Naslov
Celebri Christophori Tascha pictoris Veneti - novi prijedlozi
(Celebri Christophori Tascha pictoris Veneti - new proposals)

Autori
Kudiš Burić, Nina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Zbornik Franje Emanuela Hoška Tkivo kulture

Urednik/ci
Nela Veronika Gašpar

Izdavač
Kršćanska sadašnjost ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Teologija u Rijeci

Grad
Zagreb : Rijeka

Godina
2006

Raspon stranica
335-347

ISBN
953-11-0254-6

Ključne riječi
Cristoforo Tasca, venecijansko slikarstvo na prijelomu 17. na 18. stoljeće, nove atribucije
(Cristoforo Tasca, Venetian painting at the turn of the 17th to the 18th century, new attributions)

Sažetak
Cristoforo Tasca (Bergamo 1667? – Venecija 1737) je tipičan predstavnik venecijanskih slikara koji su krajem 17. i početkom 18. stoljeća, u potrazi za narudžbama, bili prisiljeni lutati čitavim područjem Serenissime, ali i susjednih zemalja. Podaci koje o njemu nalazimo u dokumentima venecijanskog slikarskog ceha podupiru zamisao da se desetak godina njegove karijere, uz barem jedan prekid, odvilo izvan grada u kojem se trajno nastanio. Riječ je o razdoblju od 1705. do 1714. godine. Ovaj se je slikar tradicionalno smatrao sljedbenikom tenebrističke struje u venecijanskom onodobnom slikarstvu, no recentna su istraživanja iznijela na vidjelo važan utjecaj klasicističkih slikara poput Gregoria Lazzarinija, ali još više Antonija Molinarija i Antonija Arrigonija na njegov opus. K tome, Tascina se tipologija likova u određenoj mjeri oslanja na onu Antonija Belluccija. S obzirom da se izvijesni Cristoforo Tasca navodi kao nasljednik « tutti i disegni a rilievo» u oporuci slikara Evarista Baschenisa iz 1677. godine, riječ je ili o nekom imenjaku našeg slikara, ili njegov pretpostavljeni datum rođenja valja pomaknuti nekoliko godina ranije. Do sada poznatom opusu Cristofora Tasce u Hrvatskom primorju valja dodati sliku San sv. Monike (oko 1705) iz sakristije (kapela presvetog Trojstva) crkve sv. Jeronima u Rijeci te grupu slika iz kapucinskog samostana u Karlobagu. Riječ je o slikama s prikazom Boga oca, Sv. Bonaventure, Sv. Klare i Sv. Nikole. Prva tri djela, skupa s Tasci nedavno pripisanim Navještenjem, najvjerojatnije su izvorno tvorila neku vrstu zakašnjelog poliptiha. Sva slikareva djela iz kapucinskog samostana u Karlobagu valja datirati u razdoblje od 1712. do 1714. godine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

Napomena
Summary: Cristoforo Tasca (Bergamo 1667? – ; ; ; ; Venice 1737) was a typical representative of the Venetian painters at the turn of the 17th to the 18th century that were obliged to roam throughout the whole territory of Serenissima but also throughout the neighbouring countries, in pursuit of commissions. The information contained in the documents of the Venetian Collegio dei pittori confirms the hypothesis that Tasca spent roughly one decade of his carrier, from 1705 to 1714, out of the town of his residence. During this period he repatriated at least once. Traditionally, the painter was considered to be a follower of the tenebristic current in the Venetian painting of the time. The recent research has brought to light the importance of the influence of the classicist painters such as Gregorio Lazzarini, or even in major degree of Antonio Molinari and Antonio Arrigoni on the work of Cristoforo Tasca. Furthermore, the typology of figures present in his oeuvre is relatively close to that of Antonio Bellucci. Certain Cristoforo Tasca figures in the last will of the painter Evaristo Baschenis dating in 1677, as the heir of « ; ; ; ; tutti i disegni a rilievo» ; ; ; ; . He is either a namesake of our painter or his supposed year of birth should be moved to an earlier date. At present it is possible to add five new paintings to the already known works by Cristoforo Tasca in the northern Croatian Littoral (Hrvatsko primorje): The Dream of St. Monica (about 1705) in the sacristy (the Chapel of the Holy Trinity) of the church of St. Jerome in Rijeka and a group of paintings from the Capuchin monastery in Karlobag. These are God the Father, St. Bonaventura, St. Claire and St. Nicholas. It is quite probable that these paintings, except the last one and together with the dyptich of Annunciation recently attributed to Tasca, originally formed a sort of a very late polyptich. All the works by Cristoforo Tasca from the capuchin monastery in Karlobag should be dated between 1712 and 1714.

POVEZANOST RADA