Naslov
Očuvanje genofonda šumskih vrsta drveća u Hrvatskoj
(Conservation of Forest Genetic Resources In Croatia)

Autori
Kajba, Davorin ; Gračan, Joso ; Ivanković, Mladen ; Bogdan, Saša ; Gradečki-Poštenjak, Marija ; Littvay, Tibor ; Katičić, Ida

Izvornik
Glasnik za šumske pokuse (0352-3861) 5 (2006); 235-249

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
očuvanje genofonda; metode ex situ i in situ; četinjače; listače
(conservation of forest genetic resources; in situ and ex situ methods; conifers and broadleaved species)

Sažetak
Očuvanje genetskog diverziteta naših šumskih vrsta osnova je potrajnog gospodarenja i očuvanja prirodnog sastava naših šumskih sastojina, koji danas čini 95 % od ukupne površine šuma. Hrvatska u svojem bogatsvu geografskih regija sadrži različite ekološke tipove i velik broj vrsta šumskog drveća na koje izravno utječu degradacija staništa, različiti tipovi onečišćenja tla, zraka i vode, prekomjerno iskorištavanje pojedinih vrijednijih vrsta šumskog drveća, ubrzano djelovanje globalnih klimatskih promjena i antropogeni utjecaj. Potreba očuvanja genetske varijabilnosti odnosi se na vrste koje pripadaju grupi socijalnih listača, a naših gospodarski najzastupljenijih vrsta (hrast lužnjak, hrast kitnjak i bukva). Od četinjača najugroženija je obična jela (Abies alba), čija je populacija trajno oštećena preko 70 %, a od gubitka genetske varijabilnosti potrebno je sačuvati i druge zavičajne vrste četinjača. Očuvanje plemenitih listača moralo bi obuhvatiti više vrsta iz različitih rodova (Fraxinus, Alnus, Ulmus, Prunus, Juglans, Castanea, Sorbus, Acer, Malus, Pyrus, Tilia), koje su dijelom ugrožene zbog utjecaja različitih bolesti i štetnika, kao i njihovim iskorištavanjem zbog svoje tehničke vrijednosti. Promjene hidroloških uvjeta naših rijeka uvjetovalo je teškoće u obnovi ritskih (poplavnih) šuma i gubitka genetske varijabilnosti europske crne i bijele topole na njihovim staništima. U priobalnom dijelu naše zemlje potreba je za konzervacijom genetskih resursa dalmatinskog crnog bora (P. nigra ssp. dalmatica) i naših mediteranskih hrastova. Očuvanje genetskog diverziteta različitih vrsta šumskog drveća provodi se programima koji uključuju dinamičke metode in situ i statičke metode ex situ. U Hrvatskoj je izdvojeno ukupno 263 seed stands and selected seed stands sa ukupnom površinom od 17 174 ha. Metodom ex situ osnovano je ukupno 48 tipova objekata– plots (klonske sjemenske plantaže, pokusi provenijencija i familija, klonski arhivi) sa površinom od 112, 60 ha. Očuvanje gena kod šumskog drveća predstavlja održavanje evolucijski stvorenog adaptacijskog potencijala pojedine vrste, a time ujedno njezine šumske zajednice i cjelokupnog ekosustava. Za potrebe očuvanja genofonda vrsta šumskog drveća potrebno je zaštititi postojeći genetski varijabilitet, njegovu adaptabilnost za procese prirodne evolucije i za oplemenjivanje, te unaprijediti saznanja i identificiranje tolerantnih jedinki na pojedine bolesti i štetnike, uz izbjegavanje smanjenja veličine genetskih resursa ugroženih vrsta. Istraživanja se trebaju nadopunjavati podacima koji obuhvaćaju inventarizaciju, zakonodavstvo, praktičnu primjenu, koordinaciju na nacionalnoj i pan-europskoj razini, kao i promicanje svijesti u javnosti o važnosti očuvanja ugroženih vrsta u šumskim ekosustavima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA