Naslov
Neki pokazatelji eksperimentalnog programa igraonice stolnog tenisa za predškolsku djecu.
(Some indicators of the experimental programme at the table tennis workshop for pre-school children)

Autori
Sindik, Joško

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Kineziologija za 21. stoljeće : zbornik radova = Kinesiology for the 21st century = proceedings book / 2. međunarodna znanstvena konferencija = 2nd International Scientific Conference, Dubrovnik, 22. - 26. 9. 1999. / Dragan Milanović - Zagreb : Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, 1999, 160-163

Skup
2. međunarodna znanstvena konferencija Kineziologija za 21. stoljeće

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 22.09.1999. - 26.09.1999

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
stolni tenis; igraonica; efekti; predškolska dob
(table tennis; workshop; effects; pre-school age)

Sažetak
U svrhu poticanja ranog interesa predškolske djece za određene i kineziološke aktivnosti uopće osmišljeni su kineziološki programi s rekreacijskim ciljevima, popularno nazvani “ sportske igraonice” . Koncept igraonica sličan je konceptima “ sportskih kampova” , i drugim oblicima “ uvođenja” djece u kineziološke aktivnosti. Tzv. sportske igraonice se od ovih koncepta razlikuju prema: cilju (dominantno rekreacijski), volumenu rada (intenzitet i ekstenzitet rada su relativno mali), usmjerenosti (usmjerenost na poticanje samostalne inicijative djeteta). Pragmatički aspekt ovog koncepta jest mogućnost da se uz vrlo “ skromna” financijska ulaganja i bez specijalizirane materijalne opremljenosti predškolskih ustanova, a sa stručnim kadrom koji posjeduje tek temeljnije spoznaje iz domene kineziologije - program može provoditi praktički u bilo kojem dječjem vrtiću u Republici Hrvatskoj (ukoliko stručni kadrovi pokazuju interes za ovakvu vrstu angažmana u cilju promicanja dobrobiti djece). Ciljevi, zadaće, sadržaji, distribucija opterećenja, modaliteti i metode, te metodološki oblici rada utemeljeni su ponajprije na biotičkoj potrebi čovjeka za kretanjem i psihosomatskim karakteristikama djece predškolske dobi. Primarne zadaće ovako osmišljenog tjelesnog vježbanja jesu u osnovi zadaće iz domene kineziološke rekreacije, i to: &middot ; ; odgojni zadaci – poticanje zdravih navika življenja, upoznavanje sa specifičnim kineziološkim aktivnostima i poticanje interesa sustavnim tjelesnim vježbanjem uopće &middot ; ; poticanje razvoja (sa stanovišta zakonitosti optimalnog razvoja djeteta) poželjnih konativnih karakteristika u širem smislu, kroz i uz kineziološku aktivnost. U stolnom tenisu je hipotetski moguće uspješno reducirati broj tehničkih i taktičkih elemenata i nivo složenosti i uspješnosti motoričke izvedbe (Grujić, 1975., Hudetz, 1984), u skladu s psihosomatskim mogućnostima djece predškolske dobi, osobito u pogledu zahtjeva iz domene poticanja razvoja snage, preciznosti i pravilnosti udaraca. U konkretnim situacijama djeca mogu biti korigirana i uvježbavana u optimalnijim motoričkim izvedbama- sintetskim pristupom kod učenja i situacijskom metodom vježbe. Međutim, tijekom relativno kratkotrajnog razdoblja provedbe programa ne bi se mogli očekivati značajniji transformacijski efekti u konativnim obilježjima van “ igrovnih” situacija. Ali nije nerealno očekivati transformacije u smislu stjecanja novih motoričkih znanja - koja su u osnovi sekundarni cilj koncepta ove “ sportske” igraonice. Praćeni su efekti provedbe programa igraonice stolnog tenisa za predškolsku djecu, u DV” Maksimir” u Zagrebu, prema postavljenom programu od strane autora (Sindik, 1991), (Findak, 1995). Trajanje odvijanja programa bilo je ukupno 30 “ nastavnih jedinica, s frekvencijom od po 2 x 45 minuta tjedno. Eksperiment je proveden u prirodnim uvjetima (Mraković, 1992), bez kontrolne skupine, s brojnim ograničavajućim faktorima, a kao problemi ispitivanja postavljeni su: 1. globalno utvrditi efekte provedbe osmišljenog transformacijskog procesa -u pogledu ciljeva programa i metodičkih pretpostavki - djelovanje na djecu, a s aspekta praćenih karakteristika 2. globalno utvrditi stupanj pogodnosti programa za primjenu u praksi, posredstvom indirektnih pokazatelja zadovoljstva djece i roditelja samim programom. METODA I POSTUPAK UZORAK ISPITANIKA: U eksperimentu je sudjelovalo 15 djece-ispitanika (6 djevojčica i 9 dječaka), starije vrtićke dobi (5-7 godina), svi osim 2 redovnih polaznika dječjeg vrtića, uključena prema vlastitim željama, ili opredjeljenjima roditelja. Zbog malog broja polaznika ove igraonice, ispitanici nisu mogli biti izjednačeni po drugim relevantnim faktorima. UZORAK VARIJABLI: Zavisne varijable -konativna obilježja: koncentracija ili usmjerenost pažnje(1), samodisciplina u igri (2), opći stupanj discipline (3), doživljaj uspjeha i neuspjeha (4) ; situaciono-motorička postignuća: motorička spretnost (5), koordinacija pokreta (6) ; motorička znanja iz domene tehnike stolnog tenisa: preciznost udarca (7), raznovrsnost udaraca (8), kvaliteta servisa (9). Sve su varijable kvalitativno detaljno opisane, po kategorijama procjene: PROCJENE O N R O PROCJENE PN 1 slabo 0 stagnacija 2 dobro 1 djelomično napredovanje 3 vrlo dobro, odlično 2 značajno napredovanje Objektivni parametri uspjeha korišteni su: indikatori prosječnog broja prebačaja loptice preko mrežice (PR), uspješnost u natjecanju- rezultati utakmica (UT). Posebni pokazatelji: prosječna polaznost programa (A), broj upisane (B), broj ispisane (C), broj naknadno upisane djece (D). Nezavisnu je varijablu predstavljao sam eksperimentalni program igraonice stolnog tenisa. METODE PRAĆENJA I ANALIZE PODATAKA : Od metoda praćenja transformacijskog procesa korišten je model praćenja koji predlaže autor (Sindik, 1997). Za procjene općeg nivoa razvijenosti osobina (ONRO) i praćenja napredovanja u pojedinoj osobini (PN) korišteno je ukupno 9 karakteristika, hipotetski relevantnih za praćenje uspješnosti svladavanja programa. Procjene su izvršene početkom (P), sredinom (S) i krajem odvijanja programa (K). Procjene ONRO i PN izvršavao je autor, koji je bio istovremeno i voditelj programa. Od metoda obrade podataka, korišteni su postupci izračunavanja postotnih vrijednosti, koeficijenti rang-korelacije, c2-test, aritmetičke sredine (Bujas, 1967. ; Dragičević, 1988). REZULTATI I RASPRAVA I. Efekti transformacijskog procesa Većina djece je uspješno svladala program, koji je sadržajno djelomično reduciran u odnosu na zamišljeni. U pogledu ciljeva i zadataka -program je bio u potpunosti primjeren polaznicima. Natjecanje sa samim sobom i sa drugim polaznicima programa - pokazalo se najefikasnijim motivatorom. Metodologija rada, osnovana na igri i individualnom obliku rada - pokazala se djelotvornom, a upotreba metode razgovora, a posebno usmenog izlaganja, kao i frontalnog oblika rada - bila je minimalizirana. Otprilike 87 % djece je na kraju odvijanja programa bilo sposobno igrati utakmice. Rezultati praćenja transformacijskog procesa: prema kriterijima ONRO, za praćene karakteristike djece, djeca su napredovala od početka (P), preko sredine (S), do kraja odvijanja programa (K). Prema kriterijima PN, uočava se tendencija napredovanja u svih 9 karakteristika. ” Stvarno uspješnija” djeca (broj uspješnih prebačaja loptice preko mrežice) značajno su više napredovala i u 9 praćenih karakteristika od ” manje uspješne” djece (rezultati ” ekstremnih skupina” ). Kriteriji ONRO, PN, te PR i UT - međusobno se nalaze u razmjerno visokim korelacijama, koje iznose .83 do .88. U niskoj i neznačajnoj korelaciji sa navedenim parametrima jest prosječna prisutnost djece. Korelacije između različitih ONRO-karakteristika su u prosjeku ” srednje visoke” , što ukazuje na činjenicu da nije bilo ” izoliranih” obilježja-čiji je razvoj stimuliran neovisno o drugim, što je argument u prilog ” održanja cjelovitosti djetetova razvoja” . II. Pokazatelji pogodnosti programa za primjenu u praksi Opći pokazatelji obilježja i efekata programa bili su - prosječna prisutnost djece - je indirektni pokazatelj zadovoljstva djece/roditelja programom, kao i kvalitete programa. Značajan je podatak da je u ” uspješnijoj” podskupini polaznika prisutan i veći stupanj prosječne prisutnosti djece. Ukupno napredovanje (PN) djece u svim praćenim zavisnim varijablama, dodatni je indikator pogodnosti programa. Broj upisane/ispisane djece - tijekom programa upisano je naknadno 4(na inicijativu roditelja), a ispisano 2 djece, na inicijativu voditelja programa, usljed nedovoljne motiviranosti djece za pohađanje programa. Ovi pokazatelji okvirno ukazuju na pogodnost programa za primjenu u praksi, mada su daljnja istraživanja nužna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija

POVEZANOST RADA