Naslov
Hrvatska povijest u djelu Nikole (Miklosa) Istvanffyja
(Croatian history in work of Nikola (Miklos) Istvanffy)

Autori
Mandušić, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.07

Godina
2006

Stranica
121

Mentor
Moačanin, Nenad

Ključne riječi
Istvanffy; hrvatska povijest; rani novi vijek; latinistička historiografija
(Istvanffy; Croatian History; Early Modern Age; Latin Historiography)

Sažetak
Djelo Nikole Istvánffyja Historiarum de rebus Ungaricis libri XXXIV ab anno 1490. ad annum 1605., od neupitne je važnosti za proučavanje hrvatske povijesti ranoga novoga vijeka. To je zaključak koji su još davno iznijeli hrvatski povjesničari toga razdoblja., no unatoč njemu, iz izuzetak nekoliko radova koji se bave pojedinim temama u njegovu radu, ne postoji opširnija monografija koja se bavi njegovim cjelokupnim opusom. Niti njegova osoba, unatoč čestom pojavljivanju u suvremenim zapisima onoga doba, do danas nije u dovoljnoj mjeri zainteresirala hrvatsku stručnu javnost. Kako su podatci o životu toliko hvaljenog autora i njegova povezanost s Hrvatskom u suvremenoj literaturi nedovoljno isticani, u radu je početna koncepcija nadopunjena ekskursom biografskoga karaktera. On je zamišljen tako da dosadašnji podatci, koji su od vremena njihova početnoga prikupljanja jednostavno prenošeni od pisca do pisca, nadopune novim saznanjima, koja su rezultat analize arhivske građe. Naročito je istaknuta njegova povezanost s Katoličkom crkvom, koja je važna zbog teme koja je odabrana za podrobniju analizu, odnosno u kojoj treba tražiti polazište za autorovo bavljenje pojedinim temama iz crkvenoga života. Slika koja dočarava Istvánffyjevo viđenje hrvatskoga društva toga razdoblja nije kompaktna jer se zbog vremenske rasprostranjenosti te teme provlače kroz cijelo djelo. U radu se analizira Istvánffyjevo djelo, s posebnim osvrtom na njegov opis događaja i osoba iz povijesti Zagrebačke biskupije. Težnja da se ukaže na dijelove koji se bave njezinom prošlošću ukazala je na začuđujuću činjenicu da se u suvremenim radovima uglavnom nije posegnulo za ovakvim literarnim izvorom. Nadalje je istaknut Istvánffyjev utjecaj na kasnije pisce koji se se bavili proučavanjem bilo crkvene povijesti, bilo političkih ili općedruštvenih zbivanja. Ukazalo se na vezu koja postoji između njegova rada i djela Jurja Rattkaya, Pavla Rittera Vitezovića i Baltazara Adama Krčelića, no taj pokušaj ograničen je u samom početku činjenicom da bi proširenje opsega kompariranog materijala prešlo objektivne granice ovakva rada. Slika koju Istvánffy stvara o životu Zagrebačke biskupije, zapravo je prikaz hrvatskoga društva XVI. stoljeća. Zagreb je česta tema njegovih opisa, što potvrđuje njegov status središta Hrvatske koji sredinom XVI. stoljeća stječe kao raskrižje trgovačkih puteva i biskupsko sjedište. Zagrebački su biskupi u Istvánffyjevim opisima prikazani kao ljudi koji se nose s poteškoćama svoga vremena, gotovo svaki od njih uz biskupsku čast obnaša i bansku službu, što je u vremenima obrane zemlje od Turaka čest slučaj. Opisuje kako se suočavaju s neprestanim gubitkom teritorija i smanjenjem opsega svoje biskupije, što uvelike otežava duhovnu skrb nad vjernicima. Također ih prikazuje kao pristaše pojedinih političkih opcija, koji će za sobom povući veći broj ljudi, ili im nametnuti svoj izbor, što će gradu Zagrebu i cijelom podučju donijeti građanski rat. U tim opisima pokazuje dobro znanje prilika i prostora, što je s jedne strane rezultat njegove dugogodišnje prisutnosti u državnome vrhu i povezanosti s mnogim osobama o kojima piše, a s druge vrhunskog poznavanja onodobne literature. Najzapaženija osoba iz života Zagrebačke biskupije u njegovim je opisima biskup Juraj Drašković, koji mu je zanimljiv s više aspekata: kao promicatelj katolicizma naspram protestantizmu u vremenu postridentske obnove, kao branitelj granica zemlje u ratovima s Turcima i kao hrvatski ban u složenim društvenim prilikama. Nakon provedene analize cijeloga teksta, a potom i odabranih dijelova, uočava se da je opseg tema iz hrvatske povijesti, kojima se Istvánffy bavi u svom djelu, mnogo širi od dosad poznatih i isticanih, što otvara mogućnosti za daljnja istraživanja. Bilo bi korisno načiniti lingvističku analizu njegova djela, koja bi potkrijepila davno zadobiveni Istvánffyjev epitet mađarskoga Livija i potvrdila utemeljenost njegova izraza u jeziku antičkih autora, a zadatak koji se nameće kao neizbježan nakon analize njegova rada, jest ustanoviti koliki je Istvánffyjev utjecaj na hrvatsku latinističku historiografiju od XVII. st. pa nadalje, kako bi se odredilo njegovo pravo mjesto u hrvatskoj historiorafiji, ali i kulture uopće.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA