Naslov
Vještičje psihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih predaja kao (mogući) aspekti šamanske tehnike ekstaze (i transa)
(Witches' zoopsychonavigations and the astral broom in the worlds of Croatian legends as (possible) aspects of shamanistic techniques of ecstasy (and trance))

Autori
Marjanić, Suzana

Izvornik
Studia ethnologica Croatica (1330-3627) 17 (2005), (-); 111-169.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
vještice; šamanizam; zoopsihonavigacije; hrvatske predaje
(witches; shamanism; zoopsyhonavigations; Croatian (mythic) legends)

Sažetak
Polazeći od knjige "Mythic Images and Shamanism: A Perspective on Kalevala Poetry" (2002) u kojoj Anna-Leena Siikala, između ostaloga, apostrofira da šamanizam nije religija već kompleks obreda i vjerovanja u različitim religijama, vještičje zoopsihonavigacije u svjetovima hrvatskih predaja interpretiramo kao (moguće) aspekte šamanske tehnike ekstaze (i transa), u okviru čega pojmom zoopsihonavigacija nastojimo imenovati granicu prožimanja šamanskih ekstatičkih iskustava i vještičjih iskustava letargije. Pod pojmom zoopsihonavigacija (psihonavigacija duše u animalnoj egzistenciji), s jedne strane, promatramo zoometempsihoze (drugotvorenja duše u animalnom obličju) koje se odvijaju u iskustvima letargije nadnaravnih osoba i mitskih bića, s obzirom da metempsihoza zahtijeva transgresiju preko smrti – privremenu smrt. U okviru navedenoga koncepta zoo/psihonavigacije promatramo i vještičju astralnu metlu koja se može interpretirati kao izomorfizam falomorfnoga aplikatora koji se podmazivao mastima što sadrže atropin, i kao izomorfizam šamanskoga konjskoga štapa (s ručkom u obliku konjske glave), što ga burjatski šamani rabe u ekstatičkim plesovima, koji se, uostalom, i naziva konj (a nije bez sličnosti s drškom vještičje metle), te figurira kao neka vrsta hobby-horsea, na kojemu šaman jašući, putuje u drugi svijet – ili Eliadeovim određenjem simboličko "jahanje" izražavalo je napuštanje tijela, "mističku smrt" šamana. Jednako tako pod pojmom zoopsihonavigacija razumijevamo i vještičje zoometamorfoze, kao i jahanje (let) na životinjama (teriomorfna vozila) kojima, primjerice, vještice lebde u zraku (riječ je o binomnoj anatomiji/ikonografiji Žena-Životinja) i, naravno, inkubna jahanja na muškarcima (koje dijele vile i vještice). Primjerice, zoometempsihoza u muhu, koja je predajno pridana m&ograve ; rama, vješticama i krsnicima, potezima moći na vlasti (u Sloterdijkovu određenju) eklezijastičkih autoriteta i pučkom etikom dijabolizirana je kada je riječ o m&ograve ; rama i vješticama, a kada je pripisana krsnicima, promatra se u nadnaravnim svojstvima. Slična se etička diferencijacija ostvarila i u procesu pučke imaginacije o vještičjim zoometamorfozama koje su dijabolizirane, dok zoometamorfoze krsnika koje ostvaruju u psihonavigacijskim bojevima za rodnu godinu (u plodotvorne zaštitnike ulaze, primjerice, i obilnjaki, brganti, kombali, vedomci, moguti, vedi, vrimenjaci/vremenjaci, višćaci, legromanti/nagromanti, vjedogonje/jedogonje, stuhe, zduhači) razumijevane su kao plodotvorne. Pored navedenoga koncepta zoopsihonavigacije, mogući dodiri između vještičarstva i šamanizma uspostavljeni su i na temelju mitema o šamanskom kao i vještičjem međusobnom agonu, osebujnoga rođenja (rođenja u košuljici), toposa axis mundi – mitska geografija planina i stabala (paralelizam između šamanskoga stabla i vještičjega/vilinskoga stabla), uporabom halucinogenih biljaka kao i svjetlosnim hipostazama vještičjega tijela u kontekstu Eliadeove atribucije šamana kao "gospodara vatre".

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA