Naslov
Meštrovićeva javna plastika u Splitu
(Public monuments by Mestrovic in Split)

Autori
Prančević, Dalibor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Skulptura na otvorenom

Mjesto i datum
Klanjec, Hrvatska, 21.05.2003. - 23.05.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ivan Meštrović; javni spomenici; Split; Luka Botić; Marko Marulić; Grgur Ninski; Majka i dijete
(Ivan Meštrović; public monuments; Split; Luka Botić; Marko Marulić; Grgur Ninski; Mother and Child)

Sažetak
Rijetko koje je ime povijesti hrvatske skulpture bilo predmetom toliko glasnih negodovanja, iniciranih postavom skulpture u javnom prostoru, kao što je to slučaj s Ivanom Meštrovićem. Meštrovićeva javna plastika u Splitu na svojevrstan način sintetizira to iskustvo. Skandali već započinju postavom prvog Meštrovićeva javnog spomenika uopće - pjesniku Luki Botiću. Najburnije reakcije izaziva reljef s prikazom Bijedne Mare, te natpis secesijskog sloga koji prati bistu pjesnika. Onodobna kritika ocijenila je natpis nerazumljivim, a golo tijelo sasvim neukusnim. Napomenimo da je spomenik Luki Botiću postavljen 1905. godine na Botićevoj poljani, trgu kojega danas identificiramo naslovom splitskih Prokurativa. Drugi javni spomenik Ivana Meštrovića u Splitu jest onaj Marka Marulića, jedini spomenik koji su povijesni konteksti "ostavili na miru" . Naime, sudba ostale Meštrovićeve plastike premiještanje je s jednog mjesta na drugo, nazovimo, prikladnije mjesto. Spomenik Marku Maruliću vrsna je plastika postavljena u središtu grada, pred palačom Milesi. Ovim djelom aktualizira se pitanje Meštrovićeve projekcije vlastitog lika u fizionomiju povijesnih ličnosti. Treća splitska javna skulptura ovoga kipara izazvala je uistinu mnogo kontroverza i polemika. Najupitnija je bila postava monumentalnog skulptorskog tijela usred kasnoantičke jezgre. Riječ je, dakako, o spomeniku Grguru Ninskom, postavljenom na Peristil Dioklecijanove palače, 1929. godine. Izrazito negativna bila je reakcija Frane Bulića, koji se oštro suprotstavio postavi toga giganta unutar kasnoantičke gradske jezgre. Skulpturu su demolirali Talijani, okupacijom Splita 1941. godine, a godine 1954. ponovno je instalirana, ali na uzvisinu ponad Zlatnih vrata Dioklecijanove palače, uz javni gradski park. Premiještanjem institucije kojoj je bila namijenjena, i četvrta Meštrovićeva javna plastika promijenila je svoje mjesto. Godine 1954., pred staru zgradu splitskog rodilišta postavljena je skulptura Majka doji dijete. Jasne su nazanke da bi odabir novog mjesta splitskog rodilišta ponovo "pomicao" ovo djelo. Kako bilo, to je jedina Meštrovićeva plastika koja ne nosi znak događaja ili ličnosti povijesti, već saobraća s temeljnim prirodnim uvjetom - rođenjem. Izlaganjem su, dakle, tretirana isključivo četiri djela koja su neposrednim vizualnim iskustvom svakodnevnog prolaznika. Sva ostala djela, koja bi se mogla nazvati javnima, nose obilježja ciljanog posjeta, pa stoga bivaju manje interesantnima za temu koja je naznačena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA