аЯрЁБс>ўџ KMўџџџJџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС5@ №П0тPbjbjЯ2Я2 .R­X­XЭ џџџџџџˆМММММММаДДДД Р а ЖиииииГГГsuuuuuu$Ж R *™!МГГГГГ™ММиилК111ГІМиМиs1Гs11GММGиЬ `дОЌ‹їЦДY Gsа0 G2 љ.2 GааММММ2 МG,ГГ1ГГГГГ™™аафД' ааДEmitirano u emisiji III programa hrvatskog radija, Rije i, rije i,. ur. Irena Matijaaevi, 20. 04. 2006. Pepeljuga Prvi dio rije i Pepeljuga  poput pitalice koja rijeka te e ispod Savskog mosta  nedvosmisleno otkriva o emu je u toj rije i rije . Rije  je, dakako, o jednoj lijepoj, dobroj i bogatoj djevojci koju su spletke zlih ljudi nakratko otjerale u bijedu i polegle u pepeo pored ognjiata. Ili, rije ima pri e, o djevojci ije su nevolje po ele kad joj je otac u kuu doveo pomajku i njezine dvije kerke. Gotovo da i ne treba ponavljati ato je bilo dalje. Pa ipak! Sve dok kraljev glasnik nije donio pozivnicu za bal Pepeljuga je posluano slu~ila maehu i polusestre. Tada je, naime, ~elja za zabavom nadvladala njezinu strpljivost i poniznost te je od maehe zatra~ila nemogue  da i nju odvedu na ples. Zahtjev je, naravno, odbijen uz prezirni hihot i okrutne izlike. No, Pepeljuga je na ples ipak otiala. Do preokreta je doalo kad je na scenu stupila Pepeljugina kuma, dobra vila, koja je uz pomo arobnog atapia obi nu tikvu pretvorila u sjajnu ko iju, sive miaeve u bijele konje, ljigavoga guatera u gizdavoga ko ijaaa, a Pepeljugine dronjke u ve ernju toaletu. Vila je, ka~e pri a dalje, Pepeljugu ispratila uz upozorenje da se kui vrati do ponoi, jer e tada arolija nestati. I prve je ve eri sve bilo po planu. Pepeljuga je cijelu ve er plesala samo s kraljeviem, a neato prije ponoi je netragom nestala. Sli no je bilo i drugu, no ne i treu ve er. Svjetla svijea, zvuk glazbe, kraljeviev stisak i ato sve ve ne zavarali su njezin osjeaj za vrijeme i ona je u zadnji trenutak bezglavo istr ala iz dvorane, izgubivai pritom jednu svoju zlatnu cipelicu. Kraljevi je cipelicu pronaaao i s njom krenuo u obilazak svih kua u kraljevstvu ne bi li naaao djevojku kojoj e cipelica pristajati. Nekoliko dana kasnije na kraju snaga i skrhanih nada doaao je i do Pepeljugine kue. A njoj je cipelica dakako savraeno pristajala. Kad je kraljevi u pepelom zamrljanoj djevojci prepoznao djevojku s kojom je tri ve eri za redom plesao njegovoj srei nije bilo kraja. Odmah ju je posjeo na konja i odveo u svoj dvorac. Sutradan su se vjen ali i od tada dugo, dugo i sretno ~ivjeli. Ova je Pepeljuga, poput veine istoimenih pri a koje se viae od stotinu godina nude u domaim knji~arama, a odnedavno i na kioscima, u poatanskim uredima i benzinskim postajama, kompilacija dviju najpoznatijih zapadnoeuropskih ina ica pri e o Pepeljugi, one Charlesa Perraulta i onih, budui da postoje dvije, brae Grimm. Za razliku od najstarije sa uvane Pepeljuge za djecu na hrvatskom jeziku koja je recipro no preuzimala i udru~ivala uvod Pepeljuge Grimmovih sa zavraetkom Perraultove, ova Pepeljuga, kao i tolike prije nje, ima neato druga iji odnos prema izvornicima. Ona, naime, te dvije ina ice ispreplie, a ne simetri no udru~uje po na elu do pola Grimm, a od pola Perrault. Rije  je o prepletu koji je, u slu ajevima kada se radi o no name Pepeljugama, ali i onda kad se imena Grimmovih ili Perraulta nalaze na koricama, naj eae proveden na na in da se likovi i rekviziti znamenitih izvornika meusobno pro~imaju tijekom cijele pri e. Tako, primjerice, jedna od Pepeljuga objavljenih sredinom 1970-ih u ina e sasvim korektno prenesenom tekstu ina ice Grimmovih umjesto golubice ima Perraultova darivatelja arobnog sredstva, dobru vilu, dok druga u takoer korektno prenesenoj Perraultovoj ina ici umjesto staklenih nosi zlatne cipele karakteristi ne za varijantu Grimmovih. Takve i sli ne slu ajeve kojih, usput budi re eno ima gotovo koliko i izdanja Pepeljuge, na ovom bi mjestu bilo u najmanju ruku besmisleno nabrajati. No, to ne zna i da neke od zaklju aka koji se na temelju njih mogu donijeti ne bi vrijedilo posluhnuti. Da bi se izveo vjerojatno najo itiji, ali zato niata manje instruktivan zaklju ak potrebno je prisjetiti se nekih razlika izmeu Perraultove Pepeljuge i Pepeljuge Grimmovih. Te se dvije Pepeljuge razlikuju, izmeu ostaloga, i po tomu ato Pepeljuga Grimmovih strpljivo podnosi nepravdu zato ato joj je majka na samrti obeala da e joj ako bude pobo~na i ponizna uvijek biti na pomoi. Njezina pokornost utoliko nije izraz njezine nemof‚джьш ъ "И(00222Ž7??žF FмFоFLXLMЮMОPрPтPќј№јьупзпапЮпзпШПШпШпШЙШЕпЏШ hи7CJhœt hœtCJhС5Щ6CJ] hС5ЩCJU hС5Щ6]hС5ЩB*phџhС5ЩhС5Щ5CJ \hи7hјБhјБ6hјБhГ:оджъь60LBR%і3Ž7?MОPтPііъъіііііііоомЩ$„˜„Фdh^„˜`„Фa$gdи7 $„Фdh`„Фa$ $„Фdh`„Фa$„Фdh`„ФтPўi. Dapa e, prije bi se moglo rei da je ona izraz njezine odlu nosti, ako ne i poduzetnosti. Treba, meutim, istaknuti da je s Pepeljuginom poduzetnoau svraeno im joj majka  kao ato je to i obeala  prisko i u pomo. Od tog je trenutka za njezin probitak zaslu~na, naravno, majka, ali i kraljevi. Tek kad on prema~e stube smolom ona e izgubiti cipelicu. Tek kad on zatra~i da doslovce sve djevojke, pa ak i one kojima je postelja tvrdi pod kraj pei isprobaju cipelicu, ona e se na to odva~iti. Perraultova Pepeljuga, nasuprot tomu, poni~enja trpi bez nekoga dubljeg razloga, zbog svoje uroene blagosti i ste ene pristojnosti. No zato nakon ato susretne dobru vilu ona postaje izrazito osvijeaten lik. Od tada ona zadirkuje polusestre, savjetuje ne osobito vjeatu vilu da atakora pretvori u ko ijaaa, svojevoljno ostaje na balu skoro do ponoi, a kad na kraju kraljevi doe i do njezine kue ona je ta koja ustraje na svojemu pravu da isproba cipelicu. I bez teake komparativno-geografske, psihoanaliti ke ili feministi ke artiljerije uo ljivo je da je veina Pepeljuga koje su se proalo i pretproalo stoljee nudile na tr~iatu ove dvije bitno razli ite pri e rezala, ukraaavala, zdru~ivala i prepletala na na in da je kona an proizvod bila sasvim pasivna Pepeljuga. Ili, rije ima pri e, Pepeljuga koja trpi muke kao da je Perraultova, ali koju kraljevi prepoznaje kao da je Grimmova. Ili neato preciznije, Pepeljuga koja, kao i Perraultova, po inerciji podnosi zlostavljanja i koja se, za razliku od Perraultove, a nalik Grimmovoj, ni nakon ato postane miljenica zvijezda ne suprotstavlja maehi i polusestrama. Rije ju, u aarenom papiru ne nu~no jeftinih slikovnica krila se dakle pri a o djevojci koja bezrazlo~no trpi najokrutnija mu enja, koja svojevoljno ne krai obeanje dano vili, nego na njega zaboravlja i koja dakako ni ne pomialja da bi kraljevia valjalo podsjeti na njezino pravo da isproba cipelicu. Slavu ove Pepeljuge stoljeima niata nije moglo ugroziti, a pogotovo ne njezina imenjakinja koja se gotovo jednako dugo kao i ona perpetuirala u bezbrojnim zbirkama narodnih pripovijedaka za djecu, a koju je prema sjeanju iz vlastitoga djetinjstva zapisao Vuk Stefanovi Karad~i. Kako i bi kad je Vukova Pepeljuga u uvijek skromnije grafi koj opremi i pod teretom lektirnoga naslova umjesto na bal iala u crkvu i kad joj se majka umjesto u golubicu transformirala u kravu. Budui da ta Pepeljuga nije sa svakim novim izdanjem mijenjala svoje ruho, nego je dapa e gotovo cijelo jedno stoljee tiskana uvijek u istom obliku, o njezinim se narativnim perturbacije ne mo~e, kao u slu aju prethodnih Pepeljuga, naairoko zboriti. No njezinu  i time se s djela prelazim na rije i  morfoloaku stranu ne bi valjalo zaboraviti. Spomenuta Pepeljuga svjedo i, naime, da ta rije  unato  tomu ato gramatike ne bilje~e sufiks juga ili ljuga nije prevoditeljski izum, ve je  kako bi to romanti ari rekli  djelo narodnoga genija. Koliko je pak to djelo suvremenoau odreena kategorija svjedo i etvrta, a budui da su se Pepeljuga Grimmovih i Perraulta stopile u jednu, bolje re eno trea Pepeljuga ovoga niza. Ta prije viae od stotinu godina u Primorju zapisana pri a o djevojci koja se dala u bijeg iz vlastitog doma jer ju je otac silom ~elio uzeti za ~enu tek je posljednjih desetak godina, iz razloga koje ne treba posebno navoditi, naala svoje mjesto u edicijama narodnih ili, kako se to odnedavno uobi ajilo rei, usmenih pri a za djecu. I dok je Vukova Pepeljuga svjedo ila o autohtonosti istoimene rije i, ova je govorila u prilog njezinoj smislenosti. Nevoljnica se, naime, u toj ina ici zove Popeljuha, ato s jedne strane, kao i kod prethodnih Pepeljuga, dolazi od pepela u kojem je bivala, a s druge od juhe pomou koje ju je kraljeviu prepoznao. Ostavljajui detalje pri e o Popeljuhi za neku drugu priliku na kraju bih u duhu nekih davnih analiza zaklju ila da Pepeljuga ne govori samo o  kako je to u raspravi o Pepeljuginoj srodnici Genovevi formulirao Tomo Mati  "nevinoj ~enskoj progonjenoj od ljudske zlobe", nego i o  da parafraziram  nevinoj pri i, ali i rije i progonjenoj od prireiva ke ruke. I s time je ia mia gotova i ova pri a. Marijana Hameraak ,1hА‚. АЦA!А‰"А‰#‰$‰%ААФАФ Фœ@@ёџ@ NormalCJ_HaJmHsHtHDAђџЁD Default Paragraph FontViѓџГV  Table Normal :V і4ж4ж laі (kєџС(No List NђN  Footnote Text5$7$8$9DH$CJaJ@&Ђ@ Footnote ReferenceH*^B@^ Body Text,uvlaka 2dh5$7$8$9DH$CJaJ<P@"< Body Text 2$a$CJTC@2T Body Text Indent$„Фdh`„Фa$CJЭ Rџџџџjkuv›ІЁЉW#ш$Л Я ˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€M90€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€pтPтPтP№8№@ёџџџ€€€ї№’№№0№( № №№B №S №ПЫџ ?№DFNYŒ  V`„‰†AJуыјќ§ œ   Ё Ѕ Ф Ь Я iktvš›ЅІ ЁЈЉVW"#чш#$К Л Ь Я kv=Л Ь Я Я џџ Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante Maduni Ante MaduniMarijanaхи7œtјБС5ЩГ:оџ@€jjР‚/jj\Э €€0џџUnknownџџџџџџџџџџџџG‡z €џTimes New Roman5€Symbol3& ‡z €џArial"qˆ№ФЉЙ,ŒЌФЊF шхш;хш;!№‰‰ДДr4dН Н  3ƒQ№мH(№џ?фџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџјБџџlPrvi dio slo~enice Pepeljuga  poput pitalice koja rijeka te e ispod Savskog mosta  otkriva o emu je rije  Ante MaduniMarijanaўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ф˜$<HTd x„   Ќ ИФЬдмщ§uPrvi dio sloХОenice Pepeljuga т€“ poput pitalice koja rijeka teФe ispod Savskog mosta т€“ otkriva o Фemu je rijeФirviAnte MaduniФ‡enntenteNormald MarijananiФ32iMicrosoft Word 10.0@pЩВ‹@VМoыкФ@Ш›‹їЦхшўџеЭеœ.“—+,љЎ0l hpŒ”œЄ ЌДМФ Ь Mщ§Cista Provo d.o.o.;Н A uPrvi dio sloХОenice Pepeljuga т€“ poput pitalice koja rijeka teФe ispod Savskog mosta т€“ otkriva o Фemu je rijeФ Title  !"#$%&'()ўџџџ+,-./01ўџџџ3456789ўџџџ;<=>?@AўџџџCDEFGHIўџџџ§џџџLўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF0XдЌ‹їЦN€Data џџџџџџџџџџџџ*1Tableџџџџ2WordDocumentџџџџ.RSummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ:DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџBCompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq