Naslov
Glavni rudarski projekt eksploatacije arhitektonskog građevnog kamena u kamenolomu “ Vrnik"
(Capital mining project of architectual-building stone excavation in stone quarry "Vrnik")

Autori
Galić, Ivo ; Zorić, Igor ; Krasić, O. ; Krsnik, D.

Izvornik
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva RH

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, elaborat/studija

Godina
1999

Ključne riječi
Glavni rudarski projekt; arhitektonsko-građevni kamen; kamenolom
(Capital mining project; architectural-building stone; stone quarry)

Sažetak
Kamen s otoka, odnosno iz kamenoloma “ Vrnik” plijeni svojim izgledom i bijelosivom do sivožutom bojom. Zahvaljujući mineraloško-petrografskim značajkama, sitnozrnoj strukturi te laganoj obradi čest je i raširen kamen za gradnju. Ekspolatacija, kao i prerada, arhitektonskog građevnog kamena na širem korčulanskom području započela je još u antičko doba. Tijekom starog vijeka Rimljani su eksploatirali kamen iz kamenoloma na otoku Korčuli. U narednom, srednjem vijeku eksploatacija i obrada arhitektonskog građevnog kamena bila je veoma znakovita, osobito u vrijeme vladavine Venecije na ovim prostorima. Tijekom opstojnosti Dubrovačke Republike (poglavito između 14. i 18. st.) izgrađeni su najistaknutiji arhitektonski dijelovi u Dubrovniku (najčešće kamenom iz kamenoloma Vrnik i Kamenjak), kao što je: Knežev dvor, Divone, crkva sv. Spasa, dominikanski samostan, mala Onofrijeva česma (fontana pred Kneževim dvorom) i ostale građevine. Dakako da je, pored dubrovačkih građevina vrijedno spomenuti i druge objekte koji su građeni od arhitektonskog građevnog kamena s otoka Vrnika: Kneževa palača na Cetinju, katedrala sv. Sofije u Carigradu. parlament u Budimpešti, kao i mnoge građevine u zemljama Bliskog istoka. Do izbijanja prvog svjetskog rata klesarski zanat na Korčuli bio je razvijen i u svijetu poznat i priznat. O tome svjedoči i to da je 1900. godine na Međunarodnom sajmu u Parizu, kamen s otoka Vrnika dobio zlatnu nagradu kao najbolji “ vapnenac sredozemnog bazena” . Izbijanjem prvog svjetskog rata klesarska djelatnost dolazi u težak položaj kao i ostale gospodarske djelatnosti na otoku Korčuli. Tijekom rata u eksploataciji su bili samo kamenolomi na Vrniku, Vrbovici i Oskorušici. Do 1921. godine ekspoloatacija arhutektonsko građevnog kamena odvijala se na području Vrnik-Lumbarda, potom u Vrhovici, Oskorušici i Vaji. Radila se uglavnom klesarija za stambene i javne objekte (Stolac, Dubrava, Orebić). Odlaskom Talijana 1921. god. i otvaranjem tržišta prema ostalom primorskom dijelu i unutrašnjosti zemlje povećava se i plasman kamena s otoka Korčule. Klesarski zanat naglo jača i doživljava svoj procvat poglavito u području Lumbarda-Korčula-Žrnovo. U vrijeme drugog svjetskog rata klesarska proizvodnja naglo opada. Jedini radovi iz tog vremena su bili vezani uz gradnju vijećnice u Zadru, korištenjem kamena s Vrnika. Početkom 1946. godine formiraju se dvije klesarske zadruge u istočnom dijelu otoka (Lumbarda i Vrnik), koje rade sve do 1948., kad se formira jedinstveno klesarsko poduzeće sa sjedištem u Gradu Korčuli. U vremenu 1948....1950. godine u ovom dijelu otoka djelovalo je “ GP Vrnik” , koje je objedinjavalo i velik broj klesara s otoka Vrnika. Svi oni kasnije prelaze u prošireno klesarsko poduzeće “ Kamenoklesarsko poduzeće Vrnik” koje eksploatira sljedeće kamenolome: Sutvaru, Vrnik, Badiju, Pelegrin, Vrbovicu i Vaju. Također, 1952./1953. godine poduzeće je počelo nabavljati prvu opremu za piljenje kamenih blokova, te postavlja gatersko postrojenje u luci UŠ, pomoću kojega je izvedeno niz radova, npr. mnoge stambene zgrade u Dubrovniku, Kineski paviljon na Zagrebačkom velesajmu, veći dio luke Ploče, građevine u Zadru i dr. Od 1955. godine klesarska djelatnost je u opadanju. Do likvidacije “ Kamenoklesarskog poduzeća Vrnik” dolazi 15. veljače 1961. godine, jer tada nije postojala perspektiva za njegov daljnji opstanak. Neposredno nakon toga, 16. veljače 1961. godine pristupa se osnivanju “ Kamenoklesarske zanatske radnje” . Poradi velikog broja radnika zadruga nije mogla opstati, te je 14. ožujka 1961. godine preregistrirana u poduzeće “ Klesar” , koje je izvelo niz većih i značajnijih objekata, poput aerodroma u Ćilipima kod Dubrovnika, hotela Bon Repos u Korčuli, upravnih i stambenih zgrada u Pločama. 1971./72. godine poduzeće “ Klesar” se zbog nastalih prilika integrira s “ GP Dubac” iz Dubrovnika. 1974. godine nakon likvidacije “ GP Dubac” , “ Zanatsko građevno poduzeće” postupno preuzima u svoj sastav klesare s istočnog dijela otoka Korčule. Jedan dio klesara radi na gaterskom postrojenju, dok drugi dio radi povremeno u jedinom aktivnom kamenolomu arhitektonsko građevnog kamena “ Humac” . Dio klesara se prekvalificirao, pa radi druge poslove unutar “ Zanatskog građevnog poduzeća” , kasnije “ Komunalne građevinske radne organizacije Korčula” iz Korčule. Novoosnovano trgovačko društvo VRNIK d.o.o. Korčula, želeći nastaviti istraživanja na području lokaliteta otoka Vrnika, naručilo je izradu Elaborata o rezervama arhitektonsko građevnog kamena u ležištu Vrnik (otok Vrnik-Korčula) (Štambuk, S. 1999. godina), od trgovačkog rduštva MRAMOR PROJEKT d.o.o., Zagreb. Obradom postojećih dokumentacijskih podloga, provedbom dodatnih istraživačkih radova, te stjecanjem potrebitog iskustva, trgovačko društvo VRNIK d.o.o. Korčula nastavlja s izradom ostale neophode dokumentacije u cilju ishođenja odobrenja za izvođenje rudarskih radova.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo

POVEZANOST RADA