klju nim izborom: izbjei sukob ili se s njime suo iti. Oni tvrde da ta odluka vodi k jednom od pet osobnih stilova za upravljanje konfliktom. Ti stilovi su: izbjegavanje (avoidance), nadmetanje (competition), kompromis (compromise), prilagodba (accommodation) i suradnja (collaboration). Svaki od ovih stilova, prema njima ima svoje prednosti i svoje nedostatke. Za bolje razumijevanje, mo~e se koristiti podjela O`Briana i sur. (2001) koja za kriterij odreuje razinu spremnosti za uva~avanje interesa druge strane, odnosno zrelosti za suradnju, o emu govori i Rubin (1996): -pregovor- -arbitra~a- -medijacija- Pregovor je proces u kojemu ljudi uklju eni u spor razgovaraju meusobno o svom problemu i pokuaavaju doi do rjeaenja prihvatljivog svim stranama, a njegova je struktura s kraim objaanjenjem pojedinih faza prezentirana u Tablici 3. Tablica 3: Pregovor u sukobu prema O`Brianu i sur.(2001) Priprema za pregovore. Kako je ova faza klju na za uspjeh pregovora, potrebno je razumjeti sve injenice koje su se dogodile kao i zakone koji se odnose na slu aj. Potrebno je definirati oko ega se ne mo~e pregovarati, a oko ega mo~e, potrebno je u~ivjeti se u poziciju drugih osoba. Pregovaranje. Pokuaava se uspostaviti dobra veza s ljudima s kojima se pregovara. Aktivnim sluaanjem i postavljanjem pitanja se nastoji uvidjeti kako druga strana do~ivljava problem. Odlu no, ali ne i agresivno, se nastoji prezentirati vlastiti stav. Nastoji se zaklju iti mogu li se strane slo~iti oko toga u emu je problem.Postizanje sporazuma. U ovoj fazi dolazi do usredoto avanja na to ato svaka strana doista ~eli, a ne na to ato tko zahtijeva. Bitno je imati na umu da svi ljudi imaju potrebu za sigurnoau, potrebu za pripadanjem kao i potrebu za uva~avanjem. Ovdje je nu~no kreativno razmialjati o svim moguim rjeaenjima. Sporazum treba biti ato poateniji prema objema stranama te bi obje strane po zavraetku pregovora trebale imati dojam da su neato dobile. Do arbitra~e dolazi kada se obje strane u sukobu slo~e da treba pozvati neku drugu osobu koja e sasluaati njihove argumente i donijeti odluku za njih. Arbitar na neki na in obnaaa funkciju suca, samo ato je arbitra~a manje formalan i manje skup proces nego ato je to sudski spor. Ova je metoda ukratko predstavljena u Tablici 4. Tablica 4: Arbitra~a u sukobu prema O`Brianu i sur. (2001) Priprema obiju strana.Predstavnici obiju strana izla~u problem sa svojeg stajaliata i pripremaju pitanja koja e postavljati drugoj strani vezana za njihovo stajaliate.Skupina koja se tu~i iznosi svoju pri uNakon ato ta skupina iznese svoje vienje problema, arbitar tada postavlja pitanja kako bi se pobrinuo da pri a bude jasna i potpuna. Potom predstavnik druge skupine mo~e postavljati pitanja predstavniku prve skupine.Druga strana iznosi svoju pri uSada arbitar zamoli predstavnika druge skupine da iznese svoju pri u, postavlja mu pitanja, te predstavnik prve skupine postavlja pitanja predstavniku druge skupine vezano uz njegovu pri u.Arbitar donosi odluku.Nakon ato je sasluaao obje strane, arbitar utvruje injenice situacije i zakone koji se na nju odnose. U tom slu aju arbitar treba odlu iti smatra li da se radi o slu aju nerazumne diskriminacije. Do medijacije dolazi kada trea osoba poma~e sukobljenim stranama razgovarati o svom problemu i rijeaiti svoje razmirice. Medijacija se od arbitra~e razlikuje utoliko ato medijator ne mo~e nametnuti odluku stranama u sukobu. Sporazum je rezultat volje obiju strana da sasluaaju pa~ljivo jedna drugu i zajedno dou do razumnih ideja o tome kako razrijeaiti konflikt. Medijacija omoguuje stranama u sukobu raspravljati o svojim osjeajima. Izbjegava se prebacivanje krivnje na bilo koga i razmatra se budunost odnosa strana u sukobu. Smjernice medijacije su prikazane u Tablici 5. Tablica 5:Medijacija u sukobu prema O`Brianu i sur (2001) Uvod.Medijator nastoji umiriti i opustiti strane u sukobu, objaanjavajui im osnovna pravila postupka. Medijatorova uloga nije donoaenje odluke, ve pomaganje stranama da postignu zajedni ki sporazum. Medijator objaanjava kako ne namjerava stati na bilo iju stranu.Pri anje pri e.Svaka strana ispri a ato se dogodilo. Osoba koja se ~alila zbog sukoba prva iznosi svoju pri u. Nisu dopuateni prekidi ili upadice. Zatim, druga strana iznosi svoju verziju pri e.Utvrivanje injenica i problema te utvrivanje pozicija i interesa.Medijator nastoji identificirati injenice i probleme oko kojih se svi sla~u. To se ini sluaajui obje strane, sa~imajui poglede i stavove obiju strana i onog ato zahtijevaju i pitajui strane jesu li to doista injenice i problemi kako ih one vide i ato je njihov pravi interes za budunost.Utvrivanje moguih rjeaenja.Svatko razmialja o moguim rjeaenjima problema. Medijator sa injava listu tih rjeaenja, zamolivai obje strane da objasne kako se osjeaju i ato misle o svakom od tih rjeaenja.Razmatranje moguih rjeaenja i rasprava o njima.Na temelju onoga ato su strane u sukobu izrazile, medijator razmatra mogua rjeaenja i pokuaava pronai ono rjeaenje koje obje strane prihvaaju.Postizanje sporazuma.Medijator poma~e stranama postii sporazum koji je svima prihvatljiv. Budui da za ovaj rad nisu toliko va~ne arbitra~a i medijacija zanimljivo je zadr~ati se na pregovorima jer oni podrazumijevaju odreenu spremnost strana u sukobu na suradnju i zrelost za zajedni ku borbu za vlastitie interese. Pruitt (1996) razlikuje etiri strategije pregovaranja koje mogu koristiti sukobljene strane, a to su: rjeaavanje problema (nastojanje da se pronae alternativa za obje strane, brine se o posljedicama i druge strane) nadmetanje (nastojanje da se volja jedne strane nametne drugoj; vodi se ra una samo o vlastitim rezultatima) popuatanje (smanjenje osnovnih aspiracija jedne strane; brine se samo o rezultatima one druge strane) neaktivnost (odlaganje sporazuma, a mo~e dovesti do prestanka pregovora; nemarenje ni za ije rezultate) Da bi bilo uspjeano, pregovaranje zahtijeva znanje cijelog niza suptilnih socijanih vjeatina. One se koriste u airokom spektru svakodnevnih ~ivotnih situacija, a u e se cijelog ~ivota. Pregovaranje ima svoj vremenski kontinuum i zahtijeva uva~avanje injenice da su s jedne strane pregovaranja pripreme i predpregovori, a s druge je strane preenje sprovoenja dogovorenih zaklju aka (prema Ury, 1994; Rubin, 1996). Pruitt i Rubin (1996) iznalaze tri aire kategorije za uspjeanost rjeaenja problema uzimajui kao kriterij krajnji ishod u sukobu: A) Kompromis (dogovor obje strane da prihvate neko srednje rjeaenje; razli ite ~elje obaju strana se podjele popola); kompromisi mogu biti vrlo korisni za obje strane, no ponekad mogu biti i vrlo loai; mnoge rasprave zavraavaju kompromisom iz tog razloga ato aspiracije nisu dovoljno visoko postavljene, postoji malo vremena za tra~enje nekih novih izbora, postoji strah da se sukob previae ne odu~i i postoji druatveno odobrena  fiks-ideja o pravednosti koja esto nepotrebno odvla i pozornost na podjelu; B) Pristanak na proceduru odlu ivanja tko e pobijediti (iznala~enje pravila po kojem e se jednoj strani dodijeliti sve ato je tra~ila, a drugoj strani niata ili vrlo malo od onog ata je tra~ila, npr. bacanje nov ia, opredjeljivanje za onu stranu kojoj je viae potreban predmet rasprave, odluka tree strane i glasanje s pobjedom one strane koja dobije veinu glasova); C) Integrativno rjeaenje (ono koje pomiruje interese obje strane, te pru~a najbolji zajedni ki ishod od sva tri tipa dogovora; djelimi no miri interese ostavljajui ih prili no zadovoljnima, ali ne sasvim sretnim, kakvi bi bili da su postigli sve emu su se nadali; mogu se postii zalaganjem svake strane posebno, zajedni kim zalaganjem ili posredovanjem tree strane, a sva zahtjevaju krativnost duha i maatu). Suvremeni autori koji se bave uspjeanim rjeaavanjem sukoba, uglavnom razmialjaju kako ato efikasnije postii efekt integrativnog rjeaenja (ako se koristi ovaj, ve spomenuti izraz) za sukobljene strane. Ovi autori nude pet tipova integrativnih rjeaenja: uveanje kola a; obeateenje; ja tebi, ti meni; smanjivanje gubitaka i premoaivanje. Sudionici u sukobu mogu doi sami do njih ili putem posrednika. Zaklju no, kako bi se postigla ato vea korisnost za obje strane u sukobu, dobro je da postoji ato vei integrativni potencijal (Walton i McKersie, 1965, prema Pruitt, 1996) (ato se ne vidi na prvi pogled), kao ato je dobro da obje strane zadr~avaju visoke, ali opet, ne i previsoke aspiracije u sukobu. Iako nadmetanje ima karakteristiku da smanjuje aspiracije, ono openito ima negativne posljedice za krajnji cilj uveanja dobiti za obje strane jer producira potencijalo loae budue odnose. Izmeu suradnje i nadmetanja se javlja novi izraz - prosvjeen osobni interes koji ignorira takmi arsku potrebu za pobjedom i konformisti ku ~elju za svianjem, ve polazi od osnovnog pojma razumijevanja onoga ato druga osoba ~eli ili onoga ato joj je potrebno (Pruitt i Rubin, 1996). 4.3. Teorijski koncept Duddlyja Weeksa o modelima rjeaavanja sukoba Teorijski koncept D. Weeksa (1997, 2000) je u ovome radu poslu~io za konstruiranje varijabli kojima su se ispitivali stavovi o na inima rjeaavanja sukoba. Preuzet je njegov model shvaanja sukoba i pristup razumijevanja o njihovom razrjeaavanju. D. Weeks se problematikom rjeaavanja sukoba bavi na meunarodnom planu i za svoja postignua je stekao priznanja i ugled u cijelom svijetu kao medijator, predava , osniva  radionica za trening posredni kih socijalnih vjeatina, autor literature o sukobima, osniva  organizacija posveenih odr~avanju mira i poativanja ljudskih prava.. Ve spomenuto shvaanje o zastarjelosti i negativnosti tradicionalnih stavova o sukobima je u njegovom radu preuzelo mjesto shvaanju sukoba kao dijelu odnosa izmeu pojedinaca. On ne shvaa sukob kao definiciju sveukupnog odnosa dviju strana, ve optimisti no vidi dinamiku rjeaavanja sukoba kao proces, ~ivotnu vjeatinu koju ima svaki pojedinac i svaka zajednica.Veina autora i tradicionalnih knjiga o rjeaavanju sukoba pokuaava ukazati itateljima kako pobijediti u pregovorima ili zadr~ati prednost pred neprijateljem. On, sli no kao i Rousseau (1978), teoreti ar prirodnog prava koji nije prihvaao da je " ovjek ovjeku vuk", ve da se ovjek s drugim ovjekom mo~e dogovoriti o svom su~ivotu temeljem svoje prirodne dobrote, vjeruje u ljudsku svjetliju stranu i pozitivne potencijale ljudskog roda. Weeks o ekuje od strana u sukobu da u meusobnim razlikama vide svoju prednost za zajedni ki dobitak u budunosti. Weeks (2000) govori o pristupu suradnje u sukobu koja u srediate stavlja trenutni sukob i cjelokupni odnos. Takav pristup omoguuje da se dosegne najviaa razina rjeaavanja sukoba. To bi bila ona razina kada obje strane u sukobu nau rjeaenje u kojem se susreu neke individualne i zajedni ke potrebe, ato rezultira zajedni kom koristi i obeava daljnje odnose. Srednja razina se ostvaruje kada strane u sukobu dou do zajedni kih prihvatljivih sporazuma koji rjeaavaju pojedina ni sukob za odreeno vrijeme i malo poboljaavaju trenutne brige (tradicionaln pristup pregovaranja). Najni~a razina u sukobu se ostvaruje kada se jedna strana podredi zahtjevima druge, tj. kad jedna strana pokori drugu i kad se odnosi prekinu na zajedni ku atetu. Da bi ovjek unaprijedio i poboljaao svoje sposobnosti rjeaavanja sukoba, treba obaviti jedan od najva~nijih pripremnih zadataka, a to je promatranje sebe, u cilju razumijevanja osobnih te~nji, navika i vrednovanja. To zna i da treba u iti kako zamijeniti svoja nedjelotvorna ponaaanja ponaaanjem koje olakaava rjeaavanje sukoba. PRISTUP SURADNJE Pristup suradnje u sukobu, kojega on zagovara, u srediate pozornosti stavlja i trenutni sukob i cjelokupne odnose, koristei takve vjeatine koje nisu samo vjeatine za rjeaavanje sukoba nego i vjeatine za izgraivanje odnosa vjerujui pri tome u konstruktivni dijalog. To, nerjetko iziskuje i viae truda i viae vremena, ali je krajnji ishod pobjeda u korist obje strane. Pri tome je bitno znati da svaki sudionik u sukobu ima svoje potrebe, vrijednosti, zapa~anja, ciljeve i osjeaje i da je dobro da ih iskazuje tijekom procesa suradnje. Istovremeno se uva~ava mialjenje svih strana uklju enih u sukob a isklju ujui bilo kakvu rigidnost u zastupanju vlastitih stavova.Va~no je napomenuti da nije neophodno, premda je po~eljno, da sve strane uklju ene u sukob po nu rabiti suradnju u sukobu. Ako samo jedna od strana rabi vjeatine, proces obi no ima u inak poziva za drugu stranu da takoer po ne rabiti suradnju u sukobu.  Suradnja u sukobu je proces koji se sastoji od osam vjeatina ili koraka koji mogu osna~iti ljude i grupe za izgradnju zajedni kih korisnih odnosa i djelotvorno rjeaavanje sukoba. (Weeks, 2000, str. 75). 1. korak: Stvoriti atmosferu suradnje (za stvaranje atmosfere u kojoj se djelotvorno rjeaava sukob va~ni su: pojedina na osobna priprema (misaoni sklop koji se unosi u rjeaavanje sukoba), vrijeme i mjesto (koji niti jednoj strani nee davati prednost nad drugom) te po etne re enice prvog zajedni kog susreta strana u sukobu); 2. korak: Pojasniti na ine opa~anja ( izabire se kako e se neato opa~ati te se preuzima mo za odreivanje ato pojedini na ini opa~anja predstavljaju i kako e oni utjecati na sveukupno ponaaanje; proces suradnje u sukobu usmjerava se na razjaanjavanje na ina opa~anja sukoba, sebe i suradnika u sukobu); 3. korak: Usmjeriti se na individualne i zajedni ke potrebe (sukob se esto poja ava kada se potrebe zanemaruju; proces suradnje u sukobu usmjerava se na poboljaanje razumijevanja i razvoj vjeatina, koje se koriste u etiri kategorije potreba, prisutnih u svakom odnosu: osobne potrebe, suradnikove potrebe, potrebe odnosa i zajedni ke potrebe); 4. korak: Izgraditi zajedni ku pozitivnu mo (suradniatvo u sukobu koristi pozitivnu mo da bi uspjeano razrijeailo sukob i unaprijedilo odnos; mo~e se izabrati vrstu moi koja se obi no koristi (pozitivna ili negativna) i vrstu uspjeanosti koju se ~eli promicati; vrsta moi koja se obi no koristi jako utje e na kvalitetu odnosa i razrjeaenje sukoba; proces suradnje u sukobu usmjerava se na uporabu vlastitih pozitivnih moi, pozitivnu mo suradnika i vitalnu komponentu zajedni ke moi); Zajedni ka pozitivna mo ili "snaga sa" je pojam na kojega autor ima autorsko pravo od 1978. godine (u originalu: Develop "Power-WITH"). 5. korak: Gledati u budunost, zatim u iti iz proalosti (svaki sukob, i odnos openito, ima svoju proalost, sadaanjost i budunost, a uspjeano rjeaenje sukoba zahtijeva aktivnost oko svih triju; postupak suradnje u sukobu ohrabruje sudionike da se usmjere na sadaanjost-budunost, a da u e iz proalosti; proalost daje iskustveni element sadaanjosti i budunosti (koje su nerazdvojne); budunost se razvija u realnosti sadaanjosti); 6. korak: Stvarati opcije (stvaranje opcija mo~e esto slomiti prethodno smialjena ograni enja, koja se obi no donose sa sobom u proces rjeaavanja sukoba; stvaranje opcija upotrebljava sve do sada spomenute vjeatine suradnje u sukobu i omoguuje izbore oko kojih se mogu u initi koraci u rjeaavanju sukoba i poboljaanju odnosa); 7. korak: Razviti  izvedivo : stepenice k akciji (posebne radnje koje daju aansu uspjehu, zadovoljavaju neke individualne i zajedni ke potrebe (ovise o pozitivnoj podijeljenoj moi); razvoj  izvedivog postaje vrhunac drugih vjeatina suradnje u sukobu, prvi do posljednjeg koraka u procesu); 8. korak: Postii uzajamno-korisne sporazume (cilj kojem su se sudionici pribli~avali jest razvoj uzajamno-korisnih sporazuma sposobnih rijeaiti odreeni sukob uz poboljaanje cijelog odnosa; rabei korake suradnje u sukobu mogu se donijeti odluke i sporazumi koji imaju dobre izglede da ostanu uspjeani i u budunosti; dobar uzajamno-koristan prijedlog mora se takoer izgraditi na osobnim i zajedni kim potrebama). U slu aju da sukobljene strane ne rjeaavaju uspjeano svoj odnos, Weeks upozorava na pokazatelje koji upuuju da se potra~i pomo posrednika (tree strane): - kada ljudi ili skupine uklju ene u sukob iscrpe sve mogunosti rjeaavanja problema bez pomoi posrednika; previae ljudi odustaje prebrzo pretpostavljajui da moraju dovesti posrednika kao treu stranu u sukob; va~no je da strane shvate da tra~enje njegove pomoi nu~no ne zna i da su strane nesposobne; - kada vjeatine suradnje u sukobu nisu uporabljene ili je tek poneka; - kada su potrebe istinski nespojive; - kada su strane u sukobu ustrajne u nerealnim zahtjevima kojima druga strana ne mo~e udovoljiti; - kada se strane u sukobu ne mogu odmaknuti od pro~ivljavanja proalih  bitaka (kada ne mogu u iti iz proalosti i poduzeti korake za sadaanjost i budunost); - kada kulturne razlike dopuataju stvaranje sasvim razli itih pristupa rjeaavanju sukoba i onemoguuju jasnu komunikaciju i razumijevanje; - kada sukob uklju uje nepravedan odnos jedne strane prema drugoj; kada strana koja povreuje ili odbija to prihvatiti ili ne vidi da je u injena nepravda drugoj strani. Za razliku od suradnje u sukobu koja ima za posljedicu i razrjeaenje odreenog sukoba i poboljaanje modela odnosa u budunosti tako da se razlike i sukobi tretiraju na na in koji njeguje uzajamni razvoj, ljudi se mogu ponaaati i na druga ije na ine, a Weeks ih predstavlja kao pet, esto koriatenih (ali nedjelotvornih), pristupa u rjeaavanju sukoba: pristup igranja uloga, pristup pobjeivanja, pristup ekanja, pristup brzog rjeaavanja i pristup cjenkanja. Zadnja etiri navedena su koriatena u ovome istra~ivanju kao teorijski okvir, pored pristupa suradnje o kojemu je ve bilo rije i. PRISTUP IGRANJA ULOGA Kasnije stvara joa vei sukob, jer nisu sagledane potrebe cjelokupne osobe koje su mnogo aire od karakteristika odreene uloge. Ako se strane u sukobu ponaaaju u skladu sa svojim ulogama, one koje imaju ulogu ni~eg statusa biti e inferiorne. PRISTUP POBJEIVANJA Sukob postaje borba za pobjedu i dominaciju, a ne suradnju. Radi se o aabloni u kojoj je mo uo ljiva i koristi se na destruktivan na in. Polariziraju se pozicije i jako smanjuje mogunost rjeaavanja sukoba. Kod  gubitnika se stvara ~elja za osvetom. Niata se ne ini za poboljaanje odnosa. Ciljevi pokoravatelja su dokazivanje da je u pravu, a druga strana u krivu, ostvarenje pobjede, pora~avanje protivnika pri emu se koristi prisilom na suptilnijim ili grubljim razinama. Ovim obrascem rjeaavanja sukoba, sukob postaje bitka za ostvarivanje prednosti u odnosima ili zadr~avanje dominacije u odnosu. Osoba koja koristi pristup pokoravatelja u sukobu pokuaava oslabiti drugu stranu pa i metodama prijetnje fizi kim udarcem ili ak realizacijom sli nih postupaka, pretpostavljajui da e slabost druge strane na neki na in poveati njezinu osobnu snagu. Takva osoba smatra da mirnim putem sukob rjeaavaju kukavice i slabii, a zna se opravdavati osjeajima isprovociranosti. Od pristupa pokoravanja nu~no trpe sve strane. Ograni ava se sposobnost gubitnika da uspostavi dugotrajne odnose. Pobjednik mo~e u~ivati u kratkotrajnoj prednosti, ali se uvijek mora suo iti s faktorom osvete i prikrivanja koristi koje bi gubitnik mogao imati u odnosima. Dominantna strana tako sebi su~ava lepezu moguih odnosa. Ovdje se radi o najni~oj razini rjeaavanja sukoba. PRISTUP EKANJA Postoji vjerovanje kako e sukob nestati u slu aju pretvaranja da ne postoji (vrijeme ipak ne lije i sve rane). Izbjegavanje odla~e sukob i esto mu dozvoljava da postane joa gori, a frustriranost sve vea. Strane u sukobu gube mogunost koriatenja razlika kako bi pojasnili svoje odnose i stavove. Pristup izbjegavanja sukoba istovremeno je privla an i vrlo slo~en. Navodi ljude da vjeruju kako e sukob naprosto nestati ako se oni pretvaraju da ne postoji. esto se izmialjaju razne strategije u pokuaajima da se ovaj pristup primijeni, jer se ~eli vjerovati da je djelotvoran. Viae je razloga za izbjegavanje. Jedna vrsta izbjegavanja je ona kada se netko boji sukoba i smatra da je nakon svae netko nesretan, pa puno energije troai nastojei izbjei kontakte s ljudima druga ijih vrijednosti, ideja, ~ivotnih stilova ili drugih obilje~ja. Ova vrsta izbjegavanja ne samo da onemoguava samoj osobi da se obogauje i proairi svoje mogunosti kroz razli ite kontakte, nego i stalnim ponavljanjem u vrauje pogreaan stav o sukobu kao ne em negativnom. Takoer se u vrauje stav da je nemogue ponaaati se u sukobu vjeato i pozitivno da bi ga se uspjeano rijeailo. Druga vrsta izbjegavanja je nedostatak samopouzdanja za suo avanje s tim problemom. U njoj se sudionici prave da sukob ne postoji. Osoba misli da je priznati postojanje sukoba poni~avajue za drage i odgovorne ljude. Ili postoji pogreana pretpostavka da e vrijeme izlije iti sve rane, odnosno zanemarivanjem problema se misli da e on nestati. Jedan od na ina izbjegavanja koriste osobe koje sukob s drugom osobom ostavljaju postrani. Sli no osobama koje se pretvaraju da sukob ne postoji, ovaj tip osoba intimno priznaje sukob, znaju da on postoji, ali se unato  tome ne ~ele suprostaviti drugoj strani. Nekoliko je razloga zbog kojih se neki ljudi ne vole suprostavljati drugima. Jedan od njih je mialjenje da je suprostavljanje izrazito neprijateljsko ponaaanje i da je po~eljno dopustiti iskoriatavanje u korist izbjegavanja tu njave ili svae. Drugi je taj da se osobe boje suprostavljati drugoj strani jer misle da e to izazvati borbu i to borbu iz koje e nu~no netko izai kao gubitnik, bez obzira bili to oni ili druga strana, pa da je time sukob sam po sebi atetan. Trei je razlog onaj kada osobe misle da nikamo viae nee pripadati ako se nekome suprostave u druatvenoj grupi. PRISTUP BRZIH RJE`ENJA Rijetko je djelotvoran. Stvara iluziju da su osnovni problemi odstranjeni (i da e sve biti u redu), dopuatajui da va~na pitanja ostaju nerazmatrana i nerazjaanjena. Privremeno nagrauje strane, no zapravo ostaje  velika otvorena rana . Oslabljuju obje strane jer se ne razvija proces komunikacije. Radi se o brzopoteznim rjeaenjima koja nedjelotvorno prekrivaju sukob dr~ei ljude u la~nom uvjerenju da su prekinuli sukob u samom po etku. Ta rjeaenja variraju od osobe do osobe i to, vjerojatno, zato ato osoba koja koristi pristup brzih rjeaenja nije baa uvjerena u djelotvornost tih vjeatina u rjeaavanju sukoba ili se mo~da boji da e otkrivanje prave biti sukoba poja ati emocionalne reakcije. To mo~e biti popuatanje u korist protivnika pod izlikom mirnog rjeaavanja sukoba, zatim ignoriranje ili neobaziranje na osobu za koju se procjenjuje da provocira. Ostali koriste pristup krpanja da bi izbjegli podru ja za koja se boje da e otkriti njihovu osobnu ranjivost i koja bi mogla pokazati potrebu da se u nekim pogledima i sami bolje ponaaaju. Kod mladih ljudi razlog brzom rjeaavanju sukoba mo~e biti uvjerenje da mladi nisu u stanju rjeaavati svoje sukobe, pa se stoga ne anga~iraju temeljitije oko njihovog rjeaavanja. Iz razloga ato va~na pitanja ostaju nerazjaanjena, sukob se samo poja ava. Obje strane u sukobu ustraju u svojemu uvjerenju i kruto se dr~e svog stajaliata, te se sve manje vjeruje u rjeaenje sukoba i poboljaanje cjelokupnih odnosa. Drugim rje ima, onemoguen je proces u komunikaciji koji mo~e djelotvorno koristiti u buduim sukobima. PRISTUP CJENJKANJA/POGAANJA U ovom je slu aju kompromis rjeaenje sukoba. To nije niti djelotvorno niti trajno rjeaenje. Usmjerava se na zahtjeve obiju strana u kojima se druga strana promatra samo glede onoga ato zahtjeva, a zanemaruju se potrebe, stavovi, vrijednosti, ciljevi i mialjenja. Postoji uvjerenje da je rjeaenje sukoba djelotvorno, tako dugo dok strane ostvaruju isti dio zahtjeva (ato nije to no). Pojedinac koji se cjenka gleda na rjeaenje sukoba kao na igru u kojoj ostvarenje dijela zahtjeva i interesa ovisi o uvjerljivosti strana u sukobu, pa se tako ograni ava samo na jedno mogue rjeaenje. Kada se sukob rjeaava cjenkanjem, tada je rezultat: a) nastojanje svake strane u sukobu da ostvari samo prednosti i b) postavljanje nerealnih zahtjeva za koje strane unaprijed znaju da nee biti prihvaeni. Ovakvim zahtjevima stvara se dojam da druga strana nije spremna na sporazum, jer se nikada ne mogu ni o emu slo~iti. Ustrajanje na takvoj strategiji tra~i od osobe ili grupe da u ini ono ato nije realno, ato u njima poveava bijes i navodi na odbijanje daljnje rasprave o sukobu ili ~elju da povrijedi drugu stranu. Unaprijed se kree od pretpostavke da je beskorisno pregovarati s tvrdoglavim protivnikom. Nadalje, pristup cjenkanja definira mo u terminima onoga na ato jedna strana mo~e pridobiti drugu stranu ili koliko je mo~e privoliti da odustane. Kada takva strategija uspije, uspjeana se strana hvali koliko je mona. Meutim, to je nezdrav okvir za odnose koji mo~e odvesti vrijednu energiju od drugog alternativnog pristupa, pristupa suradnje u otkrivanju zajedni ke koristi. I kona no, pristup cjenkanja zamagljuje razumijevanje relativnih vrijednosti, interesa i sl. do kojih dr~e obje strane u sukobu. esto se je lakae cjenkati s brojevima nego doprijeti do sr~i sukoba i zapo eti pozitivne korake k njegovom rjeaavanju. Ovaj iskustveni stav mo~e biti lakai, ali on uniatava odnose na duge staze. 5. SVRHA, CILJEVI I HIPOTEZE ISTRA}IVANJA 5.1. Svrha i ciljevi istra~ivanja U praksi su poznate poteakoe pri odabiru i primjeni adekvatnih, jedinstvenih mjerila, instrumenata i kriterija za prepoznavanje rizi nih pojedinaca u smislu geneze daljnjih nepo~eljnih poremeaja u ponaaanju. Prema razli itim stru nim i znanstvenim saznanjima, zakaanjela reakcija meritornih druatvenih institucija mo~e biti jedan od uzroka da se kod pojedinca razviju poremeaji u ponaaanju u isuviae intenzivnim oblicima, ato je nepo~eljno za njega, kao i za druatvo. Tada se, naime, pojedinca naj eae izdvaja iz obitelji i smjeata u ustanovu gdje je evidentno nepostojanje primjerene stru ne pomoi za specifi nu vrstu problema, a izlaskom iz ustanove problemi i dalje perzistiraju (}i~ak i Koller-Trbovi, 1999b; Belobrk, 2000). Zato se preporu aju intervencije u okvirima programa primarne i sekundarne prevencije bilo u akoli, bilo u drugim institucijama koje bi nudile kvalitetne stru ne programe. Za osmialjavanje takvih programa koriste se znanja razvojnih i fundamentalnih istra~ivanja iz nekih srodnih disciplina humanisti kih i druatvenih znanosti kao ato su psihologija, sociologija, edukacijsko-rehabilitacijska znanost, socijalni rad i sl. Valja odmah upozoriti kako pravovremena intervencija u pravilu zna i rana intervencija, tj. intervencija u ranoj ~ivotnoj dobi djeteta, ali da pravovremena intervencija mo~e uslijediti i u znatno kasnijoj ~ivotnoj dobi (dobi maloljetstva pa i mlaeg punoljetstva), u kojoj se takoer mogu javiti generatori poremeaja u ponaaanju u njegovu najairem etioloakom kompleksu. Dakle, mo~e se govoriti o prevenciji intenziviranja, odnosno razvoja poremeaja u ponaaanju kada je on primjeen kod mlade osobe u po etnoj fazi. Time je namjera ovog istra~ivanja postavljanje moguih okvira unutar kojih bi se preventivno moglo na druga iji na in pristupiti problemu identifikacije rizika i poremeaja u ponaaanju koja je dostupna procjeni u redovitim ~ivotnim sredinama radi pravovremenog interveniranja i spre avanja razvoja poremeaja u ponaaanju kod mladih. Postavlja se pitanje mogunosti predvianja daljnjeg razvoja kod maloljetnika koji je u riziku za razvoj poremeaja u ponaaanju u kontekstu poremeaja u ponaaanju, i to u akolskoj sredini, a temeljem uo enih karakteristi nih obrazaca za rjeaavanje sukoba. Kako je ponaaanje mladih ljudi u socijalnim konfliktima iznimno u estalo, pri emu se koriste razmjerno prepoznatljivi obrasci ponaaanja u njima, ukazuje se potreba za istra~ivanjem karaktera eventualne povezanosti koriatenja tih obrazaca prema ukupnoj lepezi njihova socijalnog ponaaanja. Pri tome se misli na raspon ponaaanja koje mo~e generirati od ponaaanja bez poremeaja, pa preko rizi nih ponaaanja sve do intenziviranja ka bla~im ili te~im poremeajima u ponaaanju ( McMahon, 1994, Offord i Bennet, 1994, prema }i~ak i sur., 2001; Koller-Trbovi, 1989b; Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993). Znanstvena svrha rada je znanstvena provjera kod nas, do sada, naj eae prisutnih teorijskih modela o pristupima, odnosno strategijama rjeaavanja sukoba (Uzelac, 2003; Uzelac i Buanovac, 2003; Rijavec i Miljkovi, 2002; Jankovi, 2002; Uzelac, 2000, Uzelac i }akman, 2000; Lebedina-Manzoni, 2000; Iliain, 1999; Bognar. i sur. 1997; Brajaa, 1996; Ajdukovi i Pe nik, 1994; Ajdukovi, 1995). To e se u initi mjerenjem stavova o sukobima kao konstruktima za koje se, prou avanjem prezentirane literature (Zvonarevi, 1981; Kljaji, 1992; Petz, 1992; Pennington, 1997; Ajzen i Fishbein, 1977, prema Pennington, 1997; Milas i ubela, 2000; Franz, 1996, 1999; Franc i sur. 2002) zaklju uje da svojom ponaaajnom, akcijskom komponentom djelatno doprinose stvaranju namjere i motivacije pri izboru pojedinog modela, obrasca za rjeaavanje konkretnog interpersonalnog sukoba, premda treba rei da postoje i druga ija mialjenja koja umanjuju zna aj veze izmeu stavova i ponaaanja (La Pier, 1934, Wicker, 1969a, De Fleur i Westie, 1958, Wicker, 1969b, prema Pennington, 1997; Rijavec, 1990) ili naglaaavaju metodoloaku problematiku direktnog mjerenja stavova (Antonak i Livnih, 1995a; Dawnes, 1972; Lemon, 1973; Livnih i Antonak, 1994, prema Clarke, 2000). Naravno, opredjeljenje za istra~ivanje stavova djece i maloljetnika pru~a mogunost i obvezu njihova razumijevanje u cjelovitom kompleksnom dijalekti kom i dinami kom procesu formiranja i trajanja. Ovako postavljenom znanstvenom svrhom se ~eli odgovoriti na pitanje o eventualnim zakonitostima koje vladaju izmeu karaktera ukupnog socijalnog ponaaanja mladih ljudi i karaktera njihovog ponaaanja promatranog samo u socijalnim sukobima. Aplikativna svrha istra~ivanja jest unapreivanje prevencije uz pretpostavku da postoje zaatitni imbenici koji se mogu ovim istra~ivanjem prepoznati kao mogui faktor osna~ivanja mladog ovjeka kod kojega je procijenjen rizik za razvoj poremeaja u ponaaanju. }ele se ustvrditi statisti ki relevantni podaci o odnosima/relacijama pojedinih razina ponaaanja, prema manifestiranju poremeaja u ponaaanju s iskazanim stavovima o njihovom shvaanju nekih obilje~ja interpersonalnih sukoba i/ili pristupima njihovog rjeaavanja. Dakle, prakti na svrha istra~ivanja je upotreba rezultata istra~ivanja pri osmialjavanju preventivnih programa kojima bi generalni cilj bio spre avanje intenziviranja poremeaja u ponaaanju. S obzirom na ovako koncipiranu znanstvenu i aplikativnu svrhu istra~ivanja prepoznata su i defnirana dva njegova temeljna cilja. U oba je ova cilja u srediatu naae pozornosti razina poremeaja u ponaaanju kao temeljno polaziate itavoga sustava intencionalnih stru nih programa. Prvi je cilj iznala~enje relacija izmeu procjenjenih razina ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju i stavova mladih o razli itim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu. Drugi temeljni cilj, unekoliko specifi niji od prvog a i proizlazi iz njega, svodi se na iznala~enje relacija izmeu razina ponaaanja odnosno poremeaja u ponaaanju i stavova mladih o razli itim modelima (obrascima) ponaaanja u socijalnim sukobima. Ovako koncipirani temeljni ciljevi rada pretpostavljaju i potrebu realizacije niza parcijalnih ciljeva, zadataka kao ato su: - elaboracija odgovarajue stru ne i znanstvene literature, napose one koja omeuje klju ne pojmovne kategorije i znanstvena dostignua glede razina poremeaja u ponaaanju, stavova, procjena, socijalnih sukoba i sli no; - koncipiranje i provoenje empirijskog istra~ivanja koje omoguuje postizanje ponajprije dvaju temeljnih ciljeva rada; - prepoznavanje i interpretacija relacija izmeu razina ponaaanja, odnosno poremeaja u socijalnom ponaaanju u cjelini i stavova o ponaaanju u socijalnim sukobima, napose u smislu unapreenja ukupnog stru noga rada, napose preventivnog, s djecom i maloljetnicima za koju su vezane razli ite razine ponaaanja, a prema manifestiranju poremeaja u ponaaanju. 5.2. Hipoteze istra~ivanja S obzirom na ciljeve rada postavljene su dvije temeljne hipoteze: H1 - mladi ije je socijalno ponaaanje procijenjeno na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju, napose ukoliko se to ponaaanje prepoznaje na nekoj od viaih razina poremeaja u ponaaanju, razmjerno eae imaju stavove koji zagovaraju potrebu koriatenja sljedeih modela u rjeaavanju sukoba: ekanje, pristup brzih rjeaenja i pobjeivanje kao i stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu koji tendiraju neefikasnom (nekonstruktivnom) rjeaavanju sukoba nego ato ih imaju mladi kod kojih se ne procjenjuju poremeaji u ponaaanju. H2  mladi kod kojih se ne procjenjuju poremeaji u ponaaanju, razmjerno eae zagovaraju koriatenje modela kompromisa i suradniatva te iskazuju stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu koji tendiraju efikasnom (konstruktivnom) rjeaavanju sukoba od onih mladih ije je socijalno ponaaanje procijenjeno na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju. Ove su hipoteze proizaale iz jedne temeljne, prema kojoj mladi s poremeajima u ponaaanju i mladi bez poremeaja u ponaaanju koriste u svom svakodnevnom ~ivotu, pri razli itim socijalnim interakcijama s vranjacima, roditeljima, nastavnicima i dr., bitno razli ite na ine, obrasce za rjeaavanje sukoba. Koriatenje tih obrazaca je usko povezano sa poznavanjem socijalnih vjeatina, a socijalne je vjeatine mogue u iti samo u grupi gdje su odnosi najva~niji dio cjelokupnog procesa (Kobolt, 1997, prema Feri i Kran~eli, 1999). Pri tome se smatra da su oni mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, imali priliku nau iti u svom dosadaanjem razvoju, prvenstveno obiteljskim odgojem i nekim drugim socijalizacijskim utjecajima, takve socijalne vjeatine kojima uspjeanije, konstruktivnije i efikasnije upravljaju svojim konfliktnim situacijama u ~ivotu (Wilmot i Hocker, 1998; Lebedina-Manzoni i sur., 2001). Svi emo se slo~iti da je ~ivot mlade osobe u adolescentnoj dobi prepun takvih situacija. Dakle, oni su joa od razdoblja predakolske i ranoakolske dobi imali priliku od svojih roditelja i drugih odgajatelja, u procesu stalne recipro ne socijalizacije (Schaffer, 1996, prema Santrock, 1998), nau iti korisne socijalne vjeatine od kojih su samo neke sluaanje sugovornika s razumijevanjem njegovih ~elja i potreba, uva~avanje tueg mialjenja ili odgovorno iskazivanje vlastitih osjeaja. Pretpostavka za takav razvoj je zdrava i poticajna sredina u kojoj dijete odrasta. Samopoatovanje, sposobnost samokontrole impulzivnosti, kanaliziranje agresivnosti, empati nost za tue osjeaje su tek neke od osnovnih obilje~ja li nosti nu~ne za usvajanje i koriatenje ve spomenutih socijalnih vjeatina za efikasno i konstruktivno rjeaavanje konfliktnih situacija o kojima je ovdje rije . Iz mnogih je istra~ivanja poznato da djeca s poremeajima u ponaaanju dolaze iz, ponajprije, kvalitativno oateenih obitelji poremeenih meuljudskih odnosa, optereenih raznim oblicima socijalne patologije gdje su izlo~eni, kako zbog u enja modeliranjem, tako i radi direktnog zlostavljanja i zanemarivanja, pa i utjecaja neadekvatnih odgojnih postupaka, brojnim agensima koji im onemoguavaju razvoj kakav imaju djeca iz uravnote~enih i zdravih obiteljskih odnosa (E. i S. Glueck 1950, Dobreni i sur. 1975, prema Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993; Kri~, 1980, Baai, 1990, Ajdukovi, 1990, prema Uzelac, 1995; Koller-Trbovi, 1989a; Snyder i Patterson, 1987, prema Regoli i Hewitt, 1991; Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993; Farirington i West, 1991, prema Steinberg, 1993; Tasi, 1994; Jankovi, 1996; Kov o, 2000; Ajdukovi, 2001). Otuda proizlazi, naravno u kombinaciji s drugim nepovoljnim utjecajima, kao ato mo~e biti susjedstvo i akola, niz psihosocijalnih obilje~ja kao ato su niska tolerancija na frustraciju i visoka impulzivnost, stalni osjeaj ugro~enosti, iskrivljena percepcija socijalne stvarnosti, nedostatak samopouzdanja, nepovjerenje spram okoline, emocionalna nezrelost u odnosu na krolnoloaku dob i dr. Radi takvih obilje~ja, koja su i ina e dio etiologije za razvoj poremeaja u ponaaanju, proizlazi i, recimo uvjetno, neznanje o pravilnim, konstruktivnim i efikasnim na inima za rjeaavanje sukoba. Model kompromisa i suradnje su oblici komunikacije u konfliktnim situacijama koji nude otvorena vrata za dalje konstruktivne odnose sudionika u tom sukobu. Ti modeli, a osobito se to odnosi na model suradnje, se sastoje od itavog niza suptilnih socijalnih vjeatina ije u enje iziskuje mnogo emocionalne i psihi ke energije. Utemeljeno na osobnom stru nom iskustvu i nekim dosadaanjim stru nim i znanstvenim analizama (Uzelac, 1990; Magdaleni, 1990; Stainberg i Silverberg, 1986, Dishion i dr.,1991, prema Steinberg, 1993; Tasi i sur., 1997; Mejovaek i sur., 1998; `uur, 2001; Pollard, 2001; Cajner Mraovi i Doaen, 2002) u ovome se radu pretpostavlja da djeca s poremeajima u ponaaanju nemaju u dovoljnoj mjeri usvojene te vjeatine da bi se njima slu~ila. Zato se generalna hipoteza ovog rada odnosi na razlikovanje izmeu, prvenstveno mladih s i bez poremeaja u ponaaanju u odnosu na stavove o na inima rjeaavanja sukoba, a potom se pretpostavlja i postojanje razlika izmeu pojedinih skupina mladih s poremeajima u ponaaanju s obzirom na te stavove. Smatra se da e stavove o konstruktivnim i efikasnim obrascima preferirati mladi bez poremeaja u ponaaanju, a da e mladi s takvim poremeajima viae zastupati stavove o pozitivnosti ekanja, pristupa brzih rjeaenja i pobjeivanja za koje se vjeruje da su, u cjelini, atetni za dugoro nu komunikaciju sudionika sukoba (Weeks, 2000; Uzelac i }akman, 2000; Uzelac, 2003). Obje e temeljne hipoteze biti testirane kako pregledom i prikazom relevantnih pojmovnih i sadr~ajnih komponenti predmeta istra~ivanja tako naro ito putem empirijskog istra~ivanja. 6. METODE EMPIRIJSKOG ISTRA}IVANJA 6.1. Uzorci ispitanika Istra~ivanjem je obuhvaen 871 ispitanik u dobi od 14 do 21 godine ~ivota tijekom drugog polugodiata ak. 2000/2001 godine. Pribli~no 10 % ispitanika (87 ispitanika) je smjeateno u domove socijalne skrbi. Svi su ovi ispitanici, osim onih u Lovranu, djeca za koju je netko meritoran procijenio da se kod njih radi o nekom stupnju poremeaja u ponaaanju. Svih ostalih 90% ispitanika (njih 783) su u enici srednjih stru nih akola gradova Rijeke i Opatije. U veem subuzorku, grupnom stratificiranom uzorku, je stratificiran je po jedan razred u svakom obrazovnom razdoblju pojedine akole, ovisno o tome je li u pitanju dvogodianji, trogodianji ili etverogodianji program. U manjem su subuzorku, prigodnom uzorku, u domovima socijalne skrbi prigodno bili ispitivani oni mladi koji su u to vrijeme bili korisnici tih ustanova. Smjeateni su ondje rjeaenjem Centra za socijalnu skrb radi poremeaja u ponaaanju ili obiteljsko-pravne zaatite, kao i rjeaenjem Opinskog suda radi po injenja kaznenih djela Tablica 6: Srednje stru ne akole % aps. 1. Brodograevno-industrijska akola............................................ 6,51 512. Elektrotehni ka akola................................................................14,30 1123. Prometna akola.........................................................................13,28 1044. Trgova ko-kroja ka akola.........................................................11,62 915. Industrijsko-obrtni ka akola..................................................... 6,00 476. Obrtni ka akola Opatija............................................................ 7,4 587. Elektro-obrtni ka akola............................................................. 8,56 678. Ugostiteljska akola.................................................................... 7,15 569. Kemijsko-tehni ka akola...........................................................11,62 9110. Ekonomska akola.....................................................................15,07 118 100,0% 783 Tablica 7: Domovi socijalne skrbi % aps. Dje ji dom u Lovranu................................................................... 9,57 11Dom za odgoj djece i mlade~i u Rijeci..........................................40,02 46Dom za odgoj djece i mlade~i u Puli.............................................13,92 16Odgojni dom Mali Loinj..............................................................12,18 14 100,00 87 Tablica 8: Distribucije ispitanika prema godinama starosti za subuzorak kola i za subuzorak ustanova uzorak kolauzorak ustanovagodine starostiaps.%aps.%14-1520,389,215-16536,81213,816-1720125,71820,717-1826133,32528,718-1916521,11517,219-209011,589,220-21111,411,1 Budui da je ispitanika osnovnoakolske dobi u ustanovama manje od 10%, a preostali su srednjoakolske dobi odlu ili smo za potrebe subuzoraka iz akola ispitati u enike srednjih akola. To smo u inili radi kriterija dobnog izjedna avanja ispitanika iz ustanova (za koje smo o ekivali da e prete~ito biti procjenjivani na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju) s ispitanicima iz akola (za koje smo o ekivali da e prete~ito biti procjenjivani na razini na kojoj se ne manifestiraju poremeaji u ponaaanju). Primjeuje se da je u akolama 34 % mlaih punoljetnika, dok ih je u ustanovama 28,5 % ato se mo~e smatrati zadovoljavajuim prema kriteriju dobnog izjedna avanja. Istovremeno je u akolama 7,1% mlaih maloljetnika, a u ustanovama ih ima zna ajno viae, ima ih 23 %. Ovo ne zadovoljava kriterij dobnog izjedna avanja, no ovdje se radi o relativno malim apsolutnim brojevima, s obzirom na ukupan broj ispitanika. Starijih punoljetnika ima u akolama 59%, no u ustanovama ih je gotovo 50% ato se, s obzirom da se radi o najbrojnijoj dobnoj skupini, mo~e smatrati vrlo zadovoljavajuim s obzirom na naprijed postavljeni kriterij dobnog izjedna avanja. Va~no je napomenuti kako nije slu ajno odabrana upravo ovakva distribucija ~ivotne dobi ispitanika. Nastojali smo, naime, dobiti razmjerno airoku lepezu ~ivotne dobi koja je prete~no nagnuta prema viaim vrijednostima i to, naravno, stoga ato su u srediatu naae pozornosti upravo stavovi, dakle, mehanizmi za iju je razmjerno stabilnu egzistenciju neophodna razmjerno viaa ~ivotna dob. Tablica 9: Distribucije ispitanika prema spolu za uzorak akola i uzorak ustanova uzorak akolauzorak ustanovaspolaps.%aps.%~enski31740,52225,3muaki46659,56574,7 S obzirom na viau prevalenciju poremeaja u ponaaanju kod muakog spola u odnosu na ~enski i to u odnosu 4:1 (Werry, 1997, Lewis, 1996, Earls, 1994, prema Pejovi-Milovan evi i sur., 2002), pretpostavlja se da su u ustanovama za zbrinjavanje djece i mladih s poremeajima u ponaaanju (ato isklju uje dje ji dom u Lovranu u kojemu su djeca smjeatena iz drugih razloga nego li u preostale tri ustanove) prete~ito mladi muakog spola. Iz tog smo razloga namjeravali subuzorak u akolama (u kojima su se o ekivali, kao ato je ve re eno, veinom mladi bez poremeaja u ponaaanju) izjedna iti s ovim u ustanovama. Tome je razlog ato su intencionalno izostavljene rije ke i opatijska gimnazija. Naime, u tim akolama, gotovo u potpunosti prevladavaju u enice, ato zna i da bi u subuzorku akola previsoku prevalenciju imale djevojke, a to bi se suviae razlikovalo od slike distribucije prema spolu subuzorka u ustanovama. Osim ovoga, joa je jedan razlog zaato ove akole nisu uklju ene u ispitivanje, premda to nije tabelarno prikazano. Naime, poznato je da veoma mali broj mladih koji su korisnici ustanova socijalne skrbi pohaaju gimnazije. Kao ato je vidljivo iz tablice, u akolama je 59,5% muakih ispitanika, a u ustanovama ak 74,7 %, ato pribli~no zadovoljava kriterij spolnog izjedna avanja. Kao ato se i o ekivalo, djevojaka je manje u oba subuzorka. Prema dobi, spolu, mjestima roenja i stanovanja te prema zanimanjima roditelja, ispitanici iz cjelokupnog uzorka su distribuirani na sljedei na in: Tablica 10: Distribucija ispitanika prema godinama starosti godine starosti aps. % 14-1591,015-16657,516-1722025,317-1828733,018-1918020,719-209811,320-21111,3 Iz tablice je vidljivo kako je najvie ispitanika, i to 58,3%, u dobi od 16 do 18 godina, dakle starijih maloljetnika, a potom i mlaih punoljetnika. Razlog je tome ato su ispitivani, osim korisnika domova, u enici srednjih akola u kojima je puno ponavlja a. Zatim, kako se radi djelomi no o trogodianjim i dvogodianjim programima (50%), koji se mogu i naknadno upisivati, a ne neposredno nakon zavraene osnovne akole, razumljivo je da e najviae mlaih punoljetnika biti koncentrirano u ovoj distribuciji. Tablica 11: Distribucija ispitanika prema spolu spol aps. % ~enski34039muaki 53161 Kao ato se vidi, viae je muakih ispitanika. Najviae je tome razlog injenica da su u enici stru nih akola prete~no dje aci, dakle radi se, uglavnom, o muakim zanimanjima. Takoer, razlog za to le~i u injenici da je vea zastupljenost muakih atienika u domovima. Ope je poznata izrazita prevelencija muake populacije nad ~enskom u kategoriji mladih s poremeajima u ponaaanju, napose kada se radi o delinkventnom (kriminalnom) ponaaanju u u~em smislu. Tablica 12: Distribucija ispitanika prema mjestu roenja mjesto roenja aps. % selo323,7grad78089,6izmeu sela i grada596,8 Tablica 13: Distribucija ispitanika prema mjestu stanovanja mjesto stanovanja aps. % selo15517,8grad54963,0izmeu sela i grada16719,2 Iz tablice se mo~e pro itati da je najviae onih ispitanika koji ~ive u gradu. Razlog za to je jednostavan. Ispitivanje je provedeno u mjestu njihovog stanovanja, a to su, za veinu ispitanika, Rijeka i Opatija koji se smatraju gradovima. Tome treba pribrojiti i one koji su u gradu smjeateni u a kom domu ili u nekom od domova socijalne skrbi. Tablica 14: Distribucija ispitanika prema zanimanju majke zanimanje aps. % kuanica24928,6obrtnica18421,1slu~benica30334,8VSS- zanimanje697,9bez odgovora667,6 Vei je postotak majki koje su zaposlene. Gotovo ih 64% radi, a manji dio su kuanice. Od toga je najmanji udio onih koje imaju visoku stru nu spremu. Ovakva distribucija zanimanja majki, u odnosu na stupanj stru ne spreme, o ekivana je ako se pretpostavi da srednje stru ne akole u Hrvatskoj prete~no upisuju i pohaaju u enici ni~eg socioekonomskog statusa. Pored toga, upisuju ih i oni u enici koji nisu u osnovnoj akoli postizali visoke akademske rezultate koji se mogu dovesti u vezu s socioekonomskom i obrazovnom razinom roditelja. (Vuj i 1990., prema Iliain i sur., 2001.) Obzirom na nepostojanje kategorije "nema majke", treba rei da su takvi odgovori svrstani pod kategoriju "bez odgovora". Tablica 15: Distribucija ispitanika prema zanimanju oca zanimanje aps. % fizi ki radnik9110,4zanatlija46653,5slu~benik13315,3VSS-zanimanje748,5bez odgovora10712,3 Najviae je o eva zanatlija. Tome je najvjerojatnije tako jer o evi zanatlije stimuliraju svoju djecu (u ovom uzorku prete~no sinove) na sli an izbor budueg zanimanja kao ato ga i sami imaju, dakle na upisivanje stru nih akola. S obzirom na nepostojanje kategorije "nema oca", smatra se da su takvi odgovori svrstani pod kategoriju "bez odgovora". 6.2. Uzorci varijabli Razine poremeaja u ponaaanju su ispitivane u Upitnikom za razrednike/odgojitelje koji je posebno konstruiran za ovo istra~ivanje prema klasifikacijskom konceptu Ch. Buehler. Ona sve u enike rangira prema razinama poremeaja u ponaaanju, i to tako da se njihovo ponaaanje razlikuje na kontinuumu od nepostojanja poremeaja u ponaaanju do postojanja teakih poremeaja u ponaaanju. Radi se o slijedeim kategorijama: "normalno", uobi ajeno ponaaanje, ponaaanje bez obilje~ja poremeaja Ovo se ponaaanje ni po emu nepo~eljnom ne razlikuje od ponaaanja veine njegovih vranjaka i nije mu potrebno poklanjati nikakvu naro itu pozornost. rizi no ponaaanje Na ovoj se razini primjeuju povremena odstupanja od normalnog, uobi ajenog ponaaanja u veem ili manjem intenzitetu.Probleme ovog ponaaanja rjeaava sam razrednik/odgojitelj. U slu aju izostanka pravovremenog rjeaavanja problema, vjerojatno je da e se ovo ponaaanje razviti u slijedeu razinu. poremeaji u ponaaanju Ovdje se opisuje ponaaanje koje se bitno razlikuje od ponaaanja veine u enika/odgajanika i atetno je, bilo po njega, bilo po njegovu okolinu. Nu~na je dodatna stru na pomo izvan mogunosti djelovanja nastavnika/odgojitelja, i to od strane stru njaka koji se bavi problemima poremeaja u ponaaanju. teaki poremeaji u ponaaanju Na ovoj se razini radi o poremeajima u ponaaanju ja eg intenziteta i u estalosti pojavnih oblika nego u prethodno navedenoj kategoriji, ato ubraja i injenje kaznenih djela. Rjeaavanje ovog problema zahtijeva suradnju cijelog tima stru njaka za poremeaje u ponaaanju, razli itih specijalnosti i u razli itim institucijama. Upravo je na ovaj na in definirana varijabla "razina poremeaja u ponaaanju", dakle putem ovih etiriju kategorija. Uvjetno bismo mogli ovu varijablu nazvati kriterijskom, s obzirom na to da e u odnosu upravo na nju u ovakvom obliku biti analizirane brojne relacije stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu i modelima ponaaanja u njima. Ispunjavajui jedinstveni Upitnik za u enike, ispitanici su iskazivali svoje stavove o obrascima rjeaavanja sukobi u Upitniku o modelima rjeaavanja sukoba, kojega je konstruirao S. Uzelac, prete~no se oslanjajui na rad D. Weeksa (Uzelac i }akman, 2000; Uzelac, 2003), a stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu Upitnikom o sukobima kojega je sa inila M. Ajdukovi (Uzelac i }akman, 2000). Prvi skup ostalih varijabli, koje bismo, takoer uvjetno, mogli nazvati prediktorskim, tj. varijabli stavova o modelima rjeaavanja sukoba koje su ispitivane Upitnikom o modelima rjeaavanja sukoba, ine sljedee varijable: po~eljnost ekanja da vrijeme u ini svoje pa da se sukob pomalo zaboravi ( ekanje) po~eljnost brzog rjeaavanja sukoba ("krpanja"), tj. glaenja sukoba (pristup brzog rjeaavanja) po~eljnost nastojanja potpunog pobjeivanja suparnika u sukobu (pobjeivanje) po~eljnost pogaanja sa suparnikom u sukobu sa ciljem ostvarivanja kompromisa (kompromis) zadovoljstvo ishodom sukoba obiju sukobljenih strana (suradnja) mogunost obostrane koristi u sukobu (suradnja) Ovdje se radi o varijablama kojima se ispituju stavovi o na inima rjeaavanja i moguim ishodima sukoba sa sljedeim kategorijama: uvijek jako dobro gotovo uvijek dobro ponekad dobro, a ponekad loae gotovo uvijek loae uvijek jako loae Pouzdanost ovog seta varijabli, izmjerenih na ovome uzorku, izra unata prema Alpha-Cronbach testu iznosi 0,32 ato pokazuje nisku pouzdanost mjernog instrumenta, a ato treba respektirati prilikom interpretacije. Drugi skup varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu se koristio radi preciznijeg uvida u pojedine modele ponaaanja u sukobima, a radi provjere postavljenih hipoteza: popuatanje u korist protivnika zna i mirno rjeaavanje sukoba po~eljnost prekidanja sukoba u po etku izvjesnost da svaa donosi nekome nesreu mogunost da u sukobu pobijede obje strane nemogunost rjeaavanja sukoba rije ima izvjesnost brzog rjeaavanja sukoba pod prijetnjom aake nu~nost dodatnog anga~mana da bi se sukob rijeaio mirnim putem izvjesnost da svaki sukob ima samo jedno rjeaenje nu~nost uva~avanja mialjenja svih strana uklju enih u sukob beskorisnost pregovaranja s tvrdoglavim protivnikom izvjesnost da mladi nisu u stanju sami rjeaavati svoje sukobe kukavi luk u mirnom rjeaavanju sukoba po~eljnost dopuatanja iskoriatavanja u korist izbjegavanja tu njave ili svae atetnost sukoba zaslu~ivanje batina zbog provociranja nu~nost ne-obaziranja na provokatora nu~nost obostrane suradnje za rjeaavanje sukoba nedopustivost popuatanja u sukobu nevoljkost za uplitanje tree osobe u sukob nepo~eljnost izra~avanja ~elja, misli i osjeaja odobravanje udarca radi prisile Veina ih je ispitivana unutar slijedeih kategorija: slaganje neslaganje Kod varijabli pod rednim brojevima: 4, 7, 9, 16, i 17 su kategorije ozna ene na slijedei na in: 2. slaganje 1. neslaganje Pouzdanost ovog seta varijabli, izmjerenih na ovome uzorku, izra unata prema Alpha-Cronbach testu iznosi 0,57 ato pokazuje zadovoljavajuu pouzdanost mjernog instrumenta. 6.3. Na in prikupljanja informacija Upitnik za razrednike/odgajatelje kojim se procjenjuju razine poremeaja u ponaaanju ispunjavali su odgajatelji/razrednici. I jedan i drugi upitnik su imali identi nu aifru, identifikacijski broj na temelju kojega su se kasnije uparivali odgovori. To je u injeno u pripremnoj fazi ispitivanja. Dok su u enici/atienici anonimno ispunjavali svoje upitnike, razrednik/odgajatelj je sa inio listu s podudarajuim imenima i brojevima-aiframa prema kojima je, potom, neovisno procjenjivao razinu poremeaja u ponaaanju pojedinog u enika/atienika. Osnovna je pretpostavka bila da procjenjiva  dovoljno dobro pozna osobu koju procjenjuje da bi mogao dati ato istinitiju procjenu. Stoga su za uzorak procjenjiva a izabrani razrednici u akolama, odnosno mati ni odgajatelji u domovima. Istra~iva  nije bio upoznat sa sadr~ajem identifikacijske liste podudarajuih imena i brojeva-aifara da bi se ispoatovalo na elo anonimnosti. Istra~iva  je prije samog ispitivanja objasnio svrhu prikupljanja podataka i istra~ivanja. Procjenjiva i i ispitanici su, ujedno, bili voeni uputama koje su tiskane na po etku svakog upitnika. Ispitanici su bili motivirani, osim uvodnom uputom u Upitniku, tako da im je objaanjeno kako e se rezultati upotrijebiti za istra~ivanje o sukobima koje mo~e pomoi boljem razumijevanju na ina kako mladi rjeaavaju svoje sukobe, te da e biti objavljeni u javnosti dostupnim publikacijama. Podatke je prikupljala autorica ovoga rada te su to inili, prema njenim detaljnim uputama, stru ni suradnici u akolama i ustanovama socijalne skrbi. Tablica 16: Distribucija godina radnog sta~a procjenjiva a godine radnog sta~a aps. % do 5526,05-912214,010-1427031,015-19789,020-24799,125 i viae27031,0 Godine radnog sta~a procjenjiva a su rasporeene gotovo na dva pola. S jedne strane su to bili procjenjiva i neato mlae generacije, ali ne i posve neiskusni, dok su s podjednakim udjelom (gotovo treinom) sudjelovali procjenjiva i s dugogodianjim, pa i predmirovinskim radnim sta~em. Tu je i skoro etvrtina mladih procjenjiva a. Kako komentirati ovu distribuciju? Sigurno je da razli ite godine radnog sta~a s djecom i mladima utje u i na razli itost percepcije, procjenjivanja i zaklju ivanja o u enikovom ponaaanju. Mo~da je ~ivotno i radno iskustvo kod starijih procjenjiva a produciralo druga ijim kriterijima za prosuivanje o razini poremeaja u ponaaanju kod ispitivanih u enika nego kod njihovih mlaih kolega. To je prilika za postavljanje pitanja o utjecaju radnog iskustva u radu s djecom. Tablica 17: Distribucija struke procjenjiva a struka procjenjiva a aps. % socijalni pedagog343,9pedagog212,4socijalni radnik50,6prof. psihologije20,2prof. druatvenih znanosti42048,2prof. tehni kih znanosti15617,9prof. prirodnih znanosti23326,8 Kao ato je vidljivo, gotovo polovica procjenjiva a bili su profesori druatvenih znanosti. Profesori prirodnih znanosti sudjeluju s malo viae od etvrtine udjela, a s profesorima tehni kih znanosti ine gotovo drugu polovicu uzorka procjenjiva a. Specijaliziranih stru njaka je najmanje emu je razlog ovakva struktuiranost uzorka. Raznolikost struke procjenjiva a/razrednika u akolama mo~e doprinjeti veoj varijabilnosti pri procjenjivanju razina ponaaanja u odnosu na poremeaje na ponaaanju, ali to je, s obzirom da se radi o grupnom stratificiranom uzorku, dakle, donekle reprezentativnom za akole, donekle odraz stvarnog stanja u praksi. Radi kvalitetnije interpretacije rezultata treba rei da se usljed ovakve neujedna enosti struke i dobi procjenjiva a, a ato je, ponavljamo, realnost i u akolama, i u institucijama koje se specijalizirano bave mladima koji ispoljavaju poremeaje u ponaaanju, mora predvidjeti i mogunost pogreake u procjeni. Te pogreake su, zapravo pogreake mjerenja, koje su se nastojale umanjiti poveanjem broja ispitanika u uzorku. 6.4. Obrada informacija Za testiranje hipoteza, informacije su obraene univarijatno, bivarijatno i multivarijatno. Univarijatno su informacije obraene na razini frekvencija i time je u injena temeljna interpretacija rezultata. Bivarijatno su izra unati Hi-kvadrat testovi za varijable na manifestnoj razini. Izraene su i interpretirane kontingencijske tablice za svaku od prediktorskih varijabli. Utvrivala se statisti ka zna ajnost za varijable Likertovog tipa na 12 stupnjeva slobode, dok su varijable binarnog tipa testirane na 3 stupnja slobode. Kao ato je poznato, ovim se postupkom analizira statisti ki zna ajna povezanost izmeu dviju nominalnih varijabli. Prva od njih ovdje je varijabla "razina poremeaja u ponaaanju", uvjetno nazvana kriterijskom, a druga, neka od varijabli koja opisuje stav prema socijalnom sukobu ili pak stav prema modelu ponaaanja u socijalnom sukobu. Naravno, karakter problema kojega istra~ujemo dopuata mogunost dvosmjerne ovisnosti meu varijablama. U svakom slu aju ni na koji se na in ne mo~e govoriti o uzro no-posljedi nom slijedu izmeu razine poremeaja u ponaaanju i stava prema sukobu, odnosno modalitetu ponaaanja u sukobu. Upravo iz naprijed navedenog razloga iznala~enje relacija izmeu razine poremeaja u ponaaanju i razli itih stavova prema sukobu, odnosno modalitetu ponaaanja u sukobu, u latentnom prostoru provedeno je pomou diskriminativnih analiza. Naravno, za diskriminativnu je varijablu uzeta varijabla "razina poremeaja u ponaaanju". Diskriminativna analiza je multivarijantna metoda za utvrivanje razlika u nekom skupu manifestnih ili latentnih varijabli izmeu kriterijskom varijablom zadanih skupina ispitanika. U diskriminativnoj analizi se na temelju diskriminativne varijance utvruju diskriminativne funkcije koje sadr~e suatinu razlika meu promatranim skupinama ispitanika u prostoru promatranih varijabli. Broj diskriminativnih funkcija jednak je broju skupina manje jedan ili broju varijabli, ovisno koji je broj manji. Statisti ka zna ajnost izlu enih diskriminativnih funkcija testira se pomou kanoni kih korelacija izmeu ortogonalnih varijabli i artificijelnih varijabli koje maksimalno separiraju skupine, odnosno putem Wilkinsonove lambde. Diskriminativne funkcije poredane su po zna aju i meusobno su ortogonalne. Svaka skupina ispitanika predstavljena je u diskriminativnom prostoru pomou centroida koje ova multivarijatna metoda nastoji maksimalno separirati u diskriminativnom prostoru. Hi-kvadrat testovi i diskriminacijske funkcije su promatrane na razini zna ajnosti p>0,05. 7. REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRA}IVANJA 7.1. Deskripcija temeljnih rezultata 7.1.1. Razine poremeaja u ponaaanju Mo~e se pogledati najprije distribucija rezultata prema procijenjenim razinama ponaaanja ispitanika. Valja podsjetiti da je ovakva distribucija posljedica tako konstruiranog uzorka ispitanika, a ne neka prirodna distribucija. Tablica 18: Temeljna distribucija prema razinama poremeaja u ponaaanju aps. % normalno ponaaanje62471,6rizi no ponaaanje17119,6poremeaji u ponaaanju576,5teaki poremeaji u ponaaanju192,2 Za odabir kategorije "normalno ponaaanje" procjenjiva i su se opredjeljivali kada su smatrali da procjenjuju mladog ovjeka za kojega se ne mo~e rei da treba neku intervenciju za pomo, bilo za rjeaavanje osobnih problema i poteakoa, bilo za uspjeaniju socijalnu integraciju. Treba rei da su ovo, isklju ivo, ispitanici iz subuzorka srednjih stru nih akola. Nesumljivo, to su mladi ljudi koji, jednako kao i svi drugi, pri svom razvoju i sazrijevanju nailaze na razvojne zadae koje valja rjeaiti (Uhlendorff,1997), ali oni ih uspjeano savladavaju bez potrebe za intervencijom razrednika, nastavnika i drugih stru nih osoba ili institucija. Pri tome rjeaavanju njima, pretpostavka je, poma~u roditelji, lanovi aire obitelji, pripadnici mre~e bliskih osoba. Nije isklju eno da ti mladi koriste usluge neke od zdravstvenih ili psiholoaih savjetodavnih slu~bi za pomo u savladavanju svojih razvojnih poteakoa, no, njihovi razrednici takve podatke ili nemaju, ili ih nisu smatrali relevantnima za donoaenje procjene rizi nog ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju. Ono ato su procjenjiva i, naj eae govorili za mlade iz ove kategorije jest da su to odgovorni i savjesni mladii i djevojke u ispunjavanju akolskih obaveza, imaju dobar i korektan odnos s nastavnicima, te su, nerjetko, povu eni ili neuo ljivi, a dobro prilagoeni u razrednu zajednicu. Mo~e se primjetiti kako povu enost mo~e biti neuo en rizik za razvoj poremeaja u ponaaanju. Dakle, radi se o skupini mladia i djevojaka ije ponaaanje ne odstupa na opem podru ju "osobne i socijalne adaptacije" (Kova evi i sur, 1988, prema Baai i }i~ak, 1992). Ovo se ponaaanje ni po emu ne razlikuje od ponaaanja njenih/njegovih vranjaka i vranjakinja i tom ponaaanju ne treba poklanjati osobitu pozornost. Pripadnik ove skupine se vrlo dobro nosi sa svakodnevnicom, dobro je integriran u sredinu u kojoj ~ivi, a njegovi stavovi i sustav vrijednosti korespondira s o ekivanim vrijednostima okoline, odnosno nastavnika koji ga je procjenjivao. Mo~e se rei da djevojka i/ili mladi iz ove kategorije ima dovoljnu razinu otpornosti kao trajnog i dosljednog na ina suo avanja sa stresorima, odnosno, opeg kapaciteta koji joj/mu omoguuje da prevenira, umanji ili svlada atetne utjecaje nedaa (Ajdukovi, 2000; Gazdek i Horvat, 2001). Kategorija "rizi no ponaaanje" je zastupljena u najveem broju meu mladima na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju. Od sveukupnog uzorka ispitanika najviae ih je procijenjeno u akolama, i to daleko vei dio, dok su preostali ispitanici korisnici ustanova socijalne skrbi. S obzirom na opis kategorije rizi nog ponaaanja, postavlja se pitanje kako to da su i u ustanovama za smjeataj djece s poremeajima u ponaaanju procjenjivana djeca kao rizi na? Naime, radi se o tome da su u ovu kategoriju, prema deskripciji kategorije iz upitnika za nastavnike/odgajatelje, procjenjivani oni mladi kod kojih se primjeuju povremena odstupanja od normalnog, uobi ajenog ponaaanja u veem ili manjem intenzitetu. Tijekom redovitog nastavnog/odgojnog procesa, problem mo~e rjeaiti sam nastavnik/odgjatelj. Kad se ne bi pravovremeno i adekvatno interveniralo od strane nastavnika/odgajatelja, ponaaanje bi se vjerojatno razvilo u poremeeno ponaaanje. Dakle, neki su odgajatelji u ustanovama za tretman poremeaja u ponaaanju smatrali da njihove korisnike treba procjeniti unutar ovako opisane kategorije. To je, vjerojatno, iz razloga potrebe izdvajanja iz obitelji bez intenzivnijih poremeaja u ponaaanju. Osim toga, ovu emo skupinu, eae od ostalih razina poremeaja u ponaaanju, nai u dje jem domu. Naravno, bile su i mogue greake u procjeni, ali one ne mogu biti tolike da zna ajno briau granicu izmeu pojedinih razina poremeaja u ponaaanju, no i tu mogunost valja uzeti u obzir pri interpretaciji. Kao ato je vidljivo u poglavlju prikupljanja informacija, procjenjiva i koji su donosili procjene se veoma razlikuju prema struci i prema godinama radnog sta~a ato mo~e doprinjeti utjecaju subjektivnih faktora na donoaenje procjene o razini ponaaanja pojedinog ispitanika. Kao mogua posljedica te injenice jest da su odgajatelji u ustanovama za tretman mladih s poremeajima u ponaaanju procjenjivali neke korisnike kao rizi ne (a prema ponuenoj deskripciji kategorije je to isklju eno) i time iskazali svoje shvaanje problematike kojom se bave, kao i pristup tretmanu ato govori i potvruje nalaze koncepcijske i programske nestru nosti u naaim ustanovama za tretman djece i mladih s poremeajima u ponaaanju (}i~ak i Koller-Trbovi,1999b). S obzirom da se radi o velikom uzorku, pretpostavlja se da ove greake u procjeni nisu toliko velike da su zna ajnije doprinjele oblikovanju rezultata. Koji su to mladii i djevojke procjenjeni kao rizi ni u naaem uzorku? Procjenjiva e se pitalo da opiau specifi na socijalna ponaaanja po kojima su u enici/odgajanici naro ito prepoznatljivi u usporedbi s ostalima. Pogledajmo koji su to naj eai oblici ponaaanja prema kojima se mladi iz rizi ne skupine razlikuju od njihovih vranjaka normalnog ponaaanja. Radi se, najviae, o neodgovornosti i nemotiviranosti za akolski uspjeh i ljenosti, odnosno izbjegavanju obaveza. No, to nije pravilo, jer meu ovom kategorijom ima i odli nih u enika. Zatim, esto je, kao specifi no obilje~je ponaaanja, spominjana niska tolerancija na frustraciju, hiperaktivnost, pa zatim povodljivost, tvrdoglavost, nepoznavanje socijalnih vjeatina u komunikaciji te nedostatak empati nosti prema drugim u enicima. Pri opisu ovih, rizi nih, ponaaanja se navodi i neuroticizam vezan uz pretjeranu ambicioznost za uspjehom, ali i pretjerana povu enost kao i teakoe prilagodbe na novu sredinu. To su mladi koji, prema nekim procjenjiva ima, ne poatuju pravila, a mnogi su ponavlja i razreda. Nerjetko se opisuju ponaaanja vezana uz konzumaciju sredstava ovisnosti. Njihovi razrednici i odgajatelji su, kao temeljni razlog takvom specifi nom ponaaanju, daleko naj eae navodili poremeene odnose u obitelji, odnosno nepravilne odgojne utjecaje od strane oca ili majke, a potom su navodili utjecaj sredine (loa utjecaj delinkventnih vranjaka, nepovoljne ~ivotne okolnosti kao ato je izbjegliatvo ili organska bolest). U vrlo maloj mjeri se procjenjuje sama akola kao razlog navedenim ponaaanjima, a jednako se malo procjenjuju i neka obilje~ja li nosti kao ato je nizak intelektualni status. Mladi koji su procijenjeni prema kategoriji "poremeaji u ponaaanju" participiraju, podjednako, u akolama i ustanovama socijalne skrbi. To ne za uuje jer se u ovoj kategoriji kao differentia specifica u odnosu na prethodno opisanu kategoriju navodi nu~nost stru ne intervencije, odnosno dodatne pomoi jednog stru njaka (u akoli) ili tima stru njaka (u ustanovi) koji se bave s poremeajima u ponaaanju. Pretpostavljamo da se u akolama, stru nim radom tretiranja ove razine poremeaja u ponaaanju bave psiholozi i pedagozi koji su zaposleni u stru nim slu~bama srednjih stru nih akola iz naaeg uzorka. Dakle, ovdje se radi o ponaaanju koje je atetno bilo po u enika/odgajanika, bilo po okolinu te kao takvo iziskuje stru nu pozornost koja premaauje mogunosti nastavnika/odgajatelja. Ovdje je rije  o ponaaanju radi kojega su mladi smjeateni u domove za odgoj, pa razloge njihovog participiranja u uzorku nije potrebno dodatno objaanjavati. Dovoljno je rei da se tamo provodi tretman od strane osoba koje bi svojom stru noau trebale zadovoljavati potrebe na ovoj razini poremeaja u ponaaanju. Specifi na ponaaanja koja se ovdje spominju, od strane procjenjiva a, a kojih ne nalazimo kod rizi ne skupine jesu esti noni izlasci, radnje radi kojih imaju dossier u policiji, u estali ekcesi i fizi ko nasilje. Javlja se i negativan utjecaj na vranjake. esto se navodi o ita i prenaglaaena pasivnost, povu enost, nepovjerenje prema odraslima. Ovdje su procjenjiva i kao temeljni razlog takvim ponaaanjima, kao i u predhodnoj kategoriji, smatrali nepovoljni utjecaj obitelji i okoline, ali su eae navodili i li nost, odnosno karakter kao temeljni razlog poremeajima u ponaaanju svojih u enika i odgajanika. etvrta kategorija koja je nazvana "teaki poremeaji u ponaaanju" ima najviae udjela meu ispitanicima iz odgojnog doma u Malom Loainju, ali takvih procjena ima i u domovima za odgoj, pa jedan i u subuzorku iz akole. Da ponovimo, ovdje se radi o poremeajima u ponaaanju ja eg intenziteta i u estalosti pojavnih oblika nego u prethodno navedenoj kategoriji. Rjeaavanje ovog problema zahtijeva suradnju cijelog tima stru njaka za poremeaje u ponaaanju, razli itih specijalnosti i u razli itim institucijama. Ovi su ispitanici opisivani kao po inioci mnogobrojnih kaznenih djela i to kao voe u prijestupniatvu, zatim, njihovo ponaaanje se opisuje kao impulzivno, antisocijalno prema normama i autoritetima, uz upotrebu verbalne agresivnosti i negativne afirmacije u svakodnevnoj komunikaciji. Ti mladi imaju dugogodianje i kroni ne poteakoe na obrazovnom planu. Pri objaanjavanju razloga ovakvih ponaaanja se opet govori o obitelji, no ovdje su to teako naruaeni odnosi meu roditeljima, ozbiljna zanemarivanja i zlostavljanja od strane roditelja, te se navodi i multikauzalnost etioloakih utjecaja uz nepovoljni dosadaanji tretman ranije uo enih razvojnih smetnji. Moglo bi se rei da ovako stupnjevane razine ponaaanja, po evai od normalnog ponaaanja, preko rizi nog ponaaanja, pa poremeaja u ponaaanju do teakih poremeaja u ponaaanju, ako se promatra fenomenologija i etiologija navedena od strane razrednika i odgojitelja, premda ovi podaci nisu obraeni statisti kom metodom, podsjea na razvojni tijek nastanka i razvoja poremeaja u ponaaanju kakve primjeujemo u literaturi, ali i naaem stru nom radu. Netretirani, odnosno, nepravilno tretirani rani poremeaji se postepeno razvijaju u te~e i teake oblike poremeaja u ponaaanju. Pratei opisana specifi na ponaaanja prema pojedinim razinama ponaaanja, po evai od normalnog ponaaanja prema teako poremeenom ponaaanju se mo~e naslutiti kako se razvojne poteakoe na obrazovnom i osobnom planu postepeno razvijaju u sve intenzivnije oblike asocijalnih i antisocijalnih ponaaanja. 7.1.2. Stavovi o modelima ponaaanja u sukobu Dalje slijedi pregled distribucija svih rezultata prema stavovima ekanja, pristupa brzog rjeaavanja, pobjeivanja, te tra~enja kompromisa i suradnje u sukobu. Rije  je o analizi stavova cjelokupnog uzorka, bez obzira na procijenjenu razinu poremeaja u ponaaanju. 7.1.2.1. ekanje Tablica 19: Temeljna distribucija stavova o ekanju aps. % uvijek jako loae384,4gotovo uvijek loae697,9ponekad dobro, a ponekad loae62972,2gotovo uvijek dobro849,6uvijek jako dobro515,9 Najvei broj ispitanika misli kako je ekanje ponekad dobro, a ponekad loae. Ipak, viae je onih koji misle da je to uvijek jako dobro od onih koji misle da je to uvijek jako loae. Usto, viae je i onih koji misle da je to gotovo uvijek dobro, nego onih koji misle da je to gotovo uvijek loae. Budui da su odstupanja mala, odnosno razlike su minimalne, izostanak vee diferencijacije stavova o ekanju, tj. izbjegavanju sukoba, za koje se misli da je povezano i sa strahom od sukoba, navodi na razmialjanje da mo~da u formiranju tih stavova dominira njegova emocionalna komponenta (Weeks, 2000). Uo ava se da je, kao i kod Uzelac i }akman (2000), sredianji rezultat toliko naj eai (72,2% ispitanika) da autori zaklju uju kako je mogue govoriti i o oportunisti koj kulturi rjeaavanja socijalnih konflikta. 7.1.2.2. Pristup brzog rjeaavanja Tablica 20: Temeljna distribucija stavova o pristupu brzog rjeaavanja aps. % uvijek jako loe252,9gotovo uvijek loe667,6ponekad dobro, a ponekad loe35440,6gotovo uvijek dobro24227,8uvijek jako dobro18421,1 Najvie je onih koji misle da je pristup brzog rjeavanja ponekad dobar, a ponekad lo, odnosno, veina se ispitanika odlu uje za tu kategoriju. Evidentna je velika razlika u odstupanju ekstremno pozitivnih stavova prema pristupu brzih rjeaenja u odnosu na negativne. O sklonosti mladih brzom pristupu rjeaavanja konflikata govori rezultat prema kojemu je ak sedam puta viae onih koji misle da je pristup brzih rjeaenja uvijek jako dobar, nego onih koji misle da je pristup brzih rjeaenja uvijek jako loa, dok je gotovo etiri puta viae ispitanika koji misle da je pristup brzih rjeaenja gotovo uvijek dobar, nego onih koji misle da je gotovo uvijek loa. Sli no kao i kod Uzelac i }akman (2000), mo~e se zaklju iti da se u preferiranju ovoga modela izlaska iz konflikta mladi ljudi izbjegavaju kvalitetno nositi s konfliktom. 7.1.2.3. Pobjeivanje Tablica 21: Temeljna distribucija stavovova o pobjeivanju aps. % uvijek jako loae313,6gotovo uvijek loae627,1ponekad dobro, a ponekad loae44651,2gotovo uvijek dobro15617,9uvijek jako dobro17620,2 Dok malo viae od polovice ispitanika smatra da je pobijediti suparnika u sukobu ponekad dobro, a ponekad loae, primjeuje se trend da je viae onih koji misle da je pobjeivanje bolje. Tako ima dva i pol puta viae onih koji misle da je pobjeivanje gotovo uvijek jako dobro, nego onih koji misle da je to gotovo uvijek jako loae. Istovremeno, skoro je aest puta viae onih koji misle da je pobjeivanje uvijek jako dobro, nego onih koji misle da je pobjeivanje uvijek jako loae. Uzelac i }akman (2000) su dobili rezultat po kojemu je tri puta viae onih koji misle da je pobjeivanje jako dobro nego onih koji misle da je to jako loae, pa bismo se, u na elu mogli slo~iti s njima u zaklju ku da opredjeljivanje dijela mladih za ovakav model teako da ra una s nedostacima tog modela. Ti se nedostaci o ituju kroz zabludu ato u prvi mah ak i o igledan pobjednik ne mo~e biti siguran u krajnji ishod konflikta i osobito djelovanja efekata upravo takvoga ishoda konflikta. Mogunost naknadne osvete pokorenog uvijek je realna opasnost za pobjednika, vjerojatno utoliko vea ato e pokoravanje biti potpunije. 7.1.2.4. Kompromis Tablica 22: Temeljna distribucija stavova o kompromisu aps. % uvijek jako loae374,2gotovo uvijek loae515,9ponekad dobro, a ponekad loae30434,9gotovo uvijek dobro25329,0uvijek jako dobro22625,9 U ovoj se distribuciji tek malo viae od treine ispitanika opredjeljuje za srednje rjeaenje. Ipak, najviae njih, 54,9%, misli da je gotovo uvijek ili uvijek dobro sukob rjeaavati kompromisom. Najmanji dio ispitanika, 10,1%, smatra da je kompromis uvijek ili gotovo uvijek loae rjeaenje. Ovakve je rezultate mogue tuma iti implementiranim vrijednostima zapadne civilizacije gdje je kompromis joa uvijek optimalno rjeaenje. Pitanje koje je ovdje zanimljivo je sljedee: radi ega onih 10,1% smatra kompromis loaim? 7.1.2.5. Suradnja Tablica 23: Temeljna distribucija stavova prema suradnji sa suparnikom aps. % uvijek jako loe404,6gotovo uvijek loe333,8ponekad dobro, a ponekad loe19622,5gotovo uvijek dobro22225,5uvijek jako dobro38043,6 Vidi se da gotovo polovica ispitanika smatra kako je uvijek jako dobro da obje strane mogu izai zadovoljne iz sukoba. Takoer je i gotovo sedam puta viae onih koji misle da je to gotovo uvijek dobro od onih koji misle da je to gotovo uvijek loae. To je vrlo optimisti an rezultat ako se tuma i u moguem kontekstu te~nje mladih da upravljaju svojim sukobima s ciljem da obje strane izau zadovoljne iz njih. Samo se 8,4 % ispitanika iz uzorka opredjelilo izjasniti protiv suradnje. 7.1.3. Stavovi prema obilje~jima sukoba ili ponaaanja u sukobu Ovdje su navedene distribucije rezultata o stavovima mladih o nekim aspektima socijalnih sukoba, koji su izra~eni binarnim vrijednostima. I ovi se rezultati odnose na cjelokupnu populaciju ispitanika. Najprije se postavlja pitanje zna i li mirno rjeaavanje sukoba da ja popustim, a drugi dobije ato hoe. Njime se nastoji uo iti kako mladi razumiju pojam mirnog rjeaavanja sukoba s obzirom na odricanje zadovoljenja svojih ~elja u korist ispunjenja protivnikovih ~elja. Tablica 24: Distribucija rezultata da popuatanje u korist protivnika zna i mirno rjeaavanje sukoba aps. % slaganje17820,4neslaganje69379,4 Skoro 80% njih se ne sla~e s tim da mirno rjeaavanje sukoba zna i da on/ona popusti, a da drugi dobije ato hoe. `to to zna i? Je li to dobro ili je to problem kojega treba rjeaavati? Ovisi kako se gleda. Da je u pitanju sposobnost preusmjeravanja interesa i odgaanja nagrade, a za dobrobit graenja procesa zajedni kog rjeaenja, tada bi se reklo da je to loae jer bi to popuatanje bila ~eljena osobina. Meutim, u ovom se slu aju ini da se radi o povla enju na vlastitu atetu na koje ovi mladi u visokom postotku nisu spremni i to se ne mo~e smatrati loaim. Ove rezultate ne potvruju, ali niti ih ne isklju uju, odgovori u sljedeem pitanju gdje se mlade pita je li sukob najbolje prekinuti u samom po etku. Tablica 25: Distribucija rezultata o po~eljnosti prekidanja sukoba u po etku aps. % slaganje67277,2neslaganje19922,8 Veina ispitanika, njih 77,2%, smatra da je sukob najbolje prekinuti u samom po etku. `to to govori? Jednostavno govori sljedee: viae od tri etvrtine ispitanika iskazuje svoje negativne stavove za proces razvijanja sukoba. Ako se zna da za kvalitetno rjeaavanje sukoba treba ulo~iti viae vremena i energije, tada su ovakvi rezultati nepovoljni. Postoji mogunost da je ovo pitanje shvaeno na na in postizanja suradnje ili kompromisa na samom po etku sukoba, pa bi se, tako shvaeni odgovori, mogli smatrati zadovoljavajuima. Sljedee pitanje koje se postavilo je sla~u li se s time da je nakon svae netko nesretan. Tablica 26: Distribucija rezultata o izvjesnosti da svaa donosi nekome nesreu aps. % slaganje74885,9neslaganje12314,1 ak je 85,9% ispitanika mialjenja da je nakon svae netko nesretan. To je, mogue, posljedica nepovoljnih ishoda u svaama. Ove stavove su mogli nau iti temeljem iskustva odraslih u mlaoj ~ivotnoj dobi, a ustaliti ih ili osna~iti u vranja kim odnosima. Vjerovati da je nakon svae netko nesretan donosi i generalan stav o svaanju i sukobljavanju kao potencijalno neugodnom iskustvu pa su razumljivi iskazi koji idu u prilog njegovom prekidanju u samom po etku. Koliko je alternativa, ponuena u vidu pitanja da u sukobu obje strane mogu pobijediti, doprinijela boljem razumijevanju uvjerenja mladih o sukobima? Tablica 27: Distribucija rezultata o mogunosti da u sukobu pobijede obje strane aps. % slaganje39845,7neslaganje47354,3 Ispitanici se otprilike podjednako sla~u u stavu da u sukobima obje strane mogu pobijediti. Zna i, gotovo je jednako onih koji misle da je to mogue i onih koji misle da to nije mogue. Ipak je malo viae onih koji misle da u sukobima ne mogu pobijediti obje strane. Mo~e se uo iti odreeni nesrazmjer izmeu ak 85,9% onih koji misle da je nakon svae netko nesretan i samo 54,3% onih koji misle da u sukobu ne mogu pobijediti obje strane. Zna i li ova razlika u postotcima nadu mladih da, premda je nakon svae netko nesretan (uvjerenje na temelju dosadaanjih iskustava), u sukobu ipak mogu, hipoteti ki, pobijediti obje strane? Je li rjeaavanje sukoba rije ima jedan od na ina za postizanje cilja prethodno nazna ene hipoteze? Koliko ispitanika misli da se sukob mo~e rijeaiti rije ima, mo~e se vidjeti iz sljedee tablice. Tablica 28: Distribucija rezultata o nemogunosti rjeaavanja sukoba rije ima aps. % slaganje15317,6neslaganje71882,4 ak 82,4% ispitanika misli da se sukob da rijeaiti rije ima. Evidentno je da je i kod ovog pitanja puno vea razlika u uvjerenjima nego kod prethodnog. Zna i li to da mladi ljudi vjeruju u konstruktivni dijalog, ali ne znaju dovoljno o njemu? U svakom slu aju, ovako iskazana pozitivna uvjerenja u mo rije i dobra su osnova za optimizam glede postizanja suradnje u sukobu. Izraz "rije ima" je suviae airok pojam i lako mo~e zna iti za nekoga rije i prisile, dok za nekoga drugoga mo~e imati nenasilnu konotaciju. Ipak, ne mo~emo ne uo iti da dobar dio mladih smatra da se sukob ne mo~e rijeaiti rije ima, ato, s obzirom na moguu posljedicu takvog stava u vidu nasilni kog ponaaanja, nije zanemariv problem kojega treba rjeaavati. Koliko se ispitanici sla~u s tvrdnjom da se sukob brzo rjeaava kada se priprijeti aakom, govori sljedee pitanje. Tablica 29: Distribucija rezultata o izvjesnosti brzog rjeaavanja sukoba prijetnjom fizi ke sile aps. % slaganje26330,2neslaganje60869,8 Viae je ispitanika koji ne smatraju da se sukob brzo rjeaava pod prijetnjom fizi ke sile, njih 69,8%. To mo~e zna iti najmanje dvije stvari. Jedna je ta da su oni sami iskusili takvu situaciju gdje prijetnja fizi kom silom nije uspjeano rijeaila sukob, a druga je da oni sami ne bi na taj na in rjeaavali neki vlastiti sukob. Mo~e se konstatirati da je dobro ato mladi veinom misle loae o nasilnom rjeaavanju sukoba. To se, uglavnom, podudara s njihovim prethodnim uvjerenjima o rjeaavanju sukoba rije ima. Ipak ih se gotovo treina sla~e s ovom tvrdnjom, ato se mo~e dovesti u vezu s odobravanjem pobjeivanja kao modela rjeaavanja sukoba. Vezano uz mirno rjeaavanje sukoba, interesantno je pogledati odgovore na sljedee pitanje koje ih pita o nu~nosti da se ovjek viae trudi da bi se sukob rijeaio mirnim putem. Tablica 30: Distribucija rezultata o nu~nosti dodatnog anga~mana da bi se sukob rijeaio mirnim putem aps. % slaganje75586,7neslaganje11613,3 I o ekivalo se da velika veina ispitanika, njih ak 86,7%, vjeruje kako se treba viae truditi da bi se sukob rijeaio mirnim putem. `to zna i ovaj rezultat? Zna i da su mladi svjesni injenice da je za mirno, a, pretpostavka je, time i kvalitetno rjeaavanje sukoba, potrebno ulo~iti viae truda, pa i vremena, energije... i to je dobro. Nadalje, postavlja se pitanje u kojoj su vezi ovi odgovori s onih 77,2% koji vjeruju da je bolje prekinuti sukob u samom po etku? Radi li se o pasivnosti mladih i nespremnosti na anga~man o emu govore istra~ivanja Iliain i Radin (2002) i Leburi i Tomi-Koludrovi (2002)? Uistinu, na pitanje koliko mladi znaju o sukobima, mo~da djeli odgovora mogu dati rezultati sljedeeg pitanja koje ih pita ima li svaki sukob samo jedno rjeenje. Tablica 31: Distribucija rezultata o izvjesnosti da svaki sukob ima samo jedno rjeenje aps. % slaganje34439,5neslaganje52760,5 Vie je onih ispitanika koji misle da se sukob mo~e okon ati s viae rjeaenja. No, tek ih je dvadesetak posto viae od onih koji ne misle tako. Moglo bi se rei da joa uvijek vrlo visok postotak mladih ima ograni avajue vjerovanje o sukobu koje im, mo~e biti, ne dozvoljava veu kreativnost u rjeaavanju sukoba, pa i u smjeru poboljaavanja odnosa. Ova distribucija se mo~e usporediti s onom gdje tek malo viae ispitanika misli da u sukobu ne mogu pobijediti obje strane. Nadopunjuje li se ovo na tezu o crno-bijelom shvaanju ljudskih odnosa, pa time i sukoba? Je li i to posljedica odgoja starije generacije? Kada je rije  o utjecaju starijih generacija na mlae, svakako je jedna od klju nih ona komponenta koja mlade u i o pluralizmu ideja i mialjenja, a koja je diskutabilna s obzirom da se svrstavamo u tranzicijsko druatvo i da su takve vrijednosti druatva, kao ato je uva~avanje razli itosti, joa uvijek uvelike u procesu promjena u smjeru demokratizacije druatva. Zato je va~no pitanje treba li jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob, a koje je prezentirano u sljedeoj tablici. Tablica 32: Distribucija rezultata o nu~nosti uva~avanja mialjenja svih strana uklju enih u sukob aps. % slaganje71181,6neslaganje16018,4 Velika veina ispitanika, njih 81,6%, smatra da treba jednako uva~avati mialjenje svih strana uklju enih u sukob. To zna i da mladi ve imaju pozitivno implementiran pojam pluralizma mialjenja, pa ak i kada se radi o sukobu. To je jako dobar i optimisti an rezultat. Naravno, ostaje pitanje ponaaaju li se tako i u prakti nom ~ivotu. Nadopunjuje li ovaj rezultat i spremnost ustrajanja na razgovoru s nekim tko tvrdoglavo zastupa suprotno mialjenje? O tome govori sljedea distribucija. Tablica 33: Distribucija rezultata o beskorisnosti pregovaranja s tvrdoglavim protivnikom aps. % slaganje61370,4neslaganje25829,6 Ipak je vie onih ispitanika koji vjeruju da je beskorisno razgovarati s nekim tko tvrdoglavo zastupa svoje mialjenje Takvih je 70,4%. `to to zna i? Najvjerojatnije da ti ispitanici ne vide smisao i svrsishodnost daljnjeg razgovora s nekim tko tvrdoglavo zastupa suprotno mialjenje. Premda se mogu shvatiti ovakva uvjerenja i razumljiva su, osobito kada se zna da se radi o mladoj i samim time nestrpljivoj grupi ljudi, ne bi bilo loae kada bi slika bila obrnuta. Drugim rije ima, ne bi bilo loae kada bi ti isti mladi mogli osvijestiti da bi potencijalno imali koristi od daljnjeg razgovora s osobom koja tvrdoglavo zastupa svoje mialjenje. U najmanju ruku zato jer toliko njih vjeruje da treba jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob. Je li to pitanje vezano uz njihovu samoprocjenu za uspjeano rjeaavanje sukoba s obzirom na razinu usvojenih vjeatina za uspjeano rjeaavanja sukoba? Odnosno, kakva uvjerenja imaju mladi o vlastitim sposobnostima za samostalno rjeaavanje sukoba? To prikazuje sljedea distribucija. Tablica 34: Distribucija rezultata o izvjesnosti da mladi nisu u stanju sama rjeaavati svoje sukobe aps. % slaganje25529,3neslaganje61670,7 Veina ispitanika, i to 70,7%, mialjenja je da su mladi u stanju sami rjeaavati svoje sukobe. To bi, valjda, zna ilo da oni, u prete~itom broju, vjeruju u svoje vjeatine i sposobnosti da sami rijeae svoje sukobe. To nije loae ako se gleda s aspekta njihovog samopouzdanja i vjere u vlastite snage. Ako se gleda s drugog aspekta orijentiranog na razvoj, a ovi rezultati ga nikako ne isklju uju, nije loae ni da se ostavi prostora za u enje novih vjeatina kojima bi se obogatio dijapazon modela za samostalno rjeaavanje sukoba. Ova zadnja teza je vezana uz rezultat da je viae od tri etvrtine ispitanika iskazalo uvjerenje da je sukob najbolje prekinuti u samom po etku, ime se zatvara put za njegovo istinsko rjeaavanje. Tablica 35: Distribucija rezultata o kukavi luku u mirnom rjeaavanju sukoba aps. % slaganje14516,6neslaganje72683,4 Velika veina ispitanika, njih 83,4%, ne sla~e se s tim da mirnim putem sukobe rjeaavaju kukavice i slabii. To zna i, izmeu ostalog, da naai mladi imaju dobro mialjenje o mirnom rjeaavanju sukoba te da smatraju kako za mirno rjeaavanje sukoba treba hrabrosti i snage. Budui da su u velikoj veini (86,7%) rekli i to da se za mirno rjeaavanje sukoba treba viae truditi, namee se zaklju ak da ovi ispitanici pomalo glorificiraju pojam "mirno rjeaavanje sukoba". Je li to dobro? Loae nije. Svakako je dobro da te~e mirnom rjeaavanju sukoba, ali im ga treba pribli~iti na dostupnu, realnu razinu. Odnosno, navesti ih na to da vjeruju da su oni sami dovoljno i sna~ni i hrabri da mogu mirno rjeaavati sukobe i da je to mogue. Jesu li mladi spremni na podnoaenje vlastite atete da bi izbjegli sukob, pitanje je koje se mo~e dovesti u vezu s pitanjem razumiju li mo~da oni na taj na in mirno rjeaavanje sukoba. Tablica 36: Distribucija rezultata o po~eljnosti dopuatanja iskoriatavanja u korist izbjegavanja tu njave ili svae aps. % slaganje839,5neslaganje78890,5 Gotovo svi ispitanici vjeruju kako nije dobro dopustiti da ga/je se iskoriatava u korist izbjegavanja tu njave ili svae. Vjerojatno je da oni tako ne vide mirno rjeaavanje sukoba i to je zadovoljavajui rezultat. Rezultat je sli an onome gdje gotovo 80% ispitanika ka~e izri ito da mirno rjeaavanje sukoba ne zna i to da on/ona popusti, a drugi dobije ato hoe. Mo~da se mo~e zaklju iti da se radi o generaciji ispitanika koja poatuje svoje ~elje i potrebe. Slijedi ope pitanje o atetnosti sukoba. Distribucija rezultata pokazuje sljedee. Tablica 37: Distribucija rezultata o opoj atetnosti sukoba aps. % slaganje57065,4neslaganje30134,6 Zanimljivo je da je viae onih koji misle da je sukob atetan. To se, openito, ne smatra dobrim, odnosno, po~eljnim rezultatom, ali ne iznenauje, kada se pogleda njihovo mialjenje da je nakon svae netko nesretan, u ato vjeruje 85,9% ispitanika. U opu atetnost sukoba vjerojatno vjeruju i njihovi roditelji i ostali odrasli pa se ovakvi rezultati mogu pripisati socijalizacijskim utjecajima. U enje mladih u to da sukob nije nu~no atetan valja prepustiti ciljanim psihoedukativnim programima, a ponajprije primjerima iz svakodnevnog ~ivota druatvene zajednice. Misle li mladi iz ovog uzorka da onaj koji u ini neato ato ih razljuuje zaslu~uje batine? Tablica 38: Distribucija rezultata o zaslu~ivanju batina prema onima koji razljuuju aps. % slaganje39645,5neslaganje47554,5 Gotovo je jednak broj onih koji vjeruju kako su opravdane batine prema drugima koji u ine neato da ga/je stvarno razljute. Tek je za desetinu sveukupnog uzorka viae onih koji ne misle tako. Jesu li mladi spremni na uzimanje pravde u svoje ruke? Mo~e se konstatirati da rezultat nije zadovoljavajui i da je previae onih koji iskazuju pozitivna uvjerenja na ovom pitanju. Ovaj rezultat se podudara s rezultatom pozitivnog stava prema pobjeivanju u rjeaavanju sukoba gdje ima dva i pol puta viae onih koji misle da je pobjeivanje gotovo uvijek jako dobro, nego onih koji misle da je to gotovo uvijek jako loae. Istovremeno je skoro aest puta viae onih koji misle da je pobjeivanje uvijek jako dobro, nego onih koji misle da je pobjeivanje uvijek jako loae. Joa jednom, jesu li ovi rezultati, mogue, posljedica injenice da u uzorku ima relativno veliki broj djece na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju, ili se radi o nekom druatvenom trendu koji odobrava primjenu fizi ke sile za rjeaavanje sukoba, a koji se oslikava na uvjerenjima mladih o sukobima? S obzirom na nedavna ratna i tekua poratna druatvena zbivanja, a vezano uz koja joa nije u vraena pravna dr~ava, ova je posljednja teza odr~iva. S druge stane proaktivnog nasilni kog ponaaanja, postavlja se pitanje o spremnosti trpljenja provokacija. Sljedea distribucija prezentira odgovore na to pitanje. Tablica 39: Distribucija rezultata o nu~nosti ne-obaziranja na provokatora aps. % slaganje58366,9neslaganje28833,1 Dvije treine ispitanika misli i vjeruje da se ne treba previae obazirati na nekoga tko previae izaziva. Je li to dobro? Reklo bi se da baa i nije. Veina mladih vjerojatno nee reagirati na provokaciju, a teako je rei da e ta provokacija ostati nezabilje~ena u njihovoj svijesti i da se nee negativno odraziti na njihove emocije. To je plodno tlo za loae odnose s osobom koja je provocirala, pa i za neki novi sukob u budunosti koji se mogao rijeaiti odmah da se je adekvatno reagiralo na provokaciju. Sli ni su rezultati prema kojima 77,2% ispitanika smatra da je sukob najbolje prekinuti u samom po etku, ako se prekidanje shvati kao prepreka za postizanje kvalitetnijih rjeaenja u konfliktu. Ipak, sklonost izbjegavanju provokatora, odnosno ignoriranje provokatora je neato emu djecu u imo od malih nogu, pa rezultat ne udi. Sljedea se distribucija odnosi na pitanje trebaju li obje strane suraivati da bi se rijeaio sukob. Tablica 40: Distribucija rezultata o nu~nosti suradnje za rjeaavanje sukoba aps. % slaganje78690,2neslaganje859,8 Izuzetno velik broj ispitanika, njih ak 90,2%, vjeruje da je za rjeaavanje sukoba nu~na suradnja obje strane. To u najmanju ruku zna i da mladi iskazuju svoja uvjerenja da je rjeaavanje sukoba proces obostrane suradnje i to je dobro. Pitanje je i ponaaaju li se tako, kada se pogleda da 70,4% njih ne bi dalje razgovaralo s tvrdoglavim protivnikom. No, kada se ovih 90,2% usporedi s rezultatima stavova o suradnji, gdje gotovo polovica ispitanika smatra kako je uvijek jako dobro da obje strane mogu izai zadovoljne iz sukoba, a gotovo je sedam puta viae onih koji misle da je to gotovo uvijek dobro, od onih koji misle da je to gotovo uvijek loae, slika o tome kako mladi misle o suradnji jako je zadovoljavajua i optimisti na. Zna se da je za suradnju potrebno, izmeu ostalog, i popuatanje. Jesu li ispitanici iskazali spremnost na popuatanje prikazuje distribucija sljedeeg pitanja. Tablica 41: Distribucija rezultata o nedopustivosti popuatanja u sukobu aps. % slaganje39945,8neslaganje47254,2 Ispitanici se gotovo podjednako i sla~u i ne sla~u s tim da se u sukobu ne smije popustiti. Malo je viae onih koji misle da se u sukobu smije popustiti. Ako se ovaj rezultat, gdje je skoro polovica onih koji ne bi popustili u sukobu, pove~e s prethodnim, namee se mogui zaklju ak da su iskazana uvjerenja i stavovi mladih o suradnji ili samo deklarativne naravi, ili oni jednostavno ne znaju ato je to suradnja uistinu i ato ona podrazumijeva. Bilo da je ijedna od ovih teza to na, preporu ila bi se intervencija u smislu u enja socijalnih vjeatina za rjeaavanje sukoba suradnjom. O joa suptilnijim vjeatinama posredovanja postavljeno je sljedee pitanje kojim se pita ispitanika bi li volio da se netko drugi umijeaa kada se on/ona posvaa ili potu e. Tablica 42: Distribucija rezultata o nevoljkosti za uplitanje tree osobe u sukob aps. % slaganje74085,0neslaganje13115,0 ak 85% ispitanika ne voli da se netko drugi umijeaa u sukob u slu aju svae ili tu njave. To gotovo sigurno zna i da oni gotovo svaki sukob radije rjeaavaju sami. Ako se pod pojmom da se "netko drugi umijea u sukob" misli na bilo kakvo mijeanje, tada komentar ovih rezultata ne bi bio toliko otar kao kod pretpostavke da se pod tim pojmom misli na posredovanje u sukobu koje bi moglo poboljati ishod sukoba i odnose u sukobu. U tom bi slu aju ovi rezultati bili razo aravajui, ali i shvatljivi, s obzirom da se zna kako je u naaem druatvu pojam posredovanja joa uvijek poprili na nepoznanica. Ovakvi odgovori su, u odreenoj mjeri (uz 15% odstupanja), sukladni odgovorima gdje se 70,7% ispitanika izjaanjava da su djeca sama u stanju rjeaavati svoje sukobe. Nadalje, o iskazivanju vlastitih ~elja, misli i osjeaja u sukobima treba govoriti kao o bitnoj odrednici daljnjeg tijeka sukoba. Sljedee pitanje je na tu temu. Tablica 43: Distribucija rezultata o nepo~eljnost izra~avanja ~elja, misli i osjeaja aps. % slaganje21424,6neslaganje65775,4 Tri etvrtine ispitanika iz uzorka smatra da je dobro rei ato ~ele, misle i osjeaju. `to zna i takvo razmialjanje? Vjerojatno ono zna i uvjerenje o dobrobiti iskazivanja misli, osjeaja i ~elja u sukobu. Vjerojatno kod mladih postoji odreeno uvjerenje da takvo, otvoreno, ponaaanje u sukobu vodi dobrome. Svakako se ovakav rezultat mo~e smatrati zadovoljavajuim, jer je poznato da je iskazivanje ~elja, misli i osjeaja po~eljno za proces suradnje u sukobu kojemu se, u na elu, sa stru nog stajaliata i te~i. Meutim, mo~e se uo iti da se ovakav rezultat ne podudara s rezultatom pristupa brzog rjeaavanja kao obrasca rjeaavanja u sukobu gdje je evidentna velika razlika u odstupanju ekstremno pozitivnih stavova prema pristupu brzog rjeaavanja u odnosu na negativne. Tako je gotovo etiri puta viae ispitanika koji misle da je pristup brzog rjeaavanja gotovo uvijek dobar, nego onih koji misle da je on gotovo uvijek loa, a ak je sedam puta viae onih koji misle da je pristup brzog rjeaavanja uvijek jako dobar, nego onih koji misle da je pristup brzog rjeaavanja uvijek jako loa. `to bi, onda, zna ili naglaaeno pozitivni stavovi prema brzom rjeaavanju sukoba, odnosno neefikasnom brzopoteznom obrascu rjeaavanja sukoba u usporedbi s pozitivnim uvjerenjima o iskazivanju ~elja, misli i osjeaja u sukobu? Mogue je da se opet radi o te~njama mladih da se u sukobu ponaaaju tako da se u njemu slobodno samoiskazuju, ali se tako baa i ne ponaaaju iz joa nepoznatih razloga o kojima se ubudue mo~e istra~ivati. I kona no, zadnje pitanje se odnosi na ispravnost fizi ke agresivnosti u sukobu. Tablica 44: Distribucija rezultata o odobravanju udarca radi prisile aps. % slaganje11313,0neslaganje75887,0 Daleko vei broj ispitanika, njih 87%, misli da nije u redu udariti nekoga u ~elji da taj neato napravi. Zna i, veina se nije opredijelila za fizi ku agresivnost kao sredstvo postizanja cilja i to je dobro. Ovi se rezultati joa mogu usporediti s onima gdje je tek za desetinu ispitanika viae onih koji ne misle da je opravdano istui nekoga tko provocira od onih koji misle da je to opravdano. Zna i li ova, mo~e se rei, nesuglasnost injenica da postoji prevladavajue uvjerenje kako je fizi ka agresivnost opravdanija kada su povrijeeni osjeaji, nego kada su osujeene ~elje. Nadalje, mo~e se napraviti i usporedba s iskazima gdje se 69,8% ispitanika ne sla~e s tim da se sukob brzo rjeaava verbalnom agresivnoau, ato se, otprilike, podudara s rezultatima koji ne odobravaju fizi ku agresivnost. Zna i, mo~da bi se moglo zaklju iti da se je veina iz ovoga uzorka opredijelila za stavove prema kojima se rjeaavanje sukoba temelji na miroljubivom dijalogu. U prilog ovim uvjerenjima o po~eljnosti mirnog rjeaavanja sukoba ide i rezultat da se 82,4% mladih izjasnilo da se sukob da rijeaiti rije ima te da ih je 83,4% smatralo da je za mirno rjeaavanje sukoba potrebna snaga i hrabrost. 7.2. Relacije meu skupinama varijabli 7.2.1. Hi-kvadrat test 7.2.1.1. ekanje U radu se krenulo od pretpostavke da e ekanje biti viae svojstveno mladima rizi nog ponaaanja, pogotovo poremeaja u ponaaanju i teakog poremeaja u ponaaanju. Zaato? Zato ato je rije  o obrascu koji se primjenjuje uslijed nedostatka samopouzdanja za suo avanje s problemom za koje je poznato da ga populacija s poremeajima u ponaaanju ima vrlo malo ili nema. Takoer je mogue da postoji i strah od sukobljavanja koji e diktirati izbor strategije ekanja, pa e se pretpostaviti da e se ovakvom iracionalnom utjecaju viae povinovati skupina koja je rizi na za poremeaje u ponaaanju ili ih ve ima. Tablica 45: Relacije izmeu razine ponaaanja i stava prema ekanju uvijek loaeuglavnom loaeponekad, ponekad uglavnom dobrouvijek dobroukupnobez p.u p.234846059346243,7%5,4%73,7%9,5%5,4%100%rizi no101411818111715,8%8,2%69,0%10,5%6,4%100%p.u p.463845577,0%10,5%66,7%7,0%8,8%100%teki p.u p.111331195,3%5,3%68,4%15,8%5,3%100%ukupno386962984518714,4%7,9%72,2%9,6%5,9%100% Hi-kvadrat=6,34 Stupnjevi slobode=12 Vjerojatnost pogreke=0,898 Kako je vidljivo, nije dobivena statisti ki zna ajna povezanost meu varijablama. Mladi su, dakle, u pogledu ekanja istih stavova bez obzira karakteriziraju li ih poremeaji u ponaaanju ili ne i kojeg stupnja. Zaato je tome tako? Ide li se tragom postavljene hipoteze, mogla bi se ponuditi dva mogua razloga za to. Jedan bi bio taj da mladi koji manifestiraju poremeaje u ponaaanju, ili su rizi ni za njihov nastanak i razvoj, ipak nemaju toliki nedostatak samopouzdanja koliko se misli i ne povode se strahom u izboru strategije rjeaavanja sukoba. Drugi trag odgovora bio bi taj da i nerizi na populacija, odnosno populacija mladih bez poremeaja u ponaaanju, mo~da podjednako osjea nedostatak samopouzdanja i strah kada se suo i s moguim sukobom pa se u tom pogledu ne razlikuje od svojih vranjaka s poremeajima u ponaaanju i vranjaka koji su rizi ni za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju. Problem ekanja kao obrasca rjeaavanja sukoba mladih mo~e se, takoer, staviti u odnos prema ponaaanju odraslih od kojih oni u e socijalno ponaaanje, a koji smatraju (i demonstriraju) da je ekanje, dvosmisleno samo po sebi, mudro ponaaanje (Bull, 2000). A to ekanje je, zapravo, prema ovdje koriatenoj teoriji oklijevanje i kalkuliranje. Dakle, stav prema ekanju kao obrascu ponaaanja u socijalnim sukobima ne mo~e biti kriterij za prepoznavanje niti rizi nih skupina za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, niti mladih koji manifestiraju poremeaje u ponaaanju, pa ak i teake poremeaje u ponaaanju. 7.2.1.2. Pristup brzog rjeaavanja Za pristup brzog rjeaavanja ili pristup "krpanja", kod nekih autora (Uzelac i }akman, 2000; Uzelac, 2003; Uzelac i Buanovac, 2003) se pretpostavlja da je svojstveniji mladima koji manifestiraju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju, pa i onim mladima koji su rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju. To se pretpostavlja stoga jer se smatra da mladi kod kojih se javljaju takvi poremeaju ne pridaju dovoljno pa~nje i vremena procesu dubljeg sagledavanje potreba druge strane u sukobu (izostaje u ovom modelu rjeaavanja sukoba). Mladi s poremeajima u ponaaanju, a osobito s teakim poremeajima u ponaaanju, radije e bilo kako rijeaiti sukob, ako uspiju zadovoljiti trenuta nu ~elju i zanemariti dugoro nije posljedice. Mladima koji su, prema procjeni, na drugoj, treoj i etvrtoj razini svojstveno je neodgovornije ponaaanje i izbjegavanje razmialjanja o budunosti, pa su samim time i skloniji brzom rjeaavanju sukoba. Tablica 46: Relacije izmeu razine ponaaanja i stava prema pristupu brzog rjeaavanja uvijek loaeuglavnom loaeponekad, ponekad uglavnom dobrouvijek dobroukupnobez p.u p.17482451801346242,7%7,7%39,3%28,8%21,5%100,0%rizi no5148238321712,9%8,2%48,0%22,2%18,7%100,0%p.u p.34211613575,3%7,0%36,8%28,1%22,8%100,0%teki p.u p.6851931,6%42,1%26,3%100,0%ukupno25663542421848712,9%7,6%40,6%27,8%21,1%100,0% Hi-kvadrat= 10,803 Stupnjevi slobode= 12 Vjerojatnost pogreke= 0,546 Kao to je vidljivo, nema statisti ki zna ajnih relacija meu varijablama po kojima bi se moglo zaklju iti da je ovaj model rjeaavanja sukoba svojstveniji nekoj od procijenjenih skupina. Zna i, mladi koji su rizi ni ili ve manifestiraju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju, ne razlikuju se po svojim stavovima od mladih koji nemaju niti naznake poremeaja u ponaaanju. Kako bi se to moglo objasniti? Mo~da injenicom da su se pripadnici onih skupina za koje je pretpostavljeno da e preferirati pristup brzog rjeaavanja, u izjaanjavanju svojih stavova orijentirali na meusobna rjeaavanja sukoba. Drugim rije ima, budui da su njihove neformalne interakcije isprepletene i usmjerene uglavnom na odnose s drugim vranjacima koji ispoljavaju poremeaje u ponaaanju, teake poremeaje u ponaaanju ili su rizi ni za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, oni su iskazivali svoje stavove upravo o tim vrstama odnosa i pristupa rjeaavanju sukoba. S obzirom na pretpostavljeni teorijski okvir, da se mladi u kategorijama: rizi ni za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, poremeaji u ponaaanju i teaki poremeaji u ponaaanju ponaaaju neodgovorno i uz odsustvo sagledavanja perspektive odnosa, mo~e se prihvatiti pretpostavka da se oni tako ne ponaaaju u svojim meusobnim odnosima (Marash, 1986; Hill i sur., 1999; Bjerregaard, 2002). Zaklju no, obrazac brzog rjeaavanja kao model rjeaavanja sukoba ne mo~e biti kriterij za prepoznavanje razina ponaaanja, prema manifestiranim poremeajima u ponaaanju. 7.2.1.3. Pobjeivanje Postavlja se hipoteza prema kojoj e obrazac pobjeivanje radije koristiti oni mladi kod kojih se manifestira rizi no ponaaanje, poremeaji u ponaaanju ili teaki poremeaji u ponaaanju. Na temelju ega se to pretpostavlja? Poznato je da razvoju poremeaja u ponaaanju prethodi niz neuspjeha u psihosocijalnom razvoju djeteta. Ti neuspjesi su esto povezani s nezadovoljenom potrebom za moi i s nesigurnoau, a ovaj model nudi velik osjeaj moi u slu aju da je sudionik sukoba pobjednik. Zna i, da bi se osjeao sna~nim i uspjeanim, pretpostavlja se da e mladi ovjek, za koga se smatra da je rizi an ili da ve ispoljava poremeaje u ponaaanju ili teake poremeaje u ponaaanju, rado posegnuti za modelom rjeaavanja sukoba koji uklju uje pora~avanje i poni~avanje protivnika, pobjeivanje u svakom pogledu, ako je to mogue. Osim toga, poznato je i to da dobar dio mladih s poremeajima u ponaaanju dolazi iz obitelji gdje postoji problem sociopatoloakih odnosa i gdje dominira nasilje u odgoju djece pa se pretpostavlja da se takvi agresivni modeli komunikacije preuzimaju imitacijom iz obitelji. Tablica 47: Relacije izmeu razine ponaaanja i stava prema pobjeivanju uvijek loaeuglavnom loaeponekad, ponekad uglavnom dobrouvijek dobroukupnobez p.u p.24453301111146243,8%7,2%52,9%17,8%18,3%100,0%rizi no5127537421712,9%7,0%43,9%21,6%24.6%100.0%p.u p.431715577,0%54,4%12,3%26,3%100,0%teaki p.u p.2110151910,5%5,3%52,6%5,3%26,3%100,0%ukupno31624461561768713,6%7,1%51,2%17,9%20,2%100,0% Hi-kvadrat=15,531 Stupnjevi slobode=12 Vjerojatnost pogreake=0,214 Nema statisti ki zna ajnih relacija izmeu razine poremeaja u ponaaanju i pobjeivanja. Nije potvrena pretpostavka da e se mladi koji ispoljavaju teake poremeaje, poremeaje ili rizik za poremeaje u ponaaanju razlikovati u svojim stavovima o modelu rjeaavanja sukoba pobjeivanjem. Kako se prete~no radi o mladima koji su smjeateni u ustanovama za tretman poremeaja u ponaaanju, u kojima je primjena obrazaca pobjeivanja za rjeaavanje sukoba kontradiktorna zahtjevima kunog reda i povezana s preseljenjem u stro~u ustanovu, ovi su stavovi mo~da iali u smjeru socijalno po~eljnih odgovora (premda je re eno da je ispitivanje anonimno) (Clarke, 2000). Dakle, model pobjeivanje u rjeaavanju sukoba ne mo~e biti kriterij za razlikovanje naaih skupina. 7.2.1.4. Kompromis Postavljena je hipoteza da e mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju niti na kojoj razini imati pozitivnije stavove prema pogaanju, odnosno kompromisu, nego ato e ih imati mladi koji su procijenjeni kao mladi rizi ni za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, kao mladi s poremeajima u ponaaanju i teakim poremeajima u ponaaanju. Objaanjenje za ovakvu pretpostavku je u tome da je kompromis opeprihvaen model rjeaavanja sukoba kao po~eljan i odobren od strane aireg druatva. Kako su mladi bez poremeaja u ponaaanju, uvjetno re no, oni koji su uspjeano usvojili norme druatva, tako e i koristiti kompromis kao jedan od naj eaih na ina da rijeae svoje sukobe. Nadalje, samo postizanje kompromisa zahtijeva i odreenu razinu zrelosti, bolje re eno, sposobnosti procjenjivanja suparnika, manipulacije osjeajima, suzdr~avanja od trenuta nih ostvarenja ~elja i sl., za ato je potrebna i odreena razina sposobnosti samokontrole i upravljanja vlastitim emocijama. Te osobine i takvu emocionalno-socijalnu zrelost esto djeca i mladi s poremeajima u ponaaanju, teakim poremeajima u ponaaanju pogotovo, a mo~e se pretpostaviti i mladi koji su rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju - nemaju. Iz ta dva osnovna razloga moglo bi se pretpostaviti da e se skupine razlikovati tako da e kompromisu biti skloniji mladi bez poremeaja u ponaaanju. Tablica 48: Relacije izmeu razina ponaaanja i stava prema kompromisu uvijek loaeuglavnom loaeponekad, ponekad uglavnom dobrouvijek dobroukupnobez p.u p.19362101911686243,0%5,8%33,7%30,6%26,9%100,0%rizi no14145945391718,2%8,2%34,5%26,3%22,8%100,0%p.u p.31281015575,3%1,8%49,1%17,5%26,3%100,0%teki p.u p.1774195,3%36,8%36,8%21,1%100,0%ukupno37513042532268714,2%5,9%34,9%29,0%25,9%100,0% Hi-kvadrat= 21,53 Stupanj slobode= 12 Vjerojatnost pogreke=0,043 Ispostavlja se da postoje statisti ki zna ajne relacije meu skupinama. Mladih koji smatraju kako je kompromis uvijek loa ima dvostruko viae meu rizi nima nego u ukupnom uzorku. Sli no je i s onima koji smatraju da je kompromis uglavnom loa. I ovdje je razmjerno najviae rizi nih. S druge strane, da je pogaanje uvijek dobro, podjednako misle sve kategorije ispitanika. Ali da je pogaanje uglavnom dobro, razmjerno eae od ostalih misle ispitanici koji su ozna eni s kategorijom teaki poremeaji u ponaaanju. Dakle, dobivene su statisti ki zna ajne relacije meu varijablama i u tom je smislu pretpostavka potvrena, ali nije dobivena povezanost kakva je bila o ekivana. Dobiveni rezultat, naime, ne diskriminira (ne razlikuje) mlade bez poremeaja u ponaaanu od onih koji imaju poremeaje u ponaaanju, nego rizi ne od onih koji manifestiraju ve formirane poremeaje u ponaaanju. Rizi ni, dakle, eae odbacuju kompromis, a oni s poremeajima u ponaaanju ga eae prihvaaju. Prva je kategorija (nema poremeaja u ponaaanju) negdje izmeu njih, ne pripada niti jednoj krajnosti. Dakle, odbacivanje kompromisa mo~e biti simptom rizi nosti, ali i prihvaanje kompromisa mo~e biti simptom ve formiranih poremeaja u ponaaanju. 7.2.1.5. Suradnja Postavljena je hipoteza da e oni mladi koji nisu procijenjeni na bilo kojoj od razina poremeaja u ponaaanju iskazivati pozitivnije stavove prema modelu rjeaavanja sukoba koji se naziva suradnja, od onih koji su procijenjeni na nekoj od ove tri razine poremeaja u ponaaanju. Polaziate za ovu hipotezu je u samoj prirodi modela suradnje koji zahtijeva niz vjeatina potrebnih za njegovu realizaciju. Radi se o osjetljivosti na potrebe druge strane, empati nosti za tue osjeaje, zrelosti za razumijevanje vlastitih te~nji, navika i vrednovanja, motiviranosti za uspostavljanje dugoro nih odnosa i obostrane korisnosti u tim odnosima. Poznato je da kod populacije s poremeajima u ponaaanju ove vjeatine i osobine dobrim dijelom izostaju, pa se pretpostavlja da je tako i kod rizi ne skupine za razvoj poremeaja u ponaaanju. Tablica 49: Relacije izmeu razina ponaaanja i stava prema suradnji uvijek loaeuglavnom loaeponekad, ponekad uglavnom dobrouvijek dobroukupnobez p.u p.24201371742696243,8%3,2%22,0%27,9%43,1%100,0%rizi no11114440651716,4%6,4%25,7%23,4%38,0%100,0%p.u p.4112733577,0%1,8%21,1%12,3%57,9%100,0%teki p.u p.113113195,3%5,3%15,8%5,3%68,4%100,0%ukupno40331962223808714,6%3,8%22,5%25,5%43,6%100,0% Hi-kvadrat= 23,875 Stupanj slobode= 12 Vjerojatnost pogreke=0,022 Kao ato je vidljivo, postoji statisti ki zna ajna povezanost izmeu ovih razina ponaaanja. Onih koji ka~u da je suradnja uvijek loaa i gotovo uvijek loaa ima razmjerno najviae meu rizi nima i onima s teakim poremeajima u ponaaanju, dok mladi s poremeajima u ponaaanju eae smatraju da je to uvijek loae. Istovremeno je najviae onih koji su procijenjeni kao mladi s poremeajima u ponaaanju i teakim poremeajima u ponaaanju, a koji misle da je suradnja uvijek dobra. Da je suradnja gotovo uvijek dobra ka~u najviae oni mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju. Dakle, statisti ka zna ajnost, premda postoji, ne potvruje u potpunosti hipotezu. S jedne strane, potvreno je da mladi bez poremeaja u ponaaanju imaju uglavnom pozitivne stavove prema suradnji pa bi ih se prema toj zna ajci, kako se i o ekivalo, moglo prepoznati. To no je i to da mladi koji su procijenjeni kao rizi ni za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, kao oni koji ve ispoljavaju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju mogu biti prepoznati po svojim loaim stavovima prema suradnji, ali dio njih, odnosno mladi s poremeajima u ponaaanju, pa i teakim poremeajima u ponaaanju, diferenciraju se i po svojim pozitivnim stavovima prema suradnji. Zna i, sve se tri razine poremeaja u ponaaanju mogu dijagnosticirati prema kriteriju neprihvaanja suradnje. Jedino rizi ni odudaraju od skupine mladih s poremeajima i teakim poremeajima u ponaaanju po tome ato se ove dvije kategorije mogu prepoznati i po prihvaanju suradnje. Uzelac i }akman (2000) sli no dobivene rezultate komentiraju upuivanjem na zaklju ak da i dio mladih koje krivi no zakonodavstvo etiketira kao delinkvente, u odnosu na spremnost za suradnju u socijalnom konfliktu, ne zaostaje bitno za svojim vranjacima. Mogue je da se ovdje ipak radi o na elnom prihvaanju suradnje koje je, mo~da, prisutno unutar zatvorenih vranja kih odnosa, ato mo~e biti i dobra osnova za prepoznavanje novih tretmanskih mogunosti unutar grupe (Johnson, 2001), a mo~e se i postaviti pitanje utjecaja institucionalnog tretmana mladih s poremeajima i teakim poremeajima u ponaaanju na njihov vrijednosni okvir koji je, kao specifi ni motivacijski pokreta , povezan sa sukobima, odnosno stavovima o sukobima. (Ajdukovi, 1986; }i~ak i Koller-Trbovi, 1999b). 7.2.1.6. Popuatanje Pretpostavlja se da e mladi bez poremeaja u ponaaanju biti neskloni popuatanju u sukobu iz razloga spremnosti zaatite vlastitih interesa. Pretpostavlja se i to da e mladi s poremeajima u ponaaanju i teakim poremeajima u ponaaanju, kao i mladi iz rizi ne skupine biti skloni popuatanju jer su oni, pretpostavlja se, predstavnici onih mladih koja nisu u dovoljnoj mjeri izgradili vjeatine nu~ne za zaatitu vlastite socijalne pozicije. Tablica 50: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o popuatanju slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.11351162418,1%81,9%100,0%rizi no4512617126,3%73,7%100,0%p.u p.13445722,8%77,2%100,0%teaki p.u p.7121936,8%63,2%100,0%ukupno17869387120,4%79,6%100,0% Hi kvadrat= 9,056 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,029 Evidentna je statisti ka zna ajnost u relacijama izmeu skupina. Mladi u kategoriji rizi ne skupine, skupine s poremeajima u ponaaanju i skupine s teakim poremeajima u ponaaanju izrazili su pozitivna uvjerenja o popuatanju na vlastitu atetu u korist mirnog rjeaavanja sukoba, dok su oni bez poremeaja u ponaaanju iskazali negativna uvjerenja prema takvom ponaaanju. Time je djelomi no potvrena pretpostavka da skupina bez poremeaja u ponaaanju nije spremna pogaziti vlastite interese, kao i pretpostavka da ih ostale tri skupine nisu u stanju zaatititi. To se mo~e objasniti niskim samopoatovanjem kod mladih koji ispoljavaju neke od poremeaja u ponaaanju (Burns, prema Lackovi-Grgin, 1994; }i~ak i sur., 2001) Dakle, mlade u riziku mo~emo prepoznati prema sklonosti popuatanja na vlastitu atetu, a isto se mo~e rei i za mlade koji imaju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju. Isto tako, oni mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, mogu se uo iti prema sklonosti nepopuatanja na vlastitu atetu. 7.2.1.7. Prekidanje Pretpostavlja se da e uvjerenje o tome kako je sukob najbolje prekinuti u samom po etku, relativno eae imati mladi koji su procijenjeni na razini rizika a isto se pretpostavlja i za one ispitanike koji ispoljavaju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju. Zaato? Zato ato je pretpostavka da oni imaju najmanje izgraenih proaktivnih vjeatina za rjeaavanje sukoba, bilo efikasnih ili neefikasnih. Drugim rije ima, radije e se povui odmah, nego riskirati negativan ishod ili mogue negativne emocije. S druge strane, mladi bez poremeaja u ponaaanju e ii dalje u razvijanje sukoba sa sna~nijim samopouzdanjem u njegovo rjeaavanje, nego mladi iz predhodno opisane tri skupine, temeljem vlastitih sposobnosti i iskustava pozitivnog ishoda u sukobima. Tablica 51: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o prekidanju sukoba slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.50012462480,1%19,9%100,0%rizi no1155617167,3%32,7%100,0%p.u p.42155773,7%26,3%100,0%teaki p.u p.1541978,9%21,1%100,0%ukupno67219987177,2%22,8%100,0%Hi-kvadrat= 13,068 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,004 Vidljivo je da su grupe u statisti ki zna ajnim relacijama. O prekidanju sukoba pozitivno se relativno najviae izjaanjavaju oni koji ne manifestiraju poremeaje u ponaaanju, kao i oni koji ispoljavaju teake poremeaje u ponaaanju. Nisu se slo~ili s tom tvrdnjom mladi u riziku i mladi kod kojih su procjenjeni poremeaji u ponaaanju. Ovako prikazane razlike potvruju pretpostavku samo za jednu skupinu, a to su mladi s teakim poremeajima u ponaaanju. Za preostale tri skupine su dobiveni rezultati suprotni po etnoj hipotezi. Sklonost mladih bez poremeaja u ponaaanju da prekinu sukob u samom po etku je, nasuprot o ekivanjima, mo~da posljedica pitanja shvaenog na na in da se sukob u samom po etku rjeai kompromisom, ili se radi o sklonosti veine ispitanika pristupu brzog rjeaavanja u sukobu, a sli ni su rezultati u istra~ivanju Uzelac i }akman (2000). `to se ti e skupine iz kategorije teakih poremeaja u ponaaanju, rezultati istra~ivanja (Eyo, 1981) se mogu dovesti u vezu s ovim naaim rezultatom ako pretpostavimo da je dugogodianji tretman polu io rezultate na podru ju socijalne kompetencije. Prema tim su rezultatima delinkventi, ispitanici iz ustanova s najviaom razinom struktuiranosti i zatvorenosti, u usporedbi s vranjacima na bla~im razinama poremeaja u ponaaanju i vranjacima bez poremeaja u ponaaanju, viae nego ostali vrednovali svoj fizi ki self, ali su i viae nego ostali tendirali prema izra~avanju samokriti nosti. Dalje, zaato bi mladi koji su rizi ni i mladi s poremeajima u ponaaanju bili protiv prekidanja sukoba? Vjerojatno zato ato imaju sklonost esto nepromialjenom ulasku u sukob radi svoje psihosocijalne nezrelosti (Bouillet, 1998), pa ga mo~da rado do ekuju bez adekvatnog kriti kog stava prema njegovom rjeaavanju. Dakle, kao mogunost prepoznavanja, mlade bez poremeaja u ponaaanju, pa i mlade s teakim poremeajima u ponaaanju, kao dvije krajnosti, prepoznat emo po tome ato se povla e, a mlade u riziku i one s poremeajima u ponaaanju prema tome ato se ne povla e iz sukoba u njegovom samom po etku. 7.2.1.8. Nesretnost Prema o ekivanjima mladi koji ne ispoljavaju poremeaje u ponaaanju ne pretpostavljaju da je nakon svae netko nesretan, dok mladi koji su ispoljavaju poremeaje u ponaaanju na sve tri razine smatraju da je nakon sukoba netko nesretan. Ovakva pretpostavka o mladima, koji su rizi ni ili ve ispoljavaju poremeaje u ponaaanju proizlazi iz pretpostavke o u enju iz nepovoljnih iskustava u interpersonalnim odnosima openito, pa tako i u sukobima (obiteljskim, vranja kim i dr.), u kojima su imali priliku do~ivljavati osjeaje tuge i nesretnosti (Ireland i sur., 2002; Gordon, 1981; Ajdukovi, 2001; Benda i Corwyn, 2002). Tablica 52: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o nesretnosti slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.5457962487,3%12,7%100,0%rizi no1432817183,6%16,4%100,0%p.u p.45125778,9%21,1%100,0%teaki p.u p.1541978,9%21,1%100,0%ukupno74812387185,9%14,1%100,0% Hi-kvadrat= 4,825 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,185 Nije se pokazalo da postoji statisti ka zna ajnost u relacijama izmeu ove etiri skupine. Vjerovanje u dobrobit o prekidanju sukoba u po etku vjerojatno nije povezano s vjerovanjem o nesretnosti u sukobu. Ovaj se rezultat unekoliko razlikuje od rezultata kojega su dobili Uzelac i }akman (2000). Naime, ispitanici iz njihovog uzorka, formalni delinkventi, su smatrali, u statisti ki zna ajnoj mjeri, da je nakon svae netko nesretan. Osim toga, mo~e se zaklju iti da stavovi o tome da je nakon sukoba netko nesretan ne mogu biti adekvatan kriterij za prepoznavanje neke od razina poremeaja u ponaaanju. 7.2.1.9. Obostrano pobjeivanje Oni mladi kod kojih nije procijenjeno da imaju poremeaje u ponaaanju, razlikovat e se od ostalih skupina po tome ato e imati uvjerenje o tome da u sukobu obje strane mogu pobijediti. Mladi kod kojih se ne primjeuju poremeaji u ponaaanju efikasnije se nose sa sukobima te koriste one vjeatine koje im omoguuju da steknu iskustva o sukobima koja idu u prilog prethodnoj tezi. Mladi na svim razinama poremeaja u ponaaanju su skloniji onim stavovima o obrascima rjeaavanja sukoba u kojima ne do~ivljavaju mogunost obostranog pobjeivanja (Tasi i sur., 1997). Tablica 53: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o obostranom pobjeivanju slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.29832662447,8%52,2%100,0%rizi no7110017141,5%58,5%100,0%p.u p.21365736,8%63,2%100,0%teaki p.u p.8111942,1%57,9%100,0%ukupno39847387145,7%54,3%100,0% Hi-kvadrat= 4,168 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,244 Statisti ka zna ajnost za razlikovanje razina ponaaanja nije potvrena. Dakle, mladi na razli ito procijenjenim razinama ponaaanja se ne razlikuju prema svojim uvjerenjima o izvjesnosti da u sukobima obje strane mogu pobijediti. Ovo uvjerenje je podjednako rasporeeno kod svih skupina, ato se vidi i iz temeljnih rezultata, tako da se ne mo~e niti rei tko je skloniji tome da u sukobu obje strane ne mogu pobijediti. Ova izjedna enost bi se mogla objasniti izostankom o ekivanih pozitivnih uvjerenja kod skupine bez poremeaja u ponaaanju ato bi mogla biti posljedica nedavnih ratnih zbivanja na ovome podru ju. Mo~e se rei da ovo uvjerenje ne mo~e biti kriterij za prepoznavanje neke od skupina. 7.2.1.10. Rjeaavanje rije ima Pretpostavka je da e oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju vjerovati kako se sukob da rijeaiti rije ima, dok e mladi koji su u riziku i koji manifestiraju poremeaje u ponaaanju i teake poremeaje u ponaaanju to oporei. Ovakva se teza postavlja iz razloga ato se misli da je miroljubivo i nenasilno rjeaavanje sukoba svojstvenije skupini bez poremeaja u ponaaanju, dok se pretpostavlja da skupina s poremeajima u ponaaanju, teakim poremeajima u ponaaanju, pa i rizi na skupina ne vjeruje u dijalog. Tablica 54: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o nemogunosti rjeaavanja sukoba rije ima slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.9552962415,2%84,8%100,0%rizi no4113017124,0%76,0%100,0%p.u p.11465719,3%80,7%100,0%teaki p.u p.6131931,6%68,4%100,0%ukupno15371887117,6%82,4%100,0% Hi-kvadrat= 9,911 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,019 Potvrena je statisti ki povezana zna ajnost meu varijablama. Relativno je viae ispitanika bez poremeaja u ponaaanju koji se ne sla~u s time da se sukob ne da rijeaiti rije ima, dok je relativno viae ispitanika koji su procijenjeni na bilo kojoj od tri razine poremeaja u ponaaanju koji se sla~u s time da se sukob ne da rijeaiti rije ima. Dakle, uvjerenje o mogunosti rjeaavanja sukoba rije ima mo~e biti kriterij za razlikovanje razli itih razina ponaaanja, i to tako da mlade koji su rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju prepoznajemo prema nevjerovanju u mo rije i pri rjeaavanju sukoba. Isto vrijedi za uo avanje mladih s poremajima u ponaaanju, pa i teakim poremeajima u ponaaanju. Zato emo mlade koji nemaju poremeaje u ponaaanju uo iti ve po njihovom pozitivnom vjerovanju o tome. Dobiveni rezultat potvruje opravdanost konstruktivnog dijaloga (Wilmot i Hocker, 1998; Jankovi, 2002), odnosno upuuje na potrebu njegovog u enja meu mladima na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju. 7.2.1.11. `akama Polazi se od pretpostavke da mladi koji nisu procijenjeni ni na kojoj od tri razine poremeaja u ponaaanju nemaju pozitivno uvjerenje o tome da se sukob brzo rjeaava kada se priprijeti aakom. S druge strane, mladi koji su procijenjeni na bilo kojoj razini poremeaja u ponaaanju iskazuju pozitivna uvjerenja o tome. To se pretpostavlja zato jer se misli da e mladi kod kojih su procijenjeni poremeaji u ponaaanju, temeljem socijalnog u enja od starijih, uglavnom asocijalnih modela ponaaanja, do~ivjeti iskustva u kojima se primjenom sile postizao ~eljeni cilj, a da istovremeno nee imati pravi uvid u dalokose~nost stvarnih negativnih posljedica takvog modela za rjeaavanje sukoba. Ovakvo obilje~je stavova podr~ava koncept modela pobjeivanja, no o njemu kao neefikasnom i natjecateljskom pristupu u konfliktu detaljno govore i Wilmot i Hocker (1998), kada kao pristup suprotan prijetnji (engl. threat) opisuju preporuku (engl. recommendation) koja je pozitivna, nekontroliraluja i dugotrajno efikasnija. Tablica 55: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o rjeaavanja sukoba prijetnjom fizi ke sile slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.17944562428,7%71,3%100,0%rizi no5611517132,7%67,3%100,0%p.u p.18395731,6%68,4%100,0%teaki p.u p.1091952,6%47,4%100,0%ukupno26360887130,2%69,8%100,0% Hi-kvadrat= 5,793 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,122 Kao ato se vidi, nema statisti ki zna ajne povezanosti meu ovim razinama ponaaanja. Ispitanici se na pojedinim razinama ponaaanja meusobno ne razlikuju prema iskazanim uvjerenjima o brzom rjeaavanju sukoba kada se priprijeti aakama. Mladi na niti jednoj od razina ponaaanja nemaju o tome bitno druga ija uvjerenja od ostalih. `to to zna i? Mladi s poremeajima u ponaaanju, i oni bez poremeaja u ponaaanju jednako pozitivno, odnosno negativno misle o rjeaavanju sukoba aakom. Ako se pogleda temeljne rezultate, veina ih misli negativno o tome, ali joa uvijek manje od postotka za koji je procijenjen da nema poremeaje u ponaaanju. To zna i i da meu onima koji nisu procijenjeni da imaju poremeaje u ponaaanju ima onih koji misle pozitivno o tome da se sukob brzo rjeaava pod prijetnjom aake. Ako se sagledaju rezultati istra~ivanja prema kojima upotreba prijetnji mo~e biti ranija faza u razvoju poremeaja u ponaaanju prema nihovim te~im oblicima, postavlja se pitanje neotkrivene rizi nosti za razvoj delinkvencije (Baldry, 2000). Dakle, uvjerenje da se sukob brzo rjeaava pod prijetnjom aake ne mo~e biti kriterij za razlikovanje neke od razina ponaaanja, s obzirom na poremeaje u ponaaanju. 7.2.1.12. Truditi se Pretpostavka je da e oni mladi koji nisu procijenjeni na nekoj od tri razine poremeaja u ponaaanju iskazivati pozitivna uvjerenja o tome kako je potrebno ulagati viae truda u mirno rjeaavanje sukoba, dok e oni mladi za koje je re eno da pokazuju neku od razina poremeaja u ponaaanju iskazivati negativna uvjerenja prema tome. Zaato? Prema teorijskoj postavci ovoga rada, za mirno rjeaavanje sukoba i suradnju treba, izmeu ostalog, ulagati viae vremena, samokontrole, empati nosti, pa, dakle, i viae truda, ato je, pretpostavljamo, svojstvenije mladima bez poremeaja u ponaaanju. Pretpostavka ovoj tezi je sklonost mladih s poremeajima u ponaaanju burnom rjeaavanju sukoba, ali i brzom odustajanju i prekidanju. Pod izrazom burno misli se na agresivno, nasilno, opozicijsko ponaaanje. (Mejovaek i sur., 1998; `uur, 2001). Tablica 56: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o dodatnom anga~manu u sukobu slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.5527262488,5%11,5%100,0%rizi no1393217181,3%18,7%100,0%p.u p.4985786,0%14,0%100,0%teaki p.u p.1541978,9%21,1%100,0%ukupno75511687186,7%13,3%100,0%Hi-kvadrat= 7,034 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,071 Nema statisti ki zna ajne razlike meu ovim varijablama. Zna i da se mladi na pojedinim razinama ponaaanja meusobno ne razlikuju po uvjerenju o dodatnom anga~manu za rjeaavanje sukoba. Ako se ide tragom prethodno postavljene hipoteze, objaanjenje za ovo nerazlikovanje le~i u injenici da i mladi bez poremeaja u ponaaanju i oni koji su procijenjeni na nekoj od tri razine poremeaja u ponaaanju podjednako sudjeluju u iskazivanju stavova o burnom rjeaavanje sukoba, brzom odustajanju ili prekidanju, pa, mogue je, misle da bi za mirno rjeaavanje trebalo ulo~iti dodatni trud. Ili, oni u podjednakoj mjeri, u odnosima razmjera, vide mirno rjeaavanje sukoba kao prirodno i logi no. Dakle, uvjerenje o tome da je za mirno rjeaavanje sukoba potrebno ulo~iti viae truda ne mo~e biti pravilan kriterij za prepoznavanje neke od razina ponaaanja. 7.2.1.13. Jedno rjeaenje sukoba O ekuje se da mladi na svim razinama poremeaja u ponaaanju vjeruju u to da svaki sukob ima samo jedno rjeaenje, viae nego oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju. To se pretpostavlja jer su, vjerojatno, mladi na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju iskusili eae jednostranost nametanja rjeaenja od strane odraslih, usljed autoritativnog odgojnog stila, nego njihovi vranjaci bez poremeaja u ponaaanju (Tasi, 1994; Tasi i sur. 1997; Jankovi, 1996). Stoga se vjeruje da oni stvaraju ovo uvjerenje temeljem negativnih iskustava u kojima su sami bili gubitnici. Time se ne isklju uje mogunost da su oni, oponaaajui taj model, povremeno i na strani tzv. dobitnika, ali se radi o istom uzroku problema (Weeks, 2000; Wilmot i Hocker, 1998; Bognar i sur., 1997). Tablica 57: Relacije izmeu razina u sukobu i uvjerenja o jednorjeaivosti slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.23439062437,5%62,5%100,0%rizi no729917142,1%57,9%100,0%p.u p.29285750,9%49,1%100,0%teaki p.u p.9101947,4%52,6%100,0%ukupno34452787139,5%60,5%100,0% Hi-kvadrat= 5,110 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,164 Nije se pokazala statisti ki zna ajna razlika meu kategorijama. Sve razine ponaaanja imaju relativno jednak udio u bilo pozitivnim, bilo negativnim uvjerenjima o tome da svaki sukob ima samo jedno rjeaenje. Kao mogui razlog ovako dobivenom rezultatu, imajui pritom u vidu temeljni rezultat ove varijable, se mo~e tra~iti u sveukupnom kontekstu druatva u kojem se joa nije implementirao pluralizam ideja, a time i druatvenih fenomena, od kojih je jedan i sukob o kojemu ovdje govorimo (Mihelj, 2001). Mo~e se rei da uvjerenje o tome da svaki sukob ima samo jedno rjeaenje ne mo~e biti kriterij razlikovanja bilo koje od procijenjenih razina ponaaanja. 7.2.1.14. Uva~avanje O ekuje se da oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju imaju pozitivnija uvjerenja o tome da treba jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob, od onih mladih koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju. Jednostavno se polazi od shvaanja, najprije usmjerenosti na vlastite potrebe populacije kod koje se manifestiraju poremeaji u ponaaanju, radi koje se oni ne obaziru na mialjenje svojih protivnika u sukobu, a potom i straha od mogueg gubitka moi ili vodee pozicije radi kojih ne bi dali i drugoj strani aansu da ka~e svoje mialjenje. Tablica 58: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o uva~avanju mialjenja slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.5289662484,6%15,4%100,0%rizi no1294217175,4%24,6%100,0%p.u p.40175770,2%29,8%100,0%teaki p.u p.1451973,7%26,3%100,0%ukupno71116087181,6%18,4%100,0% Hi-kvadrat= 13,868 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,003 Pokazalo se da postoji statisti ka zna ajnost u razlikovanju meu skupinama. Ispitanici koji nisu procijenjeni da imaju poremeaje u ponaaanju imaju relativno viae pozitivnih uvjerenja o uva~avanju mialjenja protivnika u sukobu, dok mladi koji su procijenjeni na nekoj razina poremeaja u ponaaanju imaju o tome relativno viae negativnih uvjerenja. Pokuaajmo ovaj rezultat objasniti unutar okvira Cohenove (1955, prema Regoli i Hewitt, 1991) teorije delinkvencije, a koja se bazira na konceptu obrambenog mehanizma reaktivna formacija. Umjesto uva~avanja tueg mialjenja, mladi koji tendiraju poremeajima u ponaaanju ili ih ve manifestiraju, usljed frustracije zbog nepovoljnog socijalnog statusa, odbacuju tue mialjenje i formiraju vlastitu opozicijsku predod~bu interpersonalnog sukoba. Ne treba posebno naglaaavati koliko ih to joa dodatno mo~e udaljiti od konstruktivnih na ina rjeaavanja konflikta. Stoga, uvjerenje o tome da treba jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob mo~e biti kriterij razlikovanja razina ponaaanja mladih s obzirom na poremeaje u ponaaanju. 7.2.1.15. Tvrdoglavost Mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju vjerojatno e iskazivati negativnija uvjerenja o tome da je beskorisno razgovarati s nekim tko tvrdoglavo zastupa vlastito mialjenje od onih koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju. Ovo se temelji na pretpostavci da je za upornost u razgovoru s tvrdoglavim protivnikom potrebna neato viaa razina suzdr~avanja i samokontrole impulzivnosti nego ato se misli da je ima populacija koja ima poremeaje u ponaaanju (Kova evi i sur., 1971, Kova evi, 1981, prema Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993; }i~ak i sur., 2001). Tablica 59: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o razgovoru s tvrdoglavim protivnikom slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.44218262470,8%29,2%100,0%rizi no1175417168,4%31,6%100,0%p.u p.41165771,9%28,1%100,0%teaki p.u p.1361968,4%31,6%100,0%ukupno61325887170,4%29,6%100,0% Hi-kvadrat= 0,477 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,924 Nema statisti ki zna ajne razlike meu prezentiranim varijablama. Ispitanici na sve etiri razine ponaaanja imaju relativno jednak udio u pozitivnim i negativnim uvjerenjima o razgovoru s tvrdoglavim protivnikom. Za upornost u pregovaranju je esto potrebno imati posebne vjeatine pregovaranja, koje nemaju niti mnogi odrasli i koje se trebaju ciljano u iti posebnim psihoedukativnim treninzima. Zna i, uvjerenje o tome da je beskorisno razgovarati s nekim tko tvrdoglavo zastupa suprotno mialjenje ne mo~e biti kriterij razlikovanja pojedinih razina ponaaanja. 7.2.1.16. Samostalnost mladih Pretpostavlja se da e mladi na svim razinama poremeaja u ponaaanju iskazivati svoje stavove o tome da mladi nisu u stanju sama rjeaavati svoje sukobe. Populacija bez poremeaja u ponaaanju, kao ato je ve re eno, pretpostavlja se, ima dovoljno razvijene socijalne vjeatine za formiranje stava, proizaalog iz vlastitog iskustva, o samostalnosti mladih za rjeaavanje sukoba, pa se o ekuje njihov pozitivni iskaz o tom pitanju. Tablica 60: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o samostalnosti mladih slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.18044462428,8%71,2%100,0%rizi no5112017129,8%70,2%100,0%p.u p.16415728,1%71,9%100,0%teaki p.u p.8111942,1%57,9%100,0%ukupno25561687129,3%70,7%100,0% Hi-kvadrat= 1,631 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,652 Nema statisti ki zna ajne razlike meu varijablama. Na svim razinama ponaaanja su u relativno jednakom omjeru iskazana i pozitivna i negativna uvjerenja o samostalnosti mladih u rjeaavanju sukoba. Ostaju otvorena pitanja za budua istra~ivanja. Ovdje se namee misao da na vrijednosni sustav u toj dobi uvelike utje u vranjaci, kako kod svih mladih, pa i kod onih koji manifestiraju neke od poremeaja u ponaaanju. Stoga, mogue je zaklju iti da oni usljed grupne homogenizacije (Regoli i Hewitt, 1991; Bjerregaard, 2002) viae vjeruju u sposobnost njih samih da rijeae svoje vlastite sukobe. Drugo, mo~emo se osvrnuti na tvrdnju Ajdukovi i Pe nik, vezanu uz svojstva osobe koja posreduje u sukobu, kako je "va~no da to bude osoba u iju pravednost i nepristranost djeca ne sumnjaju" (str. 63, Ajdukovi i Pe nik, 1994). Vezano s dobivenim rezultatom, ova konstatacija postavlja i pitanje izgubljenog ili nikad ste enog povjerenja mladih prema odraslima za posredovanje u sukobu, ali i nepovjerenje odraslih prema sposobnostima mladih za samostalno rjeaavanje sukoba. Dakle, uvjerenje o dje joj sposobnosti samostalnog rjeaavanja sukoba ne mo~e biti kriterij razlikovanja, odnosno prepoznavanja neke od razina ponaaanja. 7.2.1.17. Kukavi luk Pretpostavlja se da e mladi procijenjeni na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju iskazivati pozitivnija uvjerenja o tome da mirnim putem sukobe rjeaavaju kukavice i slabii, od onih mladih kod kojih to nije procijenjeno. Ova pretpostavka se objaanjava poznatom sklonoau populacije s poremeajima u ponaaanju odr~avanju "macho" imid~a putem kojeg skrivaju svoju ranjivost i preplaaenost. Ve i samo iskazivanje stava prema kojemu bi se moglo naslutiti da je ispitanik na nekoj od procijenjivanih razina poremeaja u ponaaanju kukavica ili slabi, naruaava njegovu/njenu sliku o sebi koja je graena na taj na ina da ga/je okolina do~ivljava opasnim i nepobjedivim. Za mlade koji nemaju poremeaje u ponaaanju e se pretpostaviti da su, s jedne strane emocionalno osna~eniji, pa nemaju toliku razinu ranjivosti jer dolaze iz zdravije obiteljske atmosfere. Osim toga, manje je vjerojatno da e oni mirno rjeaavanje sukoba nazivati kukavi lukom, jer su, vjerojatno, u svojim obiteljima imali o tome druga ija iskustva. Tablica 61: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o kukavi luku u sukobu slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.9053462414,4%85,6%100,0%rizi no3513617120,5%79,5%100,0%p.u p.14435724,6%75,4%100,0%teaki p.u p.6131931,6%68,4%100,0%ukupno14572687116,6%83,4%100,0% Hi-kvadrat=9,649 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,022 Ispostavlja se da postoji statisti ka zna ajnost meu ovim varijablama. Ispitanici kod kojih je procijenjena neka od tri razine poremeaja u ponaaanju iskazuju relativno viae pozitivnih uvjerenja prema izjavi da mirnim putem sukobe rjeaavaju kukavice i slabii. Ispitanici koji su procijenjeni tako da nemaju poremeaje u ponaaanju, iskazuju negativne stavove prema takvoj izjavi. Prethodno nazna ena hipoteza se mo~e potvrditi. Ovo se donekle podudara s istra~ivanjem u kojem su se formalni delinkventi, za razliku od formalnih nedelinkvenata pozitivno izjasnili o tom pitanju (Uzelac i }akman, 2000). Vjerojatno je da e ispitanici koji su procijenjeni da nemaju poremeaje u ponaaanju za mirno rjeaavanje sukoba biti skloniji ulagati hrabrost i snagu. Dakle, iskazivanje uvjerenja o tome kako mirnim putem sukobe rjeaavaju kukavice i slabii mo~e biti kriterij za razlikovanje rizi nih mladih, mladih s poremeajima u ponaaanju i mladih s teakim poremeajima u ponaaanju od mladih kod kojih se ne prepoznaju poremeaji u ponaaanju. 7.2.1.18. Iskoriatavanje Polazi se od slijedeeg o ekivanja: mladi koji su procijenjeni na nekoj od tri razine poremeaja u ponaaanju relativno e eae iskazivati negativna uvjerenja o tome da je bolje pustiti da te netko iskoriatava nego se potui ili posvaati, nego ato e to u initi oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju. To se pretpostavlja zato jer pripadnici populacije s poremeajima u ponaaanju nee, najvjerojatnije, priznati da bi dopustili da ih netko iskoriatva, bilo pod kojim uvjetom, u nastojanju o uvanja vlastite slike o sebi, a ato je, uostalom, i osnovno pravo ovjeka. Ti mladi, u veini slu ajeva, daju prednost obra unu, pa makar i fizi kom, a ne moguoj poziciji pot injenosti. Ovime se ne smatra da e oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju dozvoljavati iskoriatavanje, nego se tek pretpostavlja ( u smislu radne hipoteze) da su oni, ipak manje skloni tu njavi i svai za izbjegavanje iskoriatavanja. Stoga se polazi od ovakvih o ekivanja, a sa ciljem utvrivanja postoji li statisti ki zna ajnost u relacijama izumeu pojedinih kategorija u odnosu na ovaj stav. Tablica 62: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o iskoriatavanju slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.615636249,8%90,2%100,0%rizi no131581717,6%92,4%100,0%p.u p.9485715,8%84,2%100,0%teaki p.u p.1919100,0%100,0%ukupno837888719,5%90,5%100,0% Hi-kvadrat= 5,373 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,146 Vidljivo je da nije postignuta statisti ka zna ajnost relacija meu varijablama. Sve etiri grupe imaju relativno podjednako pozitivna i negativna uvjerenja o iskoriatavanju u sukobu u korist izbjegavanja obra una. Kako se to mo~e objasniti? Neki autori smatraju da je izbjegavanje konflikta proaktivna i ponekad korisna strategija povla enja iz sukoba. Za razliku od ljutitog napuatanja, ovaj oblik povla enja nema karakter odbacivanja partnera (odnosno drugog sudionika u sukobu) i ne mobilizira negativan efekt kod njega: promjena teme, ispri an vic, emocionalno potkupljivanje, izbjegavanje neslaganja i sl. Ljutito napuatanje ima obilje~je napada na partnera: glasno i demonstrativno napuatanje prostorije, ka~njavanje tiainom i sl. (Conary i sur., 1995, Pitzpatrick, 1988, Sillas i Wilmot, 1994, prema Roberts, 2000) Ne mo~e se rei da bi uvjerenje o tome kako je bolje pustiti da te netko iskoriatava, nego se potui ili posvaati bio mogui kriterij za razlikovanje neke od razina poremeaja u ponaaanju. 7.2.1.19. `tetnost Pretpostavlja se da e mladi koji nisu procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju imati relativno negativnije stavove o atetnosti sukoba od mladih kod kojih su procijenjeni poremeaji u ponaaanju na nekoj od tri razine. Odnosno, pretpostavka je da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju znaju da konstruktivno rjeaen sukob mo~e donijeti dobrobit stranama u sukobu te da iz njega mo~e proizai kvalitetniji odnos za sukobljene strane. Za takvo razmialjanje potrebna odreena razina psihosocijalne zrelosti i emocionalne stabilnosti koju njihovi vranjaci s poremeajima u ponaaanju, teakim poremeajima u ponaaanju, pa i rizi ni nemaju u o ekivanoj mjeri za njihovu dob (Bouillet, 1998; }i~ak i sur., 2001; Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993). Tablica 63: Relacije izmeu razina poremeaja i uvjerenja o atetnosti sukoba. slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.41421062466,3%33,7%100,0%rizi no1076417162,6%37,4%100,0%p.u p.37205764,9%35,1%100,0%teaki p.u p.1271963,2%36,8%100,0%ukupno57030187165,4%34,6%100,0% Hi-kvadrat= 0,899 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,826 Kao ato se vidi, nema statisti ke zna ajne povezanosti. Sve grupe misle relativno jednako, bilo negativno, bilo pozitivno, o atetnosti sukoba. Ova bi se izjedna enost mogla objasniti, slijedom postavljene hipoteze, da ta razina psihosocijalne zrelosti nije presudna za uvjerenje o atetnosti sukoba, odnosno, mo~da su podcijenjeni mehanizmi mladih s poremeajima u ponaaanju kojim razumijevaju taj aspekt sukoba. Koliko je provedeni tretman, bilo na institucionalnoj ili vaninstitucionalnoj razini, pridonio osna~ivanju osobnosti i socijalne kompetentnosti, teako je rei usljed nedostatne evaluacije tretmana (}i~ak i Koller-Trbovi, 1999b). Drugo mogue objaanjenje rezultata je da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, u skladu s opeprihvaenim tradicionalnim stavovima svojih odgajatelja, misle da je sukob atetan (Weeks, 2000). U svakom slu aju, uvjerenje o atetnosti sukoba ne mo~e biti kriterij za razlikovanje mladih na razli itim razinama ponaaanja, u odnosu na poremeaje u ponaaanju. 7.2.1.20. Batine u sukobu Postavlja se teza prema kojoj e mladi kod kojih je procijenjeno postojanje poremeaja u ponaaanju na nekoj od tri razine, iskazivati razmjerno pozitivnija uvjerenja za opravdanost batina spram osobe koja ih je stvarno razljutila, nego ato e to iskazivati oni mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju. Pretpostavka je da su mladi koji ispoljavaju neki od poremeaja u ponaaanju, preuzimajui obrasce ponaaanja u sukobima iz asocijalnih sredina i sredina optereenih patoloakim meuljudskim odnosima iz kojih, mahom, dolaze, nau ili takve modele prema kojima je za njih opravdano nasrtanje fizi kom silom u situaciji osjeaja ljutnje. Tablica 64: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o zaslu~ivanju batina slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.26935562443,1%56,9%100,0%rizi no878417150,9%49,1%100,0%p.u p.28295749,1%50,9%100,0%teaki p.u p.1271963,2%36,8%100,0%ukupno39647587145,5%54,5%100,0% Hi-kvadrat= 6,124 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,106 O ito je da ne postoji statisti ka zna ajnost povezanosti meu varijablama. Mladi na svim razinama ponaaanja razmjerno jednako iskazuju i pozitivna i negativna uvjerenja spram zaslu~ivanja batina. S obzirom da se gotovo polovica svih ispitanika iz uzorka sla~e sa time da je osoba koja ih je razljutila zaslu~ila batine, ovaj rezultat dovodi do zabrinutosti, jer to zna i da i kod populacije mladih koji nemaju poremeaje u ponaaanju postoje tendencije reagiranja u sukobu na na in koji ne opravdava civilizirano demokratsko druatvo. Zaato je to tako? Moglo bi se pretpostaviti da se radi o preuzimanju jedinstvenog i prevladavajueg odobravanja sile ja ega koje se mo~e susresti na razli itim razinama funkcioniranja druatva (neefikasan pravni sustav, mediji, ulica, akola, obitelj...). Isto tako, moglo bi se govoriti, kao jednom od etioloakih imbenika za prihvaenost upotrebe nasilja u rjeaavanju sukoba meu redovitom akolskom populacijom, o kulturom uvjetovanom prihvaanju nasilja koje se mo~e susresti u medijima, video igricama, nogometnim utakmicama, obli~njim kafiima i svakodnevnoj politici (Holman, 2002). Ako se radi o posljedicama dominantnog sustava vrijednosti naaega druatva, tada problem istra~ivanja svakako treba okrenuti k odraslima (Jankovi, 2002; Zimmer, 2001; Vinter, 2001; McQuoid-Jason i sur., 2001; O`Brian i sur. 2001; Hajniz, 1998). Nije zanemarivo pitanje odgojnih stilova ako se zna iz mnogih istra~ivanja da nasilno discipliniranje i ka~njavanje te izlo~enost zloupotrebi moi odraslih tijekom odrastanja rezultiraju eaim nasilni kim ponaaanjem u adolescentskoj dobi (Heimer, 1997, Parschal i sur., 1998, prema Smith, 2003; Gordon, 1981) Nadalje, adolescenti su u modernim industrijskim druatvima izlo~eni nekim privilegijama i odgovornostima koje daju odreene efekte. Te privilegije i odgovornosti su: smanjeni nadzor, poveani druatveni i obrazovni zahtjevi, sudjelovanje u airem krugu vranja ki orjentirane druatvene zajednice, poveana ~elja za privilegijama odraslih. To mo~e dovesti do smanjene sposobnosti mladih da se suo avaju s legitimnim navikama i poveane dispozicije za suo avanje s kriminalnim navikama (Agnew, 2003). Dakle, uvjerenje o tome da ako drugi u ine neato da me stvarno razljute, tada zaslu~uju batine, ne mo~e biti kriterij za razlikovanje razina ponaaanja. 7.2.1.21. Neobaziranje Pretpostavka je da e oni mladi kod kojih nije procijenjeno da imaju poremeaje u ponaaanju imati relativno pozitivnija uvjerenja o tome da se ne treba previae obazirati kada netko namjerno izaziva, od njihovih vranjaka koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju. U naaoj se kulturi djecu u i da izbjegavaju nevolje i da se distanciraju od potencijalno konfliktnih situacija. U enik koji ne sudjeluje u incidentima je, eae nagraivan, od onoga koji je redoviti sudionik konfliktnih situacija, kojega se zbog toga ka~njava. Stoga je logi no za o ekivati da e mladi bez poremeaja u ponaaanju eae od ostalih, smatrati da provokatora valja ignorirati. Tablica 65: Relacije izmeu razina poremeaja i ne-obaziranja na provokatora slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.43219262469,2%30,8%100,0%rizi no997217157,9%42,1%100,0%p.u p.41165771,9%28,1%100,0%teaki p.u p.1181957,9%42,1%100,0%ukupno58328887166,9%33,1%100,0% Hi-kvadrat= 9,145 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,027 Kao ato se vidi, postoji statisti ki zna ajna povezanost izmeu varijabli. Mladi kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju, kao i oni mladi kod kojih jesu procijenjeni poremeaji u ponaaanju, imaju relativno jednak veinski udio u iskazivanju pozitivnih stavova o neobaziranju na provokatora, odnosno njegovom ignoriranju. Mladi kod kojih je procijenjena rizi na razina, kao i mladi s teakim poremeajima u ponaaanju, imaju relativno viae negativnih odgovora na to pitanje. Skupina mladih s poremeajima u ponaaanju bi ignorirala protivnika, prema iskazanim stavovima. Je li reakcija druatva za njih nastupila dovoljno pravovremeno pa je, usljed utjecaja tretmana, doalo do promjene stavova ili se radi samo o izvanjskoj manifestaciji socijalno po~eljnih odgovora s ciljem boljeg smjeataja unutar sustava ustanova? Koliko se god benevolentno promatra na izbjegavanje konflikata mo~e se postaviti pitanje: Koliko je ovo pitanje osjetljivo s aspekta emocionalnih mehanizama funkcioniranja u sukobu kao viaeslojnom i kompleksnom komunikacijskom modusu druatvenih odnosa, te koliko je mladih s tendencijama razvoja pasivnih oblika poremeaja u ponaaanju ostalo neprepoznato od strane njihovih razrednika? Ova razmialjanja mo~emo dovesti u relaciju s istra~ivanjima prema kojima je ustanovljeno da se osjeaji krivnje, straha te pogreane predod~be i percipirana prijetnja neovisnosti i samopoatovanju dovode u pozitivnu vezu s odsutstvom proaktivnosti u sukobu (Ferguson, 1991; Schoenberg, 2002). Nadalje, mladi u riziku i oni s teakim poremeajima u ponaaanju su iskazali pozitivne stavove za razvoj procesa sukoba. To je zadovoljavajui rezultat ako se priklonimo Weeksovom, pomalo idealisti kom, modelu shvaanja rjeaavanja sukoba u kojemu je ignoriranje i odgaanje sukoba potencijalna opasnost za eskalaciju sukoba u budunosti. Ipak, ovaj rezultat ne govori dovoljno o njihovim stavovima o na inima daljeg razvoja sukoba, odnosno izbora strategije za njegovo rjeaavanje koje, naravno mogu biti konstruktivne i destruktivne. Zaklju no, uvjerenje o neobaziranju na provokatora mo~e se uzeti kao kriterij prepoznavanja mladih bez poremeaja u ponaaanju i onih s poremeajima u ponaaanju temeljem pozitivnih iskaza o tom pitanju. S druge strane, mlade s teakim poremeajima u ponaaanju kao i mlade u riziku se mo~e uo iti prema njihovim negativnim uvjerenjima o neobaziranju na provokatora. 7.2.1.22. Obostranost suradnje O ekuje se da e mladi na tri procijenjene razine poremeaja u ponaaanju iskazivati relativno negativnija uvjerenja o nu~nosti obostrane suradnje da bi se sukob rijeaio mirnim putem, nego njihovi vranjaci kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju. Ova se pretpostavka temelji na rezultatima istra~ivanja prema kojima populacija mladih s poremeajima u ponaaanju nema usvojene socijalne vjeatine za rjeaavanje sukoba mirnim putem, a pogotovo malo znaju o suradnji kao na inu rjeaavanja sukoba. Njihovi na ini za rjeaavanje sukoba se najviae baziraju, kako na povla enju i odustajanju, tako i na verbalnom ili fizi kom pritisku na protivnika, isklju uju miroljubivo rjeaavanje sukoba i uklju uju upotrebu nasilja (Lebedina-Manzoni, 2000; }i~ak i sur., 2001). Tablica 66: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o suraivanju slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.5794562492,8%7,2%100,0%rizi no1472417186,0%14,0%100,0%p.u p.43145775,4%24,6%100,0%teaki p.u p.1721989,5%10,5%100,0%ukupno7868587190,2%9,8%100,0% Hi-kvadrat= 22,343 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,000 Postoji statisti ki zna ajna povezanost meu varijablama Mladi bez poremeaja u ponaaanju imaju relativno viae pozitivnih uvjerenja o nu~nosti suradnje za mirno rjeaavanje sukoba, dok mladi koji su procijenjeni na sve tri razine poremeaja u ponaaanju imaju relativno viae negativnih odgovora na to pitanje. Zna i, prethodna se hipoteza mo~e prihvatiti. Dobivena je potvrda postavljenih pretpostavki. Dakle, pozitivno uvjerenje o nu~nosti obostrane suradnje za mirno rjeaavanje sukoba mo~e biti kriterij za uo avanje mladih koji nemaju poremeaje u ponaaanju, dok je negativno uvjerenje o tome kriterij za prepoznavanje djece s poremeajima u ponaaanju, s teakim poremeajima u ponaaanju, pa i djece koja su u riziku za razvoj poremeaja u ponaaanju. 7.2.1.23. Nepopuatanje Za pretpostaviti je kako e mladi kod kojih nema poremeaja u ponaaanju imati negativna uvjerenja o tome da se u sukobu ne smije popustiti, a mladi poremeajima u ponaaanju na svim razinama imati pozitivna uvjerenja o tome. Ta se hipoteza objaanjava injenicom da mladi bez poremeaja u ponaaanju imaju sposobnost dugoro nijeg predvianja i izgradnje odnosa, kao jednog od ciljeva u interakcijama procesa sukoba, i da uviaju kako popuatanjem mogu postii korist u budunosti, dok, vjerojatno, mladi na sve tri razine poremeaja u ponaaanju to nemaju (Wilmot i Hocker, 1998; Weeks, 2000). Tablica 67: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o nepopuatanju u sukobu slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.27534962444,1%55,9%100,0%rizi no888317151,5%48,5%100,0%p.u p.29285750,9%49,1%100,0%teaki p.u p.7121936,8%63,2%100,0%ukupno39947287145,8%54,2%100,0% Hi-kvadrat= 4,166 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,244 Nije dobivena statisti ki zna ajna povezanost meu varijablama. Ispitanici na svim razinama poremeaja u ponaaanju, kao i ispitanici bez poremeaja u ponaaanju, imaju relativno podjednako negativna i pozitivna uvjerenja o nepopuatanju, odnosno popuatanju u sukobu. Time hipoteza nije potvrena i nema razlikovanja meu grupama. Ova izjedna enost se mo~e objasniti time da ni mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju nemaju usvojene socijalne vjeatine za suradni ko rjeaavanje sukoba, dok, naravno, odgovornost njihove socijalizacije preuzimaju starije generacije. Na reprezentativnom je uzorku za Republiku Hrvatsku, univarijatnm analizom varijance, dobiveno da su, od strane procjenjiva a, slabije procjene, koje govore o samokontroli i suzdr~avanju, planiranju i donoaenju odluka te interpersonalnoj kompetentnosti dobili srednjoakolci, a bolje adolescenti kod kojih su prisutne odreene interventne mjere. Ovaj se rezultat objasnio injenicom da su srednjoakolci "bili po dobi znatno stariji od ispitanika u ustanovama i CZSS, ato uklju uje njihovu veu kriti nost i zrelost, te bolji uvid u realitet" (}i~ak i sur. 2001, str. 93). Valja primjetiti da se sli na, premda ne ista, distribucija dobi ispitanika dva subuzorka javlja i u ovom istra~ivanju. Zna i, uvjerenje o popuatanju u sukobu ne mo~e biti kriterij za razlikovanje razina ponaaanja prema procjenjenim razinama ponaaanja. 7.2.1.24. Posredovanje Postavlja se hipoteza prema kojoj e mladi bez poremeaja u ponaaanju imati relativno negativnije stavove o tome da ne vole da se netko drugi umijeaa kada se posvaaju ili potuku, od njihovih vranjaka na nekoj od tri razine poremeaja u ponaaanju. Zna i, pretpostavka je da mladi bez poremeaja u ponaaanju pokazuju benevolentnost prema tome da netko trei posreduje u njihovim sukobima. Ovo je pitanje poznavanja vjeatine posredovanja koje je, opet, karakteristi no za usvojenost socijalnih vjeatina koje se ne susreu kod populacije s poremeajima u ponaaanju. Pri tome treba upozoriti na razlikovanje izmeu posredovanja i arbitra~e, kako je opisana u teorijskom dijelu (O`Brian i sur.,2001; Pruitt, 1996; Ury, 1994; Rubin, 1996). Iskustvo o dobrobiti posredovanja i spremnost da se posredovanje prihvati ima, vjerojatnije je, netko tko odrasta u harmoni nijoj sredini nego ato odrastaju djeca s razli itim poremeajima u ponaaanju. Tablica 68: Relacije izmeu razina poremeaja i uvjerenja o prihvaanju posredovanja slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.5428262486,9%13,1%100,0%rizi no1373417180,1%19,9%100,0%p.u p.46115780,7%19,3%100,0%teaki p.u p.1541978,9%21,1%100,0%ukupno74013187185,0%15,0%100,0% Hi-kvadrat= 6,246 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,100 Nema statisti ki zna ajnih razlika izmeu grupa. Na svim razinama ponaaanja, u odnosu na procjenjene poremeaje u ponaaanju, su u relativno podjednakom omjeru iskazani i pozitivni i negativni stavovi o prihvaanju posredovanja. `to to joa zna i? Vrlo vjerojatno to zna i injenicu da svi mladi podjednako ne znaju dovoljno o dobrobiti posredovanja u sukobima, pa je poistovjeuju s arbitra~om. Posredovanje, kao asistirano pregovaranje daje sukobljenim stranama u sukobu suglasnost za vlastite izbore, odnosno, za razliku od arbitra~e, obje se strane trebaju slo~iti oko ishoda (Zerkin, 1999; Bowman, 1996). To dokazuje i visok postotak slaganja u sveukupnom uzorku s tvrdnjom: "kad se posvaam ili potu em ne volim da se drugi umjeaaju". Zaklju no, spremnost na prihvaanje posredovanja u sukobu ne mo~e biti kriterij za prepoznavanje neke od razina ponaaanja. 7.2.1.25. Samoiskaz Postavlja se hipoteza prema kojoj e mladi bez poremeaja u ponaaanju relativno pozitivnije govoriti o dobrobiti iskazivanja svojih ~elja, misli i osjeaja od svojih vranjaka kod kojih je procijenjena neka od razina poremeaja u ponaaanju. Ova se pretpostavka bazira na postojanju viae razine psihosocijalne zrelosti mladih bez poremeaja u ponaaanju, temeljem koje e unositi u interpersonalnu komunikaciju samoiskaz misli, ~elja i osjeaja. Naravno, s tim su u vezi i nau ena iskustva, prvenstveno u obitelji, a potom i unutar vranja kih odnosa. Tablica 69: Relacije izmeu razina ponaaanja i uvjerenja o dobrobiti samoiskaza slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.13149362421,0%79,0%100,0%rizi no5511617132,2%67,8%100,0%p.u p.23345740,4%59,6%100,0%teaki p.u p.5141926,3%73,7%100,0%ukupno21465787124,6%75,4%100,0% Hi-kvadrat= 17,318 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,001 Postoji statisti ki zna ajna povezanost meu varijablama. Ispitanici kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju relativno viae iskazuju pozitivna uvjerenja o dobrobiti iskazivanja ~elja, misli i osjeaja, a ispitanici procijenjeni na sve tri razine poremeaja u ponaaanju iskazuju relativno viae negativnih uvjerenja po tom pitanju. Time se potvruje ranije postavljena hipoteza. Sli no tome, Uzelac i }akman (2000) su dobili rezultat prema kojemu formalni delinkventi smatraju da nije dobro iskazivati ~elje misli i osjeaje. Uistinu, postoji razlikovanje kod ovih skupina koje ih polarizira prema shvaanju dobrobiti samoiskazivanja. Zanimljivo je primjetiti da mladi kod kojih su procijenjeni teaki poremeaji u ponaaanju iskazuju slaganje u neato ni~em postotku od mladih kod kojih su procjenjeni poremeaji u ponaaanju kao i rizik za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju. Mo~da se razlog takvom rezultatu nalazi u pozitivnim rezultatima tretmana, premda o tome izostaje relevantna evaluacija (}i~ak i Koller-Trbovi, 1999b). Dakle, pozitivno uvjerenje o tome da je dobro iskazivati ~elje, misli i osjeaje diferencira mlade bez poremeaja u ponaaanju od ostalih skupina. Mlade na preostalim trima razinama poremeaja u ponaaanju mo~emo uo iti prema njihovim negativnim uvjerenjima u dobrobit ili korisnost iskazivanja ~elja, misli i osjeaja. 7.2.1.26. Udarac O ekuje se, a sukladno hipotezama ovog istra~ivanja, da e mladi s poremeajima u ponaaanju iskazivati pozitivnija uvjerenja o primjeni udarca radi prisile protivnika, nego ato e to u initi mladi bez poremeaja u ponaaanju. Ova pretpostavka se temelji na sklonosti mladih s poremeajima u ponaaanju koriatenju agresivnih, odnosno nasilnih metoda ponaaanja u interpersonalnoj komunikaciji (Prot i Momirovi, 1984, prema Singer i Mikaaj-Todorovi, 1993; Mejovaek i sur., 1998; Cajner Mraovi i Doaen, 2002). Tablica 70: Relacije izmeu razina ponaaanja i odobravanja udarca slaganjeneslaganjeukupnobez p.u p.6555962410,4%89,6%100%rizi no3014117117,5%82,5%100%p.u p.11465736,8%63,2%100%teaki p.u p.7121936,8%63,2%100%ukupno1175887113,0%87,0%100% Hi-kvadrat= 18,384 Stupanj slobode= 3 Vjerojatnost pogreake= 0,000 Kao ato je vidljivo, postoje statisti ki zna ajne relacije izmeu ovih skupina. Mladi kod kojih nema poremeaja u ponaaanju relativno se viae negativno izra~avanju o odobravanju udarca radi prisile suparnika, dok se mladi na sve tri razine poremeaja u ponaaanju relativno eae izra~avaju pozitivno o odobravanju udarca u sukobu. Ovaj se rezultat mo~e usporediti s rezultatom varijable o uvjerenjima za opravdanost batina spram osobe koja je stvarno razljutila ispitanika iji se stavovi ispituju, a na kojoj nisu uo ene statisti ki zna ajne razlike meu skupinama. Ono ato je uo ljivo kao va~na razlika izmeu ove dvije varijable jest to da varijabla kod koje su uo ene statisti ki zna ajne razlike izmeu stavova mladih kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju i onih mladih kod kojih se uo avaju poremeaji u ponaaanju na nekoj od tri razine, jest to da ona ispituje odobravanje udarca kao instrumenta u sukobu za postizanje namjere, cilja, dok varijabla kod koje nema statisti ke zna ajnosti batine povezuje s povrijeenim osjeajima. Mladi bez poremeaja u ponaaanju e imati negativna uvjerenja o opravdanosti udarca u sukobu, dok e mladi na svim razinama poremeaja u ponaaanju imati o tome pozitivne stavove, posebice oni s poremeajima u ponaaanju i teakim poremeajima u ponaaanju. 7.2.2. Diskriminativna analiza Za testiranje hipoteza H1 i H2, pored Hi-kvadrat testova, su sa injene dvije diskriminativne analize koje se temelje na kriterijskoj varijabli poremeaja u ponaaanju. Ta varijabla ima 4 kategorije: nema poremeaja u ponaaanju rizi no ponaaanje poremeaji u ponaaanju teaki poremeaji u ponaaanju 7.2.2.1. Rezultati prve diskriminativne analize Prvom diskriminativnom analizom je ispitivan latentni prostor seta prediktorskih varijabli koji se sastoji od aest varijabli kako slijedi: po~eljnost ekanja da vrijeme u ini svoje pa da se sukob pomalo zaboravi CEKANJE po~eljnost krpanja, tj. glaenja sukoba PRISTUP BRZIH RJE`ENJA po~eljnost nastojanja potpunog pobjeivanja suparnika u sukobu POBJEDIVANJE po~eljnost pogaanja sa suparnikom u sukobu sa ciljem ostvarivanja kompromisa KOMPROMIS zadovoljstvo ishodom sukoba od obiju sukobljenih strana SURADNJA mogunost obostrane koristi u sukobu KORISNOST Ove varijable imaju sljedee kategorije: uvijek jako dobro gotovo uvijek dobro ponekad dobro, a ponekad loae gotovo uvijek loae uvijek jako loae Obratimo pozornost na temeljne vrijednosti: Tablica 71: Temeljne vrijednosti funkcijaTemeljna Vrijednost% varijancekumulativna varijanca% kanoni ke korelacijeDF10,2062,962,90,141DF20,00824,487,30,089DF30,00412,7100,00,064 Pogledajmo i statisti ku zna ajnost dobivenih diskriminativnih funkcija. Tablica 72: Statisti ka zna ajnost funkcijaWilksova lambdahi-kvadratstupanj slobodezna ajnostDF10,96827,850180,064DF20,98810,378100,408DF30,9963,57040,467 Kako je vidljivo, od tri teorijski mogue diskriminativne funkcije, statisti ki zna ajnom se nije pokazala niti jedna. Dakle, globalno uzevai, ispitanici podijeljeni u etiri kategorije prema procijenjenoj razini ponaaanja meusobno se ne razlikuju u pogledu stavova o modelima po~eljnog, odnosno nepo~eljnog ponaaanja u socijalnim sukobima. Ovaj globalni rezultat unekoliko je druga iji od rezultata naae, prethodno prikazane, parcijalne analize, analize koja je razmatrala razine ponaaanja, prema manifestiranju poremeaja u ponaaanju, prema svakom pojedinom stavu o obrascu ponaaanja u socijalnim sukobima. O igledno, specifi na obilje~ja stavova pojedinih kategorija mladih s obzirom na razinu njihova poremeaja u ponaaanju isuviae su slaba, da bi bila prepoznatljiva i u ovoj cjelovitoj analizi razlika. Ovi rezultati, prema kojima izostaje statisti ki zna ajna potvrenost razlikovanja izmeu mladih na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju, a s obzirom na stavove o modelima rjeaavanja sukoba su sli ni rezultatima istra~ivanja, koje je provedeno prema jednakim varijablama na uzorku mladih u etiri hrvatska grada. Naime, Uzelac i }akman (2000) zaklju uju da se kod mladih formalnih delinkvenata stav o spremnosti na suradnju u sukobu pokazao sli nim kao i kod vranjaka nedelinkvenata. Nadalje, istra~ivanje Z. Uzelac (2000), provedeno na uzorku zagreba kih adolescenata, pokazuje da se formalni delinkventi glede koriatenja obrazaca ponaaanja u socijalnim sukobima bitno ne razlikuju od svojih vranjaka formalnih nedelinkvenata. U objaanjavanju moguih razloga dihotomije izmeu rezultata na manifestnoj i latentnoj razini, pri emu je na manifestnoj razini dobivena minimalna diskriminacija izmeu skupina u odnosu na stavove o obrascima rjeaavanja sukoba, dok se multivarijatnom analizom ona nije pokazala zna ajnom, moglo bi se razmialjati o najmanje dva smjera. 1. Jedan se odnosi na poznatu teoriju socijalnih psihologa o tome da za predvianje ponaaanja treba poznavati specifi ne stavove unutar sustava vrijednosti. Je li povrainska, parcijalna manifestacija stavova dovoljno mjerilo za zaklju ivanje o namjeri ponaaanja, svakako je tema za neku drugu raspravu, no ne mo~e se zanemariti rezultat koji je dobiven na ovome uzorku bivarijatnom analizom. Da podsjetimo, dobiveno je da se mladi koji su rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju statisti ki zna ajno razlikuju od ostalih skupina na varijablama suradnje i kompromisa kao obrazaca za rjeaavanja sukoba, premda to nije potvreno druga ijom analizom, odnosno nije potvreno diskriminativnom analizom. `to to zna i? U najmanju ruku, dobiven je deskriptivni podatak o njihovim stavovima o kojemu se mo~e dodatno istra~ivati. 2. Prema nekim novijim istra~ivanjima, mladi se u Hrvatskoj nalaze u stanju besperspektivnosti i naglaaenog rizika (Iliain i Radin, 2002) pa onda ne udi tada niti rezultat koji nudi diskriminativna analiza prema kojem nema razlike izmeu mladih s i bez poremeaja s obzirom na stavove o sukobima. Oni u podjednakom omjeru imaju stavove u svim modelima: ekanju, pristupu brzih rjeaenja, pobjeivanju, kompromisu i suradnji. S obzirom na depresivnost, pesimizam, slabu samokontrolu (Fran iakovi i sur., 2000) pa na razo aranje u akolu (Bezinovi, 2000b), mo~da bismo mogli naslutiti zaato bi mladi bez poremeaja u ponaaanju rjeaavali svoje sukobe jednako kao i mladi s razli itim intenzitetima poremeaja u ponaaanju. To su nekonstruktivni modeli koji su socijalizacijom nau eni u razli itim, njima relevantnim, vrijedonosnim skupinama tijekom odrastanja. Visoki postotak pozitivnih iskaza svih mladih iz uzorka prema kompromisu i suradni kom rjeaavanju socijalnih sukoba, koji se ita iz temeljnih rezultata (sli no i kod Uzelac i }akman, 2000), daje uvid u ~elju mladih ljudi da u e konstruktivnija ponaaanja u konfliktima nego ato je to pobjeivanje i pristup brzih rjeaenja, o emu takoer iskazuju, prete~ito, pozitivne stavove. 7.2.2.2. Rezultati druge diskriminativne analize Drugom diskriminativnom analizom je ispitivan latentni prostor seta prediktorskih varijabli stavova o socijalnim sukobima radi preciznijeg uvida u pojedine obrasce (modele) rjeaavanja sukoba. Podsjetimo, ovaj prostor je ispitivan u odnosu na kriterijsku varijablu poremeaja u ponaaanju: Ta varijabla ima 4 kategorije: nema poremeaja u ponaaanju rizi no ponaaanje poremeaji u ponaaanju teaki poremeaji u ponaaanju Set varijabli koje ispituju stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu se sastoji od slijedee dvadeset i jedne varijable: popuatanje u korist protivnika zna i mirno rjeaavanje sukoba POPUSTAN po~eljnost prekidanja sukoba u po etku PREKIDAN izvjesnost da svaa donosi nekome nesreu NESRETAN mogunost da u sukobu pobijede obje strane OBJEPOBI nemogunost rjeaavanja sukoba rije ima RIJECIMA izvjesnost brzog rjeaavanja sukoba pod prijetnjom aake PRIJESAK nu~nost dodatnog anga~mana da bi se sukob rijeaio mirnim putem VISETRUD izvjesnost da svaki sukob ima samo jedno rjeaenje JEDNORJE nu~nost uva~avanja mialjenja svih strana uklju enih u sukob MSVIHSTR beskorisnost pregovaranja s tvrdoglavim protivnikom TVRDOGLA izvjesnost da mladi nisu u stanju sama rjeaavati svoje sukobe MLADIRJE kukavi luk u mirnom rjeaavanju sukoba KUKAVSLA po~eljnost dopuatanja iskoriatavanja u korist izbjegavanja tu njave ili svae ISKORIST atetnost sukoba STETNOST zaslu~ivanje batina zbog provociranjaZASLBATI nu~nost ne-obaziranja na provokatora NEOBAZIR nu~nost obostrane suradnje za rjeaavanje sukoba OBJESURA nedopustivost popuatanja u sukobu NEPOPUST nevoljkost za uplitanje tree osobe u sukob DRUGUMJE nepo~eljnost izra~avanja ~elja, misli i osjeaja NERECIMO odobravanje udarca radi prisile UDARITIZ Veina ih je ispitivana unutar slijedeih kategorija: slaganje neslaganje Kod ovih su varijabli: OBJEPOBI, VISETRUD, MSVIHSTR, NEOBAZIR, OBJESURA kategorije ozna ene na slijedei na in: 2. slaganje 1. neslaganje Pogledajmo temeljne vrijednosti i statisti ku zna ajnost dobivenih diskriminativnih funkcija. Tablica 73: Temeljne vrijednosti funkcijaTemeljna Vrijednost% varijanceKumulativna varijanca% kanoni ke korelacijeDF1,07356,056,0,260DF2,03829,285,2,191DF3,01914,8100,0,138 Tablica 74: Statisti ka zna ajnost FunkcijaWilksova Lambdahi-kvadratStupanj SlobodeZna ajnostDF1,881108,39363,000DF2,94548,23240,174DF3,98116,37019,632 Iz predhodnih je tablica razvidno da su diskriminativnom analizom u skupu varijabli stavova o sukobima s obzirom na promatrane razine poremeaja u ponaaanju izlu ene ukupno tri diskriminativne funkcije. Jedino je prva statisti ki zna ajna i ona nosi 56% ukupne varijance. Iz koeficijenta diskriminacije se mo~e uo iti da promatrane varijable ovog prostora mogu tek s pribli~no 7 % vjerojatnosti klasificirati ispitanike u ove etiri skupine. Dakle, povezanost izmeu procijenjenih razina poremeaja u ponaaanju i stavova o sukobima je statisti ki zna ajna, ali je jako slaba. Tablica 75: Tablica 74: Diskriminativni koeficijenti Korelacije varijabli s diskriminativnom funkcijom Funkcija 1Funkcija 1POPUSTAN,321POPUSTAN,321PREKIDAN-,388PREKIDAN-,450NESRETAN-,121NESRETAN-,198OBJEPOBI-,025OBJEPOBI,132RIJECIMA,092RIJECIMA,318PRIJESAK,113PRIJESAK,216VISETRUD,104VISETRUD,328JEDNORJE,001JEDNORJE,225MSVIHSTR,235MSVIHSTR,436TVRDOGLA-,051TVRDOGLA-,033MLADIRJE-,048MLADIRJE,063KUKAVSLA-,063KUKAVSLA,339ISKORIST-,160ISKORIST-,080STETNOST,111STETNOST,003ZASLBATI,061ZASLBATI,294NEOBAZIR,133NEOBAZIR,291OBJESURA,239OBJESURA,477NEPOPUST-,053NEPOPUST,217DRUGUMJE-,250DRUGUMJE-,328NERECIMO,409NERECIMO,489UDARITIZ,182UDARITIZ,435 Iz tablica diskriminativnih koeficijenata i korelacija varijabli s diskriminativnom funkcijom se mo~e vidjeti da u statisti ki zna ajnoj, prvoj funkciji sudjeluju slijedee varijable: nije dobro rei ato ~elim, mislim i osjeam da bi se rjeaio sukob, obje strane trebaju suraivati sukob je najbolje prekinuti u samom po etku treba jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob kad hou da netko napravi ato ~elim, u redu je da ga udarim Rije  je o obilje~jima po kojima se promatrane skupine najviae razlikuju unutar promatranog seta varijabli. Ovu smo funkciju nazvali SURADNI KO RJE`AVANJE SUKOBA. Tablica 77: Centroidi grupa RAZPUPFunkcija 11,1692 -,4213-,4134-,511 Analizom polo~aja centroida promatranih skupina saznajemo da su oni mladi koji, prema procjenama njihovih razrednika i odgajatelja, nemaju poremeaje u ponaaanju u pozitivnom odnosu sa statisti ki zna ajnom funkcijom suradni kog rjeaavanja sukoba, dok su mladi koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju, generalno uzevai, u negativnom odnosu s tom funkcijom, premda razlike nisu toliko velike da bi se moglo rei da oni iskazuju stavove protiv suradni kog rjeaavanja sukoba. Radi jednostavnije interpretacije i jasnijeg uvida u smisao rezultata, moglo bi se rei da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju ispoljavaju pozitivne stavove prema tome da je dobro u sukobu rei ato mislim, ~elim i osjeam; u sukobu trebaju suraivati obje strane, a da bi se sukob rjeaio mirnim putem; da je sukob najbolje prekinuti u samom po etku; da treba jednako uva~avati mialjenje svih strana u sukobu; da nije dobro udariti nekoga radi postizanja cilja. Istovremeno, mladi na svim razinama poremeaja u ponaaanju iskazuju stavove suprotne ovima. Dakle, oni smatraju da nije dobro u sukobu rei ato mislim, ~elim i osjeam; da u sukobu ne trebaju suraivati obje strane, a da bi se sukob rjeaio mirnim putem; da nije najbolje sukob prekinuti u samom po etku; da ne treba jednako uva~avati mialjenje svih strana u sukobu; da je dobro udariti nekoga radi postizanja cilja. Prema rasporedu centroida na negativnoj strani, strani gdje su rasporeene sve tri skupine s procjenjenim poremeajima u ponaaanju, se mo~e vidjeti da najnegativnije stavove prema suradni kom rjeaavanju sukoba imaju mladi s teakim poremeajima u ponaaanju, ato je sukladno radnoj pretpostavci. Druga i trea skupina ispitanika, mladi u riziku i mladi s poremeajima u ponaaanju imaju podjednake stavove. Rezultati dobiveni diskriminativnom analizom upuuju da postoji razlikovanje izmeu skupine koja nije procijenjena kao nosioc poremeaja u ponaaanju i triju skupina koja jesu nosioci tih obilje~ja. Premda su te razlike vrlo male, one su statisti ki zna ajne, pa mo~emo uvidjeti da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju ispoljavaju pozitivnije stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba, nego mladi kod kojih su procijenjeni poremeaji u ponaaanju na sve tri razine, pri emu mladi s teakim poremeajima u ponaaanju imaju najnegativnije stavove o tome. 8. ZAKLJU CI Znanstvena svrha rada je znanstvena provjera do sada naj eae uo avanih teorijskih, kod nas prisutnih, modela o pristupima, odnosno strategijama rjeaavanja sukoba. Slijedom toga, aplikativna svrha ogledala bi se pri osmialjavanju preventivnih programa s ciljem spre avanja progrediranja poremeaja u ponaaanju djece i mladih.. Cilj rada jest iznala~enje relacija izmeu procjenjenih razina ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju i stavova mladih o razli itim obilje~jima socijalnih sukoba. Iz toga proizlazi joa u~i cilj, a to je iznala~enje relacija izmeu razina ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju i stavova mladih o razli itim modelima (obrascima) ponaaanja u socijalnim sukobima. Prou avanjem stru ne i znanstvene literature, koncipiranjem i provoenjem empirijskog istra~ivanja su se, u kona nici, mogle prepoznati i interpretirati neke relacije i razlike izmeu razina poremeaja u socijalnom ponaaanju u cjelini i stavova o ponaaanju u socijalnim sukobima. Prikazujui suvremene poglede na poremeaje u ponaaanju, ijim se prou avanjem bave stru njaci razli itih usmjerenja pa ih tako i razli ito definiraju, kao socijalni pedagozi smo ustvrdili da se njima smatra ono ponaaanje koja se znatnije razlikuje od uobi ajenog ponaaanja veine mladih odreene sredine, ponaaanje koje je atetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaaa, tako i za njenu airu okolinu, te ponaaanje koje zbog toga iziskuje dodatnu stru nu i/ili airu druatvenu pomo radi uspjeane socijalne integracije takve osobe, a termin svoj puni smisao dobiva tek u odnosu prema veinskom prosjeku. Premda je naj eae koriatena podjela na eksternalizirane i internalizirane poremeaje u ponaaanju, suvremeni su trendovi usmjereni razvojnim definicijama s obzirom na stupanj progrediranja druatveno odstupajueg ponaaanja. Premda postoji cijeli niz kriterija prema kojima se mo~e donositi procjena o postojanju pojave poremeaja u ponaaanju kao i procjena o diferenciranom tretmanu, govori se o poteakoama odabira kriterija u odnosu na raznolikost specifi nih potreba. Danas e svaki ozbiljan i odgovoran pristup djeci s poremeajima u ponaaanju uva~avati nu~nost poativanja pojedinog slu aja. Za provoenje individualiziranog pristupa u tretmanu mlade osobe va~no je istinito i relevantano uo avanje i razumijevanje njegovih potreba te okolinskih karakteristika. Pri tome valja voditi ra una kako o rizi nim, tako i o zaatitnim imbenicima razvoja koji obilje~avaju tu mladu osobu. Za odgovarajue shvaanje poremeaja u ponaaanju i li nosti potrebno je detaljno i dublje razumijevanje mlade osobe, njegovih individualnih obilje~ja i razvojnih mogunosti, a smatra se da ne smije biti izostavljena detaljna i cjelovita evaluacija njegovog socijalnog konteksta. Za potrebe ovog istra~ivanja je izabran kriterij rangiranja poremeaja u ponaaanju kod djece i mlade~i prema teorijskom konceptu Charlotte Buehler. To je model klasifikacije koji ide ka diferencijaciji tretmana i nudi kriterijski okvir za prepoznavanje poremeaja u ponaaanju. Ona opisuje tri razine za prepoznavanje devijantnog socijalnog ponaaanja. Razina na kojoj je poremeaj razvijen se prepoznaje i razlikuje prema mogunosti djelovanja pojedinog stru njaka. Pri tome se misli na u itelja, stru nog suradnika u akoli, na vanjskog stru nog suradnika ili na interdisciplinarni tim vanjskih stru njaka koji pru~aju stru nu pomo djetetu u potrebi. Stru njaci u praksi nastoje uo ene probleme sanirati na njima dostupan i mogu na in. Pri tome se oni slu~e, naj eae, procjenama kao dominantnom metodom za odlu ivanje o svrhovitosti i adekvatnosti primjenjenih mjera. Procjenjivanje ponaaanja drugih ljudi je podlo~no utjecajima radi kojih dolazi do pogreaaka u procjeni. Ti utjecaji su objektivne i subjektivne prirode. Ove druge je te~e kontrolirati. Formiraju se kod ljudi kao metode koje su esto vrlo vrlo korisne jer omoguuju da se brzo i relativno to no procjenjuje i na temelju toga pokuaava predviati budue ponaaanje osobe koja se procjenjuje. To su: selektivno opa~anje, halo efekt i osobna jednad~ba procjenjiva a, efekt kontrasta, razli ita raspraenost (disperzivnost). Poznata je ideja o vrijednosti preventivnog interveniranja koje bi imalo za cilj kako pravovremeno uo avanje rizi nih imbenika tako i primjenu adekvatnog tretmana. Rizi ne se imbenike mo~e prepoznati unutar pojedinca (bioloaka i psiholoaka etiologija - geni, hormoni, neuroloake predispozicije, ometen moralni razvoj i dr.) i u njegovom ekosustavu (socijalne okolnosti - obitelj, akola, susjedstvo, vranjaci i dr.) Ovaj rad istra~uje stavove o na inima rjeaavanja sukoba meu mladima, kao konstrukte koji svojom ponaaajnom, akcijskom komponentom djelatno doprinose stvaranju namjere i motivacije pri izboru pojedinog modela, obrasca za rjeaavanje interpersonalnog sukoba. Premda se veza izmeu stavova i ponaaanja u nekim istra~ivanjima dovodi u pitanje, mogli bismo rei da su stavovi jedan od bitnih imbenika za formiranje namjere, a potom i ponaaanja kod ljudi, pa se stoga ispitivanjem upravo stavova u ovom istra~ivanju nastoji razumjeti i ponaaanje u socijalnim sukobima. Analizom sustava vrijednosti mladih ljudi u tranzicijskom druatvu se saznaje o sveopem kontekstu depresivnosti i besperspektivnosti koji lako mo~e biti pogodan socioloaki okvir za formiranje poremeaja u ponaaanju, koji, prema novijim saznanjima, imaju tendenciju rasta delikata vezanih uz sredstva zlouporabe sredstava ovisnosti. Pri odreivanju pojma i definiranju zna enja rije i sukob veina suvremenih autora smatra da je sukob normalan ljudski proces, a ako ima konstruktivan ishod (za razliku od mogueg destruktivnog ishoda), vodi kvalitetnijem odnosu meu sudionicima sukoba i kao takav mo~e unaprijediti kvalitetu osobnog i druatvenog ~ivota. Danas se smatra da sukob mo~e poslu~iti kao jedan od pokreta a osobnog razvoja i druatvene evolucije jer stvara mogunosti u enja i prilagoavanja na razlike i razli itosti koje su prirodna i zdrava obilje~ja naaeg druatva. Razlike tako prerastaju u funkciju zajedni ke dobrobiti i napretka. Vjeatine upravljanja sukobima su socijalne i komunikacijske vjeatine koje se stje u odgojem i ija se implementacija zagovara ve od ranog djetinjstva do adolescentne dobi. Da bi mladi u ili suradni ko rjeaavanje sukoba, trebaju imati okru~enje koje promovira demokratska na ela su~ivota i odgoj za civilno druatvo. Tendencija je da se kroz razli ite institucije i dokumente promovira odgoj za poativanje ljudskih prava, suradni ko rjeaavanje sukoba, poativanje razli itosti i openito odgoj za pozitivan i zdrav razvitak druatva (Bognar i sur., 1997; Iliain, 1999; Iliain i Radin, 2002; Leburi i Tomi-Koludrovi, 1996, 2002; McQuoidJason i sur., 2001; Nacionalni program djelovanja za djecu u RH, 1999; O`Brian i sur., 2001; Vinter, 2001; Zakon o osnovnom akolstvu, 1990; Zimmer, 2001; Weeks, 1997). 8.1. Verifikacija hipoteza Temeljna hipoteza H1, koja je glasila da mladi ije je socijalno ponaaanje procijenjeno na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju, napose ukoliko se to ponaaanje prepoznaje na nekoj od viaih razina poremeaja u ponaaanju, razmjerno eae imaju stavove koji zagovaraju potrebu koriatenja sljedeih modela u rjeaavanju sukoba: ekanje, pristup brzih rjeaenja i pobjeivanje kao i stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu koji tendiraju neefikasnom (nekonstruktivnom) rjeaavanju sukoba, nego ato ih imaju mladi kod kojih se ne procjenjuju poremeaji u ponaaanju - nije prihvaena. Nije potvrena statisti ki zna ajna povezanost izmeu promatranih etiriju razina ponaaanja i stavova o ekanju, pristupu brzih rjeaenja i pobijeivanju niti parcijalnom analizom pojedinih varijabli koje ispituju stavove o obrascima rjeaavanja sukoba iz promatranog seta varijabli, niti analizom njihovog latentnog prostora. Analizom Hi-kvadrata iz seta varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu je uo ena statisti ki zna ajna razlika izmeu nekih varijabli koje se odnose na neefikasne, odnosno nekonstruktivne na ine rjeaavanja sukoba. Pogledajmo najprije koje su to varijable i koja je vrijednost tih rezultata. Da popuatanje u korist protivnika zna i mirno rjeaavanje sukoba, smatraju mladi koji su procijenjeni na sve tri razine poremeaja u ponaaanju. Mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju ne misle tako. Time je djelomi no potvrena pretpostavka da skupina koja ne ispoljava poremeaje u ponaaanju nije spremna povrano rjeaavati sukob i time ignorirati vlastite potrebe, dok su sve tri razine poremeaja na to spremne. Ovakav smo rezultat objasnili niskim samopoatovanjem kod mladih koji ispoljavaju neke od poremeaja u ponaaanju. O tome da se ne treba previae obazirati na provokatora, odnosno na onoga koji previae izaziva, su se pozitivno izrazili mladi s poremeajima u ponaaanju, kao i mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, dok su mladi u riziku i mladi s teakim poremeajima rekli da to nije dobro. Zna i rezultati su, gotovo suprotni od o ekivanih. ime se to mo~e objasniti? U naaoj se kulturi, pa i u odgojnoj praksi djecu nagrauje da izbjegavaju konfliktne situacije (dok je prema, ovdje prezentiranom, Weeksovom modelu ignoriranje sukoba pogubno za kvalitetu budueg odnosa sudionika u sukobu), pa je takav rezultat razumljiv za mlade bez poremeaja u ponaaanju. Rezultat skupine s poremeajima u ponaaanju se, hipoteti ki, objasnio pravovremeno provedenim tretmanom, pa time i iskazivanjem opeprihvaene norme o potrebi ignoriranja provokatora. Istovremeno, spremnost rizi ne skupine, kao i skupine s teakim poremeajima u ponaaanju za upuatanje u sukob s provokatorom je teako objasniti jer je upitna razina odgovornosti za svjesno upravljanje sukobom. Dalje, da je po~eljno prekinuti sukob u samom po etku ne smatraju mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, ato je suprotno postavljenoj hipotezi, kao i mladi kod kojih je procijenjen teaki poremeaj u ponaaanju, sukladno pretpostavci. Rezultat skupine koja nema poremeaje u ponaaanju smo objasnili moguim strahom da e u sukobu snositi loae posljedice, premda se opredjeljenje za rano prekidanje sukoba mo~e lako shvatiti i kao namjera rjeaavanja sukoba u njegovom za etku. Rezultat prema kojemu su mladi koji su rizi ni i mladi s poremeajima u ponaaanju bili protiv prekidanja sukoba se objaanjava njihovom sklonoau nepromialjenom ulasku u sukob (bez adekvatnog kriti kog stava prema njegovom rjeaavanju) usljed psihosocijalne nezrelosti. Premda su mladi u riziku i oni s poremeajima u ponaaanju iskazali konstruktivne stavove za razvoj procesa sukoba nismo, ipak, time saznali dovoljno o njihovim stavovima o na inu daljeg razvoja sukoba. Treba napomenuti da ova varijabla nije dovoljno jasno opisana i precizno razgrani ena pitanjem u anketi, tako da nije dovoljno jasno da li se misli da li je sukob najbolje rijeaiti u samom po etku tako da su rjeaenjem svi zadovoljni, ili se misli da se uope ne treba u njega upuatati. Stoga se treba distancirati od ozbiljnije interpretacije utemeljene na ovom rezultatu. Da mirnim putem sukob rjeaavaju kukavice i slabii, relativno viae misle oni mladi koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju. Da tome nije tako, odnosno da mirno rjeaavanje sukoba nije samo za kukavice i slabie misle mladi bez poremeaja u ponaaanju. To se objaanjava time ato e mladi s poremeajima u ponaaanju, usljed svoje ranjivosti i nesigurnosti, biti skloni  macho imid~u te e putem destruktivnih ponaaanja zadovoljavati potrebu za moi i kompetencijom. Sli no je i s varijablom da je dobro udariti nekoga radi prisile. Da je to dobro se, relativno viae, pozitivno izjaanjavaju mladi koji su procijenjeni na svim razinama poremeaja u ponaaanju, dok o tome negativno misle mladi bez poremeaja. Radi se o modelima ponaaanja koji se formiraju usljed nepovoljnih psiholoakih i socijalnih uvjeta odrastanja u primarnim grupama, a prvenstveno u obitelji. To razlikovanje grupa na manifestnoj razini tek upuuje na mogui smjer razmialjanja o buduim istra~ivanjima jer se ovdje radi samo o parcijalnim analizama koje daju, gotovo deskriprivni karakter moguem zaklju ku. Ipak, one ne govore dovoljno pouzdano o relacijama izmeu skupina, jer isto nije potvreno izlu ivanjem statisti ki zna ajnog diskriminativnog faktora kojim bi se vidjelo da li postoje latentni odnosi izmeu skupina s obzirom na stavove o neefikasnom, odnosno nekonstruktivnom rjeaavanju sukoba. To ato ni Hi-kvadrat testovi varijabli iz seta o obrascima rjeaavanja sukoba ekanje, pristup brzog rjeaavanja i pobijeivanje ne pokazuju statisti ki zna ajne relacije, upotpunjuje ovu injenicu. Radi se o varijablama prema kojima je po~eljno ekati da vrijeme u ini svoje, pa da se sukob pomalo zaboravi; da je po~eljno brzo rjeaavati sukob ("krpati ga"), tj. gladiti sukob; i da je po~eljno nastojati potpuno pobijediti protivnika u sukobu. Neki od rezultata Hi-kvadrata varijabli iz seta varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu, prema kojima nema statisti ki zna ajnih razlika izmeu razina ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju, takoer opravdavaju odbacivanje prve temeljne hipoteze H1. Radi se o slijedeim varijablama:nakon svae netko je nesretan; po~eljnost je dopuatanja iskoriatavanja u korist izbjegavanja tu njave ili svae; atetnost sukoba; izvjesnost da mladi nisu u stanju sami rjeaavati svoje sukobe; izvjesnost brzog rjeaavanja sukoba pod prijetnjom aake; zaslu~ivanje batina zbog provociranja; postojanje samo jednog rjeaenja u sukobu; beskorisnost pregovaranja s tvrdoglavim protivnikom. Analizom svih rezultata na latentnom i manifestnom prostoru promatranih varijabli se zaklju uje da hipoteza H1 nije prihvaena. Rezultati upuuju na zaklju ak da dio mladih u srednjim stru nim akolama gradova Rijeka i Opatija, u odnosu na spremnost za neefikasne obrasce rjeaavanja sukoba u socijalnim konfliktima ne zaostaje bitno za vranjacima koji ispoljavaju poremeaje u ponaaanju na razli itim razinama. Temeljna hipoteza H2, koja je glasila da mladi kod kojih se ne procjenjuju poremeaji u ponaaanju, razmjerno eae zagovaraju koriatenje modela kompromisa i suradniatva, te iskazuju stavove prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu koji tendiraju efikasnom (konstruktivnom) rjeaavanju sukoba od onih mladih ije je socijalno ponaaanje procijenjeno na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju, se mo~e prihvatiti. Parcijalnom analizom iz seta varijabli o obrascima rjeaavanja sukoba je ova hipoteza djelomi no potvrena, dok diskriminativnom analizom istog seta nije. Istovremeno, u potpunosti je potvrena diskriminativnom analizom seta varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu, kao i veim dijelom parcijalnih analiza tih varijabli. Rezultati Hi-kvadrata iz seta varijabli o obrascima rjeaavanja sukoba koji su potvrdili statisti ki zna ajne razlike izmeu skupina mladih, procjenjenih na razli itim razinama ponaaanja, upuuju na razlikovanje u stavovima o kompromisu i suradnji. Mladih koji smatraju kako je kompromis uvijek i uglavnom loa ima razmjerno viae meu rizi nima nego u ukupnom uzorku. Meutim, ovom je analizom uo en jedan rezultat koji daje uvid u injenicu koja upuuje na zaklju ak suprotan postavljenoj hipotezi o povezanosti meu skupinama. Radi se o tome da ispitanici koji su ozna eni s kategorijom  teaki poremeaji u ponaaanju misle razmjerno eae od ostalih da je kompromis uglavnom dobar. Dobiveni rezultat, dakle, ne diskriminira mlade bez poremeaja u ponaaanju od onih koji imaju poremeaje u ponaaanju, nego rizi ne od onih koji manifestiraju ve formirane poremeaje u ponaaanju. Taj se rezultat mo~e tuma iti bilo utjecajem tretmana kojemu je kategorija  teaki poremeaji u ponaaanju izlo~ena, bilo iskustvima vezanim za neformalne ili formalne odnose koja su, zapravo, povezana i s dobnom zreloau (Bouillet, 1998; }i~ak i sur., 2001). Mogue je da su oni temeljem nekih od tih utjecaja, vjerojatno sazrijevajui, uo ili prednosti kompromisa kao modela za rjeaavanje sukoba, u odnosu na period kada su manifestirali rizik za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju, odnosno mogue je da su se mladi s duljim sta~om obilje~ja poremeaja u ponaaanju ve priklonili kompromisima kao obliku, recimo uvjetno, utilitarno ste enih vjeatina za zrelije socijalne odnose. Naravno, ostaje otvoreno pitanje, prema kojim eti kim vrijednostima se kompromis instrumentalizirano koristi, a to se ne mo~e vidjeti iz ovih rezultata. Mo~e se, iz rezultata, vidjeti izostanak pozitivne diskriminacije skupine bez poremeaja u ponaaanju od ostalih na varijabli o dobrobiti kompromisa u sukobu ato je u suprotnosti s postavljenom hipotezom. Nadalje, rezultat varijable suradnja kao obrasca rjeaavanja sukoba na Hi-kvadratu potvruje naau hipotezu, premda ne u potpunosti. Ono ato je potvruje jest rezultat da onih koji ka~u da je suradnja uvijek loaa i gotovo uvijek loaa ima, razmjerno najviae meu rizi nima i onima koji imaju teake poremeaje u ponaaanju. Oni mladi, koji su procjenjeni da imaju poremeaje u ponaaanju, smatraju da je to uvijek loae, dok je relativno najviae onih mladih, koji nemaju poremeaje u ponaaanju, a ka~u da je suradnja gotovo uvijek dobra. Rezultat kojim se hipoteza mo~e osporiti jest taj da je najviae onih koji su procjenjeni da ispoljavaju poremeaje u ponaaanju kao i teake poremeaje u ponaaanju, a koji misle da je suradnja uvijek dobra. Ovo je zanimljiv rezultat jer se mo~e, mo~da, odnositi na na elno prihvaanje suradnje, koje je, mo~da, prisutno unutar zatvorenih vranja kih odnosa, ato mo~e biti i dobra osnova za osmialjavanje kvalitetnijih tretmanskih mogunosti unutar grupe (Piper Deschenes, 1999; Marash, 1986). Trebalo bi rei i to da bi takve pretpostavke valjalo predhodno provjeriti na cjelovitijem uzorku koji zadovoljava kvote pojedinih kategorija poremeaja u ponaaanju, te uva~iti mogunost primjene instrumentarija kojim e se ove nijanse formalnih i neformalnih odnosa u sukobima moi preciznije izmjeriti (Development of a Self-Report Conflict Scale, 1995; Spielberger, 1983, Zukerman i Lubin, 1965, prema Levy, 1992). U setu varijabli o obrascima rjeaavanja sukoba nije diskriminativnom analizom izlu ena niti jedna statisti ki zna ajna funkcija koja bi se odnosila na drugu hipotezu, ali je to dobiveno analizom latentnog prostora drugog seta varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu. U praksi, sve varijable koje sa injavaju tu funkciju, osim, mo~da, prekidanja sukoba, imaju relevantan utjecaj na izbor suradni kog obrasca ponaaanja u konfliktnim situacijama o kojemu govori Weeks, dakle, efikasnog i konstruktivnog na ina rjeaavanja sukoba. Diskriminativna funkcija koja karakterizira relacije izmeu razina ponaaanja je formirana od onih varijabli iz ovoga seta koje, sa~eto, ispituju stavove otvorenoj i konstruktivnoj komunikaciji, obostranoj suradnji u sukobu kao i empati nosti za tue osjeaje i potrebe. To su, konkretno, stavovi: po~eljnosti izra~avanja ~elja, misli i osjeaja, nu~nosti obostrane suradnje za rjeaavanje sukoba, prekidanja sukoba u samom po etku, nu~nosti uva~avanja mialjenja svih strana u sukobu, neodobravanja udarca radi prisile. Ta funkcija je nazvana SURADNI KO RJE`AVANJE SUKOBA. Rezultati dobiveni diskriminativnom analizom upuuju da postoji razlikovanje izmeu skupine koja nije procijenjena kao nosioc poremeaja u ponaaanju i triju skupina koja jesu nosioci tih obilje~ja. Premda su te razlike vrlo male, one su statisti ki zna ajne, pa mo~emo uvidjeti da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju ispoljavaju pozitivne stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba, dok mladi kod kojih su procijenjeni poremeaji u ponaaanju ispoljavaju negativne stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba. Time se druga hipoteza mo~e smatrati potvrenom. etiri od pet varijabli koje su opisale funkciju suradni kog rjeaavanja sukoba su se pokazale statisti ki zna ajnima i parcijalnom analizom. Radi se o Hi-kvadratima slijedeih stavova o sukobima: nu~nost uva~avanja mialjenje svih strana uklju enih u sukob; nu~nost obostrane suradnje za mirno rjeaavanje sukoba; po~eljnost izra~avanja ~elja, misli i osjeaja. Na ovim su varijablama oni mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju, razmjerno eae, iskazivali pozitivne stavove od onih mladih koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja u ponaaanju. Iznimka je varijabla o prekidanju sukoba u samom po etku koja opisuje suprotne vrijednosti od ostalih, ali i to se podudara s rezultatom Hi-kvadrata ove varijable gdje su iskazi skupina ispitanika suprotni od o ekivanih, o emu je ve bilo rije i. Pored toga, varijabla mogunosti rjeaavanja sukoba rije ima je parcijalnom analizom potvrdila statisti ki zna ajne relacije meu skupinama, ato, takoer, potvruje temeljnu hipotezu H2. Rezultat rasporeda centroida pojedinih skupina je, gotovo, istog smjera kao ato je o ekivano. Mladi s teakim poremeajima u ponaaanju ispoljavaju najnegativnije stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba, dok mladi s poremeajima u ponaaanju i rizi na skupina imaju pribli~no jednako negativne stavove o tome. To potvruje po etnu hipotezu o tijeku progrediranja poremeaja u ponaaanju, odnosno nu~nosti preventivne intervencije na podru ju osobnosti i ponaaanja u socijalnim sukobima, kod svih mladih, a pogotovo rizi nih za nastanak i razvoj poremeaja u ponaaanju. Naravno, u ovom razmatranju samu rizi nost i mogunost korektivnog djelovanja sagledavamo u okvirima socijalnog ponaaanja u sukobima kod djece i mladih. Prema dobivenim rezultatima, intencija prevenciji ciljanog tretmanskog rada bi trebala biti na smanjivanju impulzivnosti, razvijanju empati nosti za tue potrebe i ~elje te osna~ivanju za ato zrelije i odgovornije izra~avanje vlastitih osjeaja i misli koji prate sukob kao i na pozitivnom vrednovanju ravnopravnog dijaloga u procesu sukoba iji ishod ne mora biti nu~no atetan za nekog od sudionika. Va~no je naglasiti da je rije  o stavovima, a ne o ponaaanju. Dakle, zrelije, starije osobe mogu imati verbalno prihvatljive stavove, ali to ne zna i da e se tako i ponaaati. Potsjetimo da je sli na distribucija rezultata Hi-kvadrata o kompromisu i suradnji kao obrascima rjeaavanja sukoba koje smo protuma ili posljedicom tretmana i dobne zrelosti kojemu je kategorija "poremeaji u ponaaanju izlo~ena, za razliku od tzv. rizi ne skupine u kojoj su mladi podvrgnuti tretmanom slabijeg intenziteta i manjeg trajanja.U slu aju stvarne promijene stavova, u odnosu na period kada su bili rizi ni za razvoj poremeaja u ponaaanju, mo~e se pretpostaviti da se radi o posljedicama tretmana na podru jima socijalne kompetentnosti na kojima se mladi s poremeajima u ponaaanju najviae razlikuju od svojih vranjaka, premda, kod nas nema kvalitetne evaluacije tretmana (}i~ak i sur., 2001; }i~ak i Koller-Trbovi, 1999b). Kona no, uvidom u temeljne rezultate ovog istra~ivanja se mo~e pretpostaviti da dio mladih, koji su procjenjeni na nekoj od razina socijalno neprihvatljivog ponaaanja, sudjeluje u subuzorku ispitanika srednjih stru nih akola. Svrhovitost poduzimanja preventivnih tretmana za spre avanje nepovoljnog razvoja poremeaja u ponaaanju mo~emo utemeljiti i na odavno poznatim rezultatima istra~ivanja putem samoiskaza o neotkrivenoj devijantnoj i delinkventnoj aktivnosti kod redovite populacije, ili, recimo uvjetno, populacije bez poremeaja u ponaaanju (Vuleaevi, 1973, Petak, 1988, prema Uzelac 1995). Mnogi autori naglaaavaju upravo period adolescencije rizi nim za razvoj ovakvih poremeaja ato naglaaava va~nost poduzimanja takvih programa i toj dobi (Agnew, 2003; Felsoni i Haynie, 2002; Piper Deschenes, 1999; Marash, 1986; Bjeregaard, 2002). Treba rei i to da se neke varijable, iz seta varijabli stavova prema nekim obilje~jima socijalnih sukoba ili ponaaanja u sukobu, a s obzirom na testiranje druge hipoteze H2, parcijalnom analizom nisu pokazale statisti ki zna ajnima. U ovim se stavovima naai mladi ne razlikuju. Oni su se podjednako slagali s ovim izjavama. Radi se o popuatanju u sukobu te o uplitanju tree osobe u sukob o emu relativno podjednako misle svi ato se objaanjava time da je ovdje rije  o finim socijalnim vjeatinama pregovaranja, kojih nemaju u dovoljnoj mjeri, podjednako, niti mladi bez poremeaja u ponaaanju niti oni kod kojih su ti poremeaji procjenjeni. Zatim, iskazano mialjenje o nu~nosti dodatnog anga~mana da bi se sukob rjeaio mirnim putem ne diferencira naae skupine. U stvari, i ovdje se radi o u enju specifi nih vjeatina, bolje re eno, ponaaanja koja su bitna za efikasno i konstruktivno rjeaavanje sukoba. Kona no, tu je i izjedna en stav o mogunosti da u sukobu pobjede obje strane. S obzirom na temeljne rezultate, prema kojima je viae onih koji misle da je to nemogue, ovdje se, mo~da radi o polo~aju proizaalom iz njihove dobi, a koji karakterizira injenica da veinu moi za odlu ivanje imaju odrasli. Vezano uz utjecaj odraslih na mlade, mo~emo se upitati: Koliko odrasli mogu biti dobar primjer mladima po pitanju dugotrajnijeg zadovoljstva kao posljedice sklapanja kompromisa? Da li je sklonost sklapanju kompromisa posljedica sveukupnog nedostatka kreativne energije za izgradnju temeljitijih, dugoro no kvalitetnijih, odnosa , kao ato, pojednostavljeno re eno, o tome misli Weeks? Mo~e se rei da je ovo kontraverzna tema koja zaslu~uje viae pa~nje nego ato ovdje ima prostora. Radi se, naime, istovremeno, o kompromisu koji se pripisuje, civilizacijski uvjetovanom po~eljnom ponaaanju, dok se s druge strane, prema nekim istra~ivanjima socijalne psihologije, komunikologije i konfliktologije daje naslutiti da kompromis u veini slu ajeva predstavlja loae rjeaenje sukoba (Weeks, 2000; Brigg, 2003; Bryden, 1998, Pruitt i rubin, 1996). Pitanje je usljed ega se rezultati na ovim varijablama ne podudaraju s rezultatom diskriminativne analize i koliko to doprinosi moguoj argumentaciji za odbacivanje druge hipoteze. Naae je mialjenje da se ove etiri varijable odnose na usvojenost finih socijalnih vjeatina koje ima malo tko u toj dobi. Mogui razlozi tome su nepotpuna psihosocijalna zrelost, loai socijalizacijski uzori, izostanak ciljanih utjecaja u medijima, akolama i vrtiima u kojima bi se trenirale takve vjeatine. Ipak, to nije dovoljan razlog da se ospori injenica da su mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju iskazali bitno pozitivnije stavove prema suradnji te efikasnim i konstruktivnim nastojanjima za rjeaavanje sukoba nego ato je to slu aj s mladima kod kojih su procjenjeni poremeaji u ponaaanju kao ato je pokazala analiza latentnih struktura. Dakle, ono ato razlikuje mlade koji imaju poremeaje u ponaaanju na nekoj od tri razina od mladih koji nemaju poremeaje u ponaaanju o igledno, prema rezultatima ovog istra~ivanja, nisu njihovi stavovi o tzv. neefikasnim obrascima rjeaavanja sukoba. Zna i da to nije zna ajan element, mogue je, koji doprinosi genezi i oblikovanju poremeaja u ponaaanju openito. Drugim rije ima, neki drugi faktori su zna ajno va~niji u kreiranju profila osobe s poremeajima u ponaaanju nego ato je to pozitivan, odnosno negativan stav o koriatenju neefikasnih obrazaca za rjeaavanje sukoba. Mogui razlog izostanka diferencijacije skupina sa i bez poremeaja u ponaaanju, prema obrascima rjeaavanja sukoba koji se smatraju neefikasnima: ekanje, pristup brzog rjeaavanja i pobijeivanje, jest izostanak kulture upravljanja sukobima u naaem druatvu koji se odnosi prvenstveno na starije generacije, pa time, posredno i na njihovu djecu, odnosno generaciju mladih koja je obuhvaena u ovome istra~ivanju. (Gordon, 1981; Holman, 2002; Brigg, 2003; Bull, 2000; Bryden, 1998). Kod nas se joa nedovoljno govori o osvjeatavanju kvalitete komunikacije i vrednovanja komunikacijskih vjeatina. To su teme kojima se ne pridaje va~nost koliko one zaslu~uju niti u obrazovnom sustavu niti u medijima. Stoga je, vjerojatno, joa uvijek velika nepoznanica i samo razmialjanje o individualnom rastu i osobnom razvoju te unapreivanju meuljudskih odnosa kroz interpersonalni konflikt, u kontekstu razli itosti, pa i kroz situacije socijalne neugode (Levy, 1992, Weeks, 2000). Mo~e se o ekivati da su mladi ljudi iz ovog uzorka, bez obzira imaju li oni poremeaje u ponaaanju ili nemaju, podjednako preuzeli tradicionalne stavove o po~eljnosti pojedinog neefikasnog na ina rjeaavanja sukoba od starijih generacija. Prema temeljnim rezultatima, veina se iz ovoga uzorka verbalno opredijelila za rjeaavanje sukoba putem miroljubivog dijaloga, ali postoje naznake prema kojima bi se moglo zaklju iti da su takve te~nje tek deklarativne naravi te da izostaje dublji uvid u pojam, odnosno proces suradnje u konfliktu. Kao primjer mo~e poslu~iti injenica da veina iz uzorka ne prepoznaje dobrobit posredniatva, odnosno medijacije u sukobu, zatim, gotovo je polovica ispitanika sklona nepopuatanju u sukobu, pa i rezultat o tome da veina naaih mladih smatra da je beskorisno pregovarati s tvrdoglavim protivnikom. Zaklju no, premda su razlike male, one su potvrene i govore u prilog iskazivanja pozitivnijih stavova o suradni kom rjeaavanju sukoba onih mladih kod kojih nisu procijenjeni poremeaji u ponaaanju od mladih koji su procijenjeni na nekoj od razina poremeaja, premda se niti oni ne mogu proglasiti nesuradni kim u svojim stavovima o rjeaavanju sukoba. 8.2. Mogua aplikacija rezultata Poznate su teakoe pri adekvatnoj detekciji rizi nih skupina za razvoj poremeaja u ponaaanju. Mo~emo, ovom prilikom, spomenuti neke od njih. Postoji mogunost da se razvojna poteakoa pogreano protuma i kao poremeaj pa da se dijete podvrgne tretmanu nepotrebno i, potencijalno, kontraefektno po njegovu dobrobit. Zatim, postoji uvijek prisutna mogunost da se prema mladom ovjeku, koji treba pomo pri zadovoljavanju svojih psihosocijalnih potreba, pristupi prekasno ili na nepravilan na in. Poteakoa pravilne druatvene reakcije organizacijskog tipa je u tome ato, esto, jedna ustanova smatra da je to posao druge i obrnuto, pa, nerjetko prolaze godine, a da djete ne bude na pravilan na in dijagnosticirano. Zatim, tu je pitanje kriterija za povla enje granice gdje prestaje, uvjetno re eno normalno, prihvatljivo ponaaanje, a po inje socijalno devijantno, odnosno neprihvatljivo pred kojim, uglavnom, zastajkuju stru njaci radi nedostatka permanentne edukacije i propuatanja praenja trendova u struci. ini se da je problem rane detekcije mladih s teakoama socijalne integracije aktualniji u sredinama gdje su poremeaji u ponaaanju ve toliko progredirali da smetaju lokalnoj zajednici u tolikoj mjeri da je ona spremna ulagati i u ranu prevenciju. To se deaava u veim gradskim sredinama i ekonomski prosperitetnijim regijama u kojima emo susresti viae preventivnih programa u institucijama akola i dje jih vrtia nego drugdje. U brojnim se stru nim i znanstvenim izvorima naglaaava korisnost prevencije razvoja poremeaja u ponaaanju Postavlja se pitanje na koji se na in mogu djeci i mladima omoguiti pravilni uvjeti zdravog razvoja za ja anje njihovih kompetencija ili, kako neki autori ka~u, otpornosti, s kojima e se smanjiti mogunosti za razvoj poremeaja u ponaaaju? Time se cilja na ponaaanje mladih u svakodnevnim situacijama, koje je pro~eto njihovim socijalnim sukobima. To su sukobi unutar obitelji s roditeljima i braom i sestrama, potom s nastavnicima, vranjacima i svaki drugi. Sukobi, sami po sebi nisu zlo. `toviae oni su sredstvo i prostor socijalnog u enja. Smatra se da bi se u enjem ato efikasnijih modela upravljanja sukobima usmjeravalo mlade upotrebi takvih socijalnih vjeatina koje bi im pomogle da ato optimalnije funkcioniraju u svojoj socijalnoj sredini. To je jedan od preduvjeta prevencije razvoja poremeaja u ponaaanju. Kao uvod u joa jednu, smatramo moguu, aplikaciju ovog istra~ivanja se postavlja slijedee pitanje: mo~emo li mi ve na temelju stavova o nekim obrascima ponaaanja u socijalnim sukobima makar nazrijeti neku rizi nu skupinu, rizi noga pojedinca? Ovi rezultati pokazuju da mo~emo. Ne mnogo, odnosno, ne sa potpunom sigurnoau, ali ipak mo~emo. Ovdje se i ne mogu o ekivati spektakularni rezultati jer je rije  o osjetljivim i promjenama podlo~nim nijansama socijalnog ponaaanja u razvoju. Premda je za ovjeka period djetinjstva i mladenaatva doba najintenzivnijeg u enja, odnosno formiranja li nosti, usvajanja stavova i sl., ne mo~e se osporiti injenica da se tijekom itavog ~ivotnog perioda usvajaju brojne nove socijalne vjeatine koje dobivaju svoj smisao u kontekstu potreba pojedinih faza u ~ivotu. Zna i, mi smo ovdje ispitivali stavove koji su podlo~ni mijenjanju, pa se moraju promatrati u kontekstu sveukupnih ~ivotnih okolnosti. Osobito se kod mladih ljudi o ekuje da e oni, nadajmo se nabolje, mijenjati te stavove, te da e odrastanjem tendirati suradni kim modelima razvijanja svojih potencijalno konfliktuoznih odnosa i time, mo~da, smanjivati svoju rizi nost za neuspjelu socijalnu integraciju. U tom smislu se ne mogu zanemariti rezultati koji su dobiveni ovim istra~ivanjem, a koji mogu mo~da upuivati na smjer razmialjanja s obzirom na prevenciju razvoja poremeaja u ponaaanju. Ovdje se, prvenstveno, misli na rezultate kojima je potvreno statisti ki zna ajno razlikovanje izmeu grupa razli ito procijenjenog ponaaanja s obzirom na poremeaje u ponaaanju, a u odnosu na njihove stavove o suradnji u sukobu, otvorenoj i konstruktivnoj komunikaciji, kao i empati nosti za tue osjeaje i potrebe. Rezultati diskriminativne funkcije koja je je ovdje nazvana SURADNI KO RJE`AVANJE SUKOBA, upuuju da postoji razlikovanje izmeu skupine koja nije procijenjena da ima obilje~ja poremeaja u ponaaanju i triju skupina koja, prema procjeni imaju takva obilje~ja. Premda su te razlike vrlo male, one su statisti ki zna ajne, pa mo~emo uvidjeti da mladi koji nemaju poremeaje u ponaaanju ispoljavaju pozitivnije stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba nego mladi kod kojih su procijenjeni poremeaji u ponaaanju na sve tri razine, pri emu oni na najviaoj razini imaju i najnegativnije stavove o suradni kom rjeaavanju sukoba. Mladi koji su od strane njihovih razrednika u akolama i odgajatelja u ustanovama socijalne skrbi procijenjeni kao rizi ni su iskazali stavove prema kojima su kompromis i suradnja uvijek ili gotovo uvijek loaa rjeaenja kao obrasci za rjeaavanje sukoba. Pozitivno se o suradnji i kompromisu izjaanjavaju takoer i mladi procijenjeni u skupinu "teaki poremeaji u ponaaanju". Mogunost sagledavanja rizika i osmialjavanja preventivnog tretmana, a prema pozitivnim stavovima procesu i rjeaavanju sukoba, je mogunost koja se temelji na procjeni. Kako se u formiranju i manifestiranju poremeaja u ponaaanju radi o itavom nizu etioloakih i fenomenoloakih imbenika preko kojih se definira njihovo postojanje i intenzitet, za efikasno planiranje tretmana, mogu, eventualno, pridonijeti i pozitivni stavovi o suradni kim, kompromisnim i konstruktivnim odnosima u sukobima. Kada je }i~ak (1980, prema Uzelac, 1995) o postizanju socijalne kompetencije kod u enika osnovnoakolske dobi govorila kao o specifi nom odgojnom cilju u socijalnopedagoakom radu, ukazala je na nu~nost uva~avanja specifi nih zadataka. ak je osam od navedenih deset specifi nih zadataka vezano uz u enje potrebnih vjeatina i usvajanje osobina koje su usko vezani za suradni ko i konstruktivno rjeaavanje sukoba o kakvom je bilo rije i u ovome radu. To su: 1.) izgraivanje i razvijanje povjerenja, sigurnosti i nezavisnosti svakog pojedinca, 2.) izgraivanje komunikacijskih sposobnosti lanova grupe, 3.) u enje kooperacije, 4.) u enje socijalno adekvatne kompeticije, 5) u enje odgovornosti i samodiscipline, 6.) briga za druge, 7.) rjeaavanje konfliktnih situacija, 8.) u enje i njegovanje kreativnosti. Trea aplikacija rezultata se odnosi na pravac daljih istra~ivanja putem kojih bi valjalo te rezultate utvrditi valjanijim metodoloakim postupcima. Ostaje, izmeu ostalih, otvorena mogunost provjere ovih rezultata upotrebom preciznijeg instrumentarija kojim bi se mogunost pogreake mjerenja smanjila te bi time i vrijednost dobivenih rezultata postala vjerodostojnija. Misli se na procjenjivanje razine poremeaja u ponaaanju od strane odgajatelja i razrednika koje je, u ovom istra~ivanju, bilo podlo~no velikom subjektivizmu (Mu~i, 1999; Rijavec i Miljkovi 1999; Jankovi, 2001). 9. LITERATURA Abnormne psihosocijalne situacije (1994) Peta os ve osne medunarodne klasifikacijske sheme psihijatri nih motenj v otroatvu in adoloscenci. Zdravstveno varstvo, 33(12). 355-378. Agnew,R.(2003): An integrated theory of the adolescent peak in offending. Youth and Society. Vol.34. Issue 3. p 263-300. Ajdukovi, M. (1986): Utjecaj institucionalnog tretmana na vrijednosne orijentacije maloljetnih delinkvenata, Penoloake teme, vol. 1, br. 1-2, str. 49-56 Ajdukovi,M.(1989):Vrijednosne orjentacije maloljetnih delinkventna (II dio). Narodne novine. Zagreb. Ajdukovi,M.(1995): Psihosocijalni aspekti nenasilnog rjeaavanja sukoba.Druatvena istra~ivanja.15.4.49-55. Ajdukovi,M.(2000): Ekoloaki multidimenzionalni pristup sagledavanju initelja rizika i zaatite u razvoju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i. U: Rizi ni i zaatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i. Povjerenstvo Vlade republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i i zaatitu djece s poremeajima u ponaaanju. Zagreb.47-63. Ajdukovi,M.(2001): Utjecaj zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji na psihosocijalni razvoj djece. Dijete i druatvo.god.3.br.1-2.str.59-75. Ajdukovi,M.,Pe nik,N.(1994): Nenasilno rjeaavanje sukoba."Alinea".Zagreb. Baldry,A.C.(2000): Bullies and delinquents: Personal Characteristics and Parental Styles. Yournal of Community and Applied Social Psychology. Vol.10. Issue 1. p 17-32. Baai.J (2000): Rizi ni i zaatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i: teorijsko motriate. U: Rizi ni i zaatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i. Povjerenstvo Vlade republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i i zaatitu djece s poremeajima u ponaaanju. Zagreb.31-47. Baai,J.,}i~ak,A.(1992): Programski aspekti tretmana djece i omladine s poremeajima u ponaaanju.Biblioteka Socijalna zaatita.Zagreb. Belobrk,M.(2000): Razlike u procjenama tretmana i posttretmanskih prilika s obzirom na izre ene mjere povodom delinkventnog ponaaanja. Revija za rehabilitacijska istra~ivanja.br.2.Vol36. 145-157. Benda,B.B.,Corwyn,R.F.(2002): The Effect of Abuse in Childhood and in Adolescent on Violence Among Adolescents. Youth and Society. Vol. 33. Issue 3. p 339-366. Bezinovi,P.(2000a): U estalost koriatenja sredstava ovisnosti kod adolescenata:Mitovi i stvarnost.Revija za sociologiju. Bezinovi,P.(2000b): Ja i moja akola: Analiza stavova prema akoli srednjoakolaca u Primorsko-goranskoj ~upaniji.U:XII Dani psihologije u Zadru.Sa~etak radova. Filozofski fakultet.Zadar. Bjerregaard,B.(2002): Self-Definitions Of Gang Membership And Involment In Delinquent Activities. Youth and Society. Vol.34. Issue 1. p 31-55. Bognar,L.,Uzelac,M.,Bagi,A(1997): Budimo prijatelji-33 pedagoake radionice.Mali korak.Zagreb. Bojanovi, R.(1988): Psihologija meuljudskih odnosa. Nau na knjiga. Beograd. Bouillet D.(1998): Priru nik za diferencirani tretman maloljetnih delinkvenata na temelju konceptualne razine s uputama za upotrebu testa nedovraenih re enica.Edukacijsko-rehabilitacijska biblioteka.Zagreb. Bowman,L.K.(1996): Collaboration through mediation. Business West. Vol. 13. Issue 7. p 26-28. Brajaa,P.(1996): Umijee svaanja.C.A.S.H..Pula. Brigg,M.(2003): Mediation, Power and Culture Difference. conflict resolution Quartely. Vol. 20. Issue 3. p 287-307. Bryden,D.P.(1998): The false promise of compromise. Public interest. Issue 13. p 150-164. Bull,P.(2000): Equivocation and the rhetoric of modernisation. Journal of Language and Social Psychology. Vol. 19.Issue 2. p 222-248. Cajner Mraovi, I., Doaen A.(2002): Obiteljske prilike i agresivni poremeaji u ponaaanju maloljetnih nasilnih delinkvenata u Zagrebu. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada.Vol.9. br. 2. str. 233 - 248. Cajner Mraovi.I.,Stamatel,J.P.(2000): Maloljetni ka delinkvencija u Hrvatskoj: trend poraa, "amerikanizacije" ili globalizacije?Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu.vol7.br.2. 505-540. Clarke,N.E.(2000): Stakeholder Attitudes Toward ADA Title I: Development of an Indirect Measurment Method. Rehabilitation Counseling Bulletin. Vol.43. Issue2.p.8-58 Crousoe,R.,Erikson,K.G.(2002): Protective Functions of Family Relationships and Schools Factorson the Deviant Behaviour of Adolescent Boys and Girls: Reducing the Impact of Risky Friendships. Youth and Society. Vol 33.Issue 4. p 515-545. Damjanovi,I.(2000): Mogunost predikcije recidivizma osuenih osoba pomou jednog sustava klasifikacije.Magistarski rad.Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.Sveu iliate u Zagrebu. Deutsch,M.(1996): Subjektivni momenti u razreaavanju konflikata: psiholoaki, druatveni i kulturni utjecaji. U:Socijalni konflikti-karakteristike i na in rjeaavanja. GrupaMOST i Centar za antiratnu akciju.Beograd. Development of a Self-Report Conflict Scale(1995): Journal of Personality Assessment. FACULTY OF SPECIAL EDUCATION AND REHABILITATION. Vol. 64. Issue1. p 168-185. Dobreni, T. i Poldruga , V. (1974): Neki druatveno-moralni stavovi omladine s poremeajima u ponaaanju. DDH, Fakultet za defektologiju Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb. DSM-IV, (1996): Klasifikacija mentalnih poremeaja i poremeaja ponaaanja.Ur::Folnegovi-`malc. Medicinska naklada.Zagreb. Eyo,I.E.(1981): British delinquents and nondelinquents on seven domains of the self-concept. Yournal of Psychology. Vol 109. Issue 1. p 137-146. Felson,R.B.,Haynie,D.L.(2002): Pubertal Development, Social Factors, and Delinquency among Adolescent Boys. Criminology. Vol. 40. Issue 4. p 967-989. Ferguson,T.(1991): Children`s Understanding of Guilt and Shame. Child Development. Vol. 62. Issue 4. p 827-840. Feri,M(2002): Obitelj kao imbenik rizika i zaatite za razvoj poremeaja u ponaaanju djece i mladih. Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja.Vol.38.broj.1. 13-24. Feri,M.,Kran~eli,V.(1999): Evaluacija programa treninga socijalnih vjeatina.Kriminologija i socijalna integracija.Vol.7.br.1.str.105-110. First.M.B., Frances,A.,Pincus,H.A.(1997):Priru nik za diferencijalnu dijagnostiku.Naklada Slap.Jastrebarsko. Fran iakovi,T.,Moro,Lj.,Tori,I.,Urli,I.,Ron evi-Gr~eta,I.,Ti-Ba i,T.(2000): Utjecaj traumatskog iskustva na stav prema budunosti u adolescenata prognanika. Collegium Antropologicum.Br.2. 579-584. Franz,R.(1996): Veza stav ponaaanje: definiranost stava i samomotrenja.Magistarski rad.Filozofski fakultet.Zagreb. Franz,R.(1999): Attitude Strenght and Attitude Behaviour Domain:Magnitude and Independence of Moderating Effects of Different Strenght Indices.Journal of Social Behaviour and Personality.Vol.14.Nb.2.page177-195. Franc,R.,`aki,V.,Ivi i,I.(2002): Vrednote i vrijednosne orjentacije adolescenata: hijerarhija i povezanost sa stavovima i ponaaanjima. Druatvena istra~ivanja. Zagreb.god.11.br.2-3.str.215-238. Fromm,E.(1947): Man for himself.Holt, Rinehart and Winston.New York. Fromm,E.(1973): The anatomy of human destructiveness. Holt, Rinehart and Winston.New York. Gazdek,M,Horvat,I.(2001):Otpornost i prevencija poremeaja u ponaaanju djece i mladih.Kriminologija i socijalna integracija.Vol.9.broj.1-2.85-94. Glasser, W.(1994): Kvalitetna akola.Educa.Zagreb. Gordon,T.(1981): Cripling Our Children With Discipline. Journal of Education. Vol. 163. issue 3. p 228-244. Hajniz,W.(1998): The Subjectivity of the Teacher and the Subjectivity of the Children: Negative or pozitive co-operation. International Yournal of Early Years of Education. Vol. 6. Issue 2. p 199-207. Hill,K.G.,Howell,J.C.,Hawkins,J.D.,Battin-Pearson(1999): Childhood risk factors for adolescent gang membership: Results from the Seattle social development project.Journal of research in crime and delinquency.Vo.36.No.3.300-322. Holman,B.(2002): Culture of Violence. Comunity Care. Vol.3. Issue 21. p 22-23. Iliain,V.(1999): Mladi na margini druatva i politike."Alinea".Zagreb. Iliain, V.,Marinovi Bobinac A.,Radin,F.(2001): Djeca i mediji. IDIZ.Zagreb. Iliain,V.,Radin,F.(2002): Mladi uo i treeg milenija.Institut za druatvena istra~ivanja u Zagrebu i Dr~avni zavod za zaatitu obitelji, materinstva i mlade~i.Zagreb. Ireland,T.O.,Smith,C.A.,Thornberry,T.P.(2002): Developmental Issues in the Impact of Child Maltreatment on Later Delinquency and Drug Use. Criminology. Vol. 40. Issue 2. p 359-401. Jankovi,J.(1996): Zlo esti aci genijalci. Alinea. Zagreb. Jankovi,J.(2001): Ponaaanje i spol djece predakolske dobi. Kriminologija i socijalna integracija.br.1-2. 11-19. Jankovi(2002): Sukob ili suradnja."Alinea".Zagreb. Jaaovi, }.(1967): Prestupni ko ponaaanje mladih.Narodna armija.Beograd. Johnson, D.W.(2001): Peer mediation in an Inner-City Elementary school. Urban Education. Vol. 36. Issue 2. p 165-179. Klai, B.(1974): Veliki rje nik stranih rije i. Zora. Zagreb. Klarin,M.,Vidakovi,J.(2002): Socijalne vjeatine kao temelj ne/uspjeane komunikacije.Media, Culture and Public Relations.Vol 1.Br.2.164-167. Kljai, S. (1992): Pojedinac u druatvu.U:  Psihologija , `kolska knjiga. Zagreb. 173-192. Kobolt,A.(1999): Rekonstruktivno hermeneuti ko shvaanje kao element socijalnopedagoake dijagnostike. Kriminologija i socijalna integracija.Vol.7.Br.2.195-209. Kolesari,V.,Petz,B.(1999): Statisti ki rje nik: tuma  statisti kih pojmova.Slap.Jastrebarsko. Koller-Trbovi,N(1989a): Odnosi u obitelji, sociopatoloake pojave i neke karakteristike li nosti roditelja u relaciji s poremeajima u ponaaanju predakolske djece prema procjeni roditelja.Defektologija.Vol.29.Br.2.271-289. Koller-Trbovi,N(1989b):  Teaka djeca . Defektologija.Vol.25.Br.1.143-154. Koller-Trbovi, N. (1996): Dijagnosticiranje kao pretpostavka tretmana. Kriminologija i socijalna integracija. 4 (1). 61-72. Koller-Trbovi,N.(1998): Pravovremeno otkrivanje poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i i rano interveniranje.Kriminologija i socijalna integracija.Vol.6.Br.1.51-59. Koller-Trbovi, N.(1999): Programiranje tretmana za djecu i mlade~ s poremeajima u ponaaanju. U: Odgoj u domovima - kako dalje, Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Zagreb, 49-59. Koller-Trbovi,N.,}i~ak,A.,Baai,J.(2001); Odreenje,prevencija i tretman poremeaja u ponaaanju djece i mladih.Dijete i druatvo.br.3.319-340. Koren-Mrazovi,M.(1999):Kriteriji kojima se rukovode djelatnici socijalne skrbi pri odlu ivanju da se dijete ili maloljetnik uputi u odgojnu ustanovu, U:Odgoj u domovima-kako dalje, ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske.Zagreb.37-49. Kova evi,V.,Stan i,V.,Mejovaek(1988): Osnove teorije defektologije.Fakultet za defektologiju Sveu iliata u zagrebu.Zagreb.174-202. Kov o,I.(1996): Mogunosti djelovanja osnovne akole u prevenciji poremeaja u ponaaanju u enika.Policijska akademija,Visoka policijska akola.Zagreb. Kov o,I.(1999): Sociopatoloake pojave u obitelji maloljetnih po initelja kaznenih djela u Republici Hrvatskoj.Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu.Vol.6.broj.1. 101-128. Kov o,I.(2000): Sociopatoloaki oblici ponaaanja roditelja kao rizi ni imbenici razvoja poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i.U: Rizi ni i zaatitni imbenici u razvoju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i. Povjerenstvo Vlade republike Hrvatske za prevenciju poremeaja u ponaaanju djece i mlade~i i zaatitu djece s poremeajima u ponaaanju. Zagreb.221-241. Kran~eli-Tavra,V.(2002): Rizi ni i zaatitni imbenici u akolskom okru~enju kao temelji uspjeane prevencije poremeaja u ponaaanju djece i mladih.Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja.Vol.38.broj.1. 1-12. Krech, D. & Crutchfield, R.S. (1969): Elementi psihologije. Nau na knjiga.Beograd. Kri~. (1999): Kriteriji za odabir odgojnih mjera. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 6(2).365-381. Kuva i,I.(1990): Funkcionalizam u sociologiji.Naprijed.Zagreb. Labus,M.(2000): Vrijednosne orjentacije u hrvatskom druatvu.Sociologija sela.Vol.38.Br.1/2. 169-204. Lackovi-Grgin, K.(1994): Samopoimanje mladih. "Naklada Slap". Jastrebarsko. Lebedina-Manzoni,M(2000):Razvojne prednosti-pomo pri razumijevanju i prevenciji rizi nog ponaaanja adolescenata.Kriminologija i socijalna integracija. Vol.8.Br.1-2.11-20. Lebedina-Manzoni, M.,Deli, T., }i~ak, A. (2001): Dje ja procjena komunikacije u obitelji. Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja. Vol. 37,br. 2. str. 153-170 Leburi,A.,Tomi-Koludrovi,I.(1996): Mladi danas: druk iji, ali isti. Druatvena istra~ivanja.God.5.br.5-6.str.963-975 Leburi,A.,Tomi-Koludrovi,I.(2002): Nova politi nost mladih.Alinea.Zagreb. Levy,D.A(1992): The liberating effects of interpersonal influence; An empirical investigation of disinhibitory. Journal of Social Psychology. Vol. 132. Issue 4. p 465-474. Lojk L.,Martinovi B. (1982): Diferencirani tretman u instituciji. (U:) Druatvena organiziranost na rjeaavanju nekih problema porodice i mladih. RSIZ socijalne zaatite RH. Zagreb. 304-311. Magdaleni,I.(1990): Neki aspekti porodi nih prilika mladih delinkvenata i njihova povezanost s recidivizmom. Penoloake teme.Vol 5.br.1-2. str.67-81. Marash,M.,(1986): Gender Peer Group Experiences and Seriousness of Delinquency. Yournal of Research in Crime and Delinquency. Vol.23. Issue 1. Maruai,D.(1996): Produ~eni stru ni tretman u enika s poremeajima u ponaaanju pri osnovnoj akoli.Kriminologija i socijalna integracija.Vol.4.Br.2. 156-157. Mason,W.A.,Windle,M.(2002): Gender, Self-Control and Informal Social Control in Adolescence: Atest Three Models of the Continuity of Delinquent Behaviour. Youth and Society.Vol. 33.Issue 4. p 479-515. McQuoidJason,D.,Mchunu,M.,Govender,K.,O'Brien,E.,L.,Larkin,M.,C.(2001): Demokracija za sve;obrazovanje za politi ku kulturu.Forum za slobodu odgoja.Zagreb. Mears,D.P.,Ploeger,M.,Warr,M.(1998): Explaining the gender gap in delinquency: peer influence and moral evaluations of behaviour.Journal of research in crime and delinquency.Vol.35.No.3.251-266. Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema; MKB 10-deseta revizija (1999): klini ki opis i dijagnosti ke smjernice.Ur.Folnegovi-`malc,V.Medicinska naklada.Zagreb Mejovaek, M., Cajner Mraovi, I., Buanovac A. (1998): Obilje~ja ponaaanja i obitelji maloljetnih po initelja nasilnih i nenasilnih delikata. Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci . Vol. 19. br.1. str.73-84 Merton,R.K.(1964):Social Theory and Social Structure.The Free Press of Glencoe.London.1964. Mihelj, S (2001): Identiteti i globalizacija: Mitovi i realnost. Revija za sociologiju. BR.3-4. 147-154. Milas,G., ubela,V. (2000): Stavovi, predrasude, stereotipi.U:Vojna psihologija.MORH.Zagreb.299-320. Mitchell,C.R.(1996): Struktura konflikta. U:Socijalni konflikti-karakteristike i na in rjeaavanja. GrupaMOST i Centar za antiratnu akciju.Beograd. Mu~i, V.(1999): Uvod u metodologiju istra~ivanja odgoja i obrazovanja. Educa.Zagreb. Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj (1999). Dijete i druatvo. Dr~avni zavod za zaatitu obitelji, materinstva i mlade~i, Zagreb. Vol.1.Br. 1. 105-136. Nikoli,B.,Koller-Trbovi,N.,}i~ak,A.(2002): Metrijske karakteristike formulara za procjenu rizi nosti/potreba (FPRP).Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja.Vol.38.br.1. 103-119. Novosel-Kernic,M.(1991): Dijagnosticiranje u defektologiji.Fakultet za defektologiju Sveu iliata u Zagrebu.Zagreb. Obiteljski zakon, Narodne novine, broj 162/1998. O'Brian,E.,Green,E.,Mc-Quoid-Mason,D.(2001): Ljudska prava za sve.Forum za slobodu govora.Zagreb. Opi,S.(1999): Prosudbe u itelja osnovnih akola o u estalosti oblika rizi nog socijalnog ponaaanja u enika i o mogunostima prevencije u seoskim i manjim urbanim sredinama.Magistarski rad.Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. Pelham,W.E. i sur. (1992): Teacher ratings of DSM-IV-R Symptoms for Disruptive Behaviour Disorders. Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry.31.210-218 Pejovi-Milovan evi,M.,Popovi-Deuai,S,Aleksi,O.(2002): Definiranje poremeaja u ponaaanju u okviru dje je psihijatrije. Kriminologija i socijalna integracija.vol10.br.2.str.139-152. Pennington, D.C. (1997): Osnove socijalne psihologije. Naklada Slap. Jastrebarsko. Petak, O.(1984):Ispitivanje djece i omladine i dijagnosticiranje druatveno neprihvatljivog ponaaanja.U:Institucionalni tretman osoba druatveno neprihvatljivog ponaaanja, savjetovanje.Republi ki zavod za socijalni rad SRH.Zagreb.277-295. Petz,B.(1992): Psihologijski rje nik.Prosvjeta.Zagreb. Petz,B.(1997): Osnovne statisti ke metode za nematemati are."Naklada Slap".Jastrebarsko. Piper Deschenes,E.(1999): Differences Bettween Gang Girls and Gang Boys. Youth and Society. Vol. 31. Issue 1. p 27-54. Pollard,R.(2001):Troubled voices: A Qualitative Inquiry.Education.Vol.121.Issue3.p476-484. Proaev, I.(1994): Popularna psihijatrija, PRO-IN. akovec. Pruitt,D.G.(1996): Izbor strategija u pregovaranju.U:Socijalni konflikti-karakteristike i na in rjeaavanja. GrupaMOST i Centar za antiratnu akciju.Beograd. Pruitt,D.G.,Rubin,J.Z.(1996): Reaavanje problema.U:Socijalni konflikti-karakteristike i na in rjeaavanja. GrupaMOST i Centar za antiratnu akciju.Beograd. Regoli R.,Hewit J.D.(1991):Delinquency in society.McGraw-Hill, Inc.New York. Rijavec, M.(1990): Socijalna kontrola i socijalna promjena: Mehanizmi utjecaja veinskog i manjinskog mialjenja.(sa~etak doktorata) Primjenjena psihologija.br.11. 65-66. Rijavec,M.,Miljkovi,D.(1999): Kako izbjei pogreake u procjenjivanju ljudi?.Edicija Obelisk.Zagreb. Rijavec,M.,Miljkovi,D.(2002): Kako rjeavati konflikte?IEP-D2 Vern.Zagreb. Roberts,L.,J.(2000): Fire and Ice in Marital Communication: Hostile and Distancing Behaviours as Predictors of Marital Distress. Journal of Mariage and Family. Vol. 62. Issue 3. p 693-708. Rot, N.(1983): Psihologija grupa. Zavod za ud~benike i nastavna sredstva.Beograd. Rousseau,J.J.(1978): Rasprava o porjeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima;Druatveni ugovor.`kolska knjiga.Zagreb. Rubin,J.Z.(1996): Nekoliko mudrih i pogreanih postavki o konfliktu i pregovaranju. U:Socijalni konflikti-karakteristike i na in rjeaavanja. GrupaMOST i Centar za antiratnu akciju.Beograd. Santrock, J.W.(1998): Child development. McGraw Hill. Boston Schoenberg,M.(2002): Hospitalized patient`s views on in-ward psychological counseling. Patient Education and Counseling. Vol. 48. Issue 2. p 123-130. Singer, M.,Grozdi, M., Cajner, I.(1992):Analiza odluka organa krivi nog postupka prema maloljetnim osobama u Republici Hrvatskoj. Defektologija.28.1-2.83-129. Singer,M.,Mikaaj-Todorovi(1993): Delinkvencija mladih.Nakladni zavod.Zagreb. Singer,M.,Poldruga ,Z.,Mikaaj-Todorovi,Lj.(1985):Kriminalitet djece i maloljetnika.Fakultet za defektologiju Sveu iliata u Zagrebu.Zagreb. Smith,D.,E.(2003): Jamaican child-rearing practices: the role of corporal punishment. Adolescence. Vol.38. Issue 150, p 369-382. Steinberg, L.(1993): Adolescence. McGraw-Hill, Inc.USA `aki,V.(1991): Pregled va~nijih teorija kriminalnog ponaaanja.Penoloake teme 6.1-4. 1-46 `uur, Z. (2001): Razdoblje prvoprijestupniatva s obzirom na obilje~ja primarne obitelji u vrstu kaznenih djela. U: Prema modelu intervencija u kaznenim zavodima.Edukacijsko-rehabilitacijski fakulutet. Zagreb. Tasi, D. (1994) : Djetetov pojam o sebi i ispoljavanje poremeaja u ponaaanju obzirom na odnos s roditeljima; Magistarski rad, Fakultet za defektologiju, Zagreb. Tasi, D., Buanovac, A., Mejovaek, M. (1997): Parent-child Communication in Behaviorally Disordered and Normal Adolescents. Psicothema 9. 3. 547-554. Trimarichi,M.,Papeschi,L.L.(1996): Od tolerancije do prihvaanja razli itosti. Druatvena istra~ivanja.2. 321-329. Uhlendorff,U.(1997): Socijalnopedagoake dijagnoze(prijevod-samo za internu upotrebu).Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu.Zagreb. Uzelac, S.(1990): Relacije izmeu socijalnopatoloakih pojava u porodicama mladih u inilaca krivi nih djela i njihovog kriminalnog povrata. Penoloake teme.Vol. 5.br.3-4.str.41-51. Uzelac S.(1995):Socijalna edukologija.Sveu iliate u Zagrebu. Zagreb. Uzelac, S(2000): Konflikti osoba s posebnim potrebama. Zbornik radova 3. meunarodnog seminara: Druatvena i odgojno-obrazovna skrb za osobe s posebnim potrebama danas i sutra.Savez defektologa hrvatske.str159-167. Uzelac,S(2003): `kolski uspjeh i stavovi u enika o obrascima ponaaanja u socijalnim sukobima. Kriminologija i socijalna integracija.Vol.11.br.1.str.1-11. Uzelac,S.,Buanovac,A.(2003): Kanoni ke relacije izmeu samoprocjene mladih i njihovih stavova prema obrascima rjeaavanja socijalnih sukoba. Kriminologija i socijalna integracija.Vol.11.br.1.str. 25-32. Uzelac, S. and Zakman, V. (2000): Young people in conflict, In: Young people in the risk society, Munistry of Education..., Ljubljana, 177-183. Uzelac, Z.(2000): Uvjerenja maloljetnih delinkvenata o socijalnim sukobima (diplomski rad). PF-Studij socijalnog rada.Zagreb. Ury,W.(1994): Kako izbjei "ne".Durieux.Zagreb. Vernooij,M.A.(1994): Dijete koje se previae boji ili:Dva posve razli ita slu aja.U:Djeca koju je teako odgajati.Educa 24.Zagreb. Vinter, E.(2001): Simulacija suenja: priru nik za nastavnike (prijevod i adaptacija). Forum za slobodu odgoja. Zagreb Zakon o osnovnom akolstvu.Narodne novine.Broj 59/1990. Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, broj 73/1997. Zakon o sudovima za mlade~, Narodne novine, broj 111/1997. Zerkin,A.,J.(1999): The power of mediation. Physician Executive.Vol.25.Issue4.p 52-57. Zimmer,J.A.(2001):Mo~emo to rijeaiti; rjeaavanje sukoba medijacijom (priru nik za nastavnike).Forum za slobodu odgoja.Zagreb. Zvonarevi, M.(1981): Socijalna psihologija. `kolska knjiga. Zagreb. }akman-Ban,V.,Tasi,D.,Vu ini-Kne~evi,M.(1997): Socijalno-zaatitne intervencije prema malodobnim delinkventima i njihove obiteljske prilike na primjeru Koprivni ko-kri~eva ke ~upanije.Hrvatska revija za rehabilitacijska istra~ivanja.Vol 33.Br.1. 49-61. }i~ak,A.,Koller-Trbovi,N.(1999a): Sustav interventnih mjera prema maloljetnim po initeljima kaznenih djela.Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu(Zagreb).Vol.6.Br.2.767-787. }i~ak,A.,Koller-Trbovi(1999b): Odgoj i tretman u institucijama socijalne skrbi.Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.Zagreb. }i~ak A.,Koller-Trbovi N., Lebedina-Manzoni M.(2001):Od rizika do intervencije. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. }u~ul,J.,Branica,M.(1993):Statistika.Informator.Zagreb. Weeks,D.(1997): Training of trainers (reader).Peace Center Burg Schlaining.AUSTRIAN STUDY CENTER FOR PEACE AND CONFLICT RESOLUTION (ASPR). Weeks, D.(2000): Osam najva~nijih koraka u rjeaavanju sukoba.Sunce. Osijek. Wilmot,W.W.&Hocker,J.L.(1998): Interpersonal conflict. McGraw-Hill.USA Winkel,R.(1994): Djeca koju je teako odgajati.Educa 24.Zagreb. internet:www.foi.hr 10. SA}ETAK Interpersonalni sukobi, shvaeni kao pokreta i osobnog razvoja i druatvene evolucije utje u na uspjeanost socijalne integracije i pozitivan razvoj kod svih generacija pa tako i mladih, a pogotovo mladih s poremeajima u ponaaanju. Provedeno je empirijsko istra~ivanje na uzorku od 871 ispitanika, u enika srednjih stru nih akola Rijeke i Opatije te korisnika domova socijalne skrbi iz iste regije, u dobi od 14-21 godine, oba spola. Hi-kvadrat testovima i diskriminativnom analizom se analizirao problem relacija i razlika izmeu razina socijalnog ponaaanja, s obzirom na procijenjeno postojanje i intenzitet poremeaja u ponaaanju od strane razrednika i odgajatelja i stavova prema obrascima rjeaavanja sukoba i stavova prema nekim obilje~jima sukoba ili ponaaanja u sukobu. Testirane su dvije hipoteze koje imaju svoje uporiate u teorijskom dijelu rada. Mlade s i bez poremeaja u ponaaanju, a niti one na razli itim razinama poremeaja u ponaaanju ne mo~emo diferencirati, niti prepoznati prema stavovima o neefikasnim obrazacima rjeaavanja sukoba: ekanje, pristup brzih rjeaenja i pobjeivanje niti prema stavovima prema nekim obilje~jima sukoba ili ponaaanja u sukobu koji opisuju takve obrasce. Pokazalo se da na temelju po~eljnih stavova prema efikasnim obrascima rjeaavanja sukoba i stavova prema nekim obilje~jima sukoba ili ponaaanja u sukobu koji opisuju takve obrasce mo~emo djelomi no prepoznavati one mlade koji nemaju nikakve poteakoe na planu socijalnog ponaaanja. Ti stavovi o suradni kom rjeaavanju sukoba su opisani varijablama koje su latentnom i parcijalnom analizom izlu ile podjednake rezultate. Radi se o pozitivnim stavovima o obostranoj suradnji u sukobu kroz miroljubiv dijalog u otvorenom i konstruktivnom komunikacijskom procesu s empati noau za tue osjeaje i potrebe. Zadovoljavajui znanstvenu i aplikativnu svrhu istra~ivanja ovakvi rezultati usmjeravaju na osmialjavanje i planiranje prevencije razvoja poremeaja u ponaaanju kod mladih kroz protektivne faktore, ato je poznato u dosadaanjoj praksi. Summary Interpersonal conflicts could be seen as the moving force of personal development and social evolution. As such, they influence the level of the success of social integration and positive development of all generations, including young people, especially those with problems in behaviour. An empiric research has been done on 871 examinees - vocational school students from Rijeka and Opatija and inmates of homes for social care from the same region, all aged between 14 and 21, of both genders. The problem of relations and differences between levels of social behaviour was analysed through hi-square tests and discriminative analysis, in regard to the existence and intensity of problems in behaviour, as well as attitudes towards working out conflicts and attitudes towards some characteristics of conflicts or behaviour in conflicts, which was estimated by teachers and youth counselors. Two hypothesis which have foothold in theoretical part of the work were tested. Young people with and without problems in behaviour, or those at different levels of problems in behaviour, can not be differentiated nor recognized according to the attitudes on inefficient forms of solving conflicts: waiting, quick solving approach and winning, nor according to the attitudes to some characteristics of conflicts or behaviour in conflicts which describe such forms. It is evident that based on the desirable attitudes towards effective forms of conflict-solving and attitudes towards some features of conflict or behaviour in conflict which describe such features, we can partly recognize those young people who have no difficulties in social behaviour. Those attitudes on cooperative conflict-solving are described by variables which have, in both latent and partial analysis, given much the same results. It is a question of positive attitudes on mutual cooperation in conflict through peaceful dialogue in an open and constructive process of communication which involves empathy for other peoples feelings and needs. Accomplishing the scientific and applicative purpose of the research, these results aim on thinking out and planning prevention of the development of problems in behaviour in young people through protective factors, which is known in experience so far. 11. PRILOZI dentifikacijski broj:...................... Upitnik za u enike (iz upitnika "Konflikt) Drage djevojke, dragi momci! obraamo vam se s molbom za pomo u znanstvenom istra~ivanju problema -konflikata (sukoba) u kojima se povremeno nau mladi ljudi. zanimaju nas vaaa iskustva u vezi s time. Istra~ivanje je anonimno, tj. ne morate se potpisati. va~no je da su vaai odgovori istiniti, tj. iskreni. Svaki iskreni odgovor je to an odgovor. Na postavljena pitanja odgovara se krajnje jednostavno. Potrebno je samo zaokru~iti jedan od ponuenih odgovora ili na predvieno mjesto upisati odgovor. Unaprijed vam zahvaljujemo na suradnji. Anketari Godina roenja............................ Spol.................... Mjesto roenja a) selo b) grad c)neato izmeu sela i grada Mjesto u kojem si najdu~e ~ivio/~ivjela a) selo b) grad c)neato izmeu sela i grada Zanimanje Tvoje majke............................... Zanimanje Tvojega oca................................ Sljedea se pitanja odnose na konflikte meu ljudima u kojima se ina e svaki ovjek ponekad nae. Sukobi mogu biti razli iti npr. jedan ovjek protiv drugoga, jedan ovjek protiv skupine ljudi, ili pak jedna skupina ljudi protiv druge skupine. Razli iti ljudi nastoje sukobe rijeaiti na razli ite na ine. Izgleda ipak da se ovjek s vremenom navikne ponaaati po nekoj svojoj stalnoj aemi, u nekom svome stilu, pa se gotovo na isti na in ponaaa u svim sukobima bez obzira na to s kime je u sukobu, gdje, zbog ega i tako dalje. Zanima nas kakvo je Tvoje iskustvo i ato mislia o svemu tome. Zaokru~i samo jedan odgovor. 1. Je li dobro ekati da vrijeme u ini svoje, pa da se sukob pomalo zaboravi? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loe d) to je gotovo uvijek loe e) to je uvijek jako loe 2. Je li dobro bilo kako zakrpati, tj. izgladiti sukob? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loe d) to je gotovo uvijek loe e) to je uvijek jako loe 3. Je li dobro nastojati do kraja pobijediti (poraziti) suparnika u sukobu? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loae d) to je gotovo uvijek loae e) to je uvijek jako loae 4. Je li dobro pogaati se sa suparnikom u sukobu, tj. tra~iti neko srednje rjeaenje (kompromis) u kojemu e svaka strana morati malo popustiti? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loae d) to je gotovo uvijek loae e) to je uvijek jako loae 5. Je li dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba obje strane iziu zadovoljne? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loae d) to je gotovo uvijek loae e) to je uvijek jako loae Je li mogue da od jednog te istog sukoba obje sukobljene strane imaju koristi? a) to je uvijek jako dobro b) to je gotovo uvijek dobro c) to je ponekad dobro, a ponekad loae d) to je gotovo uvijek loae e) to je uvijek jako loae Dalje su navedene razli ite re enice o sukobima i svaama. Zaokru~i za svaku tvrdnju "SLA}EM SE" ako se s njom sla~ea ili "NE SLA}EM SE" ako se s njom ne sla~ea. Ako Ti se teako odlu iti, ipak odaberi odgovor koji prete~no vrijedi za Tebe. 1. Mirno rjeaavanje sukoba zna i da ja popustim, a drugi dobije ato hoe. a) sla~em se b) ne sla~em se 2. Sukob je najbolje prekinuti u samom po etku. a) sla~em se b) ne sla~em se 3. Nakon svae, netko je nesretan. a) sla~em se b) ne sla~em se 4. U sukobima obje strane mogu pobijediti. a) sla~em se b) ne sla~em se 5. Rije ima se sukob ne da rijeaiti. a) sla~em se b) ne sla~em se 6. Kad se priprijeti aakom, sukob se brzo rjeaava. a) sla~em se b) ne sla~em s 7. Potrebno se je viae truditi da bi se sukob rijeaio mirnim putem. a) sla~em se b) ne sla~em se 8. Svaki sukob ima samo jedno rjeaenje. a) sla~em se b) ne sla~em se 9. Treba jednako uva~avati mialjenje svih strana koje su uklju ene u sukob. a) sla~em se b) ne sla~em se 10. Beskorisno je razgovarati s nekim tko tvrdoglavo zastupa suprotno mialjenje. a) sla~em se b) ne sla~em se 11. Djeca nisu u stanju sama rjeaavati svoje sukobe. a) sla~em se b) ne sla~em se 12. Mirnim putem sukobe rjeaavaju kukavice i slabii. a) sla~em se b) ne sla~em se 13. Bolje je pustiti da te netko iskoriatava nego se potui ili posvaati. a) sla~em se b) ne sla~em se 14. Sukob je atetan. a) sla~em se b) ne sla~em se 15. Ako drugi u ine neato da me stvarno razljute tada zaslu~uju batine. a) sla~em se b) ne sla~em se 16. Ne treba se previae obazirati kad te netko namjerno izaziva. a) sla~em se b) ne sla~em se 17. Da bi se rijeaio sukob obje strane trebaju suraivati. a) sla~em se b) ne sla~em se 18. U sukobu se ne smije popustiti. a) sla~em se b) ne sla~em se 19. Kad se posvaam ili potu em ne volim da se drugi umijeaaju. a) sla~em se b) ne sla~em se 20. Nije dobro rei ato ~elim, mislim i osjeam. a) sla~em se b) ne sla~em se 21. Kad hou da netko napravi ato ~elim, u redu je da ga udarim. a) sla~em se b) ne sla~em se  Premda to nije jedino obilje~je suvremenih socijalnopedagoakih trendova  Kada se ka~e pojedinac, ovdje se isklju ivo misli na mladu osobu koja je u razvoju, odnosno na pojedinca mladena ke dobi.  Ovo istra~ivanje nipoato ne tendira davanju kona nih odgovora na pitanje o prepoznavanju rizi nih skupina temeljem prepoznavanja njihovih obrazaca ponaaanja u sukobima. Ambicija ovog istra~ivanja svodi se na pokretanje jednog u nizu pitanja o mogunosti upotrebe interpersonalnog sukoba, koji je tek jedan od aspekata komunikacije meu mladima, kao mogueg instrumenta za unapreivanje socijalnopedagoake prakse. Ovdje, a i u daljnjem tekstu se uz izraz "razine ponaaanja, odnosno poremeaja u ponaaanju" operacionalno misli na kontinuum progrediranja ponaaanja prema sve te~im poremeajima (od nepostojanja tih poremeaja, preko prepoznavanja rizika, pa bla~ih ili te~ih poremeaja u ponaaanju)  Valja rei da se, u operacionalnom smislu, izraz "razli ite razine poremeaja u ponaaanju" uklju uje u sebi i pojam rizika za razvoj poremeaja u ponaaanju koji je kao takav prezentiran procjenjiva ima u Upitniku za nastavnike/odgojitelje, a ovdje predstavlja prvi od tri mogua razvojna stupnja poremeaja u ponaaanju  Ti efekti doprinose razlozima vezanim uz sve velike kriminoloake teorije, ali i meusobnom utjecaju i interakciji za nastanak kriminaliteta. Usljed toga se dramati no poveava rizik za kraenje zakonskih normi (Agnew, 2003)  Jasno, kod mladih s poremeajima u ponaaanju postoji joa itav niz obilje~ja koji ih diferenciraju od populacije bez poremeaja, a po kojima se oni etioloaki i fenomenoloaki razlikuju  U ovom bi kontekstu pojam kompetencije bio subordiniran pojmu otpornosti kao sveobuhvatnijem pojmu pod kojim se smatraju sve biopsihosocijalne osobine i obilje~ja li nosti proizaale utjecajem tijekom cijeloga ~ivota, uklju ujui i prenatalno doba, a koje svojim interakcijskim meudjelovanjem podr~avaju sveukupni zdrav razvoj pojedinca. Istovremeno bi se pod kompetencijom smatrale one nau ene osobine, ste ene isklju ivo iskustvom, a koje imaju zadau omoguiti pojedincu zdrav psihosocijalni razvoj. PAGE  PAGE 15  *$*,.< <H22f:g:o:w:x:y::; ;;"C$C$K&K(K*KxN\\]*]de,n.n~z}0ޓFJ@t^b²>HVW&]8]$\B*5mH mH CJ mHCJmHCJj0JUmH66mH 5CJ mH5mH5mH6CJ5CJ(5CJ5CJ45CJ H *,.02468:<>@BDFHtvxz $dh@&dh@& $dh@& *,.02468:<>@BDFHtvxz "$2,.02468:< ` 3^ "$2,.02468:<$dh@& $dh@&dh@& $dh@& @&$@& $7dh@&$dh@& ` 3rU@&@&@&rUnp,V(B !T"##l$>%%&Z'(e(( )})~)*X+,,-8../)000=111H222^3_33(444567789e:f:g:h:i:j:k:l:m:n:o:w:x:y:IZ Rnp,V(B !T"##l$>%%&Z'(e((O@&@& 9r ( )})*X+,,-8../)000=111H222^3_33(444567O7789e:f:g:h:i:j:k:l:m:n:o:w:x:y::; ;;;$7dh"$$l   $$$$$dhy::; ;;;ADF$K(K*KxNY\\\\\\\\\]](]*]bdegdh$dh7$dh$7dh $7dh $ & Fdh~<>hr*ZlpX^ 6FXt&FH zdn!B$$$h%%p*,-5<FJQVVVWWý>v Y   Y  Y 2 ~   6 oChr*ZlpX^ 6FX $ & FYdh$7dhdhdhdht&FH zdn!B$$$h%%p*,-5<$dh$dhdh$7dh<FJQVVVWWRZ\cddpeeeeeeP-$$l039 $dh$$7dh$dhWRZ\cddpeeeeeeeeeeef f:ffffxl"mbnoDrx.0p@>~$~Ў\Θ>ЬĭDԱֱ X   X X!=YX        =eeeeeef f:ffffxl"mbnoDrx.0p@>~$~Ў $ & Fdh$7dh1$$l039  Ў\Θ>ЬĭDԱֱ   $ & FXdh$7dhhdh7 $7dh\(()x)f<ABBvK'':'d/QSeehhXjZjllmmyy4z}}TVЄ JCJmHmH OJQJ6mH6mH5mH5CJ mH 5W &P8V X T^2: "%((( ))x)*,3d57p8V:f<=ABDJFHIvK>QHSSNTTUW[]]]_`ceTfqhij\lorz LlҕPnp       cgR&P8V X T^2: "%((( )$dhdh7 ))x)*,3d57p8V:f<=ABDJFHIvK>QHSSNTTU $ & Fdh $T7dh$7dh $dh$dhUW[]]]_`ceTfqhj\lorz LlҕPn$dh$ $dh$dh$7dhnprtvxz|֧0vnȱT޲Z87dh $ & Fdh$$dh$7dh7dh$dhprtvxz|֧0vnȱT޲Z8غtjBt:(|:x|J\F  z,>ý                                           l;8غtjBt:(|:x|J\ $ & Fdh$7dh $ & Fdh$dh7dh\F  z,>,| $&$dh$ $7dh$$dh$7dh $dh $$7>,| $&(*Z2 & 0$%'''' ' '''':'<'>'T'V'F*d/2p59,=D>CE$G\HVKNQSVXYZ[\^<___&b8beehhZjjllm                        L&(*Z2 & 0$%'''' ' ''$7$dh$7dh"$$l J!''':'<'>'T'V'F*d/2p59,=D>CE$G\HVKNQSVZ[7 $7dh$7dh$dh[\^<___&b8beehhZjjllmmppfqqHuv$ $ & Fdh$dh $ & Fdh$dh $ & FdhmmppfqqHuvVwwx\xy4z}~VЄ VX(Nʕ\֗<֚r$ڞR<¼2~h̕" [             B                        4vVwwx\xy4z}~VЄ VX $ & F dh7$7dh $7dh$dh $ & Fdh(Nʕ\֗<֚r$ڞR<¼2~h7 $ & F"dh$dh $ & Fdh$7dhDx& T JxzJL024PH    &(>&(Tz^8!" $   $   $  $   "   "   "  NDx& T Jxzdh$$dh$7dh & F"7 7JL024($7dh0$$l0  dh$0$$l0   &(&(!&&((6F&*prDF  H02l<$& >4|5CJ 5CJ$mH>* j0JU5mH 5CJ mHmH 6565mHCJmHRPH    &(|xϴ$7dhdh$0$$l0  >&(T<gt0$$l0  0$$l0  dh$2$$l0   z^8!"&(8,`/<3v5x5z5667:AG,J$dh7dhdh7dh & F$7$7dh"&(8,`/<3v5x5z5667:AG,JQ,SU XZ_ ceg:krln`ooppqrtxxzz8}(F¤§³ijƳȳʳ̳γг&(fghijklmnopqrscJ,JQ,SU XZ_ ceg:krln`ooppqrtxxzz8}( $dh   $dh $dh$7dhF¤§³@&$dh$7dh$7$dh7dhdh³ijƳȳʳ̳γг&(*pr602 &V $ & FUdh$hdhdh dh@& 9r dh@&@&(*pr602 &VJLH  &  <>4|   T !&"V"X" #6#8##$  g U  U KRQVJLH  &dh$dh$dh $dh$hdh$dh$hdh $ & FUdh  <$dh<>4|   T !&"V"X" #6#-$$l09!$@&$7dh $7dh$dh| T !&"V"X" #6#8##$$$$$%%%&&&d'''L(|(~(*)X)Z)***H*J*Z**,(,,--..H....N/n/o///////////////////////////////// 0000&0(040:0B06CJCJ 56CJ5CJ5]6#8##$$$$$%%%&&&d'''L(|(~(*)X)Z)*ѴѸѸ$-$$l09!$$$$$%%%&&&d'''L(|(~(*)X)Z)***J*K*Z**'+,,,---..G.H......M/N/O/\/]/m/n/o///////////////////////////////////// 0000&0(040:0B0F0  _***J*K*Z**'+,,,---$$l09!$ $d$@&/$$l09!$ --..G.H......M/N/O/\/]/m/n/Ѭ$$7-$$l09!$-$$l09!n/o////////////|zL0$$l6$$N$$lr ///////////X\`N$$lr$$N$$lr //////////////// 0000``TN$$lr$$0&0(040:0B0F0N0P0R0P\X7N$$lrN$$lr$$ B0F0N0T<V<<>=@=f=h=v=~==========IIJJJPJVJXJ\J]JcJfJjJkJqJuJzJ{JJJJJJJJJJJJJJJJNNOPPP P"P0P8P>PSSFTTTUUUUU"U,U.UVU\UdUUPVZVbVlVnVxVVVV 5B*CJ 5B*CJ B*CJB*55CJCJZF0N0P0R0H4z7R9X<Z<<<===<=>=@=J=T=X=b=f=h=v=~============BFXHZHIIJJPJVJXJ\J]JcJfJjJkJqJuJzJ{JJJJJJJJJJJJJJJJJJ8KNN^OPPP P"P0P8P>P@PBPSSFT8 ZR0H4z7R9X<Z<<<===<=>=@=J=T=X=b=f=PN$$lr$$7$7dhf=h=v=~==========d`$$N$$lr ===BFXHZHIIJJPJVJXJss$$ tr pRd tr pR77dh$7dh7N$$lr XJ\J]JcJfJjJkJqJuJzJ{JJJJJ8}@}@}@8$$lFn8$$lFn$$ tr pRJJJJJJJJJJJJJ<8}8$$lFn8$$lFn$$ tr pR JJNN^OPPP P"P0P8P>P<8$$lF }$$ tr pR tr pR$e $dh$ tr pR >P@PBPSSFTTUUU$$ tr pRd tr pR$dh$ tr pR8$$lF } FTTUUUUU"U,U.UFUVU\UdUfUhUjUUPVZVbVlVnVxVVVVVVVVVVVYYYYZZZZZZZZZZZ[ [([.[6[8[R[X[`[b[h[``XaZa¾  8  <  ?  G  ST  Y  ]  bc  g  j  o?UUU"U,U.UFUVU\UdU<}p8$$lFpx4S$$ tr pR8$$lFpx4S dUfUhUjUUPVZVbVlVnVxVVVx<8$$lFOB2nS$d$7dd@&8$$lFpx4S VVVVVVVVVYYYY|}}vqkkd@&d$@&$7d8$$lFOB2nS$d$8$$lFOB2nS VVVVbFbPbRbfbnbxbzbbbbbbbbbeefbfiiuuxxbydyyyrzvzD(*JLbdHJ†Ć,.mH 6CJ >*5CJ5CJ]YZZZZZZZZZZZ[ [LvTv\8$$lFO8$$lFO$$ tr pR7d [([.[6[8[R[X[`[b[h[``T}pia7d@&$7@& tr pR8$$lFO8$$lFO$$ tr pR `XaZaabb(b*b>bFbPbRbfbnbPxP8$$lFj bR8$$lFj bR$d$7dd@& Zaabb(b*b>bFbPbRbfbnbxbzbbbbbbbbbbeeeeehhiiijj»~yvvvqlgeee`ee& BC  H  L  YZ  ^  a  op  u  y              "nbxbzbbbbbbbbbbeeX\}vv$@&$7d8$$lFj bR8$$lFj bR$d$ eeeehhiiijjj*m,m\mooo|r~rfuhuxxtzdhhdh & F&dhdh7dh$dh$@&jj*m,m\mooo|r~rfuhuxxtzxz{{x|,}} ~~6^*LdJĆ|vpj b   b   b   b   b   b   b   b  b  ,   ,   ,   ,  ,  `   `   `   `   `  `  &   &   &  (tzxz{{x|,}} ~~6^*Ld $ & Fbdh  & F,dhdh7dh $ & F`dh7dhdJĆ.RThzRn $dh  & FN $7dh  $ & Fbdh Ć.RThzRn24.0h0\^Ԛ֚zľ}yt  WX  ]  a  ef  j  m  r N  N  b   b   b   b   b   b   b   b  b  b  b  b  ,PRRT4t0\^Ԛz›ě̛ΛЛܛ"$,.0ʣΣУ֣أڣ &(CJmH 5CJmH 5B*CJB*CJ5CJCJ5mH>*mH5mHmH T24.0h0\^Ԛ֚z$$7d $7dh$7dh$dh$dh $dh  $dh ěΛЛܛ8@888$$lF +3nn$$:$$lF +3nněΛЛܛ$.02z|ڢܢʣУأڣ (*NRZ\֤ޤ$.02ʧ:pTB  F  IR  V  Y  k   0  3  9:  >  A  GH  M  Q;$.02z|ڢܢP{q{jhd $dh tr pR8$$lF +3nn8$$lF +3nn$$ ܢʣУأڣ (*NR@`d8$$lF}]Nn8$$lF}]Nn$$(*NPRXZ\֤ܤޤ"$,.02lp HLp FNPZ*N"`dflnp5mH 5OJQJ5CJ5CJ$5CJ CJ5mH 5B*CJCJmHB*CJ 5CJmHCJPRZ\֤ޤ$.02$8$$lF}]Nn8$$lF}]Nn$$2ʧ:pTL$7dh7$d $7d 7$Lbdrt @FNPpX @\^  `(*LN>           Obdrt $$@&$@&@& tr pRddd$ddhdh@FNPpp|Ɣ $ddh@& $ddh@&d@&$$@&$@&8$$lF , X @\^  `d$ddh $ddhddh $ddh  $ddhdh $ddh@&(*LN>`fnpl8$$lF , $$@&$@&@&dd@&@&d>`fnp$,.RX`bd      !"!"$"(")"<"?"C"D"b"f"k"l""""""""""#(n())))n*+(+   +,-  bc  h  l              <$,.RX`bdƠph}@&8$$lF , $$@&$@&8$$lF , "$*,.RVX^`bd"$     !!"#"$"'"(")"<">"?"B"C"D"b"e"f"j"k"l""""""""""""""f%%n()))))n*(+,+.+4+6+8+^+b+d+j+l+n+++++++OJQJmH5CJ(55mHCJ 5CJmH 5B*CJCJmHB*CJTd      !"!"$"(")"<"?"C"l8$$lF\ , $$@&$@&@&$$$ddh@& tr pRC"D"b"f"k"l""""""""""Ơxp}@&8$$lF\ , $$@&$@&8$$lF\ , "n())))n*+(+.+6+8+^+d+l+l8$$lF\ , $$@&$@&@& R@&@& $ddhd tr pR(+.+6+8+^+d+l+n+++++++++,&,0,2,4,4455p56*60686:6`6f6n6p666666666 7(7274767:;<;>;b;d;;E<V<Y<]<^<q<t<x<y<<<<<  :;  @  D  XY  ^  b            Bl+n+++++++++,&,0,2,4,Ơxpy @& R8$$lF\ , $$@&$@&8$$lF\ , +++++++,$,&,.,0,2,4,144445n5p5*6.6066686:6`6d6f6l6n6p6666666666666 7&7(7072747678;:;B;`;d;;;V<X<Y<\<]<^<q<s<t<w<x<y<<<<<<<<<<<<<<mH55mHOJQJOJQJCJ 5CJmH 5B*CJB*CJCJmHT4,4455p56*60686:6`6f6n6l8$$lF\ , $$@&$@&@&@&@&d n6p666666666 7(7274767Ơxp}@&8$$lF\ , $$@&$@&8$$lF\ , 67:;<;>;b;d;;E<V<Y<]<^<q<t<x<l8$$lF\ , $$@&$@&@&@&@&$ddh@& tr pRx<y<<<<<<<<<<<<<<Ơxpy @& R8$$lF\ , $$@&$@&8$$lF\ , <<<<<<<<<<7=AAAA(CBEDE FpFFFFFFFFFF&KVLXLLMMMMMMMMMMRRRtSSS}                               0<<<<<<<AAA>EBE FFFFFFFFFFFFFGVLXLV\^fhjl*.46>@CJmH mH CJmH5mH 5B*CJ5CJB*CJCJWȒʒ̒pr ^pxYT8$$lF t d$@& R d@& Rd@& tr pR$dh@&8$$lF t \̠Π$*2 d@& Rdh@& tr pRdh@&$dh@&8$$lF t d$@& R 24JR\^`T}un}jdh$dh@&8$$lF t d$@& R8$$lF t r§ħ(ެTwrhh $dh@&@&8$$lF t8$$lF t d$@& R d@& R ެ,4>@V^hjl(*.6@BX`jlnZ    6>HJN46Rdlvxξ                Dެ,4>@V^hjlTk8$$lF t8$$lF t d$@& Rd@& tr pR@& l(*.6@BX`jT8$$lF t d$@& R d@& R t@& $Tdh@&  $dh @X^`hjlnXZ  V 6<>FHLN2 djltvLRT\^`v|~ 6<>FHJL"5mH5mH 5mH 5B*CJ5CJB*CJCJYjlnZYL8$$lF t d$@& R d@& Rd@& tr pR$dh@&8$$lF t    @& tr pR$dh tr pR@&8$$lF t d$@& R  6>HJN46TqiiXXd@& tr pR$dh@& tr pR8$$lF t d$@& R8$$lF t RdlvxTqld$dh@&8$$lF t8$$lF t d$@& Rd@& tr pR :LT^`v~f   6>HJLd"2TV,:ѿљ  s                                  2:LT^`v~T:$$lZFp\ t d$@& Rd@& tr h $dh f   6hT8$$lF t d$@& R d@& R$dh@&8$$lFp\ t 6>HJLd"2TV dh@&dh@& dh@& $,dh$dh$dh@&8$$lF t d$@& R"02V:<RVX\^dfjlprx|~%&'()+,-./03459:?@EFJKOPUVcdefgijklmnqrswx|}5CJ 5CJmH 5B*CJB*CJCJCJmH55mHmHCJmHTV,:<RX^$d$$l֞p\  X X88$@&@&7@& $7dh:<RX^flrz|~ %'),.0345:@FK|yyyyywyyyyyyywyyyyy                 "  *+  0  5  :  @  E  J  KL  P  S  V  Z  ]  `  kl.^flrz|~$$$$@&$@&d$$l֞p\  X X88$ t$@&d$$l֞p\  X X88 $$@&$@&d$$l֞p\  X X88%'),.03X$$@&d$$l֞p\  X X88345:@FKPU$$@&$$$@&d$$l֞p\  X X88KPUVcegjlnqrsx} pr6Rv$0<JL\`flrx       XUVcegjlnqp$$@&d$$l֞p\  X X88qrsx}$$@&$$$@&d$$l֞p\  X X88 "$.0:<HJL\^`dfjlprvx~mH5mH6B*OJQJB*B*CJCJCJmH 5B*CJ5CJUp$$@&d$$l֞p\  X X88$$$@&d$$l֞p\  X X88eWP@& @& l;"$$l `  $@& l;@&d$$l֞p\  X X88 pr6Rv$@&@&@&@&@&@&$d$$@&d$$l֞p\  X X88$0<J$$$@&d$$l֞p\  X X88JL\`flrxl$$@&d$$l֞p\  X X88$$$@&d$$l֞p\  X X88 !"#02345678:<=?DEJKPQWXY`bcefijmnqruwx|}:mHOJQJB*CJCJmHCJ 5B*CJ5CJY "#012468;<=>?EKQXY`cfjnrvwx}X!r(t()) )<)`)~)))þ  n  {                 K`$$@&d$$l֞p\  X X88 "$$$@&d$$l֞p\  X X88"#012468;d$$@&d$$l֞p\  X X88;<=>?EKQXt$$$$@&d$$l֞p\  X X88XY`cfjnrvx$$@&d$$l֞p\  X X88vwx}$$$@&d$$l֞p\  X X88XkeY $dh@& "$$l ` $ @&d$$l֞p\  X X88:t))))))))))))))))))))))** ****$*&*2*4*6*F*H*J*N*P*T*V*Z*\*`*b*h*j*l*n*v*x*******************************++5CJ 5B*CJCJB*CJCJmH OJQJmH5mHmHWX!r(t()) )<)`)~)))$@&$d@&$d@& $dh@&$d@&$@& $dh@&))))))))))))***&*4*6*F*J*P*V*\*b*j*l*n*x*******************++"+$+>+B+F+L+P+T+Z+\+^+j+t+++++++++++++++++  >  C  DE  I  M  Q  U  X  [  fgL)))))))))$$@&d$$l֞p\  X X88))))***&*4*$$$@&d$$l֞p\  X X884*6*F*J*P*V*\*b*j*l$$@&d$$l֞p\  X X88j*l*n*x******$$$@&d$$l֞p\  X X88*********X$$@&d$$l֞p\  X X88******++"+$$$$@&d$$l֞p\  X X88+++ +"+$+>+@+B+D+F+J+L+N+P+R+T+X+Z+\+^+h+j+r+t+~++++++++++++++++++++++++++++,,,,,,(,*,,,,,j-1222==>>>>>>>>>>>>>>>>>>OJQJ5mHmHCJB*CJCJmH5CJ 5B*CJX"+$+>+B+F+L+P+T+Z+p$$@&d$$l֞p\  X X88Z+\+^+j+t+++++$$$@&d$$l֞p\  X X88+++++++++x$$@&d$$l֞p\  X X88+++++,,,*,$$$@&d$$l֞p\  X X88+,,,*,,,.,R,|,,,,j-122222==>>(>D>h>>>>>>>>>>>>>>? ??"?.??N?T?Z?`?f?l?t?v?x??????????????????@ @@@@@*@,@-@/@1@3@6@7@8@        V*,,,.,R,|,,,,j-1jaUS $ddh@&$d@&"$$l|$d$@&@&d$$l֞p\  X X88 122222==>>(>D>h>>>>$@&  tr pR @& $dh@& @&@&$d@& $ddh@&>>>>>>>>>$$@&d$$l֞p\  X X88>>>? ??"?.?>?? ??? ?"?,?.?:??N?R?T?X?Z?^?`?d?f?j?l?r?t?v?x???????????????????????????????@@@ @@@@@@@@*@+@-@.@/@0@1@2@3@5@6@7@8@<@>@C@D@I@J@O@P@V@W@CJB*CJCJmH5CJ 5B*CJ\?N?T?Z?`?f?l?t?p$$@&d$$l֞p\  X X88t?v?x???????$$$@&d$$l֞p\  X X88?????????`$$@&d$$l֞p\  X X88????@ @@@@$$$@&d$$l֞p\  X X88@@*@,@-@/@1@3@6@h$$@&d$$l֞p\  X X886@7@8@=@>@D@J@P@W@$$$$@&d$$l֞p\  X X888@=@>@D@J@P@W@X@_@b@e@i@m@q@u@v@w@|@@@@@@@@@@@@@ARBE@JfKhKjKKKRRRRRRRR S$S2S4SJSPSVS^SfSnSvSxS                          E       :W@X@_@b@e@i@m@q@u@x$$@&d$$l֞p\  X X88W@X@_@a@b@d@e@h@i@l@m@p@q@t@u@v@w@{@|@@@@@@@@@@@@@@@@@RBE@JjKKR2S4SJSNSPSTSVS\S^SdSfSlSnStSvSxSzSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSS5mH OJQJmHmH5OJQJmH5CJ 5B*CJCJB*CJCJmHTu@v@w@|@@@@@@$$$@&d$$l֞p\  X X88@@@@@@@@RB\U@&"$$l, $@&  k @&  kd$$l֞p\  X X88RBE@JfKhKjKKKRRRRRRRR S$S2S$@&@& $dh@&@&@&@& $dh@&2S4SJSPSVS^SfSnSvS$$@&d$$l֞ F> hnnnvSxSzSSSSSSS$$$@&d$$l֞ F> hnnnxSzSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTT!T"T)T+T-T0T2T5T8T9T:T?TDTJTPTVT]T^TkTmToTqTsTvTyTzT{TTTTTTTTTTTTTTTTĿ  J  KL  P  S  V  Y  \  _  gh  o  u  {        @SSSSSSSSSp$$@&d$$l֞ F> hnnnSSSTTTTT!T$$$@&d$$l֞ F> hnnnSSTTTT TTTTTT T!T"T)T*T+T,T-T/T0T1T2T4T5T7T8T9T:T>T?TCTDTITJTOTPTUTVT\T]T^TkTlTmTnToTpTqTrTsTuTvTxTyTzT{TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTCJB*CJ5CJ 5B*CJCJmH\!T"T)T+T-T0T2T5T8T\$$@&d$$l֞ F> hnnn8T9T:T?TDTJTPTVT]T$$$@&d$$l֞ F> hnnn]T^TkTmToTqTsTvTyTp$$@&d$$l֞ F> hnnnyTzT{TTTTTTT$$$@&d$$l֞ F> hnnnTTTTTTTTTx$$@&d$$l֞ F> hnnnTTTTTTTTT$$$@&d$$l֞ F> hnnnTTTTTTTTTTT U%U&U'UVlXnZ\_chhh0hPhkkJlLl^ltllllllllllllllllmmmm m.m0m>mDmJmPmRmTm`mlmzm|mmmmmmmmmmmmmmmmmnn"n$n&nJnpnnnIJ       XTTTTTTT$U%U&U\J]fhh0hJllllllllllllllllllllllllmmmmmmm m,m.m0m>mBmDmHmJmNmPmRmTm^m`mjmlmxmzm|mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmB*CJCJ5mH OJQJmHmH 5B*CJ5CJXTTTT U%U&U'UVlXe^RR $dh@&7@&"$$l, $@&  k@&d$$l֞ F> hnnn lXnZ\_chhh0hPhkkJlLl^ltll$$ $dh@&dh@&@&@& $dh@& $7dh@&lllllllllll`oTjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  lllllmmmm m.m0m>mPoTjjjD$$C$$l\ $$$C$$l\  >mDmJmPmRmTm`mlmzm|mmmmTjXC$$l\ $$$C$$l\ $$ mmmmmmmmmmmmmTjPTC$$l\ $$$C$$l\ $$ mmmmnnnn n"nvvz}}}}}}}}}}}}}}}} ~ ~~~$~&~*~,~2~4~6~8~B~D~N~P~\~^~`~n~r~t~x~z~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ &(*,68BDPRTB*CJ55CJ 5B*CJCJ^mmnn"n$n&nJnpnnnnn2oq~~ $7dh"$$l  $$$C$$l\ $$$nnn2oqPtvvvvv||z}|}}}}}}}}}}}}} ~~~&~,~4~6~8~D~P~^~`~n~t~z~~~~~~~~~~~~~~~~ (*,8DRTVXZ\^`4•ؕ cqPtvvvvv||z}|}}}}}}`C$$l\ $$7$7dh  $$@ 7$77 $7dh}}}}}}}} ~~~&~,~TjPC$$l\ $$$C$$l\ $$ ,~4~6~8~D~P~^~`~n~t~z~~~TjDTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ~~~~~~~~~~~~~XjTC$$l\ $$C$$l\ $$$ ~~ (*,8DRPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ RTVXZ\^ojjj$$C$$l\ $$$C$$l\  TV\•ؕޕ *0268>@BDNPZ\hjlz~Җ֖ؖږܖ  "$*,2468BDNP\^:<RXZ5CJB*CJ5 5B*CJCJ^`4$$7dh$$7$77 $7dh$"$$l/  •ؕ \oTjjj$$C$$l\ $$$C$$l\   *28@BDP\jlzҖؖܖ $,468DP^`bRXZ,:<RZbjlnz̢آ  $24NR c*28@BDP\jlzPoTjjjD$$C$$l\ $$$C$$l\  zҖؖܖTjXC$$l\ $$$C$$l\ $$ ܖ $,46TjPTC$$l\ $$$C$$l\ $$ 68DP^`bRz$7dh$dh"$$l/  $$$C$$l\ $$$ XZ,:<RZbj`$$C$$l\ $$ $77dh$$pZ`bhjlnxzʢ̢֢آ  "$024NPRVX\^`blnxzʣ̣أڣX@xz55CJ 5B*CJCJB*CJ]jlnzToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  ̢آ  ToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  $24NRX^`bnzXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ RX^`bnẓڣܣޣ(bdf4VXz@BTjxz¯ЯүĿ                                ]no 4ẓڣPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ڣܣޣ(bdf4qq$  Jdh $7dh"$$l/  $$$C$$l\  VXz@BTjxz\$$C$$l\ $$dh$7dh  J$(  J ¯ЯүToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  ¯ίЯү "$268<>BDFHRT^`lnp°İư԰ڰܰ  $&(8<>5B*B*CJCJ 5B*CJ5CJ\"$28>DFHT`npİư԰ܰ>d R &(8>FNPR^jxz    ]"$28>DFHToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  HT`npXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ İư԰ܰPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ >d Rt$7  $7dh u"$$l/  $$$C$$l\  }`x$$C$$l\ $$7dh $77dh $7dh$$(  $    &(8>FNTjPC$$l\ $$$C$$l\ $$ >DFLNPR\^hjvxz  *028:@BDFPR\^jl^b "$8:@BFHNPRT^`j 5CJmH CJmH 55B*B*5CJ 5B*CJCJB*CJVNPR^jxzToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\   XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$  *2:BDFR^lnp^`b<"$:BHPRT`lz|28<BDFR^ln| DFHZ\$ c *2:BDFR^lPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ lnp^`b{{{oo $  J$&dh  J!"$$l/  $$$C$$l\  b<"$:BHP\$$C$$l\ $$$&dh  J$  J$(  J PRT`lz|ToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  jlxz|0268:<@BDFPR\^jlnz| BDFH 5B*mH B*mH mH B*CJCJmH CJ 5B*CJ 5CJmH UTo@jjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  28<BDFR^XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ^ln|PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$  DFHZ\ ||n$(   $  $7dh$"$$l/  $$C$$l\  XZ$(8:NP\^tv|~ "$(*,.8:DFRTVnprtxz~ 5CJmH 5B*CJB*CJCJmH CJ5B*B*mH 5mH 5U\$&(:P^`v~`$$C$$l\ $$$7$dh $&(:P^`v~ $*,.:FTVptz$J z hj|  "$0fgh ^ToLjjj$$C$$l\ $$$C$$l\   $*,.ToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  .:FTVptzXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ "$HJ xz  fhjz|  "$.0:<HJLXZ^`dfjlnpCJ5mH 5 5B*mH mH 5CJmH 5B*CJCJmH B*CJU$J zss $  J7dh $7dh"$$l/  $$$C$$l\   hj|\$$C$$l\ $$$7 $7dh$  J$(  J  ToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  "$0<JLZ`flnpToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  0<JLZ`flnp| $0>@BDljjlnpr02DZhj$*068:FR`b| cpz|  "$.0<>@Djlhjjnnr02BDXZfhj~5mH 5 5B*mH 6mH B*CJCJmH CJ 5CJmH 5B*CJUp|XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$  $0>PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ >@BDljjln|| $  H$7dh"$$l/  $$$C$$l\  npr02DZhj`$$C$$l\ $ $7dh$$(  HToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  "$(*.0468:DFPR^`bz|  .0TV  n p r 5mH 5mH B*CJCJmH CJ 5B*CJ 5CJmH X$*068:ToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  :FR`b|XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$   0V    p r ln&(*6BPR`flrtv *6DFHl8t,`bd##d$f$h$z$$ b  0V    p u$(  o!$7$7dh"$$l/  $$$C$$l\  p r ln`$$C$$l\ $ $Ud $U7$U(  o! r ln~$&(*46@BNPR^`dfjlprtv (*46B 5CJmH 5B*CJB*CJCJCJmH \&ToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  &(*6BPR`flrtvToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  vXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$  *6DPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ BDFHjl68^`d$f$h$x$z$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%% %%%%%% %"%,%.%8%:%F%H%J%V%X%\%^%b%d%h%j%l%n%x%z%%%%%%%%%%%%% 5B*CJB*CJCJCJmH 5mH 5B*mH mH 5CJmH VDFHl8t,`bdxx$(  J $7dh"$$l/  $$$C$$l\  d##d$f$h$z$$$$$$$$\$$C$$l\ $ $7dh$$(  J$$$$$$$$$$$$$%%%% %"%.%:%H%J%X%^%d%j%l%n%z%%%%%%%%%%%%%%%& &&&&"&.&<&>&@&b&&&&&V',..B/D/7788888888888888999&9,949<9>9@9J9V9d9f9t9x9~9999 c$$$$$$$%%%%ToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  % %"%.%:%H%J%X%^%d%j%l%n%ToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  n%z%%%%%%%%%%%%XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ %%%%%%%%%%%%%&&& &&&&& &"&,&.&:&<&>&@&`&b&&&&&&&T'V'..@/B/D/888888888888888888888899999$9&9*9,92949:9<9>9@9H9J9T9V9b9d9f9r95mH 5mH B*CJCJ 5CJmH 5B*CJCJmH X%%%%& &&&&"&.&<&PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ <&>&@&b&&&&&V',..B/D/s$(  $7 $7dh"$$l/  $$$C$$l\  D/7788888888888\$$C$$l\ $$ $7dh 8888999&9,949<9PoPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  <9>9@9J9V9d9f9t9x9~9999Po@jjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  r9t9v9x9|9~99999999999999999999999999: :::::: :":$:,:.:8:::F:H:J:L:n:p:::::::t;v;DAFABBBBBBBBpIrIvIIIIIIIIIIIIIIIIII5mH 5mH CJ 5CJmH 5B*CJB*CJCJmH X999999999999999 ::: :":$:.:::H:J:L:p:::::v;<FABBBBHrItIvIIIIIIIIIIIIIJJJ J&J.J0J2J>JJJXJZJhJnJtJzJ|J~JJJJJJJJJJJJJJJ KKK"K$K&K2K>KLKNKPKtKKK c9999999999999TjDC$$l\ $$$C$$l\ $$ 999 ::: :":$:.:::H:LjPC$$l\ $$$C$$l\ $$ H:J:L:p:::::v;<FABBBBz$$ $7dh"$$l/  $$$C$$l\ BHrItIvIIIIIIIII`$$C$$l\ $$$dh IIIIIJJJ J&J.JToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  IIIIIJJJJJJ J$J&J,J.J0J2JJHJJJVJXJZJfJhJlJnJrJtJxJzJ|J~JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJK KKKKK K"K$K&K0K2KKJKLKNKPKrKtKKKKKKKFLHLdRfRSSmH B*CJCJmH CJ 5CJmH 5B*CJZ.J0J2J>JJJXJZJhJnJtJzJ|J~JToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  ~JJJJJJJJJJJJJXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ JJJ KKK"K$K&K2K>KLKPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ LKNKPKtKKKKKHLPfRSSSxx$7  o! $7dh"$$l/  $$$C$$l\  KKKHLPfRSSSTT.Y0Y2Y4YYYYYY ZZ$Z,Z4ZZ@ZLZXZfZhZxZ~ZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[$[([.[0[2[>[J[X[Z[h[p[x[[[[[[[[[[[2\4\6\\4mdnfnnn ttttt     XSSTTT,Y4YYYYYYYY Z Z"Z$Z*Z,Z2Z4Z:ZZ@ZJZLZVZXZdZfZvZxZ|Z~ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[["[$[&[([,[.[0[2[<[>[H[J[V[X[f[h[n[p[v[x[~[ 5CJmH 5B*CJB*CJCJCJmH mH 5mH 5 5B*mH VSTT.Y0Y2Y4YYYYYY ZZ$Z,Z4Z`$$C$$l\ $$$7 $U7dh$T$(  o!4ZZ@ZLZXZfZhZxZ~ZZZTjLC$$l\ $$$C$$l\ $$ ZZZZZZZZZZZZZToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  ZZZ[[[$[([.[0[2[>[J[XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ J[X[Z[h[p[x[[[[[[[PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ~[[[[[[[[[[[[[[[[0\2\4\6\TjVjbndnfnnnttttttttttttuuuuuuuu u*u,u8u:uFHTVXfhnp5mH 5 5B*mH mH B*CJCJmH CJ 5CJmH 5B*CJVuuuvvvvv,v.vHVXhpv~đʑ̑Αڑ "$0<JLZbhprt        Yv,v.vHVXhpv~PjPC$$l\ $$$C$$l\ $$ ptv|~‘đȑʑ̑Αؑڑ "$.0:<HJLXZ`bfhnprt~ "$&HJ npr 5mH 5 5B*mH mH CJ 5CJmH 5B*CJCJmH B*CJU~đʑ̑ΑToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  Αڑ "$0<XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ <JLZbhprtLjPC$$l\ $$$C$$l\ $$ t’"$&J  pr ƞܞ *6DFV\bjlnzƟҟ (68FNV^`bnz֠|PRPRd  ^’"$&J xxxl $  H $7dhdh"$$l/  $$$$E$$l\   pr ƞܞ `||$$C$$l\ $$7 $7dh$  H$(  H $  HĞƞڞܞ (*46BDFTVZ\`bhjlnxzğƟПҟޟ  &(468DFLNTV\^`blnxz 5CJmH 5B*CJB*CJCJCJmH \*6DFV\bjTjLC$$l\ $$$C$$l\ $$ jlnzToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  Ɵҟ (XjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ (68FNV^`bnzPjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ֠|s$(dh  J $7dh"$$l/  $$$C$$l\  Ԡ֠NPRNPRbdxzĴƴдҴ޴  "$024@BFHLNRTVXbdnp|~ 5CJmH 5B*CJB*CJCJCJmH 5mH 5B*mH B*mH VPRPRdz\$$C$$l\ $$7 $7dh$$(  JdzƴҴ  $24BHNTVXdp~ƵԵֵ &(*Pvzprtvxֽؽ ""*246BN\^nt| cƴҴToPjjj$$C$$l\ $$$C$$l\    $24BHNTVXToDjjjT$$C$$l\ $$$C$$l\  Xdp~ƵXjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ ĵƵҵԵֵ  $&(*NPtvnpxԽؽ" "(*0246@BLNZ\^lnrtz|5mH 5 5B*mH mH CJ 5CJmH 5B*CJCJmH B*CJUƵԵֵ &PjTC$$l\ $$$C$$l\ $$ &(*Pvzprssg $  $7dh  $77dh$7"$$l/  $$$C$$l\  rtvxֽؽ "$$$&dh  $7  $(   $   "*246BN\`oTjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  \^nt|PoTjjjD$$C$$l\ $$$C$$l\   $&(*46@BNPR^`fhnpvxz|*,.0TV,.0&*55mH B*mH B*mH B*CJCJmH CJ 5CJmH 5B*CJV TjXC$$l\ $$$C$$l\ $$  &(*6BPR`hpxz|,.0`V.0(*&2<>NT\dfht$&4:BJLNZf c &(*6BPR`hpxzTjPTC$$l\ $$$C$$l\ $$ z|,.0`ss$&dh  H "$$l/  $$$C$$l\ $$$ `V.0(*$$$7$7dh  $7$(  H$&dh  H  $&02:<>LNRTZ\bdfhrt~ "$&248:@BHJLNXZdfnprtmH 5CJmH 5CJCJmH CJ]&2<\oLjjj$$C$$l\ $$$C$$l\  <>NT\dfhtPoLjjjD$$C$$l\ $$$C$$l\  LjXC$$l\ $$$C$$l\ $$ $&4:BJLLjLLC$$l\ $$$C$$l\ $$ LNZfprt20~~~ $77dh"$$l/  $$$C$$l\ $$$fprt2024rt:^(>@`*(d LPbtŻzu       2   2   2   2  2  _  @_  _  _  #_   t_ u 0   0   0  0  -.4t8:\^> LNP02fh~46jlTfp r | p r       p    T V   " $     5mHj0JUmHCJmHCJmH OJQJmHCJmH CJOJQJmH5mH Q024rt:^(>@`*7dh & F_dh $7dh & F0dh $77dh $7dh$7dh(d LPbt$ d dh B & & F2dh$02:FPZfhp|68~|wrmhc_              3456  <  B  G  M  QR  X  ]  b  h  lm  s  x  }          $$02:FPZfhp|hlp$$N$$lr< 4 68~"(l$$N$$lr< 4 $ t7"(46>JX^jltRTf | ~ n p 2 r    6 8 j |u W   W   W  W JKLMN  T  V  \  b  fg  m  p  w  }            ,(46>JX^jltld$7N$$lr< 4 $$RTf | ~ n p 2 r    6 8 dh & FWdh & FWdh $77dhdh7dh$7$7$7dh8 j  V  $           8   \  :       & Fd $ & Fcdh dhj  V  $           8   \  :       B D   F Z l   }vttqlgb]         d  d  c   c   c   c   c   c   c   c  c  c  c  c  c   c   c   c   c   c   c   c  c #                 6 8     Z \   8 :   B    F H   & ( X Z    V X        r$ z$ *% ,% % % _& `& a& l& n& x& y& z& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & CJmH CJCJmH OJQJmH55mH mHmH X  B D   F Z l          d$$N$$lr< 4 $d$7        & ( 0 : D N X Z b l v           0 @ V X ` j z           þ{v  ij  o  r  y  ~                                  - & ( 0 : D N X Z b l v        dh$ t7N$$lr< 4 $$    0 @ V X ` j z          hdd$$N$$lr< 4 $        r$ t$ v$ x$ z$ ,% % `& a& l&  $$$$N$$lr< 4 $$       r$ t$ v$ x$ z$ ,% % `& a& l& m& n& y& z& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' #' $' -' 2' 3' <' A' B' K' P' Q' Z' _' `' i' n' o' x' }' ~' ' ' ' ' ſſſſſſſſſſ   Y   OPQ  V  Y  `  eKl& m& n& y& z& & & & & & & xWN$$lr< 4 $$N$$lr< 4 $$ & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' |xN$$lr< 4 $$$$& ' ' ' ' ' ' #' -' 2' 3' <' A' K' P' Q' Z' _' i' n' o' x' }' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( #( (( )( 2( 7( A( F( G( P( U( _( d( e( n( s( }( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( + + + r+ + 4, 6, , 6mH 65mH mH CJmH ^' ' ' ' ' ' ' #' $' -' 2' 3' <' A' B' K' P' Q' Z' _' xxxN$$lr< 4 $$$$_' `' i' n' o' x' }' ~' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' x|N$$lr< 4 $$$$' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( ( #( (( )( 2( 7( 8( A( F( G( P( U( V( _( d( e( n( s( t( }( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( /) + r+ + 6, , >- @- . . . . . . . . I   I   I   I  I  X' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ( ( ( ( ( ( #( |xN$$lr< 4 $$$$#( (( )( 2( 7( 8( A( F( G( P( U( V( _( d( e( n( s( t( }( ( xxx$$N$$lr< 4 $$( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( |xx$$$$N$$lr< 4 ( ( ( ( ( ( ( ( + r+ + 6, , >- @- . $7dh $ & FIdh$dh$7dhN$$lr< 4 $$$$, , <- @- . . . . . . . . . . . / / / / / / (/ */ ,/ ./ 0/ :/ / B/ 3 *4 6 6 >7 7 : A A A A A A A A A I ` Xa w w w w z |   8 ҁ P \ 0 n Θ t ( B D Ʀ \ V V (   & 6mHmH 5mHmH 5CJ mH5CJmH CJmH 66mH U. . . . . . . . . . . . . / / / / */ ,/ 0/ / @/ 8$$$$-$$l0 $$$$dh. . . . . . / / / / */ ,/ 0/ / @/ B/ $3 : 4= A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A D bG I P tW \ Lb e i l w w w w w 8  h 6 R \ ֵ  F "   ]@/ B/ $3 : 4= A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A $dh$dh$dhA A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A D bG I P tW \ $7dh7$\ Lb e i l w w w w w 8  h 6 R \ ֵ  $7dh7dhdh$7dh D F 2 * " j    F n t d  V , 0 $ ' ' ' ' P5 R5 G H O Z ^^ `^ ^ ^ ^ ^ _ ` "` D` a a 2a 4a Ba Xb \b b *c Nc c d &d f g CJmH 5CJmHCJmH CJ5CJ 5CJ mH j0JU5mHmH 5>*6mH 6>*mHmHK F Z d  B  2 . 0 z & $ $ ' ' ' ' ' dh$7dh$dh $ & F"dhF Z d  B  2 . 0 z & $ $ ' ' ' ' ' 3 f: C L O Y `^ b^ d^ f^ h^ j^ l^ n^ p^ r^ t^ v^ x^ z^ |^ ~^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ "` $` a a a Zb \b (c *c d d f [   [   [   [   [  [  "   "   "   "  M' 3 f: C L O Y `^ b^ d^ f^ h^ j^ l^ n^ p^ r^ t^ v^ x^ z^ |^ ~^ ^ ^ ^ ^ ^ $7dh$dh^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ "` $` a a a Zb \b (c *c d d f f h h$ & F[$ & F[f f h h h h i i l l m m Jo Lo p p q q r r t t t t vu xu w w w w 8x :x "y $y y y z z | | ~ ~ ~ ~   l ~xv [   [   [   [   [   [   [   [   [   [   [   [   [   [   [  [  [  [  [  [   [   [  . g g h Lh h h h h i j l l m m Ho Lo Zo o p p q q r $s t \t t t u tu xu u w Z ^ ` X b d  Ƴ 5CJmH CJmH CJ5CJCJmH 5CJmHY& J L E F      l n ʝ ̝ 4  9r d & F[d  & F[ t & F[    l n ʝ ̝ 4 6 Ȟ ʞ 4 6 P R   H J  ȥ ʥ ` b \ ^ < > \ ^ ` ~|vp [  F [  E [  D [  C [  B![  A [  @ [  ? [  > [  = [  < [  ; [  : [  9 [  8 [  7 [  6 [  5 [  4 [  3 [  2,4 6 Ȟ ʞ 4 6 P R   H J  ȥ ʥ ` b \ ^ < > \ d $ & F[d$ & F[ & F[\ ^ ` V X b d ij Ƴ v x  | ~  X Z N h & F[$ & F[d & F[d` V X b d ij Ƴ v x  | ~  X Z N P . 0   2 4 R T ¿{uomg [  Z [  Y [  X [  W [  V [  U [  T [  S [  R [  Q [  P [  O [  N[  M[  L[  K3[  Jz[  I{[  H [  G( t x  :  z ~   Z j & P ܼ , 0 < > N ¾  , 0 4 D V T t ^ h X \  R x v z $ (  2  P   0 CJmH  5CJmH 5 5CJmH CJmH 5CJmH5CJCJmH CJTN P . 0   2 4 R T \ ^ Z \ $ & F[d 9r  & F[ \ ^ Z \ P R x z & (   N P    f h ` b ys [  p [  o [  n [  m [  l [  k [  j[  i[  h [  g [  f [  e [  d [  c [  b [  a [  ` [  _ [  ^ [  ] [  [- P R x z & (   N P    f h $ & F[d & F[d & F[0  < h v ^ b | v . N    H   B  5 7 A B K v z  l p $ ~  , l  & CJmH  5CJmH  5CJmHCJmH 5CJmH 5CJCJmH CJU ` b t v , .     6 7 d & F[d & F[ t v , .     6 7  x z n p   j l { [  [  [  [  [  [  [  [   [  ~ [  } [  | [  z [  y [  x [  w [  v [  u [  t [  s [  r [  q0 x z n p   j l  & F[d & F[dl d f 7 8 G H T H J L N < >     F H D F     : < zt [  [  [  [  [  [  [  [  [   [   [  [  [  [   [  [  [  [  [  [  -l d f 7 8 G H H J $d & F[d 9r  & F[  b f   8 Y H J p N p > p  T    D H j F n  2    8 < x :  X x |  *     D F   5>*55CJ mHmH 5CJmHCJmH  5CJmH CJmH 5CJmH CJmH CJ5CJNJ L N < >     F H D F     : < 8 : d & F[d & F[$ & F[d & F[d$d $ & F[d< 8 : V X z |   N          H! " # Z% & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' '  [  [  [  [  [  [  [   [  L: V X z |  dh 9r  & F[$ & F[  N          H! " # Z% & & & & & & & & $dh$dh $dh$dhdhdh  H! " # & & & ' r' z' ' ' ' "( J+ V+ <, . ~3 3 3 3 3 4 4 5 5 x7 7 9 9 (; @; |; ; = = $N &N N N O O R R *U ,U W W tY vY Z Z ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ _ _ _ _ _ _ 0JmH0J j0JU j0JU 56>*566mH 66mH5CJ mH5B& & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & & ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' r' t' v' x' z' ' ' ' ' "( $( + &, 8, :, <, , , , , B- D- - - - - ^. `. . . . 3 3 3 #4 ?4 ]4 4 4 4 4 4 5 05 X5 u5 5 5 5 5 .6 ~6 6 6 6 8 J8 8 8 9 F9 H9 9 *: f: : : &; (; ; S   S   S   S   S   S  S P' ' ' ' ' ' ' r' t' v' x' z' ' ' ' ' "( $( + &, 8, :, <, , ,  & FS$$$7dd$$$, , , B- D- - - - - ^. `. . . . 3 3 3 #4 ?4 ]4 4 4 4 4 4 5 05 X5 u5  & FSu5 5 5 5 5 .6 ~6 6 6 6 8 J8 8 8 9 F9 H9 9 *: f: : : &; (; ; < << < <  & FS$; < << < < < < > > F? ? ? f@ h@ @ @ A A B B B B ,C C C &D (D D E E lE F F F F F pG rG G \H ^H `H H H 2I I I J J J J J JK NK PK K K >L L L PM RM M $N ^ ^ ^ _ _ _ _ _ _ _  I< < < > > F? ? ? f@ h@ @ @ A A B B B B ,C C C &D (D D E E lE  r  r H r $lE F F F F F pG rG G \H ^H `H H H 2I I I J J J J J JK NK PK K K >L  r H r >L L L PM RM M $N N O R *U W tY Z ^ ^ ^ ^ ^ _ _ _ _ _ h&`#$ r H r 301hP. A!"#$%  [8@8 NormalCJ_HaJmH sH tH P@P Heading 1$$7dh@&`7a$5aJmHsHD@D Heading 2$$7dh@&`7a$aJ8@8 Heading 3$@&^aJ8@8 Heading 4$7@&`7aJ6@6 Heading 5$$@&a$aJH@H Heading 6$ tr pR@&aJP@P Heading 7'$ tr pR@&`aJ@@@ Heading 8$O@&^O aJmHsH> @> Heading 9 $$@&a$ aJmH sH <A@< Default Paragraph Font0>@0 Title$a$ aJmHsH8&@8 Footnote ReferenceH*TC@T Body Text Indent$dh`a$ aJmHsHXS@"X Body Text Indent 3$dh`a$ aJmHsH8B@28 Body Textdh aJmHsHPR@BP Body Text Indent 2 t^t5aJmHsH@Q@R@ Body Text 3$a$5aJmHsHHT@bH Block Text$ndh]^na$aJ6J@r6 Subtitle$a$ aJmHsH<P@< Body Text 2$a$ aJmH sH 6@6 Footnote TextCJaJ8Y8 Document Map-D OJQJ, @,Footer  9r &)@& Page Number#]*coqF9TȻJfb[^      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJffbbbbbbbbbbbbbbbbb[[[[[[[[[[[[[[[[[^  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Ȼ                              ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                    =D'0J9%D=NWalavUʞkr #x#,6|ALrUP]eqoyL.u'=?}k&#-y8@BiMCX(\Xdo&wπ!Mc5"S7l #F,5?GPHZdn~xpɓTԤnESQeV~  )09@JRZbsk8sx8Y5x(x;8&F14X?IS]hr;|cʞ~sȻV " lncK]z !"#$%^&'y()*+,-.!/o012345;6r789x:1;<=>+?X@AB_CD#EgFGHIJZKLMNO&PQQeRS0TU VWX)YZ[\\]^_`arbcdefghijqklUmno?pqrstuOvwxNyz{/|}}~0y.Yio:_E \|B0V(+<a,@":+>W@STmTZ>jpr B%r9IS~[up & , g 0  _ $*3=ENYbkt~"(.4:ALU]cintx~ (7;b<ePUdUVY [`nbetzdܢR2dC""l+4,n667x<<FMtSWFZaviprxȒ2ެlj6V^3UqJ";XvX))4*j***"+Z+++*,1>>mmmq},~~~Rzܖ6j zڣHN lbP^\. p>n:p &vDd$%n%%<&D/8<999H:BI.J~JJLKS4ZZZJ[[fnu`uuv~vȉ&~Α< j(XƵ&r\ z`<L0(8     l& & ' _' ' #( ( ( . @/ A \ ' ^ h w & 4 \ N l J :  & ' , u5 < lE >L _     !#%&'(+,-.01245789:;>?@ACDFGHIKLMOQRSTUWXZ[\]^_`adefghijlnopqrsuvwxz{|}      !#$%&')+,-/01235789;<=>?BCEFHIJMOPQSTVWYZ[\^`abdfgjkmoqruwy{}y:Wp>m"($F0FTZajĆ>(+<Sqzެ:K)+8@xSTnR$0$9Ktutdfj   ' . F f l ` l < ' ; _   ")/6<BJPVcmy*6@DGKNRX_ehlpsvz| !!8@0(  B S  ?`aklGG%%ɓɓ<=44  ((00\?\?ZZbbccUX#4+,55BC   ""1-2-]-`-f-q-|--------&0&0O4Y4b4b4c4c45m6m?m@mqr rr8|:|U!̞̞PûŻŻƻɻ`aklGG%%ɓɓ<=44  ((00\?\?ZZbbccUX#4+,55BC   ""1-2-]-`-f-q-|--------&0&0O4Y4b4b4c4c45m6m?m@mqr rr8|:|U!̞̞PûŻŻƻɻxC:\My Documents\finalno7x1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of finalno7.asdx1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of finalno7.asdxC:\My Documents\finalno7xC:\My Documents\finalno7x1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of finalno7.asdxC:\My Documents\finalno7xC:\My Documents\finalno7x1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of finalno7.asdxC:\My Documents\finalno70(&N '4  7FۨYTQ 7zkx     f]8Ti 7^CVBzA!p(0$}p/6% (% 1*4!Oo,px- 4_2P>(9 d :  (< bc< L?6P^]`F GF?j^HvMf@M  okO^!db#R rJSN Vv\[ \jb >m|b d\$d^ d ~5d8װ?`f Fqj `nmdG/?qHiXvJY=9zQU8Y*{&FB}"}fV.Ke~z^`. hh^h`OJQJo(o(.44^4`6-hh.\o(.hh.hh^h`.hho(.^`)hh.^`- 88^8`OJQJo(  ^`OJQJo(hh.hho(.o(.o(-hho(.hh^h`-hh.hh.hh.hh.88^8`.hh. ^`OJQJo(^`.hho(.  ^ `-hh.^`.z^`z)hh^h`.hh^h`.hh.  ^ `.hho(.^` hh.hh.hh^h`6)^`) ^`OJQJo(hh^h`-^`)^`-   ^ `OJQJo(dddsL?L?is0$0$s8Y*{8Y*{is77s4_24_2s~5d~5dȖs'4'4ԖsTTs}"}}"}sBzA!BzA!s`nm`nmis.Ke~.Ke~s okO okOsVVi(s?q?qi4s=9z=9z@sf]8f]8iLsd :d :iXviXvXsGGds^H^HXips(&(&|s\[\[\is\jb\jbpis sdsL?s0$ės8Y*{Зs7ܗs4_2s~5ds'4sT s}"}sBzA!$s`nm0s.Ke~m|b(%1*f@Mdb#RrJS 7!Oo,/6% (<7Fqj]`FQbc<kx ix-M Ÿ~}(uxS0@;x;x@s;x;xT %%%%%%%%4 4%4)40494?4F4M4N4S4[4a4g4u4v4}444444444 4%4&4546474C4P4W4X4Z4\4_4`4b4c4f4g4h4m4z44444444444444444444444@@@@ @ @@@@@@@'@.@<@F@N@O@d@e@n@p@t@w@}@@@@@@@@@ggggg!"&-048<?@GHLTYZ`fhlmnowy{|؀!)-.12;>?EGIMOSTZ_flovxyz~KKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK5K6K7K9K=K?KBKCKDEGIKMOPRTUWXY[abcefghijlmopquvxy{}???????????????????ȻPPP P PPP$@PPPPPP P"P$P&PP@P*P,P.P`@P4P6P8Pt@P<PFPNP\PnPzPPPPPPPPPPPPP PPPP P8P<PFPHPfP@PjPPPPPPPPPPPPPPPPPP$P>PVP@PZP^PjPxPzP~PPPPPPPPPPP@PPPPPPPP"P&P,P6PJPXPtPPPPPPPPPPPPPP P"P$P&P(PT @P,P\ @P0PHP @PLPPPVPZPfP~PPPPPPPPPPPPPPPPD @P$P(P,P6Px @P>PFPTPZPbPjPrP @PzP @PPPPPPPPPP @PPPPPPP @PPPP$@PPP(P*P,P>P@PBPJPRP@PVPhPlPnP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPP&P:PJPRPTPZP\PnPtPvPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P P P P P PL@P* P: PP Pd Pl P~ P P P P P P P P P P P P P P P P P` Pb Pd Ph Pp Pt Pz P| P@P P P P P P P,@P P P P P P P P P P P P P P@P P P P P P P P P P@P P P P P P P P P@P P P P P P P P P P<@P& P( P, P. Ph@P6 P: P< PJ GTimes New Roman5Symbol3& ArialK,Bookman Old StylekCRO_Caslon-NormalTimes New Roman5& Tahoma"1 hw1!x&-!x&}|Kh Y0d:|'MAGISTARSKI RADxxOh+'0h   $ 0 <HPX`MAGISTARSKI RADAGIxGIGINormalRxrm381Microsoft Word 8.0@M@e2Z@p&R@2ZK՜.+,D՜.+,< hp|  us hj MAGISTARSKI RAD Title 6> _PID_GUIDAN{AACFD500-BBDE-11D7-8FDA-80722547A173}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FDiY@>2Z1Table=hWordDocument5SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool@>2Z@>2Z  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q