Pregled bibliografske jedinice broj: 25308
Topljivost kisika pri biokonverziji glukoze u 2,5-DKG
Topljivost kisika pri biokonverziji glukoze u 2,5-DKG // Susret mladih kemijskih inženjera
Zagreb: Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 1996. (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 25308 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Topljivost kisika pri biokonverziji glukoze u 2,5-DKG
(The solubility of oxygen in bioconversion of glucose to 2,5-DKG)
Autori
Hraste, Matej ; Pavlović, Nediljko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Susret mladih kemijskih inženjera
/ - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 1996
Skup
I Susret mladih kemijskih inženjera
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.02.1996. - 27.02.1996
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Topljivost kisika
(Solubility of oxygen)
Sažetak
Brzina međufaznog prijenosa kisika iz plinske faze u kapljevitu fazu je limitirajući faktor kod većine biotehnoloških procesa u industriji zbog relativno male topljivosti kisiika. Otopljene tvari kao što su: anorganske soli, šećeri, alkoholi, aminokiseline, proteini i druge, smanjuju topljivost plinova u kapljevitoj fazi, pa o sastavu bioreakcijskog medija ovisi količina otopljenog kisika u biotehnološkim procesima. Toljivost plina u kapljevitoj fazi opisuje Henry-ev zakon, p=Hc. Uz pretpostavku da se plin ponaša kao idealni i da vrijedi Henryev zakon, jedan od načina izražavanja topljivosti plina u kapljevini je Bunsen-ov koeficijent alfa. Ovaj koeficijent je definiran kao volumen plina pri 273,15 K i 101,325 kPa, otopljen u jediničnom volumenu kapljevine. Topljivost plinova u kapljevini u ovisnosti o sastavu otopljenih tvari (neelektrolita), opisuje se empirijskim modelom prema Sechenu. Postoje dvije grupe metoda, kemijske i fizičke metode, za eksperimentalno određivanje topljivosti plinova u kapljevini. Kemijskim metodama se analiziraju otopine zasićene plinom, dok se fizičkim metodama određuje plin potreban da se zasiti otopina iz koje su prethodno potpuno uklonjeni svi plinovi (metode zasićenja) ili plin koji se uklanja iz otopine koja je prethodno bila zasićena plinom (desorpcijske metode). U ovom radu je fizičkom metodom zasićenja određivana ovisnost topljivosti kisika o koncentraciji:D-sorbitola, L-sorboze, 2,5-diketo-D-glukonske kiseline i 2-keto-D-glukonske kiseline u vodenim otopinama.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Prehrambena tehnologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
125021
Ustanove:
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb
Profili:
Nediljko Pavlović
(autor)