Naslov
Čovjek u tehnološkome dobu
(Man in the Technological Era)

Autori
Žitinski, Maja (prethodno: Maja Žitinski-Šoljić)

Izvornik
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA (0351-4706) Sv. 3 (2003); Str. 535-846

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni članak udk 159.922: 17: 62: 65, znanstveni

Ključne riječi
autonomnost; učinkovitost; egoizam; personalizam; utilitarizam; deontologija; menadžment
(authonomy; effectiveness; egoism; personalism; utilitarianism; deontology; management)

Sažetak
Ekspanzija tehnologije izaziva unutarnje promjene u društvu, ona zahvaća i rast integriteta pojedinca i kreaciju “ organizacijskoga kapitala” . Ekvivalentno tome, u suvremenoj filozofiji ideja humanizma je gotovo u svim izvedbama koncipirana kao “ nadmašivanje sebe” , a ne kao zahtjev da se čovjek skladno razvije, što je bio slučaj u antičko doba, a također i u renesansi. Suvremeni čovjek ne može izdržati bez dimenzije budućnosti. Etičnost je preduvjet i tehnološkome razvitku jer konstruktivno od destruktivnoga možemo razdvojiti jedino pomoću vrijednosnih sudova. Tematiku humanizma je važno rasvijetliti ne samo iz gnoseoloških razloga, nego zbog potrebe da kao duhovna bića prevladamo svoje pojedinačno stanje te nađemo kriterij po kojemu život dobiva vrijednost. Suprotnost sveopćeg i osobnog zapravo je lažna jer kvaliteta ni u kojoj ljudskoj djelatnosti ne postoji bez vrijednosti. Čovjek iz visokonatjecateljskoga društvenog i poslovnog svijeta vlastitu bit može iskusiti izvornije nego u “ statičnome” dobu jer je više u prilici donositi odluke. Preskriptivne odrednice humanizma kao etičkog ideala moraju čovjeku omogućiti da sagleda sve dimenzije svojega duhovnog i tjelesnog bića u konkretnom kontekstu kulturne, političke i ekonomske realnosti. Čovjekovo neispravno djelovanje nije prirodno jer prirodna obilježja ne podliježu etičkome vrednovanju. Ako “ ja” gledam drugo “ ja” koje je meni ravno, to mi zabranjuje da ga poričem.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA