ࡱ> 9 bjbj&$_1l4l2       iiiiiii$Im iotj     jh?  kh?h?h?  &  ih? ih?h?Fdi  0Nl@ *9g<ik0l:ho?doih?POKLADNI  VUKOVI U DE}EVICAMA ------------------------ Milo Juki Klju ne rije i: vukovi, vu ari, De~evice, vuk, Dalmacija, BiH, maskirni ophodi, poklade Apstrakt U radu se opisuje obi aj prireivanja pokladnih vukova u De~evicama kod Kreaeva koji se, za razliku od drugih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u tom mjestu joa uvijek odr~ava. Takoer se u radu usporeuje danaanje prakticiranje obi aja s nekadaanjim prakticiranjem u drugim podru jima, te se pojaanjava mogua simbolika specifi nih detalja vukova u De~evicama s obzirom na ustaljena tuma enja tog obi aja u drugim krajevima, a navode se i imena predvodnika vukova u posljednjih sedamdesetak godina. 1. Ukratko o proalosti De~evica Selo De~evice le~i na 912 metara nadmorske visine, u zaravnici omeenoj planinama Ina  (1255) na jugoistoku i Gradac (1357) na jugozapadu. Na jugoistoku je i Lopata (1383), a zapadno su Radava (1200) i `ljeme (1275). Prostor je najotvoreniji ka jugozapadu, gdje se, oko tri kilometra udaljeno, nalazi selo Dusina. Kroz De~evice proti e potok Nevra, koji se u Dusini ulijeva u }eljeznicu. U administrativnom smislu, De~evice pripadaju opini Kreaevo. Mjesto je poznato joa u Srednjem vijeku, kad se, 1403. godine, spominje kao jedno od sjediata bosanskog kralja, a De~evice su tada i jedan od najva~nijih bosanskih rudnika olova i srebra.  U selu se ve 1408. godine spominju dubrova ki sud i carina, a 1412. godine knez (komes) trga De~evice ( Cote de mercado de Desaviza ). Treba napomenuti i podatak da se u dubrova kim izvorima De~evice naj eae navode pod terminom  locus (mjesto), ime su se uglavnom ozna avala podgraa i otvoreni trgovi, no uvijek su u pitanju naselja. U osmansko doba u De~evicama se eksploatira srebro, a potom ~eljezo, u austrougarsko doba i ~iva, a u XX. stoljeu barit. Neki povjesni ari navode da se, u vrijeme kad se De~evice prvi put spominju, dakle na po etku 15. stoljea, u De~evicama ve nalazilo sjediate ~upe, te crkva ili samostan posveen svetoj Jeleni, a drugi smatraju da su De~evice, kao i itavo podru je sadaanje ~upe, u srednjem vijeku pripadale ~upi Lepenica. Povjesni ari nisu doali ni do kona nog zaklju ka je li u 15. stoljeu u De~evicama postojao franjeva ki samostan ili rezidencija, ali je zabilje~eno da 17.XII.1435. godine general franjeva kog reda, Vilim de Casalis, oduzima Ivanu, gvardijanu Fojnice i De~evica, neke povlastice koje je dotad u~ivao gvardijanat Fojnice i De~evica. Na karti sjediata samostana bosanske vikarije za razdoblje izmeu 1340. i 1517. godine, koju je sastavio dr. Dominik Mandi, a izdao provincijalat Franjeva ke provincije Bosna Srebrena, nalaze se i De~evice. }upa sa sjediatem u De~evicama obnovljena je 1899. godine, a postoji i danas. U De~evicama je vrlo prisutna predaja kako je u 15. stoljeu u tom mjestu rezidirao tadaanji vizitator bosanskih franjevaca, Jakov Markijski. O ~ivotu u Srednjem vijeku na prostoru De~evica danas svjedo i nekoliko nekropola sa stecima, brojni toponimi, te ~iva narodna predaja. 2. Opis pokladnih vukova u De~evicama Obi aj u De~evicama poznat kao vukovi datira iz vremena koja sadaanje stanovniatvo ne pamti. Veina De~evi ana bi na pitanje: Otkad postoje  vukovi ?, odgovorila da postoje  oduvijek ,  otkad se zna ili sli no. Sjeanja sadaanjih starijih stanovnika De~evica ograni ena su na prosje ni ljudski vijek, pa su poznati i pojedinci koji su u tom razdoblju bili glavni organizatori i predvodnici  vukova , o emu emo govoriti kasnije. Tradicija je prekinuta tek u godinama posljednjeg rata, no potom je ponovno o~ivljena. Obi aj je takav da  vukovi na pokladni utorak obilaze selo, odjeveni na poseban na in, te sakupljaju  otkup od svake kue. Idu u koloni, jedan za drugim, na elu im je  vu ica , a na za elju je  vuk koji u bisage kupi ono ato mjeatani daju. `ire pripreme za organiziranje  vukova po inju desetak dana prije pokladnog utorka, dana kad se obi aj redovito upra~njava. Pripremaju se ov je ko~e, koje e poslu~iti kao  odijelo , boje za maskiranje, te zvona, a  vu ica priprema dugi atap, na ijem se zavraetku nalazi kravlji rep.  Vukovi , isklju ivo odrasli muakarci, skupljaju se u rano jutro, u objektu za koji su se prethodno suglasili, uglavnom u nekoj od seoskih kavana. Ve otprije se zna tko e se nai u ulozi  vu ice , a sami  vukovi su redaju iza  vu ice , po starosti ili, pak, po sta~u  godinama sudjelovanja - kojeg imaju u  vukovima . Svi  vukovi se, prije nego ato krenu u ophodnju, po licu nama~u razli itim bojama. Nekada su se koristile prirodne sirovine za dobivanje boja (kora aljive, ljuska luka i sl.), a u novije vrijeme fabricirane boje ili ru~, karmin i sli no. Boja se ponekad stavljala i na kosu, no u posljednje vrijeme umjesto toga se koriste perike. Na svakodnevnu odjeu odjenu se ov je ko~e, mada je taj detalj posljednjih godina poprili no zaboravljen, ponajviae uslijed gotovo potpunog nestanka ovaca, a oko psa stavljaju zvona, kojih je, takoer, posljednjih godina sve manje, no, nisu potpuno nestala. Na elu povorke je  vu ica , koja ima istovjetnu opremu kao i  vukovi , no razli itu funkciju:  vu ica zapovijeda  vukovima , a  neposluh ka~njava udarcima atapom, odnosno kravljim repom na njegovom vrhu.  Vukovi su du~ni ii u koloni, a naj eae dr~e onog prije sebe za opasa  na kojem se nalazi zvono. Kad neki od  vukova , kojih je u koloni znalo biti i sedamdesetak (posljednjih godina ih bude 15-20), iskora i iz kolone, a  vu ica to primijeti, uglavnom  trpi itava kolona, jer  vu ica udara sve redom, a  vukovi pritom ne smiju poduzeti niata osim vratiti se u kolonu i, polukru~nim kretanjem kolone, izbjei udarce. Neposluh je, naravno, esto hinjen, kao i  ljutnja  vu ice , te njeni udarci  upra~njavaju se viae zbog toga da bi obi aj bio do kraja ispoatovan.  Vukovi imaju svoj zadatak: bu nim zvonjenjem i neprekidnim isto tako bu nim zavijanjem, kojim se oponaaa glasanje vuka, kao i svojim  straanim izgledom, oni trebaju  uplaaiti ljude i stoku, kako bi dobili ato vei  otkup . U svemu su du~ni sluaati  vu icu , od pravca kretanja do posebnih uputa za pojedine situacije. Zadaa  vukova je ne samo zaplaaiti ljude, ve prijetnju i izvraiti. Ako kolona  vukova ugleda u blizini nekog od ljudi, posebno neku od mlaih ~enskih osoba, djevojku ili udanu,  vukovi e je potjerati i, ako ne uspije pravodobno pobjei, ugristi.  Vukovi ugrizaju i kada netko od onih koji im daju otkup neoprezno primakne ruku nekome od njih, pa se otkup naj eae dodaje kroz manji prozor, i to esto ne rukom, ve  maaicama ili nekim drugim pogodnim predmetom. Znalo se desiti da  vukovi iznenade i djevojku ili ~enu koja ih s prozora na katu ~eli vidjeti, i to tako ato bi se jedan drugom popeli na ramena, a onaj kojem je djevojka simpati na znao bi se  zakva iti za prozor, pa ak i upasti u sobu, ako bi  akcija bila tako munjevito i iznenadno izvedena da ona koja je na prozoru ne bi stigla ui unutra i zatvoriti prozor. Tako su pokladni utorak i  vukovi bili dobra prigoda momcima i djevojkama: ako je neki momak simpatizirao odreenu djevojku, svi  vukovi trenuta no su se usuglaaavali da e upravo taj od  vukova pokuaati ujesti djevojku, a i djevojka se mogla  slu ajno nai na udaru  vukova i provjeriti kome od njih je interesantna. Za otkup se uglavnom daje suho meso i pie, a jedan od  vukova kupi sve to u bisage. (Poato u De~evicama nakon rata nitko viae nema konja, tako nema ni bisaga, pa se otkup stavlja u rance ili vree.) Nije zapameno da je itko ikad odbio darovati vukove. Kad vukovi obiu sve kue u selu, a ophodnju uglavnom zavraavaju u dijelu sela zvanom Podjelo, negdje iz sela iznenada se za uju pucnji, uglavnom iz lova ke puake, prethodno dogovoreni s nekim od lovaca. Kad uju pucnjeve,  vukovi popadaju u snijeg i glume da su mrtvi. To stanje traje kratko, mo~da oko pola minute, sve dok vu ica ne ustane i zamahne repom, a vukovi potom ustaju i nastavljaju zavijati i lupati zvonima. To je znalo ozna avati i zavraetak ophodnje, a  vukovi bi poali u objekt iz kojeg su krenuli u ophodnju, gdje bi, uz hranu i pie, joa dugo nastavili sjediti, jesti i piti. Ovdje treba napomenuti da vukovi iz De~evica nikad nisu iali u druga sela, te da su imali pravo da, ako sretnu obi ne orjake, ad~ije, ma kare (kako se u De~evicama i na airem podru ju obi no nazivaju maskirane pokladne ophodnje), otmu od njih sve ato su ovi dotad dobili obilazei selo. Za njih su, naime, rezervirani dani prije pokladnog utorka. 3. Vukovi u De~evicama i vu ari u Dalmaciji Iako, kako smo ve naveli, stanovnici De~evica smatraju kako se vukovi u tom selu organiziraju oduvijek, najvjerojatnije je obi aj, karakteristi an upravo kod dinarskog stanovniatva, stigao iz kopnenog dijela Dalmacije, odakle podrijetlo vuku i neke od danaanjih de~evi kih obitelji. Poznato je, naime, da su mnoge obitelji iz Imotske krajine doselile krajem XVIII. i po etkom XIX. stoljea na podru je danaanjih opina Kreaevo, Fojnica i Kiseljak, pa su tako neke od njih stigle i u De~evice. Vukova je, o ito, prije bilo i na okolnom podru ju koje se sada obi no naziva Lepeni ka dolina (opine Kiseljak, Kreaevo i Fojnica). Milenko S. Filipovi, naime, navodi da je obi aj bio rasprostranjen kod katolika u Lepenici, mada pritom ne navodi nijedno mjesto, niti razdoblje u kojem se obi aj prakticirao. S druge strane, stariji stanovnici lepeni kog kraja pri aju, a to isto tvrde i stanovnici De~evica, da su vukovi do prije nekoliko desetljea prireivani jedino u Ljetoviku, selu opine Kiseljak, u kojem takoer ima porodica iji su preci doselili iz Dalmacije, iako se takoer radi o vrlo starom selu. Vukova je bilo i u Fojnici, ali su nestali osnivanjem i planskom promid~bom kazaliata u Fojnici nauatrb dotadaanjih pokladnih obi aja nekoliko godina prije dolaska austrougarske vlasti u BiH, 1878. godine. Tadaanjim fratrima fojni kog samostana, koji su kazaliate i osnovali, nisu se sviale ma kare i vukovi, pa su kazaliane predstave prireivali u vrijeme poklada: Svrha koja je upravi bila pred o ima bila postignuta je; djeca su se dotle oslobodila (napredstavama, op. M.J.) da su se otimala; obinstvo zdravom zabavom po aaeno, a nespretna ma karenja i vukovi posve izostali ove godine. Iako je obi aj znatno modificiran, u De~evicama je uspio opstati i danas. Gotovo potpuni nestanak ovog obi aja u Lepeni koj dolini, a i u drugim krajevima BiH i Hrvatske, imao je, dakako, uz gore navedeno iz Fojnice, i neke druge razloge. injenica je, naime, da je u mjestima na ni~oj nadmorskoj visini stvarna opasnost od pojave vuka bila mnogo manja, a tu su i odluke dr~avnih vlasti da dadne nagradu onom tko ubije vuka, koje su, u razli itim dr~avnim sustavima na podru jima na kojim je obi aj postojao, donoaene u razli itim razdobljima: u Bukovici je, primjerice, joa u XIX. stoljeu postojala talja (nov ana nagrada od dr~ave onom tko ubije vuka), a u Hercegovini je nagrada, mada se mo~e pretpostaviti da je postojala i nekad prije toga, ponovno uvedena nakon Drugog svjetskog rata. Vjerojatno je najva~niji razlog za opstanak obi aja u De~evicama njegova vezanost za crkvenu godovinu, pokladni utorak, a, barem u nekoj mjeri, i zbog poznate uzre ice da je bolje da nestane sela, nego obi aja. Iako je obi aj donesen iz Dalmacije, gdje je kod starijih stanovnika joa uvijek ~ivo sjeanje na vu are, on je, kad su u pitanju pojedinosti, zadr~an tek manjim dijelom, a veim dijelom nadomjeaten je na druge na ine, te prilagoen novom vremenu i srodnim obi ajima. Razlika izmeu vukova u De~evicama i vu ara u Dalmaciji o ita je ve u tome kad se koji od ta dva obi aja prakticira: dok se u Dalmaciji vu ari pojavljuju isklju ivo onda kad netko doista ubije vuka, vukovi u De~evicama odr~avaju se isklju ivo posljednjeg dana pred po etak Korizme, na pokladni utorak. `toviae, iako se stariji De~evi ani sjeaju situacija kad je u bli~oj okolini znao biti ulovljen vuk, nikad nitko nije povezivao mo~ebitno odr~avanje vukova s tim. Ve na tome otpada velik broj pojedinosti prisutnih kod vu ara: nabijanje slame u vuka, pravljenje jezika od crvenog sukna, nabijanje vuka na kolac, itd. Vukovi se, osim drugih razloga, koje emo kasnije spomenuti, na pokladni utorak vjerojatno organiziraju jer su u mnogim karakteristikama sli ni ma karama (ad~ijama, orjacima). To je, vjerojatno, i razlog razli itog izgleda vukova i vu ara: dok su vu ari lijepo oeveni u crjenije koporanima, bez ukrasa na licima, vukovi nose ov je ko~e, a po licu su namazani raznim bojama. U vukovima, za razliku od vu ara, nema ni pjevanja posebnih pjesama, kako je u Dalmaciji obi aj, a umjesto toga vukovi zavijaju. Ve smo rekli da ~ene i djevojke moraju bje~ati ispred vukova, dok Ardali svjedo i da ~ene i djevojke na vuka kojeg nose vu ari same stavljaju darove, bez bojazni da bi im vu ari mogli naakoditi na bilo koji na in. Potom ~ene kidaju i re~u dlaku s vuka, ato je kod vukova nemogue, poato vuka i nema. Isto tako nema ni podjele hrane i pia koje su vukovi sakupili u selu, kao ato je to bio slu aj u vu ara. Vukovi u De~evicama, dakle, imaju mnoge karakteristike koje se obi no ve~u za pokladne maskirane ophode, mada je osnovni motiv, uzimanje otkupa od sela i seoskih domaina, isti kao i kod vu ara. U nekim segmentima vukovi su u svoju ophodnju, posebno na planu odijevanja i sveukupnog opremanja, unijeli i elemnte prporuaa i arojica. Sli nost s prporuaama ogleda se u noaenju zvona oko pasa, no, drugih sli nosti nema, a za sli nost s arojicama vrijedi sve ono ato je ve re eno za sli nost s karnevalskim maskirnim ophodima, poato su arojice i maakare gotovo istovjetni obi aji, a i odr~avaju se isklju ivo za poklade. I arojice u Imljanima, sjeverozapadno od Travnika, nose zvona kad idu u ophode, u Krajini zvono nosi samo jedan od sudionika (jarac), a sli no je i u nekim drugim krajevima. U Krajini je to obi aj i kod pravoslavaca i kod muslimana, dok kod katolika u tom kraju nema ak ni obi aja arojica. 4. Vukovi u De~evicama i vu ari u drugim krajevima BiH Usporedba vukova u De~evicama s vu arima u Dalmaciji namee se iz povezanosti ovih dvaju obi aja, a i iz navedene pretpostavke da su vukovi uvezeni iz Dalmacije. No, srodnih ina ica ima, bolje re eno: bilo ih je  s obzirom da je naprijed navedeno zabilje~eno prije viae desetljea - i u drugim krajevima BiH, Hrvatske i Srbije. Tako su vukovi u Gradcu kod Neuma obi aj koji slu~i za zabavu na sijelima, a ima nekih sli nosti sa de~evi kim vukovima: sudionici idu jedan iza drugog, dr~e se za pojas prethodnika, a predvodnik ih aiba. O ito je i taj obi aj samo odbljesak nekadaanjih vu ara, koji je potpuno izgubio vezu s biti  ulovom vuka. U Livanjskom polju vu ari su i kod Srba i kod Hrvata prije etrdesetak godina bili gotovo identi ni vu arima u Bukovici, s tim da su samo u selu aiu vu ari imali stalni termin organiziranja i obilaska  u jesen  bez obzira kad je vuk ubijen. U dje joj igri vukova i ovaca u livanjskom kraju jedni pastiri igraju ulogu ovaca, pasui etveronoake, a drugi ulogu vukova: kad pastiri-vukovi uhvate pastire-ovce, grizu ih ( upaju rukama), ato ima dodirnih to aka s obi ajem da vukovi u De~evicama pokuaavaju uloviti djevojke i mlae ~ene. Zanimljivo je spomenuti da u Livanskom kraju arojice nose zvona (bronze i klepke) oko pojasa, kao i ov ar kod vertepaaa u Semberiji, kojem su zvona prika ena za ov arsku torbu. U `irokom Brijegu se obi aj nazivao Prositi s vukom. Skupina od tri- etiri ovjeka obilazi svoje i susjedna sela uglavnom na isti na in kao ato je to i kod vu ara u Bukovici. Sli no je i oko Jajca, te u Bosanskoj Krajini. U Bosanskoj Krajini vu ari hodaju uz bo~ini post, danju, po svojem i drugim selima, i to samo pravoslavci. U ostalom su vu ari u Krajini uglavnom identi ni onima u drugim krajevima. U nekim krajevima vukovi su dio svadbenog rituala, a zanimljivo je spomenuti da u Pidriau, u uskopaljskom kraju, ima dosta sli nosti s de~evi kim vukovima, bar kad su u pitanju vanjska obilje~ja: vukovi, predvoeni vu icom, idu od kue do kue, dr~ei se oko pasa, zavijaju, te tra~e novac i hranu, ali se sakupljeni darovi ne dijele, nego idu na mlado~enjinu sofru. U }epi, a i u nekim drugim krajevima, vukovi zavijaju pred mlado~enjinom kuom, sve dok im mlada kroz prozor ne izbaci top - zave~ljaj s hranom, ato takoer predstavlja neku vrstu otkupa. Zanimljivo je da su u okolini Visokog obi aj vukova dr~ali muslimani, koji su o Bo~iu iali po katoli kim i pravoslavnim kuama, dok vukova u tom kraju uope nije bilo kod katolika i pravoslavaca. U oblasti Povrai kod Trebinja ophodi vu ara nestali su sredinom proalog stoljea. 5. Simbolika vukova O simbolici vukova napisano je mnogo, pa emo se ovdje osvrnuti samo na detalje koji su u vezi sa specifi nostima obi aja u de~evi kim vukovima. Poznato je da su ophodi vukova (vu ara) prvobitno imali religijsko zna enje, budui da je vuk kod mnogih naroda stoljeima predstavljao demonsku ~ivotinju, za koju su, zbog toga, vezani mnogi obredi i kultovi. Mo~da se na to na neki na in, vjerojatno pod stalnim i sna~nim utjecajem katoli ke crkve na narodne obi aje, nadovezuje obi aj da se vukovi u De~evicama odr~avaju na pokladni utorak, ato ima i prakti ni zna aj, jer nakon pokladnog utorka slijedi etrdeset dana Korizme, koja podrazumijeva est post, te odricanje od svake vrste ispoljavanja veselja (sijela, svadbe i sl.). Prireivanje vukova upravo na pokladni utorak vjerojatno je i odbljesak davne povezanosti maskiranih ophoda sa mrtva kim, zaduani kim kultom, jer nakon etrdeset dana Korizme dolazi Uskrs. U svakom slu aju je predstava vuka kao demonske ~ivotinje doprinijela stvaranju i postojanju detalja koji je prisutan u de~evi kim vukovima - ubijanju vukova i njihovom padanju, ato se uklapa i u prakti ne svrhe: vuk ini atetu i treba ga ubiti. Isto tako treba napomenuti kako se na tom detalju obi aj istodobno i znatno odmi e od opepoznate uloge vuka kao inkarnacije duae predaka, prisutne u starim slavenskim predstavama religije, posebice u svim vrstama maskiranih ophoda koje prati podizanje buke i razuzdano ponaaanje, karakteristi no za pojavu duae predaka, jer sudionici sigurno ne bi pristali, ak ni simboli no, ubijati duae vlastitih predaka. Odr~avanje obi aja jednom u godini, umjesto onda kad se ulovi vuk  jer se, pouzdano, jednom godianje organizirao i u vremenima prije viae decenija, kad je joa prijetila stvarna opasnost ljudima i stoki od vukova  donekle asocira na obi aj iznoaenja sofre s hranom na Badnju ve er ispred kue ili na put u nekim krajevima i pozivanje vuka da doe na gozbu tada ili da ne dolazi narednih godinu dana. Brojne zabrane (prerada vune i tkanje, uprezanje volova i uope rad oko stoke, rukovanje oatrim predmetima, upotreba mesnih proizvoda u prehrani i dr.  sve to u odreene dane u tjednu ili godovine), karakteristi ne uglavnom za srpsko stanovniatvo, u De~evicama nisu prisutne, niti ima godovina poznatih kao tzv. vu ji sveci. 6. Vu ice u de~evi kim vukovima S obzirom na to da se obi aj organiziranja vukova u De~evicama joa uvijek upra~njava, zanimljivo je spomenuti osobe koje su u posljednjih sedamdesetak godina bilo predvodnici ili vu ice. Najstarija osoba koju sadaanji mjeatani De~evica pamte u ulozi  vu ice je izvjesni Lenko, iz roda Mo iljanina, ije ime nisam uspio utvrditi. On je bio  vu ica u godinama prije II. svjetskog rata. Njegov roak Anto Mo iljanin zvani Brkonjica bio je  vu ica od 1942. do 1945. godine, Stjepan Mo iljanin Pepin od 1945. do 1950. godine, a Ivo Bareai zvani Tuga je najdu~e bio na toj poziciji, ak 26 godina - od 1950. do 1976. godine. Naslijedio ga je Stjepan Brki zvani Pepura, koji je bio  vu ica od 1976. do 1990. godine. Potom je  vukova nestalo, i to sve do 1999. godine, kad se veina De~evi ana ve vratila kui (bili su u izbjegliatvu od 1993. do 1996., a neki i du~e od toga). Mato Juki je preuzeo ulogu  vu ice 1999. godine, kad su se  vukovi pojavili prvi put poslije rata, i zadr~ao je u naredne dvije godine. Od 2002. do 2005. godine  vu ica je bio Pavo Bariai, brati ve spomenutog Ive Bareaia Tuge, a 2006. godine Anto Gaai zvani Lijepi. POPIS IZVORA I LITERATURE: Vladimir Ardali, Bukovica  narodni ~ivot i obi aj, internet-izdanje,  HYPERLINK "http://www.rastko.co.yu" www.rastko.co.yu, datum posjeta: 20.I.2006. Veselin ajkanovi, Nekolike opate pojave u staroj srpskoj religiji (u: Mit i religija u Srba), Srpska knji~evna zadruga, Beograd, 1973. godine Milenko S. Filipovi., Lepenica kao regija (Lepenica  priroda, stanovniatvo, privreda i zdravlje), Nau no druatvo SR BiH, 1963. godine Milenko S. Filipovi., Pogledi na svijet (Lepenica  priroda, stanovniatvo, privreda i zdravlje), Nau no druatvo SR BiH, Sarajevo, 1963. godine Milenko S. Filipovi, Viso ka nahija, Srpska kraljevska akademija, 1928. godine fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rije i , Sarajevo, 1990. godine dr. Krunoslav Draganovi, Opi `ematizam katoli ke crkve u Jugoslaviji, Nova tiskara , Sarajevo, 1939. godine Milo Juki, De~evice  pregled povijesnih dogaanja, toponomastika, sastav i podrijetlo stanovniatva, HKD Napredak, Kiseljak, 2001. godine Milo Juki, Podrijetlo i kretanja katolika kreaevskog kraja (rad u rukopisu) Radmila Kajmakovi, Maskirani ophodi (Etnoloaka i folkloristi ka ispitivanja u Livanjskom polju), GZM (etnologija), XV-XVI, 1961. godine Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji (Etnoloako folkloristi ka istra~ivanja u Imljanima), GZM (etnologija) XVII, Sarajevo, 1962. godine Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji (Etnoloako folkloristi ka istra~ivanja u }epi), GZM (etnologija) XIX, Sarajevo, 1964. godine Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji stanovniatva Liatice, GZM XXIV/XXV, Sarajevo, 1970. godine Radmila Kajmakovi, Semberija  etnoloaka monografija, GZM (etnologija) XXIX, Sarajevo, 1974. godine Radmila Kajmakovi, Tradicionalni narodni obi aji u Povrai i Rakitnom, GZM XXXIV, Sarajevo, 1980. godine Desanka Koji-Kova evi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr~ave, Veselin Masleaa, Sarajevo, 1978. godine Desanka Koji-Kova evi, O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta, VI, Sarajevo, 1971. godine Desanka Kova evi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Nau no druatvo NR BiH, Sarajevo, 1961. godine Emilijan Lilek, Etnoloaki pabirci po BiH, GZM XI, Sarajevo, 1899. godine Milica Obradovi, Druatvene igre i zabave (Etnoloako-folkloristi ka ispitivanja u Neumu i okolini), GZM (etnologija), XIV, Sarajevo, 1959. godine Vlajko Palavestra, Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i okolini, GZM XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972/73. godine Mario Petri, O migracijama stanovniatva u BiH, GZM (etnologija) XVIII, Sarajevo, 1963. godine dr urica Petrovi, Etnoloake beleake s puta po Bosni i Hercegovini u jesen 1953. godine, GZM (etnologija) 35/36, Sarajevo, 1981. godine A. `kalji, O obi ajima i vjerovanjima u srezu jaja kom, Bilten Instituta za prou avanje folklora Sarajevo, Sarajevo, 2, 1953. godine Ibrahim Tepi, Fojnica u XIX vijeku (u: Fojnica kroz vijekove), Veselin Masleaa Sarajevo i SO Fojnica, 1987. godine  Milo Juki, De~evice  pregled povijesnih dogaanja, toponomastika, sastav i podrijetlo stanovniatva, HKD Napredak, Kiseljak, 2001. godine, str. 13.  Desanka Kova evi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Nau no druatvo NR BiH, Sarajevo, 1961. godine, str. 100.  Desanka Koji-Kova evi, O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta, VI, Sarajevo, 1971., str. 335.  Desanka Koji-Kova evi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr~ave, Veselin Masleaa, Sarajevo, 1978. godine, str. 141. i 142.  Dr. Krunoslav Draganovi, Opi `ematizam katoli ke crkve u Jugoslaviji, Nova tiskara, Sarajevo, 1939. godine  Milenko S. Filipovi, Lepenica kao regija (Lepenica  priroda, stanovniatvo, privreda i zdravlje), Nau no druatvo SR BiH, 1963. godine, str. 19.  Vladimir Dumbovi, Kreaevo do pada Bosne pod Turke, str. 106. Vlajko Palavestra (Historijska narodna predanja i toponomastika u Fojnici i okolini, str. 109.) navodi kako Vilim de Casalis ovo priopava u pismu Jakovu Markijskom.  Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rije i, Sarajevo, 1990. godine, str. 29. Vlajko Palavestra (nav. djelo, str. 150.) prenosi podatak da je, istodobno kad i u Fojnici, ustanovljen i samostan u De~evicama.  Milo Juki, De~evice  pregled povijesnih dogaanja, toponomastika, sastav i podrijetlo stanovniatva, HKD Napredak, Kiseljak, 2001. godine, str. 27.  Isto, str. 30. - 36.  Isto, str. 40.  117.  Mario Petri, O migracijama stanovniatva u BiH, GZM (etnologija) XVIII, Sarajevo, 1963. godine  Milo Juki, Podrijetlo i kretanja katolika kreaevskog kraja (rad u rukopisu). U mati nim knjigama ~upe Kreaevo kao doseljenici iz Imotskog spominju se Jukii, prvi put 1837. godine. Osim njih, u De~evicama su tada ~ivjeli i Bartulovii, takoer doseljeni iz imotskog kraja.  Milenko S. Filipovi, Pogledi na svijet (u: Lepenica  priroda, stanovniatvo, privreda i zdravlje), Nau no druatvo BiH, Sarajevo, 1963. godine, str. 354.  Ibrahim Tepi, Fojnica u XIX vijeku (u: Fojnica kroz vijekove), Veselin Masleaa Sarajevo i SO Fojnica, 1987. godine, str. 119. Navedeno prema samostanskom ljetopisu.  Vladimir Ardali, Bukovica  narodni ~ivot i obi aji, internet-izdanje (www.rastko.co.yu)  Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji stanovniatva Liatice, GZM XXIV/XXV, Sarajevo, 1970. godine, str. 313.  Vladimir Ardali, nav. djelo. Detaljno je opisan i na in pripreme ubijenog vuka tako da izgleda kao da je ~iv.  Isto. U knjizi je detaljno opisan na in pripreme ubijenog vuka tako da izgleda kao da je ~iv.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto.  Isto. U knjizi su detaljnije opisani  prporuae i  arojice .  Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji (Etnoloako folkloristi ka istra~ivanja u Imljanima), GZM (etnologija) XVII, Sarajevo, 1962. godine  Emilijan Lilek, Etnoloaki pabirci po BiH, GZM XI, Sarajevo, 1899. godine, separat, str. 16.  Emilijan Lilek, Etnoloaki pabirci po BiH, GZM XI, Sarajevo, 1899. godine, separat, str. 16.  Milica Obradovi, Druatvene igre i zabave (Etnoloako-folkloristi ka ispitivanja u Neumu I okolini), GZM (etnologija), XIV, 1959. godine, str. 152.  Povata se i muako i ~ensko jedno iza drugog, prste zadjenu pozadi za pojas. Prvi je Vuk, Vuko-baaa i on dr~i turu. Sve igra e vu e za sobom i gleda da udari zadnjeg. Onaj se izmi e, a on oklapi (oaine) i druge sa strane. To traje po jedan sat dok im ne dosadi, a onda se smiju i rugaju ko je viae batina  ufatio  .  Radmila Kajmakovi, Maskirani ophodi (Etnoloaka i folkloristi ka ispitivanja u Livanjskom polju), GZM (etnologija), XV-XVI, 1961. godine, str. 230.  Milica Obradovi, Druatvene igre i zabave, (Etnoloaka i folkloristi ka ispitivanja u Livanjskom polju), GZM (etnologija), XV-XVI, 1961. godine, str. 261.  O tome da se o mladoj djevojci govori kao o ovci, pogotovo tamo gdje su vukovi prisutni pri proanji ili svadbi vidi: `kalji, A., O obi ajima i vjerovanjima u srezu jaja kom, Bilten Instituta za prou avanje folklora Sarajevo, Sarajevo, 2, 1953. godine, str. 207.-215.  Radmila Kajmakovi, Maskirani ophodi (Etnoloaka i folkloristi ka ispitivanja u Livanjskom polju), GZM (etnologija), XV-XVI, 1961. godine, str. 230.  Radmila Kajmakovi, Semberija  etnoloaka monografija, GZM (etnologija) XXIX, Sarajevo, 1974. godine, str. 92.  Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji stanovniatva Liatice, GZM XXIV/XXV, Sarajevo, 1970., str. 312.  Veselin ajkanovi, Nekolike opate pojave u staroj srpskoj religiji (u: Mit i religija u Srba), Srpska knji~evna zadruga, Beograd, 1973. godine, str. 281.  Emilijan Lilek, Etnoloaki pabirci po BiH, GZM XI, Sarajevo, 1899. godine, separat, str. 17.  Dr urica Petrovi, Etnoloake beleake s puta po Bosni i Hercegovini u jesen 1953. godine, GZM (etnologija) 35/36, str. 168.  Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji (Etnoloako folkloristi ka istra~ivanja u }epi), GZM (etnologija) XIX, Sarajevo, 1964. godine, str. 200.  Milenko S. Flipovi, Viso ka nahija, Srpska kraljevska akademija, 1928. godine, str. 323.  Radmila Kajmakovi, Tradicionalni narodni obi aji u Povrai i Rakitnom, GZM XXXIV, Sarajevo, 1980. godine, str. 111.  Radmila Kajmakovi, Narodni obi aji stanovniatva Liatice, GZM XXIV/XXV, Sarajevo, 1970., str. 313.  Veselin ajkanovi, nav. djelo, str. 277.  Veselin ajkanovi, nav. djelo, str. 281.  Isto, str. 275.  Podatke dali Ivo avara zvani i a i Mato Juki, obojica iz De~evica. pBZ\^ ` d  b f h | ~ ( * . : 48 4@BJNX\dfjlv|0J j0JU5\mHsHmHsHmHsH5\X>pBDFXZ^ ` b d . J(*@ $`a$$a$$a$$^a$$a$\*,02<>DFHLNP\fvz$&*,.0>@NPRJLp|~j0JUmHsHB* mHphsHmHsHmHsH j0JUVVXpr:L  (jlxz<^B h j l $$&&''))////00(1<1@1B1r11l227&7FFƾƾƾƾ5\mHsH5\mHsHB* mHphsHB* mHphsHj0JUmHsHj0JUmHsHmHsHmHsHK@ ,"n$&+1>4T=T?DFFF:Gq@qrrw@x~{{dfāƁ<>tv6j0JUmHsHj0JUmHsHmHsHmHsH5\mHsH5\mHsHRw@xBxzn}@ : "NP~ΚҠԠ $`a$$a$68"R~*,:<Ҡکܩ"24@BFV\jnvxz|ƪʪҪتުнжннннннЬ0J>*B*CJmHphsH0J>*B*CJphjCJU jCJUCJ6CJ]mHsH 6CJ] CJmHsH5CJ\mHsH 5CJ\5\mHsHmHsHj0JUmHsH9 "ZzLxBغjNbnZ\$a$$a$ "&02@XZhl|~ΫЫ &(02:<JN\lxzǽǽطةͩͩط5CJ6CJ]mHsH 6CJ]5CJ\mHsH 5CJ\5CJmHsHCJ CJmHsH jCJU0J>*B*CJmHphsH0J>*B*CJphB¬άҬ &(*,<DJLPRXZ`bfhn~ȭʭέЭܭ $468:J®ҮԮخ.>JLR5CJ5CJ\mHsH 5CJ\CJ CJmHsH 6CJ]6CJ]mHsHRRTdfrv¯į̯ίЯ֯  "46:>@BFVXdfjlvxz|ưְtҲԲȾ쮴 5CJ\5CJ\mHsH6CJ]mHsH CJmHsH5CJ\mHsHCJ6CJ]mHsH 6CJ] CJmHsH5CJ5CJmHsHDԲ0246JLV\bfz̳γҳ $&02>@BDV\bfz~ƴȴڴ޴,.246CJ]mHsH5CJ\mHsH 5CJ\CJ CJmHsH 6CJ]T4>@LNPTZ`fj~ȵʵܵ޵ "*.46>@FJZxĶƶʶ̶$4@BPRdfjλλλ 6CJ] 5CJ\ CJmHsH6CJ]mHsH6CJ]mHsH5CJ\mHsH5CJ\mHsH CJmHsHCJJ̷зַط"$,08:@BFTVdf  "(*.02DFHJZ\npxз B*CJphB*CJmHphsH6B*CJ]mHphsH6B*CJ]ph5CJmHsH5CJCJ CJmHsH 6CJ]6CJ]mHsHE¹Ĺֹڹ޹ (*026FHJLlnxغ  "(,248<L\hjvx̻λһʬʬʬʬʬʬʬʬ CJmHsH6CJ]mHsH5CJ\mHsH5CJ\mHsH6CJ]mHsH 6CJ]5CJmHsH5CJ CJmHsH B*CJphB*CJmHphsHAһԻ ,28<PV\ʼ̼ڼܼ  "$&468>@JLX\l6]mHsH5\mHsH5\mHsH5\CJaJmHsHCJaJmHsH6CJ]mHsH6CJ]mHsH5CJ\mHsH5CJ\mHsH CJmHsH CJmHsH<ƽȽؽڽ 0@LNPRVZ\bdrtx־ؾھܾ "bxz|~ǽǽǽǽǽǽǽǽǽǽǽͺͺǽǽǽǽǽCJ6CJ]mHsH 6CJ] CJmHsH 5CJ\5CJ\mHsH 5mHsHmHsHmHsH6]6]mHsHIȿʿпҿԿ$&6:Jn\^`txprt B*CJphCJ5CJmHsH5CJ CJmHsHj0JCJU5mHsHmHsH5\mHsH j0JU5CJ\mHsHCJ CJmHsH 6CJ]6CJ]mHsH=pvDvLN`|$a$$a$"$:<NRVZj| & 26>@NRbr~ 5mHsH5mHsH j0JU CJmHsHCJ B*CJphB*CJmHphsHR.024DLRTXZ`bhjnpvvxz>dDFH\`vxz "(*,.48>B5\mHsH5\mHsHmHsH5 j0JUmHsH 5mHsHTBVZdhx68:BDJL\`fhnpv,2@DTV\`prtvLNP`bnpt5\5\mHsH j0JUmHsHmHsHZ,,.24@BDFJLPRbdtv~NPRv`bd <|~j0JCJU5\mHsHmHsH5\mHsHmHsH j0JU5\R,V,$a$$a$F&(,>@LP\^bdfh~,.0T62VXZ~5\mHsH5\mHsH j0JU 6CJ] 5CJ\CJV ,. CJmHsH5\ j0JU $/ =!"#$%DyK www.rastko.co.yuyK 2http://www.rastko.co.yu/ i4@4 NormalCJ_HmH sH tHL"L Naslov 2dd@&[$\$5CJ$\aJ$mHsHL2L Naslov 3dd@&[$\$5CJ\aJmHsHLBL Naslov 4dd@&[$\$5CJ\aJmHsH6A@6 Zadani font odlomka4>@4 Naslov$a$5\mHsH.U@. Hiperveza >*B*phN^@N Standard (Web)dd[$\$CJaJmHsH6&@!6 Referenca fusnoteH*2@22 Tekst fusnoteCJ@V@A@ SlijeenaHiperveza >*B* phS> | Z c##?$X(*s+)./ 11234f66@7<>y??F@@@AACPDFEEGI LMSt  !"#$%&'()*+,- #& 2x@   % . 6 y  ` &h>9F}03t$8CD%]   7{ k!l!m!!!#%Z(u+M,[-/f13\4B7E7:: ;!;s<=@ACB}DEFF'F(FFJgLMCODOEOiOjOSSSSSTTT=UUVVVWrWWLXX\YYmmpnopppqqfrrPss+tWttttt000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0F6RԲ4һBvyz|~@ w w{}xXTTTtX=B_ehp %)134>?@AGOQR\^ _abiopxy   "#$&'(.3;=BEKNORSUVXYabfglmstuvwx"X` RZ# ( ) + , 3 P W Z b " ( 2 ? s {   * 3 P Y   ) |   5; * 2  {!!!!!!""P#W#####$$$#$'$0$p$x$$$(%0%s%|%&&Z&a&&&&&''.''''''''()(3(((((((+)2)**++,,--v------6.@...s/y/k0t0x0000000000001 11142;2l2r2223333S4Y444444445T5^55566#6,667>7::;;;;7;A;E;M;[<^<<<<<z====>'>M>R>T>Z>??@ @@@)@/@[@d@h@q@AAGAAAB BBBBBBBCCCCREXE]EeEnEtEFFFFHH'H1HHHIIFJPJ-M2McMhMNOSO]OOOQPYP}PPPPQ QQQOQYQZQ_QQQQQRR|RRRRSSSSSSSSTTT T!T#T+T.T5T6T7T;TTATBTDTFTNTOTVTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUU U UUUUUUU%U'U.U6UWIWLWPWQWXW[WcWkWqWwW|W~WWX X*X4XLXSXTX]X^X`XiXjXpXrXxXyX{X|X}X~XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXYYYYYYYYYYY Y!Y"Y+Y.Y1Y3Y=Y?YCYEYMY\YcYdYmYnYpYwYxY{Y|YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYZZ Z Z ZZZZZZZZZ Z#Z%Z-ZaAaKaRaSaWaXaYa]a^aaabadakalasataaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabbbb b b bbbbb b'b)b1b9b?bBbIbJbKbMbUbVbXb`babdbebkbmbubxbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbccccd!d'd(d2d4d8d9d>d@ddddddleqerewexeze{e|eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeffff!f"f%f&f.f/f0f3f4f7f8f;fOfWfXf`fdfjffffffffffffffggg g g gggg g"g*g+g.g0g8g9g:g;gCgUgXggggggggggggggg1h8h:hBhEhLhMhRhShThXh\hghnhthhhhhhhhiiiiii i%i&i)i1i2i:i;i?i@iDiHiOiPiSiZi]ibifijipiqisiti|i}iiiiiiiiiiiiiiii'j)j;j=jjjjjkkk klknk~kkdlel>m@mRmTmmmmmpnnnooo!oooooooooooooooooooooooooooooooooooop p ppp*p,pppppppqqqqqqqq!r"rfrhr{r|rrr s sPsRsdsfsssssssss+t-t?tAtWtYtktmttttttttt78BDSU$&\ ^   !68z|   j!m!!!##%&Y([(t+v+L,M,Z-\-//e1g133[4]4A7:;";r<t<==@@AABBDB|D~DEF&F)FFFJJfLhLMMBOEOhOjOSSTTTT?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FNlData 1TableoWordDocument&$SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPoolNlNl  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q