Pregled bibliografske jedinice broj: 249808
Javno graditeljstvo Sušaka između dva svjetska rata s osvrtom na dosadašnja istraživanja
Javno graditeljstvo Sušaka između dva svjetska rata s osvrtom na dosadašnja istraživanja // Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti / Milan Pelc (ur.).
Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2004. str. 167-174 (predavanje, nije recenziran, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 249808 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Javno graditeljstvo Sušaka između dva svjetska rata s osvrtom na dosadašnja istraživanja
(Public Architecture of Sušak between the Wars, with Review of Existent Research)
Autori
Lozzi-Barković, Julija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti
/ Milan Pelc - Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 2004, 167-174
Skup
I. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.11.2001. - 17.11.2001
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Sušak; javno graditeljsvo; 20. stoljeće
(Sušak; public architecture; 20^th century)
Sažetak
Na području javnog graditeljstva Sušaka između dva rata uočavamo sve bitne karakteristike međunarodnoga modernog stila te kontinuitet tradicionalnog izraza, osobito u predstavljanju Kraljevine Jugoslavije, koja se pojavljuje kao samostalna i nezavisna nakon kataklizme Prvoga svjetskog rata. Paradoksalno, u okviru državnih (i općinskih) narudžbi nastaju i vrhunska djela moderne arhitekture, kako u Rijeci, tako i u Sušaku. Treći fenomen koji povezuje međuratni arhitektonski fond na cjelokupnom području današnjega grada Rijeke jest nastojanje poštivanja ambijentalnih karakteristika primorske arhitekture. To se u začecima primjećuje već početkom XX. stoljeća kroz generalni stav stručnih povjerenstava riječkoga Tehničkog ureda, dok se program provođenja primorske arhitekture do krajnosti razrađuje u Tehničkom uredu Sušaka u razdoblju međuraća te se provlači u mnogobrojnim građevinama javnog karaktera, kao i u djelima projektanata slobodne profesije koji projektiraju u modernom stilu. Jedna od temeljnih sastavnica kozmopolitskog stila moderne jest interpretacija ambijentalnog, gdje je bilo daleko najviše mogućnosti za originalnost i osobni izraz. Razina istraženosti građe vezane uz međuratnu arhitekturu Sušaka je solidna. Prvi cjeloviti prikaz formiranja urbane fizionomije Sušaka u XX. stoljeću daju već početkom pedesetih godina Zlatko Prikril i Zdenko Kolacio, autori s neposrednim iskustvom u graditeljskoj praksi, što ne pruža sasvim objektivnu sliku konkretnih zbivanja. Sve do kasnih sedamdesetih Kolacio je jedini autor koji objavljuje svoja viđenja međuratnoga sušačkog graditeljstva, a kritičkim prikazima s vremenskom distancom priklanja se i nekolicina tekstova arhitekta Andrije Mutnjakovića. Struka povjesničara umjetnosti u tom smislu uključuje se u djelu Radmile Matejčić te u pojedinačnim prikazima mlađih autora (E. Dubrović, M. Vicelj, M. Bradanović, J. Lozzi-Barković.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
