Naslov
Ishrana bilja
(Plant Nutrition)

Autori
Vukadinović, Vladimir ; Lončarić, Zdenko

Vrsta obrazovnog materijala
Ostalo (nedefinirano)

Izdavač
Poljoprivredni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Osijek

Godina
1998

Stranica
294

ISBN
953-6331-04-7

Ključne riječi
ishrana bilja
(plant nutrition)

Sažetak
Ishrana bilja je relativno mlada znanstvena disciplina u području biotehničkih znanosti. Nastala je izdvajanjem iz agrikulturne kemije, kao i pedologija i hranidba životinja. Agrikulturna kemija začeta je u 19. stoljeću i napretkom prirodnih znanosti uslijedio je buran razvoj uz podjelu na uže discipline. Danas je ishrana bilja u širem smislu dio fiziologije bilja jer izučava ishranu poljoprivrednih vrsta biljaka na staništu u odnosu na visinu i kakvoću priroda. To je vrlo pojednostavljena definicija ishrane bilja u čijem okviru se, pored fizioloških procesa i funkcija kemijskih elemenata u živoj tvari, istražuju i svi procesi fizikalne, kemijske, fiziološke i biokemijske prirode, koji u interakciji biljke i tla kao supstrata utječu na usvajanje hranjivih tvari, njihovo premještanje i raspodjelu u biljci, odnosno ugradnju u njenu živu tvar. Cjelovita definicija ishrane bilja stoga bi morala pored biljno-fiziološkog aspekta obuhvatiti i ekološki i agrološki aspekt. Biljno-fiziološki aspekt ishrane bilja istražuje usvajanje kemijskih elemenata, sintezu organske tvari, rast i razvoj biljaka. Ekološki apsekt podrazumijeva međusoban odnos agrobiocenoza i prirodnog okoliša pa se danas javlja kao posebna znanstvena disciplina - ekofiziologija. Predmet istraživanja ekofiziologije je utjecaj abiotskih činitelja na fiziološke procese koji dovode do promjena u rastu i razvoju, dakle i poljoprivrednom prirodu biljaka. Cilj istraživanja agroekološkog aspekta ishrane bilja je povećanje priroda i njegove kakvoće kao mjerila uspješnosti biljnog uzgoja. U tu svrhu ishrana bilja razvija metode i tehnike poboljšanja mineralne ishrane istražujući tlo kao prirodan supstrat, ali i sve vrste gnojiva i kondicionera tla te utvrđuje potrebu za gnojidbom, odnosno mjere popravke tla. Iz šire definicije ishrane bilja jasno je da ona graniči s više znanstvenih disciplina, a s nekima se djelomično i preklapa. Npr., fiziologija bilja također izučava probleme ishrane, ali nezavisno od supstrata, dok je za ishranu bilja tlo dio jedinstvenog sustava biljka-tlo-atmosfera. Ekologija se bavi prvenstveno odnosom živih organizama i prirodne sredine, dok ishrana bilja u toj međuzavisnosti naglašava značaj prirodne sredine za tvorbu prinosa. Granične discipline su: a) pedologija koja izučava tlo kao prirodni supstrat biljne ishrane, bavi se procesima njegovog nastanka, fizikom, kemijom, hidrologijom, morfologijom i klasifikacijom tla, b) zemljišna mikrobiologija koja istražuje transformacije, prije svega organske tvari tla, kroz aktivnost njegovih mikroorganizama te biljna proizvodnja koje se bave praktičnim odgovorima iz oblasti gnojidbe i poboljšanja drugih svojstava tla kao supstrata biljne ishrane.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA