ࡱ> 5@Xbjbj22.XXD p:::8:;d;;" < < < < < <$nRxю < < < < <ю < <r$x$x$x <1 < <$x <$xR$xvySD <; 9F:m &Gd08wd8L8 < <$x < < < < <юю$#)x)Historicisti ka pala a dr. Milana Maksimovia u Osijeku Dragan Damjanovi Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet HR  10 000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 E-mail: ddamjano@yahoo.com Klju ne rije i: Osijek, stambena arhitektura Osijek, pala a Milana Maksimovia Historicizam Neobarok Arhitekt Vladimir Nikoli Uvod Dok je secesijska baatina Osijeka jednim dijelom ve znanstveno obraena, historicisti ka, osobito stambena arhitektura ovog grada joa uvijek je potpuno neistra~eno podru je, usprkos injenici da u njemu nalazimo brojna reprezentativna zdanja od kojih pojedina nesumnjivo pripadaju najboljim ostvarenjima hrvatske arhitekture druge polovine 19. stoljea. Unutar toga korpusa meu najzna ajnijim je primjerima pala a dr. Milana Maksimovia na uglu Gajevog (ranije }itnog) trga, Radieve (Kolodvorske) ulice i ulice Republike Hrvatske (Desati ine), u danaanjem samom srediatu grada. Rijetko koji onodobni stambeni objekt u Osijeku raskoanoau rjeaenja pro elja mo~e parirati ovoj zgradi. Ostali zna ajniji primjeri onodobne osje ke arhitekture, pala e odvjetnika Neumanna, industrijalca Reisnera, te grofa Normanna tek se donekle mogu usporediti s Maksimovievim objektom. Ovako raskoano rjeaenje ne treba nas uditi, budui da je pala a, kako e nastavak teksta pokazati, slu~ila kao jedna od rezidencija tadaanjeg srpskog patrijarha Georgija Brakovia. Naru itelj projekta Milan Maksimovi, prvi vlasnik i financijer gradnje ove pala e slovio je, krajem 19. stoljea, za jednog od najbogatijih ljudi Slavonije. Pravnik po struci, novac je stekao upravljajui vlastelinstvom srpske Srijemskokarlova ke patrijaraije u Dalju na Dunavu. Srpski su arhiepiskopi spomenuti posjed, koji je obuhvaao zemljiani trokut izmeu Osijeka, Dalja i Vukovara sa selima Borovom i Bijelim Brdom, dobili od be kog dvora u 18. stoljeu. Polo~aj upravitelja patrijaraijskim imanjem dr. Maksimovi je dobio zasigurno zahvaljujui tomu ato je bio zet tadaanjeg srpskog patrijarha Georgija Brankovia. Pala a koju je gradio u Osijeku stoga je imala slu~iti ne samo za njegovu obitelj, ve i kao povremena patrijarhova rezidencija. Stari dvor Patrijaraije u Dalju, sagraen u prvoj polovini 19. stoljea kao ljetna rezidencija, bio je prili no skroman objekt koji viae nije dostojno mogao svjedo iti o snazi i bogatstvu srijemskokarlova kih arhiepiskopa. Patrijarh Brankovi, nakon ato si je podignuo novi reprezentativni dvor u Karlovcima, htio je i staru, seosku ljetnu rezidenciju premjestiti u vei centar  Osijek. Njezina gradnja dio je openite tendencije krajem 19. stoljea premjeatanja episkopskih srediata iz manjih centara, u kojima su se one nalazile od 17. i 18. stoljea, u vee gradove. Tako je srediate Budimske eparhije premjeateno u glavni grad Maarske iz obli~nje Sentandreje, a javio se, istina neuspjeli, pokuaaj premjeatanja sjediata Gornjokarlova ke eparhije iz malenog Plaakog u Karlovac. Uz Osijek, postojala je i druga opcija za izgradnju pala e Maksimovi, obli~nji Sombor u Ba koj, no prvotna je ideja ipak prevagnula, vjerojatno zahvaljujui boljem geografskom polo~aju grada koji se teritorijalno neposredno naslanjao na patrijaraijsko vlastelinstvo. Samo nekoliko mjeseci poslije posvete pala e, u travnju 1898., patrijarh Brankovi posjetit e Osijek, a i kasnije e u nizu navrata svraati.  Pala a mu je omoguavala sudjelovanje u bogatom druatvenom ~ivotu grada. Nedugo nakon podizanja pala e dr. Maksimoviu dodijeljeno je graanstvo Osijeka, ato je bila uobi ajena procedura sa svim novodoseljenim bogatijim stanovnicima grada. Dobivanje graanstva olakaano je injenicom da je, poput patrijarha Brankovia, i Maksimovi bio privr~en politici tada vladajue Khuenove stranke u Hrvatskoj, koja je imala vlast i na lokalnoj razini, u gradu Osijeku. Na listi iste stranke izabran je 1897. godine (upravo u vrijeme kada se podizala pala a) u Hrvatski sabor, kao predstavnik Daljskog kotara nadvisivai za 17 glasova svog protivnika Jozu }ivkovia. Zanimljivo je da je neposredno po dobivanju statusa graanina Maksimovi odlu io kupiti kuu nasuprot svoje, u Kolodvorskoj ulici, s namjerom da na tom mjestu podigne jednokatnicu. Nije jasno da li je rije  o uglu Kolodvorske s Desati inom ili s Trgom, na mjestu na kojem su kasnije sagraene zgrade }idovske akole i opine, odnosno kua Frank. Iako zgrada na kraju nije realizirana po svoj je prilici trebala slu~iti kao najamni objekt. Predstavljala je dakle privatnu investiciju dr. Maksimovia, koji je ovim postupkom svjedo io da se namjerava za stalno nastaniti u Osijeku. Unutar biografije Milana Maksimovia, vezane uz povijest arhitekture Osijeka krajem 19. stoljea, svakako valja spomenuti i njegovu inicijativu za podizanje pravoslavne crkve u Gornjem gradu. Naime do tada je u Osijeku postojala samo jedna pravoslavna crkva, uz glavni trg u Donjem gradu, graena sredinom 18. stoljea, te manja kapela na groblju u istom dijelu Osijeka, sagraena 90-tih godina 19. stoljea. Iako je glavnina pravoslavnog stanovniatva u Osijeku ~ivjela u Donjem gradu, dio se, osobito bogatije obitelji (urevi, Mua evi, Maksimovi) naselio u novi financijski i kulturni centar  Gornji grad. Usprkos tome ato je Osijek administrativno ve dugo bio jedinstveno naselje, razdvojenost se njegovih tradicionalnih dijelova i dalje sna~no osjeala, ato je bilo dodatno poja ano znatnom prostornom razdvojenoau Donjeg od Gornjeg grada. Gornjogradsko je pravoslavno stanovniatvo stoga nastojalo sebi podii drugu crkvu. S doseljenjem Maksimovia, koji je bio usko vezan sa samim vrhom pravoslavne srpske hijerarhije u Monarhiji, normalno je da ova tendencija oja ava. Nova reprezentativna crkva trebala je svjedo iti o financijskoj snazi i utjecaju tadaanje pravoslavne gornjogradske zajednice i na taj na in konkurirati velikoj ~idovskoj sinagogi, te novoj katoli koj ~upnoj crkvi, tim prije ato su i pripreme za gradnju evangeli ke bogomolje ulazile u zavranu fazu. Stoga ne treba uditi injenica da je patrijarh Brankovi darovao ak 25.000 forinti za gradnju nove crkve, a sam Maksimovi joa 10.000. Graevina se trebala podii na mjestu tadaanje tramvajske remize gdje je na kraju izgraena zgrada danaanje osje ke poate. Nije poznato zaato nikada nije doalo do realizacije ovog projekta. Pitanje autorstva projekta Sl. 1. Nikoliev potpis na projektu za pro elje pala e Maksimovi, U literaturi se javljaju dva imena uz koja se vezuje autorstvo projekta za pala u Maksimovi  Vladimira Nikolia i Wilhelma Carla Hofbauera. Prvi tekstovi u kojima se govori o pala i bez ikakvog krzmanja pripisuju njezin projekt Vladimiru Nikoliu iz Srijemskih Karlovaca, jednom od najzna ajnijih arhitekata srpskog visokog historicizma. Tako se u tekstu Milana Kaaanina o umjetnosti u Vojvodini, pisanoga u povodu stote obljetnice Matice srpske, eksplicite navodi na ak dva mjesta kako je Vladimir Nikoli autor projekta. Kaaaninovi su podaci potom bez povjeravanja prenoaeni u enciklopedijske natuknice i u meurau i nakon zavraetka Drugog svjetskog rata. Krajem 80  tih, u tekstu Viktora Ambruaa po prvi se puta po inje povezivati autorstvo projekta pala e Maksimovi s Hofbauerom, ato je onda preuzela i autorica monografije o Vladimiru Nikoliu, Donka Stan i. Zabuna je nastala ponajprije zbog injenice da se ovaj osje ki graditelj potpisao na projekte pala e u svojstvu Stadtbaumeistera, odnosno gradskog in~enjera, koji je svojim potpisom na projektima za zgrade u Osijeku ovjerovljavao i dopuatao njihovo izvoenje. Nikolievo autorstvo, meutim, potvreno je kroz niz izvora. S jedne strane, ne smijemo zaboraviti kako je Kaaanin, autor ranije spomenutog teksta, suvremenik Nikoliev, k tome joa porijeklom iz nedalekog Belog Manastira, te je zasigurno bio dobro upoznat s injenicama vezanim uz ovu gradnju. Joa vjerodostojnija svjedo anstva, iz vremena kada se pala a podizala, predstavljaju natpisi iz onodobnog osje kog tiska. Ve s prvim vijestima da e doi do gradnje pala e Drava dva puta isti e kako je izrada projekta za nju prepuatena arhitektu Nikoliu. Kona no, najsigurnija nam je potvrda Nikolieva autorstva njegov pe at i potpis na projektu za pro elje pala e. Arhitekt Vladimir Nikoli Nakon ato smo ustanovili autorstvo projekta pala e Maksimovi ostaje nam neato rei o njenom autoru arhitektu Vladimiru Nikoliu, budui da u naaoj literaturi nije dovoljno poznat. Roen 1857. godine u Senti u Ba koj imao je tipi an ~ivotni put onodobnih arhitekata. Pohaao je najprije, kratko, Visoku tehni ku akolu u Mnchenu, a potom studij apsolvirao na Politehnici u Be u. Nikada nije diplomirao, kao mnogi drugi onodobni arhitekti-graditelji, ali se je svejedno, odmah po povratku u ju~ne dijelove Monarhije, po eo baviti projektiranjem. U Be u e nesumnjivo najzna ajniji utjecaj na njegov budui rad, osobito na polju sakralne te javne arhitekture, imati profesor Theofil Hansen, ijem e udru~enju pripadati niz godina. Stilska analiza njegovih objekata pokazuje kako ne treba zanemariti ni utjecaj drugih onodobnih be kih arhitekata. Nakon  zavraetka , ili to nije re eno, prekida akolovanja, 1883. godine, seli se privremeno u Srbiju, gdje radi kao projektant javnih zgrada, uglavnom akola, da bi se 1892. vratio u Monarhiju, preselivai se u Srijemske Karlovce, gdje ~ivi do smrti, 1922. Povratak u Monarhiju vjerojatno je bio motiviran pozivom tadaanjeg patrijarha Georgija Brankovia, koji ga je izabrao kao projektanta nove zgrade patrijaraijskog dvora (1892.-1893.). Uspjeano rjeaenje ovog objekta odmah je pretvorilo Nikolia u svojevrsnog dvorskog projektanta Patrijaraije, za koju e realizirati u budunosti niz novih objekata u Karlovcima: nove zgrade Bogoslovskog seminara (1900.-1901.), Narodno-crkvenih fondova (1902.), Stefaneuma (1903.), Sveeni kog konvikta (1904.), te restauraciju Saborne crkve (1907.) u istom mjestu, tadaanjoj prijestolnici srpskih patrijarha. Od ostalih djela isti u se zgrada Preparandije (1895.), te pala a Kroni (1907) u Somboru, Srpski dom u Srijemskoj Mitrovici (1893.), kazaliate Dunerskog (1895.), Velika srpska pravoslavna gimnazija (1899.-1901.), te vladi anski dvor (1901.) u Novom Sadu, a projektirao je i cijeli niz obiteljskih kua. Arhitektonski opus Vladimira Nikolia obilje~en je dominacijom neobaroka i neorenesanse, uz povremeno pojavljivanje razli itih varijanti onodobnih neobizantinizama, osobito u javnim i sakralnim zdanjima za pravoslavnu crkvu. Oblikovne odlike njegove arhitekture karakteristi an su dio opih tendencija kasnog historicizma s pro eljima izrazite plasti nosti, raa lanjenim mnogobrojnim polustupovima, pilastrima, punim stupovima, bogatim okvirima prozora i prozorskih zabata, razvedenih kroviata s kupolama i mansardama. Usporedivai njegova djela s onodobnim tendencijama u zagreba koj arhitekturi oblikovno mu je, bez ikakve sumnje, najbli~i opus arhitektonskog biroa Hnisberg i Deutsch, ato nije nikakva slu ajnost  i Nikoli kao i ovi arhitekti sli nog su obrazovanja, a i uzore za svoju arhitekturu vuku s istog podru ja, be ke stambene i javne arhitekture 80  tih i 90  tih godina 19. stoljea. Na podru ju Hrvatske, osim u Osijeku, Nikoli je ostavio joa jedno zna ajno djelo kasnog historicizma  pala u obitelji Paunovi s hotelom Grand (kasniji Radni ki dom), u srediatu Vukovara, iz 1896. godine. Njegovo pojavljivanje na podru ju isto ne Slavonije ne treba uditi. Ne smije se zaboraviti kako su i Srijemski Karlovci, srediate Nikolievog arhitektonskog ureda, tada u sastavu Hrvatske, smjeateni nedaleko od Vukovara i Osijeka. Osim toga, po popisu njegovih najzna ajnijih djela o ito je kako Nikoli radi gotovo isklju ivo za srpsku klijentelu. Potpomagan od patrijarha Brankovia, s djelima i nacrtima objavljivanim u  Orlu tada meu stanovniatvom izuzetno raairenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve, postao je airoko poznat na podru ju Slavonije i Vojvodine, pa je klijentela koja ga anga~ira na podru ju Hrvatske, kao i ona koja ga zapoaljava u Vojvodini, uglavnom bogato srpsko graanstvo, te razne srpske crkveno-akolske institucije. Hotel Grand u Vukovaru radi tako za domau obitelj Paunovi, a pala u Maksimovi, kako smo vidjeli, za upravitelja patrijaraijskog vlastelinstva. Svakako na kraju valja spomenuti uz Nikolia, kao projektanta, i va~nu ulogu koju je odigrao izvoa  radnje  Wilhelm Carl Hofbauer, domai, osje ki graditelj, kojemu je projekt za ovu zgradu nakratko pripisivan. Hofbauer se tek nekoliko godina ranije doselio iz prijestolnice Monarhije na njezin rub, u Osijek, u potrazi za poslom, a vezano uz izgradnju nove osje ke ~upne crkve. Vrlo brzo se isprofilirao kao jedan od najkvalitetnijih projektanata u gradu, a stao je i na elo gradskog Graevnog ureda. Po svoj prilici, poput Nikolia, nije zavraio nikada Politehniku ili Akademiju u Be u, no bez obzira na to svojim se projektantskim opusom uzdigao na polo~aj vjerojatno najzna ajnijeg osje kog graditelja kraja 19. i po etka 20. stoljea. Odabir upravo njega kao izvoa a bio je logi an postupak dr. Maksimovia, koji je htio da njegova pala a bude ato kvalitetnije izvedena. Kronologija gradnje Prve vijesti o gradnji pala e nalazimo ve sredinom srpnja 1895. godine kada Milan Maksimovi kupuje zemljiate veli ine 695 kvadratnih hvati u Kolodvorskoj ulici od dotadaanjeg vlasnika Stefana Pillera po cijeni od 11 forinti po kvadratu, s namjerom da na tom mjestu podigne svoju zgradu. Na istom je zemljiatu do tada stajala drvena Pillerova baraka. Po etkom rujna 1895. predani su preliminarni nacrti za gradnju na Gradsko poglavarstvo. Nakon njihova odobravanja ve je krajem listopada iste godine Maksimovi organizirao jeftimbu za izvoenje pala e, na koju su pozvana isklju ivo osje ka graevinska poduzetniatva s ciljem pomaganja domaeg obrta. U meuvremenu je arhitekt Nikoli pristupio izradi detaljnih nacrta, koji su zavraeni u prosincu 1895. Njih e tek u o~ujku sljedee, 1896. godine, izvoa  gradnje, W. C. Hofbauer donijeti iz Srijemskih Karlovaca u Osijek. im se je osje ko graanstvo upoznalo s nacrtima novog objekta javljaju se problemi oko njegovog podizanja, vezani uz pritu~bu Maksimovievog budueg susjeda graditelja Wybirala, te uz te~nju gradskog Graevnog ureda da pomakne graevnu liniju pala e u Desati inoj ulici. Kako su ovi problemi potpuno blokirali po etak radova, dr. Maksimovi se sredinom travnja pripremao odustati od namjeravanog poduhvata, te pala u podii u obli~njem Somboru. Osje ko novinstvo, osobito ugledna Drava, pru~ilo mu je, meutim, sna~nu potporu, pozvavai Gradsko poglavarstvo da ukloni administrativne zapreke kako bi se pala a ipak izvela u Osijeku, te se na taj na in osje ki obrtnici i radnici mogli okoristiti unosnim poslom, a i grad bi se poljepaao jednim reprezentativnim objektom. Reakcija na lanak bila je relativno brza, budui da samo dva tjedna kasnije isti list javlja kako je Maksimovi ipak odlu io podii pala u u Osijeku. Gradski in~enjerski ured dodijelio je graevnu dozvolu 9. svibnja 1896. godine, no sama gradnja nije mogla po eti do po etka kolovoza iste godine, zbog spora s Wybiralom. Kada je sukob rijeaen u Maksimovievu korist gradnja po inje vrlo brzo napredovati. Nakon kraeg prekida tijekom zime, zahvaljujui izrazito toplom proljeu, krajem velja e 1897., radovi su se na izgradnji nastavili punom snagom. Tada su ve bili gotovi njezini vanjski zidovi, a i kupole su postavljene na uglove pro elja prema Desati inoj ulici. Krajem kolovoza 1897. osje ki tisak javlja kako bi pala a trebala biti zavraena do listopada iste godine, ato se naposljetku i dogodilo. S obzirom na ulogu pala e Maksimovi kao svojevrsne neslu~bene rezidencije patrijarha Bankovia, zgrada je bila posveena poput kakve javne institucije od strane tadaanjeg donjogradskog osje kog paroha Janoaevia krajem listopada 1897. godine. Prema tvrdnjama osje kog tiska ukupni troakovi izgradnje pala e kreu se od 55.000 do 80.000 forinti. Bez obzira na to da li je viaa ili ni~a cifra to na, rije  je o doista ogromnom izdatku koji jasno svjedo i o ulozi objekta kao povremenog patrijaraijskog dvora. Podaci o daljnjoj sudbini zgrade su malobrojni. U prvoj polovini dvadesetih pala a je i dalje u vlasniatvu obitelji, to nije re eno Lazara Maksimovia, vjerojatno sina graditelja pala e. Kua je na kraju prodana druatvu Hrvatski dom, vjerojatno po etkom tridesetih, kada je obimna restauracija unutraanjosti povjerena domaem osje kom in~enjeru Ivanu Domesu (mlaem). Urbani smjeataj pala e Sl. 2. Pogled na Desati inu ulicu sa }itnog trga s pala om Maksimovi smjeatenom na lijevoj strani, razglednica nastala oko 1900. Danas u samom srediatu grada, u vrijeme kada se izgraivala, pala a je Maksimovi bila na njegovom rubu, to nije re eno na rubu njegovog gospodarski i kulturno najrazvijenijeg dijela, Gornjeg grada. Upravo takav rubni smjeataj pala e je i uvjetovao njezino specifi no sjedanje u gradski raster ulica. Problemi oko njezina podizanja, koji su znatno odu~ili izgradnju, govore nam dosta o joa nedovoljno definiranoj zakonskoj regulativi u izgradnji i o tek zapo etoj modernizaciji osje ke urbanisti ke politike. Svjedo anstvo su postojee korupcije i klijentelizma u gradskim tijelima vlasti, ali i pokuaaja ispravka nedostataka postojeeg urbanog rastera, u skladu s tada va~eim zakonitostima urbanizma. Pala a zauzima ju~ni kraj inzule omeene Kolodvorskom, Sun anom i Desati inom ulicom, te }itnim trgom. Od triju je spomenutih ulica samo Desati ina bila uglavnom definiran urbani prostor, dok su se i Kolodvorska i Sun ana tek po ele izgraivati. Dapa e, i Kolodvorska je ulica, kao i zavraetak Desati ine, joa uvijek bila u vlasniatvu dr~ave, dakle nije ni imala status ulice nego dr~avne ceste. Kako je cijela Desati ina bila izgraena ugraenim poslovno stambenim objektima razli ite katnosti i pro elje pala e Maksimovi okrenuto prema toj ulici, stvara dojam kako je rije  o uobi ajenoj ugraenoj stambenoj zgradi, koja odstupa, u prostoru u kojem je sagraena, samo veli inom. Sli no kao prema Desati inoj, i prema Sun anoj se ulici pala a otvara kao ugraeni stambeni objekt. Isto no krilo pala e, meutim, okrenuto pro eljem prema }itnom trgu i Kolodvorskoj ulici stvara sasvim druk iji dojam. U vrijeme gradnje Makismovieve kue samo je sjeverna polovina ove ulice bila (dijelom) sagraena, dok je prostor ju~no od Desati ine, prema gornjogradskom kolodvoru, bio tek u zametku. Pala a Maksimovi bila je meu prvim zgradama koje su nikle na tom potezu. }itni trg postojao je samo u imenu. Iako je prema istoku ve zatvoren s Domobranskom vojarnom, sna~nija izgradnja na njegovim obodima tek je po ela, tako da se iz pala e Maksimovi otvarao airok pogled prema glacisu (klasijama, u domaem govoru) koji je okru~ivao zidine Tvre. Upravo zbog joa uvijek ne do kraja definiranog urbanog prostora u koji sjeda, kao i iz te~nje da se pretvori u objekt dostojan uloge dvora, Nikoli projektira zgradu koja svojim pro eljem zauzima tek polovinu fronta prema Kolodvorskoj, kako bi se ostavilo mjesta za raskoaan vrt, te reprezentativan trijem. Kako je ve spomenuto ovaj je projekt naiaao na veliko protivljenje prvog Maksimovievog susjeda u Kolodvorskoj ulici, domaeg graditelja Franza (Franje) Wybirala. Spor je izbio ve pri komisijskom pregledu zemljiata, krajem o~ujka 1895., vezano uz izdavanje graevinske dozvole. Wybiral se usprotivio prostornom ustrojstvu budue zgrade u Kolodvorskoj ulici. Dr~ao je da izgraivanje samo polovine fronta, ime je vatrobrani zid njegove kue ostavljen otkriven,im njemu nanosi neposrednu atetu, jer e ovaj zid biti izlo~en kiai i vjetru, te se zimi sobe na toj strani zgrade nikada nee moi dovoljno ugrijati, pa e ih biti nemogue iznajmiti, ime cijeli objekt znatno gubi na vrijednosti. Wybiral se pri tome vjeato poziva na Graevni red grada Osijeka, te na pravila  zdravoga i modernoga ukusa , isti ui naime kako je zakonom utvreno da se zgrade u novim ulicama trebaju graditi  priklju no , odnosno kao ugraeni objekti. Poziva se i na injenicu da e, ukoliko se ostavi vidljivim vatrobrani zid on  neesteti no straiti u dijelu grada koji je imao biti izgraen kao reprezentativan trg. Wybiral ipak nije uspio zaustaviti gradnju pala e po ovakvom nacrtu. Ve pri o evidnom pregledu parcele, nakon kojega je i ulo~io spomenuti utok, prema tvrdnjama i dr. Maksimovia i lanova komisije navodno je ustvrdio kako prigovore ne bi ni postavio da je njemu dodijeljena gradnja pala e. Wybiral je naime jedan od plodnijih osje kih graditelja-projektanata krajem 19. stoljea kojemu dolazak Hofbauera, jednog Be anina u grad, zasigurno nije odgovarao, budui da je on gotovo odmah preuzeo znatniji dio poslova u gradu (uklju ujui i radove na Makismovievoj kui), koji nije imao dovoljno gospodarske snage da uzdr~ava veliki broj graditelja. Ovu e tvrdnju Wybiral kasnije nijekati, te e anga~irati i domaeg odvjetnika Kova evia u obranu svojih interesa. I prije negoli je Gradsko poglavarstvo rijeailo sukob, u kolovozu 1896. Hofbauer nastavlja s gradnjom, o ito s nadom da e gradske vlasti popustiti nakon ato budu suo ene sa svraenim inom, na ato se Wybiral obraa za pomo Zemaljskoj vladi. Sva e mu se nastojanja ipak na kraju izjaloviti iako izvodi iz Graevnog reda donesenog 1893. jasno ukazuju na injenicu kako je isti pri gradnji pala e Maksimovi ak na dva mjesta prekraen. Osim ato se, kako je Wybiral u ostalom i sam tvrdio, Maksimovi i Nikoli nisu dr~ali odredbe prema kojemu se na tom mjestu trebaju graditi ugraeni objekti, odnosno, priklju no, kako govore onodobni autori, Graevni je red prekraen i postavljanjem, izri ito zabranjenog, kolnog ulaza, kapije, prema Sun anoj ulici. Zaato se gradnja nastavila usprkos neregularnostima nije teako zaklju iti. Ve je istaknuta injenica kako su i patrijarh Brankovi i dr. Maksimovi bili vezani uz re~im Narodne stranke Khuena Hedervaryja, koja je presudila u korist svojih pristaaa, tim prije ato se i tadaanji ~upan i budui ban grof Teodor Peja evi odlu no zalo~io za njihove interese. U dopisu podbana Danila Stankovia na ~upana Peja evia na kraju je u cjelini spor rijeaen u korist dr. Maksimovia. Jedini prigovor koji je ulo~en odnosio se na dugo ekanje osje kog Gradskog poglavarstva da spis poaalje na Vladu. Gradska je vlast dopuatenje opravdala pozivajui se na odredbe o dra~benim uvjetima za parcelu na kojem se graevina podizala iz 1892. godine, nastalih dakle prije potvrivanja Graevnog reda grada Osijeka, te injenicom kako je rije  o vrlo velikoj zgradi koja zauzima prostor na kojemu se planiralo podii etiri objekta, zbog ega joj se mora ostaviti neato otvorenog prostora iz  hijgijenskih obzira , tim prije ato e i park biti ureen. Isti e se nadalje kako je Graevnim redom odreeno kako se u Kolodvorskoj ulici trebaju graditi kue cottage tipa od kri~anja s Kapucinskom do Adamovieve kue, pa kako je ve dio ulice izgraen sa sli nim tipom objekata s parkovima, zaato ne bi i ova. Ne samo u slu aju pala e Maksimovi, ve i u mnogim drugim dijelovima Osijeka vide se i danas posljedice ne do kraja definiranog urbanog rasta grada u kojem su mnoge stvari i mimo zakona, politi kim i inim vezama, na kraju bile dopuatane. Brojni vatrobrani zidovi i danas strae po Osijeku, budui da jedne do drugih, ili jedne nasuprot drugih, stoje ugraene najamne zgrade, poluugraene stambene zgrade i vile, iako su postojala pravila koja su odreivala na kojim se mjestima koji tip objekta smije podii. U Kolodvorskoj ulici uz primjer pala e Maksimovi znakovit je i primjer kue graditelja Hofbauera koja je nekoliko godina kasnije podignuta kao slobodno stojea zgrada izmeu dvije ugraene uglovnice, Maarske i }idovske akole. Sli ne se anomalije javljaju i u drugim osje kim ulicama, poput Jgerove ili Chavrakove, a nisu karakteristi ne samo za period prije Prvog svjetskog rata, kako nam svjedo i Kre~mina ulica, podignuta gotovo u cjelini 20  tih godina 20. stoljea. Svakako se moramo upitati zaato se objekt koji ima djelom ladanjsku ulogu kako za dr. Maksimovia, tako i za patrijarha Brankovia, i koji u skladu s tim i svojim sjedanjem na graevinsku parcelu pokazuje neke tipoloake sli nosti s vilama sjeda u jednu od najprometnijih ulica Osijeka, a ne u gradsku  etvrt vila na potezu izmeu Jgerove i Kolodvorske ulice, gdje se ne bi javio problem s neuobi ajenim prostornim ustrojstvom zgrade. ini se da je odgovor potpuno prakti ne prirode. S jedne strane slobodno zemljiate, a s druge joa u cjelini ne definirani urbani prostor u kojem su po eli podizati svoje objekte najbogatiji stanovnici grada navela je dr. Maksimovia da kupi ovo zemljiate. Osim toga prostor namijenjen izgradnji zgrada tipa urbanih vila bio je u tom trenutku ve dobrim dijelom izgraen, a i preostale slobodne parcele svojom veli inom nisu mogle zadovoljiti investitora. Osim problema s prvim susjedom u Kolodvorskoj, veliku je prepreku po etku gradnje pala e nametnulo i utvrivanje polo~aja njezinog ju~nog pro elja. Dok je u prvom slu aju spor rijeaen ne toliko u skladu sa zakonskim odredbama koliko zahvaljujui politi kim vezama jedne od sukobljenih strana, problem oko utvrivanja linije ju~nog pro elja zgrade pokazuje kako unutar gradske uprave sazrijeva generacija in~enjera koji nastoje uskladiti daljnji rast grada s tada va~eim urbanisti kim zakonitostima. Oblik zemljiane estice pratio je naime tok ceste koja se nastavljala na Desati inu ulicu i koso se usmjeravala preko }itnog trga prema Tvri i Novom Gradu. Da je pala a Maksimovi sagraena po tom pravcu svojim pro eljem prema jugu ne bi pratila liniju ostatka Desati ine ulice, ve bi je lomila prema sjeveru,  a sama palata koja bi se u tako kosom nepravilnom polo~aju izgradila izgubila bi svaku simetri nu i arhitektonsku ljepotu.  Stoga se ve nakon prvog komisijskog pregleda graevinskog zemljiata nastojalo ispraviti tok ulice, ato nije predstavljalo bitan fizi ki problem budui da je bilo rije  o za tadaanje prometne potrebe Osijeka prili no airokoj ulici, koliko su postojale formalno  pravne poteakoe jer je taj dio ulice bio dr~avna Vukovarska cesta, te je preinaku moralo odobriti ugarsko Ministarstvo za javne radove i komunikacije, za ato je bilo potrebno dosta dugo vremena. Definitivna linija po kojoj je izgraena pala a ustanovljena je komisijskim pregledom po etkom lipnja 1896. godine, kojim je utvreno da ju~no pro elje pala e mora biti u liniji ostalih zgrada na ju~noj strani Desati ine. Time je gradski Graevni ured omoguio da cijela Desati na ulica bude izgraena u istom pravcu. Stilska analiza pro elja Sl. 3. Vladimir Nikoli, prvotni projekt za pro elje pala e Maksimovi prema Desati inoj ulici Za pala u Maksimovi sa uvana nam je obilna projektna dokumentacija koja nam omoguuje da pa~ljivo prou imo ne samo njezin izvorni izgled, ve jednako tako i razvoj ideje zgrade u arhitekta Nikolia. Sa uvan je naime prvi, nerealizirani projekt, za pro elje pala e prema Desati inoj ulici, nastao vjerojatno u kolovozu 1895. godine, koji je poslu~io obitelji Maksimovi za upuivanje prvog zahtjeva osje kom Gradskom poglavarstvu za izdavanje dozvole za gradnju. Tek nakon povoljnog rjeaenja ovog zahtjeva pristupilo se izradi detaljnog projekta, po kojem je na kraju pala a i realizirana. Prema ovom preliminarnome projektu pala a Maksimovi trebala je biti podignuta sa znatno jednostavnijim rjeaenjem pro elja, u usporedbi s naposljetku izvedenim stanjem. Osnovno prostorno ustrojstvo zgrade s rizalitno istaknutim sredianjim dijelom pro elja, erkerima na uglovima, te broj i ritam prozorskih otvora isti je i na realiziranom i na nerealiziranom projektu, no gotovo svi ostali elementi zidnog plaata pokazuju bitne razlike. Na prvome projektu cijelu povrainu pro elja, izmeu prozorskih otvora, raa lanjuju pilastri, a prozorski otvori kvadrati nog su oblika. Najvea se razlika osjea u odnosu na rjeaenje kroviata. Sredianji dio s mansardnim krovom na etiri vode i ogradom na vrhu gotovo da je citat s pro elja Patrijaraijskog dvora u Srijemskim Karlovcima kojeg je Nikoli dovraio 1894., neposredno prije preuzimanja posla u Osijeku, dok su kupole na bo nim krajevima pro elja nalik onoj koju je postavio na ugao somborske Preparandije, 1895. godine. Prva verzija pro elja, iako ve sadr~ava i neke elemente neobaroka, osobito uo ljive u rjeaenjima prozorskih zabata, joa uvijek je bli~a neorenesansi, kao i cijeli Nikoliev opus prije 1895. godine. Upravo s tom godinom zapo inje arhitektova naklonost neobaroku kako se ve jasno mo~e uo iti na realiziranom projektu za pala u Maksimovi, kao i na nizu projekata iz idue, 1896. godine (npr., za vladi anski dvor u Budimu, te za hotel Grand u Vukovaru). Sna~na plasti nost osobito krovne zone, brojne kupolice, skulpturalni ukrasi, meu najzna ajnijim su novim elementima koji tada ulaze u Nikolievo stvaralaatvo. Zaato je prvotni plan za pro elje u tako velikoj mjeri transformiran, ostaje nepoznato. Mogue je kako naru itelj projekta, dr. Maksimovi nije bio zadovoljan njime, zahtijevajui reprezentativniju zgradu, a mogue je i kako je promjena nastala inicijativom samog Nikolia. Projekt po kojemu je naposljetku realizirana pala a nastao je u prosincu 1895. godine. Sl. 4. Vladimir Nikoli, Realizirani projekt pro elja pala e Maksimovi prema Desati inoj ulici; Realizirana zgrada ima dva reprezentativna pro elja  prema Desati inoj i prema Kolodvorskoj ulici. Oba karakterizira bogata neobarokna plasti ka artikulacija te prozorski otvori lu nog nadvoja. Prema Desati inoj ulici, kao i na prethodnom projektu, Nikoli radi centralno koncipirano pro elje visokoparterne kue, zaobljeno na uglovima, s rizalitno istaknutim sredianjim dijelom. Erkeri su neato manje istureni nego na prvotnom planu, izostavljeni su pilastri kao element raa lambe bo nih dijelova zida, a svi ostali elementi artikulacije mnogo su bogatiji i plasti niji. Osobito je bogato rijeaen rizalitno istaknut sredianji dio zgrade s prozorima s plasti kim oblikovanim zabatima u koje su postavljeni puti. Bogatije je rijeaena i entablatura, osobito zona friza u koju su postavljene raskoane rokajne kartuae. U zoni krova ovaj je dio pro elja naglaaen dekorativnom balustradom i zabatom, te mansardom konkavnih strana, na vrhu koje stoji bogato profilirana ograda. Na istaknute dijelove pro elja, erkere i rizalite, Nikoli postavlja jonske pilastre, dok korintskim uokviruje sve prozorske otvore. Prozori u bo nim dijelovima pro elja i prema Desati inoj i prema Kolodvorskoj ulici imaju vrlo zanimljive maniristi ki rijeaene parapete te zabate raa lanjene neobaroknom atukaturom. U sredianjim dijelovima pro elja Nikoli postavlja na prozorske zabate dva pqta koji podr~avaju kartuau po svoj prilici s grbom, koji danas viae ne postoji, te se ne mo~e utvrditi da li je bilo rije  o grbu obitelji Maksimovi, ili o grbu patrijarha Brankovia. Sl. 5. Vladimir Nikoli, Realizirani projekt pro elja pala e Maksimovi prema Kolodvorskoj ulici; Sl. 6. Pro elje pala e Maksimovi u Kolodvorskoj ulici 1987. godine, Drugo reprezentativno pro elje, prema Kolodvorskoj ulici, u detaljima je plasti ke dekoracije gotovo istovjetno onom prema Desati inoj. Bitno ih razlikuje druk ije prostorno ustrojstvo ovog dijela pala e. Samo je polovina uli ne fronte kupljenog graevinskog zemljiata izgraena, dok je polovina ostavljena za park zatvoren prema ulici raskoanom zidano-~eljeznom ogradom. Stoga je i pro elje pala e na izgraenom dijelu parcele asimetri no pa je zbog razigranosti mnogo zanimljivije od onog koje gleda na Desati inu. Glavni ulaz u zgradu, to nije re eno u dvoriate, nalazi se na ovoj strani pala e. Pro elje prema Sun anoj ulici je najjednostavnije. Samo je manji njegov dio, uz erker koji gleda na Desati inu, reprezentativno rijeaen, poput ostala dva uli na pro elja. Njegov ostatak znatno je pojednostavljen, bez plasti ke artikulacije i s jednostavnim prozorskim otvorima i velikim polukru~nim lukom nadsvoenim kolnim ulazom  kapijom. Jednostavnije rjeaenje ovog dijela pro elja odra~ava utilitaran karakter prostorija koje se nalaze iza njega (konjuanica, kuhinja, itd). Sl. 7. Dvoriano ro elje pala e Maksimovi; Sl. 8. Trijem pala e Maksimovi u Kolodvorskoj ulici; Ne manje zanimljivo pro elje je dvoriano, rijeaeno izuzetno dinami no, iako s neato slabije istaknutom plasti kom dekoracijom. Najreprezentativniji njegov dio bez ikakve je sumnje arkadni ulaz, ato je i razumljivo, budui da prolaznik u Kolodvorskoj ulici, vidi samo taj dio zgrade. Reprezentativni trijem se otvara prema dvoriatu s tri arkade koje po ivaju na toskanskim stupovima izra~enog entazisa. U tjemenu lukova postavljen je zaglavni kamen ukraaen glavama anela, dok povrainu izmeu lukova ispunjavaju palme koje uokviruju kartuae u kojima su bili (sudei prema uglovnoj kartuai prema ulici) inicijali vlasnika. Trijem je nadsvoen kri~nim svodom podijeljenim u tri jarma. S tjemena svoda sredianjeg traveja visjela je joa 80  tih reprezentativna svjetiljka, koje danas viae nema. Sl. 9. Pro elje pala e Maksimovi gledano sa }itnog (Gajevog) trga danas, Najzanimljivije rijeaen vanjski dio zgrade nesumnjivo je tzv. peto pro elje, odnosno kroviate s dvije mansarde, u obliku odsje ene piramide iznad sredianjih dijelova zgrade, kupolicama na uglovima objekta prema Desati inoj ulici i razigranim historicisti kim ogradicama na sljemenu. U odnosu na sa uvane projekte za pro elja, izvedena situacija u zoni kroviata pokazuje manje razlike. Izostavljeni su, na krajevima zabata sredianjeg dijela zgrade, puti s trubama, pa su umjesto njih, vjerojatno zbog financijskih razloga, postavljeni jednostavni pehari, kao i u vrhu zabata. Najzna ajniji motiv nove pala e nesumnjivo su dvije kupole na krajevima pro elja okrenutog Desati inoj ulici. Njihov oblikovni jezik i njihova reprezentativnost utjelovljuju u sebi ideale kasnog historicizma i najbolji su odraz ove faze povijesti arhitekture 19. stoljea meu stambenim zgradama grada Osijeka. Rije  je o omiljenom motivu tog razdoblja koji se redovito javlja na uglovnicama, mada se katkad pojavljivao i kod ugraenih stambenih zgrada, obi no u srediatu pro elja. Kao odraz ovih opih stremljenja u srednjoeuropskoj arhitekturi i Nikoliu je kupola na njegovim uglovnicama gotovo obavezna. Susreemo je tako na pro elju zgrade ve spomenutog vladi anskog dvora u Budimu, hotelu Grand u Vukovaru, te na pala i Kroni u Somboru (1903.). Iako sli ne, usporedba njihovih oblikovnih rjeaenja pokazuje koliko je ovaj arhitekt bio sposoban varirati sli an motiv na raznolik i kreativan na in. Kupolice pala e Maksimovi lukovi astog su oblika i ljuskaste povraine. Otvaraju se s etiri elipti na prozora uokvirena volutama, a zavraavaju s elegantnim visokim vjetrokazima. Sl. 10. Kupola erkera pala e Maksimovi, ugao Desati ine i Kolodvorske ulice Pro elja zgrade danas se nalaze u dosta loaem stanju. Obnovljena su 1987. godine, tijekom opse~ne restauracije objekta, kada su i dobila boje koje ih i danas karakteriziraju. Atmosferski uvjeti, ali i posljedice rata, ponovno su ga dovele u vrlo teako stanje. S obzirom na va~nost zgrade unutar povijesti arhitekture osje kog historicizma svakako bi je valjalo, ato je prije mogue, na kvalitetan na in restaurirati. Nakon stilske analize pro elja svakako se na kraju moramo kratko osvrnuti i na kontekst iz kojeg proizlazi oblikovni rje nik primijenjen na njima. Glavni centar na koji se treba referirati bez ikakve je sumnje Be , kao mjesto akolovanja arhitekta Nikolia i kao mjesto koje je zahvaljujui ulozi prijestolnice Monarhije diktiralo modu u arhitekturi. Primjena baroka kao stila gradnje, bogato plasti ko raa lanjivanje i zida i krova postavljaju pala u Maksimovi meu standardna ostvarenja kasnog historicizma. Iako se u Be u prvi elementi kasne faze historicizma, upravo u vidu okretanja baroku i bogatom plasticitetu pro elja, mogu primijetiti ve krajem 60  tih godina 19. stoljea u djelima Hasenauera i Sempera (ponajprije na njihovoj nadpt2 h l l t ~   `p!""6#8#"'$'&'((V+\+++B,p,,,----7728D8ööòöëëöäöÛöööääääääöäh!?hgP:h!?hgP0J h!?hh h!?h khljh!?hgP0JU h!?hgP h!?h5^+h"hgP5CJ(aJ( h"5 h"5\h"5CJ\h"h"5CJ<aJ<:prt2 h j l $ 6 j l n p r t ~  $`a$gdX~$a$$a$gd"$a$gd"TXX"&'+ 99D9F999>GGHHPW^bgFnHnpnrn| $`a$gdX~$a$D8889D9F999<<==>>??@@AABBTF^FFFFFGGGGGHKKMMNNPPlSSSSWWDZTZ\\\\^^d`f`zcc i iiikk:l^lllBnhl h!?hgvhD&h!?hgP6 h!?hh h!?h5^+h!?h5^+5h"hgP5CJ(aJ(jh!?hgP0JU h!?hgPFBnDnFnHnpnooppp2q4qss^t`tlttPuRuu(vrwtwxxy$y\{^{||||0}2}j}}}}~~dtLNtv؄02·Ј҈hD& h!?hiVh!?hgP6 h!?hgv h!?h5^+h"hgP5CJ(aJ(h"h5^+CJ(aJ( h!?hgPjh!?hgP0JUDЈ҈։؉Vnxt4.0$a$$a$gd!? $`a$gdX~҈։؉8FH|~•ԕ0` 0*,l̟Ο8<ޠܧާ tv8D:<R`Ⱥʺ02P x~Xɽh!?hgP6 h!?h h&6jh!?hgP0JUhD& h!?hiVh/%hl h!?hgP h!?h5^+h!?h5^+5GR|~HJ&6^ 68:J.0.*fhNPdfjl.0 Žh!?h k5 h!?h k h!?h5^+h!?hgP5h!?h5^+5h"hgP5CJ(aJ(hw h!?h jh!?hgP0JUh!?hgP6hl h!?hgPhD&>jl.0NPN d    .0$a$gd$`a$ $`a$gd5^+$a$gd5^+$a$ $`a$gdX~ ptvNP|~bdl N^vZ .jn4D*޻޻h!?h 5h!?h5hthgP6hth& h!?h hlh!?h5^+5 h!?h5^+hD&hwhN h!?hgPE*, $           " 2       & 4 Z f $ &  :<H.0*2>@TZ,.nhD& h!?hh/%hl h!?h/%h!?h5\h!?h5 h!?hjh!?hgP0JUh&jh!?hgP0JU\h!?hgP\ h!?hgPh!?hgP5:0vC CCCKKKKNNRRLSNSXRjTjkkkpnz $`a$gdO$`a$$a$ $`a$gd$a$gd $`a$gdX~Z \ D!>>>b@r@NAPABBCCC CCCDE0FFFFF$G@ƆΆh"hgP5CJ(aJ(jh!?hO0JUh!?hgP6]h!?h5 h!?hhwjh!?hgP0JU h!?hgP h!?hOCzTBĆƆΆІȌʌތ"$&Rؒڒ&^ & F $`a$gd5^+$a$ $`a$gdX~ΆІ,.Pʌތ "$&Rڒ@&(.PR8DƚfjH𖧖}yqyyly hrm5hrmmHsHhrmh5^+hrm5hrm5CJ(aJ(h>hgPh!?hgP5\ h!?hh!?hgP5 h!?h5^+h!?h7mHsHh!?hgPmHsHh"hgP5CJ(aJ(hw h!?hOjh!?hgP0JU h!?hgPh!?h5^+5(&(*,.PRƚȚbdfhjHj $ & Fa$gdrmgdrm $`a$gdrm$a$gdrmHtD@BlTV(268˻˲˲{o{`h".hrmCJaJmHsHh".hrm6CJaJh".hrmCJaJ!jh".hrm0JCJUaJ h".hrmjh".hrm0JU h!?h>hrm\mHsHhrm6\]h hrm5 hrm\ hrm5\h hrm5\ hrm5 h hrmhrmh-~hrm\ h-~hrm#Bz&^$a$gd".$a$gd". $^a$gdrm $ & Fa$gdrm & Fgdrm8PR\^ftv&(Rv(,6:>BHLNrtB߶߶߶߶h".hrmmHsHh".hrm6]h".hrm6 h".hrmjh".hrm0JUh".hrmCJaJh".hrm6CJ]aJh".hrm6CJaJmHsHh".hrmCJaJmHsH"h".hrm6CJ]aJmHsH4 "$6F*<\^`jn0*IJ{h khrm6 hrm6hrmh".hrm6]jh".hrm0JUh".hrmCJaJmHsH"h".hrm6CJ]aJmHsHh".hrmCJaJ!jh".hrm0JCJUaJh".hrm6]mHsHh".hrmmHsH h".hrm0 XZVZ<>|̲̾̾h".hrm6\h".hrm\jh".hrm0JU\h".hrm6mHsHh".hrm6]mHsHh".hrmmHsHjh".hrm0JUh".hrm6] h".hrmhrm h khrm9X<|r \F*z.|h$a$gd".$a$gd".|~`b rt~  FZ\^DFH*,46bhxz&(:h".hrm6]mHsHh".hrm6]h".hrmmHsH h".hrmjh".hrm0JUO,xz|,.0:\brt.z|~ :fhjt     : < > @ P R d    ·h".hrmCJaJmHsH"h".hrm6CJ]aJmHsHh".hrmCJaJ!jh".hrm0JCJUaJh".hrm6]mHsHjh".hrm0JU h".hrmh".hrmmHsH;h  Z R ` "&'(<--//0n123345n55$a$gd".$a$gd".       X Z \ R T  ^`bB$FL\^r`  !!!B"""D#T#z#|####%%2&8&H&J&\&&&Žh".hrm6hrmh".hrm6]jh".hrm0JUh".hrmmHsHh".hrm6]mHsH h".hrmJ&&D'''((<->-@-^---/ /(/*/V/\/l/n/////x000000011"1l1n1p12223333334455\5l5n5p555666:Ǜhrmh".hrm6]mHsHh".hrmmHsHh".hrm6 h".hrmjh".hrm0JUh".hrmCJaJmHsHh".hrmCJaJ!jh".hrm0JCJUaJ;56:<>^>>>|@DF\GZH(I:JKOQ\RSSVWRXTXfX&`#$$a$gdOgd".$a$gd".::<<< =V=\===== >>>>,>>>^>`>b>|>>>>>>>>>>?z?~????|@~@@@ļļ}qqfh".hrmmHsHh".hrm\mHsHh".hrm6\]h".hrm5jh".hrm0JUh".hrm5\hrm h".hrmh".hrm6]h".hrm\jh".hrm0JU\h".hrm5CJ\aJh".hrm5CJaJ$jh".hrm0J5CJUaJ(@CCCC$DDDDE"EEFFF8F:FFFFFFFGG\G^GGGGGHHZH\HfHHHHHH(I*I:Jhrm0JmHnHu hrm0Jjhrm0JUhrmh".hrm6] h".hrmjh".hrm0JUfXhXjXXXXXX&`#$h]h,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHD@D Naslov 1$@&5CJ$\mH sH >A@> Zadani font odlomkaZiZ Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa >@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@> Referenca fusnoteH*JP@J Tijelo teksta 2$a$ 5\tH <>@"< Naslov$a$5CJ$\tH 8 @28 Podno~je  p#2)@A2 Broj straniceb^ GA}PU}!"Z$'2,0!3Y445/667h89F:::I;;S<<=&>:>?N@KNORR|SVXdY]^d$efkgiijQno'p2rUƈI#sڟuáګ߭ʮ A  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZA"yg.5  d |Vv(qfMOB>h #{$&>'* ,,--V//G001o11223:3o33 4*6+777 8+88 ;;f<<L==<>@AA@BB5DDDD89:Lbv56789:?@`auvd K  \$'d+/#3$38393I:<=>P@Q@h@i@@@C7EKINRTWY]aggggGhHhjp5r6rrrxx yOyPy{}}}}}MNɇʇ&'ij}~ɔHIˢ̢"jkڤ̮C ˶y/56789JKW/q/_++ cQ Njf@`v[Pr79,z({Re(@1Y$Y       P6&v*y0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 00 000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0 @0p0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0p@0@0@0X@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@003 \@0@0@0@0@0@00389:Lbv56?@`uvd K  \$'d+/#3$38393I:<=>P@Q@h@@C7EKINRTWY]agggHhjpx}&}~ɔˢڤ̮C ˶y/5JKW/q/_+@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x 0x 0x 0x0x 0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@0x@ 0x@ 0x@ 0x@ 0x@ 0x@ 0x@ 0x@ 0 x@ 0x@ 0x@ 0 @ 0 @ 0 @0 0w D8Bn҈*\ΆH8| &:@MWX-/134578:;=>?@0z&h5fXX.0269<AX !!"-AK-4V`;CS[fnKST]|FYak $ = F * : m x 7AEOu}IQxzmv9CPX[cdijsS[8@BGWa$)t| ? I M!U!""""$$$$F%N%%%&"&&&&''('<'F''''''(q((^)k)m)w)y******++++++,,]-d---%/*/R/Z/e/o///0&0'0+0,04000<1H111223333344415;555u6}6)777S7[77778`8g8: :::;;A<L<<=5=>===i?t?>@D@z@@@@3A=ACCCCCC4D>DDDFEPEEEEEfFqFBGOGGGGGHHI IIIIIJJKKK KKKL(LDLOL5MD`jkpag6<DNU_ #&'-.9;?@EFLOSZ_`ghnu~ T^ho *4;_i),->?JU\]fhmy -/34:;DEHIQRWX\]efikpqz{2;OV|(+./3>bdgy|PWhk$+AI HNR]jrsx")ox#+\^v~|2<EI+5?FW`botv35NPbhSXY\]dflmpqtu~!"$%()/03478?@BCHIWX^_deklopt{ *+1asvOx=SVYZ^iak8?PSVW[f*2?BJMx&.?BEFJUyQ[MWbdJKQRXw~  ]^dh$&04EHKLP['$%*<IJPX^_d  'MWZe   -.23679:=>KLOP\]ijrswx7AD{|BIJQ7MPSTXcefyz!$%)4Xr|&0;MN              ! ' ( - . 9 A L N _ ` l m p q { }                            " % & - . 1 2 8 9 D H S b e f l m x z ~               !"138?GIMNWXbdjknouv{|  #$0157:;?@CDGHQR]^ginoqrz{)+./3%Renuv )-.34BCIJNOXYdfmr|})01:<AMXY_NTW^|(0ORUVZeghhrtz%7:LOx7:KLabuv4:>@_atvc d  J K ~ [$\$''c+d+//"3$37393H:I:<<==>>O@Q@g@i@@@CC6E7EJIKINNRRTTWWYY]]aaggggFhHhjjpp4r6rrrxx y yNyPy{{}}}}}}LNȇʇ%'hj|~ȔɔGIʢ̢!"ik٤ڤˮ̮BC ʶ˶ xy./49ILVW./pq./^_*+*- beQS! MPileh?B_bux[]ORqt698;+.y|'*z}QTdg'*?B03Y[#&X[              OR58%(ux),!x{ 9_`PXDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDraganDPUH|(@}`~ (Va^82tVHf(7^*1`-V,˔\` < yrVR>˔a)^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h 88^8`hH.h ^`hH.h  L ^ `LhH.h   ^ `hH.h xx^x`hH.h HLH^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`hH.h dd^d`hH.h 4 L4 ^4 `LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h tt^t`hH.h DD^D`hH.h L^`LhH.h 88^8`hH.h ^`hH.h  L ^ `LhH.h   ^ `hH.h xx^x`hH.h HLH^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. y7^*a~}|\`V,R>         &%iV&4EOl>V"$5^+".!?zLlMh krmgvX~-~gPD& #N/% " oVtFwP7['l5N  P@ #)23467<GKW_aefgjnpvwxyppp"p(p,p8pNpZplpnppptpvpppppppppppppppppp p pp>UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qxeJe#l*!r4d~<9 3QH(?lMPala a Maksimovi u OsijekuDraganDraganL           Oh+'0|  8 D P\dltPalaa Maksimovi u OsijekualaDraganMragragNormalMDraganM6agMicrosoft Word 10.0@V@@F#՜.+,0 hp  HomeMl~A Palaa Maksimovi u Osijeku Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FF1TableCWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q