Naslov
Obnove iločkog dvorca u 19. stoljeću
(Renewal of the Ilok Manor in 19. century)

Autori
Damjanović, Dragan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
VI. dani Julija Benešića / Batorović, Mato - Ilok : Muzej grada Iloka, Ilok ; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb ; Katedra za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb ; Gradska knjižnica i čitaonica, Ilok ; Matica hrvatska, Ilok, 2006

Skup
Skup s međunarodnim učešćem VI. dani Julija Benešića

Mjesto i datum
Ilok, Hrvatska, 19.10.2006. - 21.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Karl Rösner; Hermann Müller; obitelj Odescalchi; Ilok; dvorac Odescalchi; klasicizam; historicizam; arhitektura 19. stoljeća
(Karl Rösner; Hermann Müller; family; manor Odescalchi; classicism; historicism; architecture of 19. century)

Sažetak
Dvorac Odescalchi u Iloku jedan je od najznačajnjih spomenika graditeljstva u Slavoniji. Sagrađen na srednjovjekovnim ostacima u drugoj polovini 18. stoljeća od strane rimskih graditelja, temeljito je obnovljen i nadograđen (najmanje) dva puta tijekom 19. stoljeća, prvi put 1839. godine po projektu bečkog arhitekta Karla Rösnera, a drugi put 1889. od strane arhitekta Hermanna Müllera. U povijesti hrvatske arhitekture 19. stoljeća Karl Rösner bio je poznat gotovo samo po svom posljednjem i najznačajnijem radu - Strossmayerovoj katedrali Svetog Petra u Đakovu (1866.-1882.). Njegov rad u Iloku bio je do sada gotovo posve nepoznat ne samo u našoj već i u austrijskoj stručnoj literaturi. Obnovu dvorca Rösner je izvršio na poziv grofa Livija Odecalchija kojeg je upoznao u Rimu boraveći tamo na stipendiji 1830.-1833. godine. Vezu s ovom obitelji nastavlja po povratku u Beč gdje radi na Akademie der bildende Künste (Akademiji likovnih umjetnosti). Ugled koji je stekao radom na Akademiji omogućio mu je dobivanje niza poslova poput nadogradnje augustinskog samostana Klosterneuburg 30- tih godina 19. stoljeća, te redemptorističke crkve Presvetog Spasitelja na Rennwegu u Beču (1834.-1836). Kako je Rösner tada jedan od najcjenjenijih bečkih arhitekata, njegovo angažiranje u Iloku možemo promatrati i kroz prizmu težnji Odescalchijevih da dobiju što kvalitetnije rješenje za svoju građevinu. Projekti Rösnerove intervencije nisu sačuvani, no na osnovi suvremenih grafičkih izvora, njegove korespondencije s bratom Ambrosom i suvremenih konzervatorskih ispitivanja može se prilično jasno zaključiti što je ovaj arhitekt na dvorcu ostavio: nadogradio je južno krilo građevine, te pregradio staro pročelje ostatka dvorca, ujednačavajući ga i dajući mu novo, klasicističko lice. Druga dokumentirana obnova iločkog dvorca u 19. stoljeću obavljena je 1889. po projektima još jednog Bečanina, arhitekta Hermanna Müllera, učenika Friedricha von Schmidta (koji je završio đakovačku i izradio projekt za restauraciju zagrebačke katedrale). Müller se specijalizirao 80 – tih godina za projektiranje objekata ladanjskog karaktera, te stoga i nije čudno što ga Odescalchijevi angažiraju na svojem dvoru. Ovom je obnovom dvorcu dano sadašnje, historicističko lice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA