Pregled bibliografske jedinice broj: 264048
Elementi petrarkizma u religioznoj latinskoj poeziji hrvatskih autora u 17. stoljeću
Elementi petrarkizma u religioznoj latinskoj poeziji hrvatskih autora u 17. stoljeću // Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti. Zbornik radova s međunarodnog simpozija održanog od 27. do 29. rujna 2004. u Splitu / Lučin, Bratislav, Tomasović, Mirko (ur.).
Split: Književni krug Split, 2006. str. 305-315 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 264048 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Elementi petrarkizma u religioznoj latinskoj poeziji hrvatskih autora u 17. stoljeću
(Elements of Petrarchism in the Religious Latin Poetry of Croatian 17th Century Authors)
Autori
Stepanić, Gorana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti. Zbornik radova s međunarodnog simpozija održanog od 27. do 29. rujna 2004. u Splitu
/ Lučin, Bratislav, Tomasović, Mirko - Split : Književni krug Split, 2006, 305-315
Skup
Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 27.09.2004. - 29.09.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
petrarkizam; religiozna poezija na latinskom; barok
(Petrarchism; religious poetry in Latin; baroque)
Sažetak
Poeziju na latinskom u 17. stoljeću karakterizira snažan zaokret prema religioznim temama, što je izravna posljedica protureformacije koja je u ovim krajevima u to doba uzela maha. Obnovljena humanistička latinska ljubavna elegija, glavni konkurent petrarkističkome sonetu na području ljubavne poezije tijekom 14. i 15. stoljeća, osim u rijetkim slučajevima (kao što je elegija Ignjata Đurđevića Somnium de domina ili elegije Pavla Rittera Vitezovića posvećene Elisi, Benigni i Tulipani) ustupa mjesto religioznom pjesništvu. Pritom se domina, centralni lik latinske ljubavne elegije, nerijetko identificira s Djevicom Marijom. U svjetlu tih promjena, u latinskom pjesništvu 17. stoljeća nije moguće govoriti o petrarkizmu u užem smislu. Ipak, stanovit broj elemenata preuzetih iz petrarkističke lirike, ili barem takvih koji se, između ostalog, nalaze i u petrarkističkoj lirici, nalazimo i u pjesničkim tekstovima hrvatskih latinista. S jedne strane, promatrat ćemo petrarkističke elemente u opisu (ženske) ljepote u religioznim tekstovima, prvenstveno opise Marijina tjelesnog lika, kako u lirskim, tako i u epskim tekstovima (Kajetan Vičić, Jišajida i Sveti Helikon). Utvrdit će se ujedno postoji li podudarnost između suvremenih službenih naputaka o Marijinoj ljepoti (kakve iznosi splitski isusovac Lovro Grisogono u trotomnome propovjedničkom priručniku Mundus Marianus) i književne prakse. Osim toga, petrarkističnost je moguće promatrati kroz arsenal petrarkističkih paradoksa i kroz iskaze ljubavne žudnje neuslišana lirskog subjekta. Taj subjekt pritom može biti i muški i ženski (npr. u Vičićevim epigramima koji parafraziraju Pjesmu nad pjesmama). A kao formalni kuriozum nastao nedvojbeno pod utjecajem petrarkizma valja spomenuti Đurđevićev latinski sonet o sv. Katarini.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA