Naslov
Produktivnost, kemijski sastav i održivost introduciranih kultivara trava u planinskom području
(Herbage productivity, chemical composition and persistence of introduced grass cultivars in mountain area)

Autori
Leto, Josip ; Knežević, Mladen ; Bošnjak, Krešimir ; Vranić, Marina ; Perčulija, Goran ; Kutnjak, Hrvoje ; Klišanić, Vedran

Izvornik
Mljekarstvo (0026-704X) 56 (2006), 2; 139-156

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
kultivari trava ; prinos ; kemijski sastav ; pokrovnost
(grass cultivars ; yield ; chemical composition ; ground cover)

Sažetak
U Republici Hrvatskoj se većina sjemena za zasnivanje novih i obnavljanje postojećih travnjaka uvozi. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi rodnost, kemijski sastav i održivost 13 introduciranih kultivara trava, u brdsko-planinskom području RH. U 2000. godini najveći prinosi ST utvrđeni su kod kultivara engleskog ljulja Pimpernel i Calibra, te mačjeg repka cv. Richmond (prosječno 10, 5 t/ha). Najniži prinos suhe tvari (ST) utvrđen je kod blješca (6, 35 t/ha), ali ne značajno niži od prinosa ST bezososate stoklase, nacrvene vlasulje, sva tri kultivara klupčaste oštrice, westervoldskog ljulja i mačjeg repka cv. Bilbo (prosječno 7, 12 t/ha). U 2001. najveći prinosi ST utvrđeni su kod nacrvene vlasulje, blješca, bezososate stoklase, livadne vlasulje, klupčaste oštrice cv. Okay, engleskog ljulja cv. Pimpernel, te klupčaste oštrice cv. Baraula i Amba (prosječno 14, 9 t/ha). Najslabiju produktivnost ST imali su westerwoldski ljulj i talijanski ljulj (prosječno 9, 8 t/ha). U 2002. najveći prinos ST utvrđen je kod blješca (12, 89 t/ha). Zatim su slijedili bezososata stoklasa i kultivari klučaste oštrice sa 20% nižim prinosom ST od blješca, westervoldski ljulj i mačji repak cv. Bilbo sa 24% nižim prinosom ST, kao i oba kultivara engleskog ljulja sa oko 30% nižim prinosom ST od blješca. Utvrđene su značajne razlike (P<0.05) među kultivarima u svim praćenim parametrima kemijskog sastava, osim za sadržaj nedušičnih ekstarktivnih tvari (NET). Najviše sirovih bjelančevina (SB) imali su bezosata stoklasa, talijanski ljulj cv. Bofur, kultivari klupčaste oštrice, blještac, livadna vlasulja, westerwoldski ljulj, mačji repak cv. Bilbo (prosječno 24, 78%). Signifikantno najniži sadržaj sirovih vlakana (SV) utvrđen je kod westerwoldskog ljulja (18, 07%), te kod livadne vlasulje, talijanskog ljulja i blješca (prosječno 19, 7%). Najveću pokrovnost i najmanja variranja tijekom istraživanja utvrđeni su kod engleskog ljulja cv. Pimpernel, oba kultivara mačjeg repka i klupčaste oštrice cv. Amba i Okay.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA