ࡱ> CE@AB7 ƩbjbjUU .7|7|.lVVVV$zρx>@@@@@@$G gd%d(((( >(>((@/"dr2} 03u'9V!xv2} 0ρ\y(2}(Hrvoje Turkovi Programska priroda televizije 1. Odredbene karakteristike televizije Snimala ka (registracijska) priroda Kao i film, televizija je osposobljena bilje~iti ~ive prizore. Ili, re eno to stru nijim i zapetljanijim ~argonom, temeljna televizijska sposobnost jest u snimanju (registrirnju) i zamjedbenom pru~anju  ~ive (pokretne) vidno-sluane snimke (slike) opti ki i akusti ki dostupnog prizornog tijeka. Televizijskom se tehnologijom tipi no obrauju (procesuiraju) tzv.  ~ive slike ,  pokretne slike i ta klju na osobina filmske tehnologije ostala je klju nom osobinom i televizije. Samo, sad se to ne ini opti ko-kemijski, na temelju filmske vrpce, nego opti ko-elektroni ki na temelju razli itih 'nosa a' (magnetske vrpce, razli itih vrsta diskova), ato otvara neato druga ije mogunosti prijenosa slike. Kako televizija, kao i film, ima i druge mogunosti, da proizvodi dojam '~ivog prizora' pomou tzv. prividnog kretanja (iluzije kretanja) konstruiranog pomou animacijskih postupaka, ona je te mogunosti koristila, prvo, prijenosom crtanih filmova, potom autonomnom proizvodnjom tzv. televizijskih crtia, a kona no koriatenjem kompjutorske animacije, animiranih serija ili animiranih obrada ~ivih serija u trodimenzionalnoj tehnici tzv. kompjutorske pazbilje (eng. virtual reality). Kao i film, i televizija je otvorena svim proairenjima i razradama ato su elektronski zapisivi, izvedivi i prenosivi. Meutim, svako se 'airenje' televizijskog medijskog podru ja odvijalo u krilu i nadalje prevladavajueg '~ivo-zapisnog' okru~ja. Telekomunikacijska priroda 'Neato druga ije' mogunosti prijenosa koje je donijela elektroni ka osnovica televizije imala je va~ne i dalekose~ne posljedice: otvorila je mogunost trenutnog i sveobuhvatnijeg prijenosa slike  ~i nog i be~i nog prijenosa 'zvu ne slike' na daljinu. Televizija je upravo izumljena kao trenuta ni priopajni prijenosnik na daljinu, dopunjujui dotada izumljene oblike telekomunikacija (telegrafa, telefona, radija). Ona time ciljano objedinjuje u zajednicu istodobne obavijeatenosti meusobno udaljene i izravno nepovezane ljude. Ovo je klju na osobina televizijskog prijenosa sadr~aja, upravo onoliko koliko je klju na bila i za radio. Mogunost emitiranja  u~ivo Elektroni ko snimanje i emitiranje isprva se odvijalo  u~ivo : ono ato se snimalo moglo se je odmah gledati na televizijskim ekranima, onako kako je to bilo i s radijem. Istodobni, '~ivi' prijenos omoguio je gledateljima trenuta no o evida ko osvjedo enje o zbivanjima ato se zbivaju na nekom drugom mjestu od onog na kojem je gledatelj smjeaten, osvjedo enje o zbivanjima koja su upravo u tijeku. Ovo je ostala jednom od va~nih, i prakticiranih i rezervnih ( pri uvnih ), mogunosti televizijskog programa do danas, dalekose~nim obilje~iva em i 'ne~ivih' emisija (emisija vijesti, televizijskih reporta~a, sportskih i drugih prijenosa i sl.). Na sreu, emitiranje 'u~ivo' nije ostalo jedino obilje~je televizije. Zapis kao posrednik izmeu snimanja i emitiranja: video djelo Naime, kolikogod bilo va~no emitiranje u~ivo, ono ima jakih ograni enja. 'Propusne moi' emitiranja, a i polazna tehni ko-snimateljska pokretljivost bile su izrazito ograni ene. Nije se moglo, niti se openito mo~e, emitirati u~ivo sve ato se istodobno dogaa, a mo~e biti va~no, niti je mogue, ak i pri snimanju onog ato je va~no, vidjeti od toga sve vidove koji su va~ni. K tome, kulturne potrebe gledateljstva nisu ograni ene na interes za ono ato se trenutno zbiva. Ljude zanimaju i imaginativne 'konstrukcije' (fikcionalni, igrani program), znanstvene spekulacije, ope znanje koje va~i nad brojnim pojedina nim prilikama, pa i onima koje se odvijaju 'u~ivo' (obrazovni program) itd. Televizija je, zato, ubrzo po ela koristiti obradive zapise kao prethodno pripremljen materijal za emitiranje. Prvo je koristila zapis na filmskoj vrpci (filmska je slika  filmsko djelo  presnimvana elektroni kim kamerama, tzv. telekinom i istodobno se elektroni ki emitirala), te se tako dobilo i na 'ne~ivom' programu. A potom (nakon 1956), po eo se koristiti zapis na magnetnoj vrpci (tehnologija koja se ve koristila u audio tehnologiji, na radiju i drugdje) kao sredstvo trajnije pohrane elektronski snimljenih  ~ivih slika , i kao sredstvo pripreme gotovih priopenja (emisija, djela) za emitiranje. Rije  je o tzv. video tehnologiji. Ovime je omogueno da se veina emisija zapisno priprema (uz pomo magnetoskopa i elektroni ke monta~e) za budue tempirano emitiranje, a da tek poneke emisije idu, obi no uz posebno upozorenje, u~ivo (voditeljske najave kroz programe, sportski prijenosi, prijenosi va~nijih druatvenih dogaaja, jutarnje turisti ke panorame krajolika i dr.). Zapisnost je omoguila, kako smo ve vidjeli, i korjenito proairenje izvedbenog polja, te je televizija postala ne samo medijem '~ive slike', ve i 'animirane slike' (ato va~i ne samo za tzv. animirani film u sklopu televizije, nego i na animaciju vizualnog dizajna na televiziji, animiranih apica, tj. jinglova). Time je televizijski program postao je osobitim tehnoloakim sklopom: sastavljen je prete~ito od posebno pripremljenih video-djela (elektronski snimljenih emisija); filmova presnimljenih na video te emisija u~ivo. Uvoenjem digitalne tehnologije, aktualno snimanje filmskom tehnikom gotovo je posve nestalo, zadr~alo se tek u ponekom ('atavisti kom') snimanju TV filma na super 16 mm, i, joa zasad prisutnome telekiniranju nekog filma joa uvijek distribuiranog na filmskoj vrpci. Emisijska distribucija i masovno-medijske mogunosti Kako se televizijska slika prenosi elektromagnetskim valovima koji se otvoreno aire od odaailja a Zemljinom atmosferom, svi televizijski prijamnici na dohvat tih valova mogu istodobno pokazati televizijsku sliku. Televizijsko je odaailjanje zato javno i masovno dostupno ukoliko su javno i masovno dostupni prijamnici, tj. televizori. Zahvaljujui masovnoj dostupnosti televizora, televizija je mogla postati masovnim medijem. Kablovska televizija i aifrirane satelitske emisije ograni avaju distribuciju, ali je joa uvijek ine airoko raspolo~ivom za svoje pretplatnike. Kuna recepcija emisija Televizija je javni medij  jer je javno raspolo~iv. Ali, prijamnici su i privatno raspolo~ivi po domainstvima. K tome, kako su veli ine prijamnika (televizora) i njihovih ekrana  za dugo razdoblje  bile vrlo ograni ene, viae su pogodovale kunom gledanje televizijske slike, obiteljskom ili ograni enih skupina. U tome su se va~no razlikovale od filma kod kojeg je prvenstvo imala brojnija publika okupljena u veim kinodvoranama, dok su privatne, kune projekcije bile ograni ene samo na rijetke, probrane ljude. Tako se televizija proairila kao javni medij koji se prete~ito koristi po domainstvima, u privatnim kuama, postajui sastavnim dijelom dnevnog kunog rasporeda i dnevnog ~ivota ljudi  poput novina, radija, telefona, a danas i osobnih ra unala (tj. ostalih sredstava javnog obavjeatavanja). Ova javno-privatna narav televizije va~no je utjecala i na prirodu programa (vidi naredno poglavlje -  Klju ne zna ajke TV programa ). Naravno, uvoenje velikih kompozitnih ekrana, potom elektronskih projektora ato su projicirali sliku na platna poput filmskih projektora, omoguila je u novije vrijeme izjedna avanje uvjeta gledanja djela na elektronskom mediju s onim filmskim, pa se i velik broj filmskih festivala odvija uz pomo elektroni ke tehnologije, s tendencijom da elektronsko prikazivanje filmskih djela (posredstvom digitalne tehnologije) postane prevladavajue. No to su tek naknadne povijesne mijene koje podupiru ona stajaliata koja trenutne 'medijske' odrednice nekog sustava (filmskog, televizijskog...) ne dr~e zauvijek zadanima, odnosno dr~e da izmeu razli itih medija postoje prijelazi, kontinuiteti, a ne neprelazne granice. Tekue-programska narav: periodi nost programa, iz dana u dan Trenutna i potencijalno priru na dostupnost televizije bila bi neiskoriatena da nije postala stalnom. Po uzoru na radio, televizijsko je emitiranje postalo svakodnevno, uobli ivai se u dnevni, tjedni, mjese ni i godianji program (tj. programski raspored). Televizija je bitno obilje~ena ovom  periodi noau , redovitim programskim javljanjem (ili neprekidnim programom): glavno televizijsko  djelo zapravo je upravo  periodi an televizijski program. Kulturalna multifunkcionalnost i profil TV programa Kako se, zahvaljujui registracijskoj prirodi televizijskog snimanja, dadu procesuirati i emitirati sve pojave ovjekove okoline koje su opti ki i akusti ki dostupne registraciji, to je televizijski program otprve obilje~ila te~nja za snimateljsko-pokaziva kim prijenosom snimljivih manifestacija opeg ~ivota kao i zate enih (gotovih) kulturnih djela. Upravo je ova transmisijska civilizacijska obuhvatnost televizije bila klju nim initeljem koji je masovnomedijske potencijale televizijske tehnologije pretvorio u zbilju, u inio televiziju djelotvornim masovno-komunikacijskim sustavom  upuitaveljem veine stanovniatva u civilizacijsko-kulturalnu svjetovnu ukupnost i aktualnost. Doduae, u suvremenom svjetskom televizijskom programiranju, sve se viae javlja vrsno specijaliziranih postaja (kanala), npr. postaja specijaliziranih za vijesti, za filmove, za popularnu-znanost, za popularnu glazbu. Ali, ta se specijalizacija razvila pod uvjetom pristupa nosti brojnih postaja na istom TV prijamniku, pa se danas ova civilizacijsko obuhvatnost ne ostvaruje samo unutar neke nacionalno obuhvatne postaje (npr. HRT-a; RTL-a ili Nove TV u Hrvatskoj), nego i poprijeko razli itih postaja raspolo~ivih u isto vrijeme na istom prijamniku. Televizija je postala jednim od klju nih i utjecajnih medija javne i masovne civilizacijske obavijeatenosti, odnosno druatveno-adaptacijskog snala~enja u cjelini civilizacije. Raspodjela klju nih zna ajki meu filmom, televizijom, videom i internetom Televizija je bliskim srodnikom onih medija koji su sposobni registracijski prenositi  ~ivu sliku : filma, videa, interneta. Ali se ona, u svojoj televizijsko-programskoj naravi u pone emu razlikuje od svakoga od njih. Na prilo~enoj tablici (Tablica 1.9) mo~e se dobiti pregled veza i razlika izmeu skupine srodnih medija: filma, televizije, videa i interneta, odnosno ra unalnog umre~enja. FilmTelevizijaVideoInternet / ra unalno umre~enjeSnimala ko (registracijski) temelj  Da DA DA i DA i NETelekomunikacijske mogunosti  NE DA NE DA Mogunost emitiranja u~ivo  NE DAUglavnom NE Ponekad DA DA Zapisnost  DA NE DA DAEmisijska distribucija  NE DAUglavnom NE ponekad DA DARecepcija u domainstvima NE osim 'kuni kino' DA Uglavnom DA DAPeriodi no-programska naravPolazno DA danas uglavnom NE DA NE DA Samostalno djelo  Uglavnom DA NE Uglavnom DA i DA i NEKulturalna multifunkcional-nost DA  po vrstama DA  po vrstama i programu DA  po vrstama DA  po vrstama i programuTablica 1.9. Legenda uz Tablicu 1.9.: U ponekim slu ajevima postoji viaestrukost, odnosno neuniverzalnost izdvojene crte. Na primjer, Internet, odnosno ra unalno umre~enje mo~e se oslanjati na snimala ke tehnike (skaniranje, elektroni ki videozapisi), ali i ne mora: mo~e se i tekst i slika i zvuk proizvoditi izravno kompjuterski, elektroni ki (pisanje, crtanje, kompjutorska animacija& ). Kod videa je, primjerice, mogue emitirati u~ivo, ali bez televizijske emisije, ili emitirati u zatvorenu monitorskome krugu. Naime, video oprema se, bitno, sastoji od kamere, od ekrana/monitora na kojem se vidi ono ato se snima i od magnetoskopa koji to zapisuje na vrpcu. Ovo sve mo~e biti spojeno u jednoj napravi (tzv. kamkorder) - kamera ima na sebi mali monitor i ugraen magnetoskop; ovo osobito va~i za digitalne kamere). Ali sve to mo~e biti odvojeno i povezano kablovima (kako je to bilo isprva). U ovom potonjem slu aju mogue je napraviti zatvoren krug u kojem se na udaljenijem monitoru mo~e gledati u~ivo i zapisivati ono ato snimaju kamere na nekom drugom mjestu. ( Zatvoren krug tu zna i da se sve odvija kablovima i pristupa no je samo ako si priklju en na kablove. Nema otvorenog emitiranja.) Na ovome na elu rade zatvorene nadzorne video mre~e u bankama i drugim osiguravanim i nadziranim ustanovama, a na tome se temelje neke videoperformanse i videoinstalacije. Dalje, film se uglavnom distribuira i prikazuje javno, na javnim prostorima. Ali s amaterskim filmom (malim formatima) film je uaao i u domainstva, a osobito se to desilo s distribucijom filma na videu te njihovu pregledavanju na kuom videu ili DVD-u (sklop player/televizor, odnosno kompjuter/monitor). Kako postoje mogunosti da se videosnimka ne gleda samo na televizoru nego i da se projicira uz pomo videoprojektora, to su sve u estalnije javne video projekcije (na javnim mjestima)  ni video ni televizija nije nu~no kuni fenomen. Kako se svi elektroni ki zapisi dadu projicirati video-projektorom, to se i internet program (kao i televizijski program) mo~e prikazivati na javnim mjestima, nije ograni en na personalno dostupan kompjutor. Stalna prisutnost filma na kinorepertoaru i dnevni rad kina omoguuje da i filmsko prikazivanje ima  tekui program (ta govorimo o  programu kina , mislei upravo na programski kontinuitet rada kina i raspored filmova po kinima), a u prvom razdoblju filma (do prevlasti radija, pa osobito televizije) ak je i repertoar kina imao periodi ko programsku narav (jedan se kinoprogram sastojao od viae filmova: filmskih ~urnala, serijala, kratkih komi kih filmova& ). O ito su razlike i vlastite zna ajke va~ne, ali se dadu prigodno (ili povijesno razvojno) prijei, poniatiti. 2. Klju ne zna ajke televizijskog programa Periodi na stalnost Televizija se uspostavila kao stalno periodi ko (kontinuirano) emitiranje (prvo tek vikendom, od pol sata do par sati, potom kroz cijeli tjedan sa sve veim dnevnim rasponom emitiranja, a najzad poneke su postaje emitirale i po cijeli dan, tj. bez prekida, s punim nonim programom), pru~ajui trajno raspolo~iv program. Televizija je to u inila slijedei druge prikaziva ke prakse: kina imaju svoj stalan program dnevnog prikazivanja filmova u odreenom rasponu sati; ima to i radio koji se stalno emitira, i to svakodnevno vei dio dana (a poneke postaje i skroz, danju i nou) itd. Najvei dio kulturne ponude te~i ovom stalnom periodi kom izlaganju, ali samo u nekim podru jima kulture to postaje obvezatan, institucioniran, modus postojanja (kazaliate, kino), a u nekima i bitno odredben (u masovno-medijskim: novinama, radiju, televiziji, internetu). Programnost Tek kad se neato pokazuje u trajnome slijedu  periodi ki  iz sata u sat, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, tada se mo~e javiti program (npr. program kina, radioprogram, program kazaliata, program priredbi, velesajamski program& ). Ali, o  programu se ne mo~e govoriti ako taj slijed nije strukturiran, ureen: tek onda kad se u tome slijedu prikazivanja pokazuju raznovrsne stvari a prema nekom planiranome redoslijedu  programskom rasporedu  kad se mo~e unaprijed znati kad se ato javlja, tek tada mo~emo govoriti o  programu . Postojanje strukturiranog programa podrazumijeva razvrstavanje emisija po vrstama, tj. prepoznavanje i uspostavljanje pojedinih vrsta, nastojanje oko ato veeg raspona (repertoara) vrsta prisutnih u programu, i ustaljivanja stalnih  vrsnih mjesta  tzv. programskih ladica (engl. program slots), tj. vremenski ustaljenih mjesta u programu (dan u tjednu i sat u danu) u kojima e se javljati odreena vrsta programa. A podrazumijeva i standardizaciju duljina emisija (da se zna koliko koja vrsta tipi no traje, i koliki je maksimum i minimum za pojedinu emisiju). Raznovrsnost je preduvjet odr~avanja interesa za neko stalno prikazivanje i preduvjetom je interesnog vezanja uz njega (vrenje stalno istoga ubrzo zasiti i odbije; dok stalno raznovrsni i obnavljan program razvija naviku praenja). A opet, predvidivost pojavljivanja pojedinih, meusobno razli itih, vrsta omoguava nam da unaprijed planiramo izbore prema sklonostima, ato emo gledati ako ne gledamo sve; a time je uvjetom bolje duhovne pripremljenosti za pojedinu emisiju. Program, tako, omoguava plansko uklju ivanje emitiranja u dnevni ~ivotni raspored gledatelja, kao i rasporeivanje njegovih gledateljskih interesa u odnosu na programsku ponudu. Serijalnost emisija Temelj programa je razmjerna ustaljenost vrsta od kojih se sastavlja program, a to podrazumijeva ponavljanu prisutnost odreenih vrsta na programu: vijesti se javljaju iz dana u dan; filmovi, politi ki magazini, razgovorne emisije odreena tipa, javljaju se iz tjedan u tjedan odreenog dana. Meutim, ne ponavljaju se samo odreene vrste emisija nego se ponavljaju i neki elementi emisija. Npr. iste naslovnice (apice) emisija, isti voditelji iz emisije u emisiju, obavezni elementi (npr. uz vijesti obavezno prognoza vremena i sportske vijesti)& No, najja i iskaz periodi nosti jesu serije  emisije koje su dijelom autonomne, ali se dijelom nadovezuju jedna na drugu. Najpoznatije serije jesu tzv. TV-trakavice (soap opere, neprekinuti serijali), TV-serije (ograni en broj nastavaka), ali i razli iti kontinuirani show-ovi (zabavne, varijetetske, predstave), a esto i vijesti imaju serijalne zna ajke (kad uzastopno prate razvoj nekog dogaaja). Serijalnost je va~na jer maksimalno vezuje neke gledatelje: oni gledaju danu emisiju redovito kako ne bi propustili nastavak. Serijalnost i ponavljanje otvaraju mogunost stvaranja navike gledanja televizije, sna~no vezuju uz dani program kroz dulje vrijeme. Program i stalna publika Stalna prisutnost, priru nost, raznovrsnost i serijalnost pogoduju stvaranju stalne publike koja se navikno vezuje uz program i ureuje svoj dnevni i tjedni ~ivot prema njemu: uklju uje se u program u odreeno vrijeme u danu, o ekuje vidjeti vijesti u odreeno vrijeme, o ekuje tu-i-tu emisiju npr. petkom uve er, ili nedjeljom poslijepodne i sl. Takoer, meu stalnom publikom razlu uju se presjeci razli itih tipova gledatelja: djece, mladih i starijih, domaica, ljudi razli itih obrazovanja i razli itih osobnih interesa (neki vole viae komedije, neki melodrame i soap opere, neki gledaju raspravlja ke politi ke emisije, a neke druge emisije izbjegavaju& ), a i oni se razli ito rasporeuju pri dnevnom i tjednom gledanju programa, i razli ito vezuju uz program. Televizijska publika je vrlo raznovrsna, razli iti slojevi te publike ve~u se uz razli ite tipove televizijskog programa. No, za program je klju no da se on nastoji 'ticati' svakog mogueg tipa publike, te da bude, uzevai ga u ukupnosti, takav da ukupno obuhvaa velik raspon publike. Programski raspored i kulturalna viaefunkcionalnost televizije Raspon vrsta slijedi razli itost gledatelja, razli itost njihovih interesa. Ali, kao ato ti interesi esto imaju neato zajedni ko  nisu tek idiosinkrati ni (karakteristi ni za odreenog pojedinca) nego su esto ljudski univerzalni i kulturno standardizirani  utoliko i programski raspon vrsta koje se javljaju na televiziji (kao u drugim sredstvima masovnih komunikacija) nije nasumi no raznovrstan nego prati neke temeljne, a javno legitimirane (civilizacijski priznate) interese ljudi. Na primjer: zadovoljava potrebu da budu informirani o va~nim zbivanjima u svijetu oko sebe i u sebi, da im bude potaknuta maata i razraeni emotivni modusi odnosa prema svijetu, da im se razrauje predod~ba o djelatnim i spoznajnim mogunostima& Artikulacija pojedinih programskih vrsta (vrsta emisija) u pravilu te~i ili specijaliziranoj ili kombiniranoj artikulaciji ovih temeljnih interesa publike. Primjerice, informativni programi te~e zadovoljiti obavijesno-spoznajne potrebe; fikcionalni programi (filmovi, serije, komi ko-zabavne emisije), uz stanovite (va~ne) obavijesne funkcije (informiraju o razli itim stvarnim tipovima ~ivota), te~e nadasve razradi maate i emotivnih odnosa, a uz to pru~aju predod~bu o moguim djelatnim obrascima kojima pribjegavaju drugi ljudi. Mnoge su, osobito politi ke, emisije posveene razradi spoznaja o varijacijama planova za druatveno djelovanje i o obrascima javnog djelovanja. I sli no. Svaka se emisija dade vrsno analizirati iz kuta takvih kulturno izbistrenih civilizacijskih funkcija. Ali  ato je vrlo va~no  ukupnost pojedinih emisija u sklopu programa te~i pratiti cijeli raspon temeljnih ljudskih, civilizacijski priznatih, interesa. Televizijski program te~i zadovoljiti ukupnu raznovrsnost svjetonazornih potreba ljudi. Utoliko televizijski program tipi no kombinira dvije crte: pojedina nu specijalizaciju emisija (razvoj posebnih interesa) udru~uju s nespecijaliziranoau (generalnoau) ukupnoga programa (ope programske sheme), zadovoljavanje ukupnog repertoara interesa u danoj kulturi, uz mjestimi no objedinjavanje obaju (u tzv. magazinskim, ili mozai kim emisijama). Programske sheme Budui da je televizijski program prisutan u dnevnome ~ivotu ljudi on mora pratiti i dnevne ritmove gledatelja, njegovu nejednaku distribuciju gledanja i gledateljskog raspolo~enja tijekom dana. Zato se televizijski program prilagouje dnevnim, tjednim i sezonskim gledateljskim mogunostima i sklonostima. Naravno, televizija tu ne prati idiosinkrati ne ~ivotne rasporede individua, nego kulturno standardizirane i iskustvom i tr~ianim ispitivanjem utvrene dnevne, tjedne i sezonske ~ivotne rasporede razli itih slojeva publike. Zato se televizijski se program tipi no rasporeuje po izdiferenciranim shemama, a kad je u pitanju dnevni program onda i po terminima. Postoje tri tipi ne programske sheme: dnevna shema, tjedna shema i sezonska shema. Postoje i sheme za posebna razdoblja i prilike koje mogu iskrsnuti u godini: za do ek nove godine, za religijske ili dr~avne blagdane, ili za posebne dogaaje (npr. svjetsko nogometno prvenstvo, Olimpijada, ratno razdoblje, smrt nekog velikana). Dnevna shema. Dnevna shema prati razli ite, ali standardizirane dnevne ritmove stanovniatva. Tipi no se razlikuje jutarnji program (otprilike od 6-10 sati), dnevni program (otprilike od 10 do 16 sati), poslijepodnevni program (otprilike od 16 do 19 sati), ve ernji program (koji se joa naziva udarnim programom  engl. prime time program, a taj se 'termin'  dnevno razdoblje - naziva udarnim terminom: od 19 do 23 sati) i noni program (onaj poslije 23 sati). Dakako, vremenske su granice uvjetne i kulturalno variraju, a i sam program ponegdje mo~e biti podrobnije razgrani en (prema lokalnim dnevnim rasporedima). Kako su u ovim razli itim razdobljima dana ljudi razli ito nastrojeni, a i vrijeme na raspolaganju za gledanje televizije razli ito je rasporeeno po tipu publike, to se i programske vrste koje e se rasporediti u pojedini program biraju prema tome. Primjerice, nedjeljno jutro posveeno je esto djeci (zabavni dje ji programi i crtiima), a jutro radnoga dana posveuje se prete~ito domaicama (magazinski programi poput Dobro jutro) i akolskoj djeci (obrazovni program). Razdoblje oko podneva tempira se (osobito u SAD-u) za domaice (~ensku publiku: tada se redaju soap opere, reklame za stvari potrebne za domainstvo i za ~ene, vijesti i dr.), rano poslijepodne mo~e opet biti edukacijsko, namijenjeno djeci. Poslijepodne namijenjeno je obi no zrelima, ali za opuatanje (edukacijski dokumentarci, razgovorne emisije, film& ) i ra una na sve uzraste. Udarni termin, tj. ve ernji termin, uklju uje tipi no najreprezentativnije emisije, od glavne informativne emisije (glavne vijesti), vrhunskih sportskih programa, viaestandardna zabava (filmovi, bolje serije, talk-showovi, zabavni magazini, kvizovi& ), politi ki i politi ko-ekonomski programi& i takoer ra una na raznovrsnu publiku, iako prete~ito odraslu. A kasnononi termini obi no su posveeni ezoteri nijim ili ekskluzivnijim interesima (programi eksperimentalnog filma; visokkulturni progami; moralno osjetljiviji programi), i namjenjuju se odraslima, ponekad i u pone emu i mlade~i. Tjedna shema. Tjedna shema vodi ra una o razli itoj strukturiranosti tjednog ~ivota veine ljudi. Osobito je obilje~eno tjedno vrijeme ono vikendom (petak, subota, nedjelja), i mnoge televizijske stanice imaju poseban  vikend program . One koje to nemaju (jer vikend-manija nije svagdje jednako jaka), ipak prilagoavaju program dokoli arski koncipiranom vikendu (s veim brojem zabavnih emisija), a petkom uve er s najpopularnijim emisijama. Tijekom tjedna rasporeuju se emisije s veom mjerom slobode, i jedino ega se te~i pridr~avati jest da postoje utvreni dani i termini u kojima se redovito javlja odreen tip emisija (npr. da se zna kad se tjedno prikazuje film; da se zna kad su na redu serije odreena tipa; kad odreene zabavne emisije, kad sportski programi i dr.). Radi se to zato da se pomogne gledateljima razviti dnevne i tjedne rutine, planirati gledala ko vrijeme i tjednu distribuciju gledala kih interesa. Sezonske sheme. Programske sheme prilagoavaju se i razli itom sezonskom ponaaanju ljudi. Dvije sheme su osobito istaknute u naaem televizijskom programu: tzv. zimska shema i ljetna shema. Kako je ljeto godianje razdoblje u koje najvei broj ljudi smjeata svoj godianji odmor i manje vremena provodi uz televizor, to je to razdoblje obilje~eno opuatenijim i neambicioznijim programima (reprizama emisija iz zimskog programa, raznim oblicima prigodnih ljetnih emisija: turisti kih, putopisnih, ljetno-zabavnih). Zimska shema podrazumijeva ambicioznije ustrojen program s mnogim premijernim emisijama i serijama. U sezonske se sheme mogu ubrojiti i razdoblja iznimnog programiranja: spomenuta posebna razdoblja npr. Olimpijskih igara, bo~inih i novogodianjih praznika, nekih viaednevnih dr~avnih proslava, razdoblja rata na podru ju emitiranja i dr. Specijalizirane programske sheme Kad neka postaja (npr. HTV  Hrvatska televizija) ima viae kanala na raspolaganju, onda ona te~i svaki kanal donekle vrsno specijalizirati. Tako se, primjerice, prvi HTV program te~i konstituirati kao program civilizacijski reprezentativnih emisija (ozbiljni informativni programi, politi ke i ambicioznije obrazovne emisije, viaa zabava  npr. filmovi), drugi program kao prete~nije zabavan, a trei kao sportsko-reprizan ili  otkva en (npr. svojedoban Z3; danas je taj kanal predan RTL-u, pa HTV ima samo program na dva kanala, dva programa). Naravno, programiranje pojedinih kanala varira, i esto se mijenja dok se ne nae pogodna  shema ( profil ), a i ta se shema vremenom mijenja kako se mijenjaju koncepcije. Ipak, u javnoj televiziji program svakog kanala zadr~ava unutar sebe prili nu vrsnu raznolikost, usprkos prete~ite dominacije jednog tipa emisija. No, pojavom satelitskih prijenosa i satelitske dostupnosti brojnih televizijskih postaja i njihovih programa javili su se cijeli programi koji su u~e specijalizirani. Tako su satelitski raspolo~ivi, primjerice, sljedee programski specijalizirane postaje: postaje cjelodnevnih vijesti (CNN); postaje za filmski program (Movie Channel); postaje za animirani film (Cartoon Channel); postaje za zabavnu glazbu (MTV); postaje za zabavni program (show-program) kombinirane s velikim reklamnim programima; sportske postaje (Eurosport) i dr. Ova specijalizacija nije nikada  ista . Svaki od ovih specijaliziranih programa joa uvijek uklju uje razli ite vrste: npr. iako u programima vijesti dominira forma televizijske vijesti, u njihovu se sklopu objavljuju i reklame, politi ke reporta~e, imaju razgovorne programe i dr. Sli no je i s ostalim specijaliziranim programima: gotovo svi imaju, osim svojeg specijaliziranog programa, i reklame, reporta~e, intervjue& Specijalizacijom postaja gubi se, doduae, ona obuhvatna viaefunkcionalnost koja je izvorno resila svaki televizijski program, ali se sada kulturna viaefunkcionalnost seli na meupostajnu razinu: umjesto da gleda samo jednu postaju s obuhvatno raznovrsnim programom, gledatelji satelitski raspolo~ivih programa aee se (uz pomo daljinskog upravlja a) izmeu razli itih stanica i njihovih razli itih specijaliziranih programa, te mu je tako opet raspolo~iva jednako obuhvatna (pa i obuhvatnija) programska raznovrsnost kao ato je to bila u sklopu jednoga programa. Dakako, to ne zna i da su svi satelitski programi specijalizirani: joa uvijek ima dosta postaja sa sveobuhvatno raznovrsnim programom, poput satelitskog HTV-a, i drugih javnih televizijskih postaja. Personalizirano obraanje Kako se televizijski program gleda uglavnom kod kue, u privatnom, intimnom krugu, u televizijski se program otprve ugradilo oblike personaliziranog (izravnog) obraanja gledatelju stalnih osoba: voditelja programa, voditelja vijesti, voditelja razgovora,  domaina pojedinih magazinskih emisija i sl. U inilo se to naprosto preuzimajui radijske oblike (prvi voditelji su tipi no bili oni s radija), ali uz specifi nu razradu i varijaciju. Programska je funkcija voditelja viaestruka: Serijelnost pojave voditelja. Ponavljano javljanje istih osoba na televiziji u istim emisijama i u istim terminima, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, jakim je odr~avateljem i podr~avateljem serijalno-periodi ne prirode televizijskog programa: gledatelji se vezuju uz voditelje, o ekuju ih, nerado prihvaaju ukupne smjene voditeljske ekipe neke emisije (recimo  vijesti). Personalizacija komunikacije s gledateljem. Serijelnost pojavljivanja voditeljica/voditelja  familijarizira gledatelje s njima osobno - ini ih, ponekad, jednako popularnim pa i popularnijim od glavnih likova neke televizijske trakavice: pojavljujui se u svojoj punoj (vidljivoj i ujnoj) osobnosti pred gledateljem, voditelji su katalizatori uspostave osobnijih odnosa s gledateljem pred ekranom, oni postaju  dobri znanci gledatelja. Gledatelji se, naime, znadu osobno vezati uz nekog voditelja, vole ga ili mrze, dr~e ga svojim poznanikom i pouzdanikom (mnogima se dogodi da nehotice pozdrave TV voditelje na cesti, kao da se osobno poznaju). Na temelju ovakvog tipa vezivanja gledatelja, neki voditelji njeguju stil familijarnog ponaaanja, kao da s gledateljem ine opuatenu obiteljsku zajednicu. Voditelji kao zastupnici slu~bene javnosti. A opet, voditelji su provoditelji javno-komunikacijskih normi, zastupnici slu~bene javnosti. Oni daju predloake kako se javno obraa, kako se ponaaa u javnim prilikama (daju obrasce ponaaanje u na inu na koji se obraaju gledatelju i na koji openito saobraaju s gostima), te se od njih o ekuje pridr~avanje niza javnih normi: normi pristojnosti javnog komuniciranja, profesionalnih normi (pripreme za nastup, uvje~banosti nastupa, upuenosti u temu o kojoj govore& ), jezi nih normi i dr. Zato se veina voditelja ipak ponaaa sa stanovitim uo ljivim stupnjem formalnosti, slu~benosti. S ovim potonjim vezana je dvostrana  zastupni ka uloga voditelja: Voditelji kao zastupnici televizijske institucije i programa. Voditelji su, s jedne strane, personalizirani zastupnici javne institucije televizije, oni  prodaju program gledateljima: izravno im se obraaju nastojei privui njihovu pa~nju i zainteresirati ih za emisiju, a za uzvrat njih se esto puta dr~i (ma koliko neopravdano)  odgovornima za program i ponudu, za vrijednost televizijskog programa. Voditelji kao zastupnici gledateljskih programskih interesa. S druge strane, voditelji ponekad zastupaju i interese samih gledatelja i javnosti kojoj pripada gledatelj: tako se postavljaju npr. u razgovoru s gostima emisija koje pitaju stvari za koje misle da zanimaju gledatelje, kriti ki se postavljaju prema politi arima i javnim djelatnicima zastupajui kriti nost javnosti, u nekim programima naglaaavaju izrazito 'nekonvencionalno', pa i 'antikonvencionalno' ponaaanje kako bi privukli, recimo, mladu ili 'otka enu' publiku. Na elo programskog osvje~avanja / inovacije Programska postojanost koja obilje~ava televizijsko emitiranje a o ituje se u postojanju unaprijed utvrene programske sheme kroz prili no razdoblje, potom ustaljenost televizijskih vrsta od kojih se sastavlja program (tj. vrsta emisija/djela koja se pojavljuju u programu), te nu~na vrsna ponavljanja i serijelnost, sve to jam i gledatelju da e se  otvorivai televizor, uklju ivai se gledala ki u program  nai u poznatu svijetu, svijetu poznate konfiguracije (tipski prepoznatljivih pojava), u kojemu e mu, utoliko, biti olakaano snala~enje, olakaano nala~enje ~eljenih sadr~aja i oblika, ~eljenih spoznaja i do~ivljaja. Ali, ne vezuju gledatelja uz program tek ove postojane crte, nego stalne novosti koje se u njemu javljaju: iako se emisije vijesti dnevno pojavljuju, imaju postojane zna ajke, ipak u svakim emisijama vijesti o ekujemo uti nove vijesti, neato novo saznati. U serijama koje pratimo, uza svu stalnost opreme serije, istovjetnost likova i njihova ~ivotna svijeta, postojanih dramaturakih zna ajki serije, ipak ono ato nam vezuje interes jest radoznalost ato e se novog dogoditi s likovima i njihovim odnosima, koji e se novi likovi pojaviti, koji novi probnlemi, kojim emo novim prizorima svjedo iti& Iako postoje stalni filmski termini u programu, o ekujemo da u njima gledamo nove filmove, da u dokumentaristi kim serijama, dobivamo nove spoznaje o ljudima, druatvu, kulturi i prirodnome svijetu& Iako obrazac pojedinih emisija iz kulture ima svoju  ~eljeznu stalnost, ipak od svake emisije o ekujemo nove priloge i nove spoznaje& Nada da emo vidjeti ato novoga motivira naae vezano praenje televizijskog programa, od minute u minutu, od sata u sat, od dana u dan, od tjedna u tjedan itd. Ono ato se, meutim, inovira, nisu samo elementi unutar pojedinih televizijskih vrsta, nego i same vrste i sama struktura programa ( programska shema ). Iako pratei kroz godinu televizijski program imamo dojam jake programske stalnosti, program je, zapravo, vrlo varijabilan. Osim vrlo postojanih emisija (poput vijesti) druge variraju, a esto se i nenadano mijenja program (zato uz televizijski program obi no stoji napomena:  HRT pridr~ava pravo promijeniti program). Meutim, joa se to viae primijeti pri dugoro nom praenju programa. Neke serije nestaju s programa, druge se javljaju. Neki tipovi emisija prestaju postojati (npr. svojedobno Nedjeljno poslijepodne). Neki su tipovi emisija prisutni na jednim postajama, a na drugima nisu (npr. na hrvatskim programima nema tzv. dokudrama, igranih emisija koje se rade prema stvarnim situacijama i sa njihovim izvornim protagonistima). Tko dulje prati program zna da se i od programa o ekuje da nam donosi i nove vrste, i nove tipove emisija, da se vrste  razvijaju (tj. mijenjaju u nekim svojim zna ajkama). O ekujemo, na dulji rok, da e se ak i klju ne odrednice programskih shema mijenjati. Ova dvojnost programa  postojanje stalnih crta i stalnih inovacija  ne samo da nije kontradiktorna, nego je rije  o sna~noj meu-uvjetovanosti. U poznatom se okru~ju lakae uo avaju i lakae svladavaju novosti, one dobivaju specifi niju vrijednost. Uhodani oblici se, uostalom, i uspostavljaju upravo tako ato se neke zna ajke stabiliziraju u odnosu prema vrlo razli itim i promjenjivim sadr~ajima. Na primjer, postojana struktura emisije vijesti i kriteriji po kojima se definiraju podru ja ato e se pratiti, uspostavljena je kao najpogodniji oblik sreivanja (probiranja i injenja preglednijim) onog mnoatva novih  dogaaja o kojima se na elno mo~e izvjeatavati, ali se ne bi stiglo izvijestiti kad bi se o svemu trebalo neato rei. Karakteristi na struktura reporta~a (tematizacija nekog nepoznatog fenomena ili problema, prezentacija tog problema kroz intervju s izvornim osobama, i izmjeni na smjena kadrova njihovih izjava za kameru i kadrova ~ivotnih ambijenta tih ljudi i njihova ponaaanja u tom ambijentu) izbistrila se upravo kao oblik do~ivljajno prihvatljivog i uhodanog  svladavanja velike raznovrsnosti ~ivotnih situacija i problemima o kojima se ( inovativno ) mora govoriti na televiziji. Itd. Stabilnost programa nije rezultat  zamrzavanja oblika i sadr~aja, nego upravo pronala~enja gledateljski prihvatljivih  rutina za svladavanje novina. Posljedice programskog konteksta na ustrojstvo emisija injenica da se medijska specifi nost televizije ne o ituje ni u jednom pojedina nom obliku emisija nego upravo u periodi no-programskoj pojavnosti televizijskog emitiranja, neposredni do~ivljajni kontekst za svaku pojedina nu emisiju jest  programski kontekst, a ne tek apstraktnije generi no (vrsno) znanje. Primjerice, gledanje filma u kinu, tipi no uzeto, izdvojen je dogaaj u dnevnome rasporedu nekog ovjeka, i ono je, tipi no, vremenski odvojeno od gledanja drugih filmova ( esto i mjesecima, a kod redovitih gledatelja, danima ili pak tjednima). Pristupajui filmu, mi se individualno koncentriramo na njega, i primjenjujemo tek naae ope iskustvo gledanja filmova, ili se oslanjamo na naae ope ~anrovsko iskustvo. Kontekst za gledanje filma jest ope iskustvo. Za razliku od toga, jedna se emisija na televiziji tipi no gleda u kontekstu drugih emisija koje smo gledali prije nje i koje nastavljamo gledati poslije nje. Tj. televizijske se emisije tipi no gledaju kao tek jedinica duljeg (veeg, obuhvatnijeg) praenja programskog dnevnog (i tjednog) tijeka. Ova razlika uvjetuje i druga iji tip distribucije pa~nje i do~ivljajnih naprezanja. Kako televizijski program gledamo kroz dulje razdoblje (po viae sati, raznolik program), te gledalac svoj mentalni napor mora rasporediti na dulje vrijeme i na viae  razboja , to svaka pojedina televizijska emisija te~e proporcionalno manje  opteretiti kako bi ostalo  snage i za ostale emisije koje se gledaju u kontinuitetu. Zato, tipi ne (redovite) televizijske emisije (vijesti, serijali, razgovorne emisije, razne problemsko-informativne emisije  tj. kulturne, poljoprivredne, ekonomske, politi ke& , potom razni zabavni programi i sl.) te~e biti strukturirane na manje zahtjevan na in  njihova izlaga ka kompozicija te~i biti jednostavnija, predvidljivija  stereotipiziranija; te~i biti zalihosnija, redundantnija  tj. razlivenija ,  sporija ). Zato se i deaava da poneke takve emisije mogu loae izgledati kad se pokazuju izvan svog programsko-emisijskog mjesta: mnoge ak i izvrsne televizijske emisije znadu izgledati razvu eno i dosadno kad se poka~u posve izdvojeno i osamljeno, npr. na odvojenim projekcijama u kinodvoranama, ili u sklopu filmskog festivala (to je boljka festivala kratkog nacionalnog filma - Dana hrvatskog filma). Dakako, to ne zna i da televizijski program ne trpi kompleksne i zahtjevne emisije, odnosno djela. Ta, filmovi koji ra unaju na punu i izdvojenu koncentraciju, redovnim su sastojkom televizijskog programa. Takoer, na televiziji se s uspjehom pokazuju vrlo zahtjevne (komplicirane, zasiene) forme i sadr~aji, tj. televizija redovito preuzima djela raena za izdvojeno do~ivljavanje i takva djela ulaze u po~eljnu kulturnu varijabilnost (kulturnu viaefunkcionalnost) televizije (od prijenosa koncerata, eksperimentalnih filmova i umjetni kih videa, prijenosa zahtjevnih drama, intenzivno koncipiranih glazbenih spotova, kompliciranih rasprava stru njaka& ). Meutim, zahtjevne se emisije obi no posebno smjeataju i posebno najavljuju, imaju osobit status u programu (onako kako Rolls Roysi imaju poseban status na tr~iatu automobila), i daju mu dodatno  reprezentativan za in. Ali, svejedno, dominantan program je sastavljen tako da se bez izuzetna napora, i bez neravnomjerno rasporeenih zahtjeva, mo~e pratiti, pa su s tim potrebama na umu i strukturirane  mati ne ( mainstream ) emisije televizije. Televizijski program i filmski program Postoji neslu ajna podudarnost izmeu zna ajki televizijskog programa i oblika prikazivanja filmova u kinima u do-televizijskom razdoblju kinematografije. Naime, ve najraniji filmski programi (oni koje su Lumiereovi snimatelji nosili i prikazivali uokolo po svijetu) bili su  varijetetski sastavljeni od razli itih vrsta kratkih filmova: prizora s ulica grada, obiteljske snimke, neki ske  (komi na anegdota), panorama grada s uzvisine, snimka ili rekonstrukcija nekog va~nog druatvenog dogaaja, snimka ili rekonstrukcija s aktualnog bojiata, etnografske snimke iz Afrike ili Azije, i sl. Kako je filmska publika postala redovita, sa stalnim i specijaliziranim kinodvoranama koje su davale redovit dnevni program filmova, tako su se po ele javljati serijalne zna ajke: snimali su se serijali, pojedini su glumci postali poznati po svojem imenu i ialo ih se gledati kako nastupaju u razli itim filmovima (razvio se  sustav zvijezda ), pojavili su se redoviti filmski ~urnali (filmske  vijesti ), a program je znao biti sastavljen od razli ito komponiranih dijelova: ~urnala, komi kog komada, serijala, glavnog igranog filma; s varijacijama (prikazao bi se koji dokumentarni film, koji  znanstveni film ), a sve to protkano reklamama i oglasima. Film je u svojih prvih tridesetak godina, tako, imao onu viaekulturnu, programski razgranatu, i serijelnu ulogu koju je poslije preuzeo radio, pa televizija  bio je masmedijem, poput ondaanje periodike, i tako su ga sociolozi tretirali, pa se u komunikoloakim priru nicima joa i danas film tretira kao masovni medij, odnosno kao jedan od sredstava masovnog obavjetavanja, iako danas film vie nema tu funkciju. Naravno, prvo pojavom radija, a potom osobito ustaljenjem i irenjem gledanja televizije, televizija je preuzela ovu masovno-medijsku funkciju, ovu programsku viekulturnost i vievrsnost. U kinima se, po ustaljenju televizijskog programa i televizijske publike, postupno po elo reducirati filmski program. Pojedine su se, prije obvezatno prisutne, programske vrste gotovo posve preselile na televiziju: ~urnali, reklame, kratki dokumentarci. Iako je ve dugo vremena cjelove ernji igrani film (ili srednjometra~ni igrani film u matinejama) postao glavnim nositeljem filmskog programa, sada je on postao gotovo jedini sastojak filmskog programa. U kinu su, uz igrani film, ostale tek, eventualno (neobvezatno) tek reklame za filmove koji trebaju doi na repertoar. Programska raznovrsnost svela se tek na raznovrsnost igranofilmskih ~anrova ato su se smjenjivali na repertoarima kina. Pojedini film viae nije bio sastavnica programa za kontinuirano gledanje, nego jedinstveno djelo, sli na statusa kao umjetni ka djela u drugim podru jima. Kinoprogram je postao nalik programu kazaliata, galerija i drugih umjetni kih ustanova, a ne viae strukturi novina, radijskog i televizijskog programa. Odlazak u kino viae nije bio odlazak na  filmski program , nego na gledanje tog i tog filma. Izgubilo se  programsko do~ivljavanje filma. Porijeklo televizijskih vrsta za gradnju programa Mo~emo rei da niti jedan  novi medij ne po inje od nule. Ono ato, prema rije ima evolucijske lingvistice va~i za evoluciju uope: Niata ne nastaje od ni ega . Zapravo, inovacije i nisu drugo do reanalize postojeih konstrukata, ili pak posudbe (Jean Aitchison, The Seeds of Speech. Language Origin and Evolution, Cambridge: Cambridge U.P., 2000: 215), to va~i i za evoluciju novih medija, odnosno za evolutivne inovacije u umjetnostima. Kao ato je film u svojem polaznome rastu preuzimao i preraivao odsvakuda, to je u inila i televizija kad je po ela emitiranjem. Pokuaajmo nekako poredati njezina preuzimanja i  reanalize pribli~nim povijesnim redoslijedom. Radio program kao izvor televizijskih vrsta. Prvi izvor za uspostavljanje televizijskih vrsta bio je  radio program. Kao ato je izvorno prvi radioprijenos bio zapravo prijenos glasa, tako je i prvi televizijski prijenos bio prijenos u~ivo slike govornika koji govori. Tako su prve probne programe tvorili prete~ito govorni nastupi u~ivo, a onih vrsta koje su bile odomaene i popularne na radiju: govorenje vijesti; govorna reklamiranja uz pokazivanje onih koji reklamiraju; pjeva ki i pijanisti ki nastupi; govorni ske evi s pokazivanjem komi ara ili grupe komi ara (govorne komedije). Tako su televizijske vijesti izlaga ki koncipirane kao radijske vijesti (s vidljivim voditeljem koji ita vijesti); a i danas obilno prisutni razgovorni programi kao i govorno-komi arski programi razradom su izvorno odgovarajuih radijskih emisija. Naravno, injenica da je sada bila va~na i vizualna strana, inilo je da su nastupatelji morali prilagoditi svoj nastup tome, a i da se morala nekako urediti studijska scena, i u initi vizualno prikladnom i atraktivnom. Od radija je doalo, takoer, na elo da kroz program uope, ili kroz pojedine emisije, vode stalne osobe, koje su se sada vizualno predstavljale. Zadugo su joa glavni televizijski voditelji dolazili iz radijskih krugova, isto tako i novinari, tehni ko osoblje (audiomajstori). Kako je radio bio temeljno govorni medij, to su i razgovorno koncipirane emisije, od intervjua, razgovornih  predstava (talk-showova), diskusija, znanstvenih razgovora, televizija je preuzela i dalje razraivala i te razgovorne forme, naravno, sada vizualno pokazujui sudionike razgovora. Sve u svemu, radio je do danas ostao podru jem za preuzimanje pojedinih programskih zamisli, a i za preuzimanje voditeljsko-novinarskog i tehni kog kadra. Uostalom, u veini su zemalja televizijske postaje povezane s radijskim i ine organizacijsku cjelinu (kao, primjerice, HRT  Hrvatska radio-televizija). Transmisije iz drugih izvora: sport, koncerti, kazaliane predstave, druatveni rituali. Kako je radio bio transmisijski medij, tj. on je prenosio zbivanja koja nisu radijski izvorno postavljena, to je nadovezujue inio i televizijski program, samo omoguujui da se zbivanja i vide a ne samo uju, ili komentiraju. Kao ato je radio znao prenositi koncerte, ili organizirati koncerte u svojim dvoranama i studijima, to se ubrzo u televizijski program uklju ilo emisije prijenosa koncerta, odnosno koncertni nastup pjeva a, pijanista i orkestara. Uradilo se to i s dramom: te su povremeno u televizijski program uklju ivane emisije ~ivog prijenosa kazalianih drama (a kasnije, po uvoenju magnetoskopa i vrpce, i snimke kazalianih komada; tako su se ustalile tzv.  TV-drame kao televizijski ~anr). Ve su na radiju bili neobi no popularni komentatorski (govorni) prijenosi sportskih zbivanja, pa je i televizijski vizualni prijenos u ~ivo zadr~ao ovu govorno-komentatorsku komponentu. Ali, mogunost da se u~ivo vizualno prati sportski dogaaj uz istodobni stru ni komentar bio je toliko popularan, da je sportske prijenose u inio obvezatnim dijelom televizijskog programa, sna~no poveavajui popularnost televizijskog programa. Vrlo se rano, joa u razdoblju eksperimentalnih programa, uspijevalo svjedo iti nekim klju nim druatvenim zbivanjima: krunisanjima engleske kraljice, primjerice. Va~no je uo iti da su se, uglavnom, prenosili sna~no strukturirani dogaaji (sportsko natjecanje, koncert, kazaliana predstava, javni druatveni ritual), te je njihova strukturiranost davala i strukturu televizijskoj emisiji, odnosno pru~ala slo~eno strukturiran do~ivljaj gledateljima. Film kao izvor televizijskih vrsta i prezentacijskog stila. Atraktivna osobina ~ivog prijenosa bila je u prvim danima televizijskog emitiranja i jako ograni enje. Nedostajao je zapisiva ki medij u kojem bi se prije emitiranja dale zabilje~iti slike i obraditi ih za prikladno televizijsko emitiranje/prikazivanje. Ovo se od po etka osobito osjealo nedostakom u emisijama vijesti, gdje je voditeljevom itanju vijesti nedostajalo vizualno  pokrivanje dogaaja o kojima se izvjeatavalo, a ato je bilo uobi ajeno u filmskim ~urnalima. U tu se svrhu ubrzo po eo koristi baa film: filmski bi snimatelji snimili dogaaj na filmu, vrpca bi se izmontirala, i potom  presnimila elektronski  u~ivo tijekom emitiranja, a u sklopu emisije vijesti. Meutim, mogunost da se filmska vrpca  presnimi elektronski i  u~ivo emitira, otvorila je odmah mogunost da se televizijski emitiraju na filmu uspostavljene vrste i djela. Vrlo su se rano po eli emitirati igrani filmovi u sklopu televizijskog programa, emitirali su se dokumentarci, znanstveni i obrazovni filmovi, a ove potonje se esto puta uklapalo u voditeljsko-komentatorski okvir preuzet od radija. Poneki su se filmski studiji specijalizirali za proizvodnju filmova za televizijske potrebe, televizijske su kue sklapale proizvodne ugovore s njima, pa je tako film  sve do pojave i usvajanja videa  postao va~nim izvoriatem programskih vrsta, odnosno djela za emitiranje. Naravno, pri tome su se obilno koristile izgraene stilske i vrsne tradicije filma, proizvodna i do~ivljajna iskustva iz tog podru ja. Televizijski  jezik  tj. obrasci prema kojima se ustrojavala vizualno-auditivna prezentacija na televiziji  nisu bili, dakle, samo radijski, niti tek zate eni izvanmedijski (sportski, koncertni, kazaliani& ), nego nadasve filmski. Vrlo je brzo filmska vizualno-auditivna prezentacijska i konstrukcijska rafiniranost koja se na televizijski program uvozila zajedno s filmskim proizvodima, po ela airiti i na druge audiovizualne prezentacije: i na emisije koje su preuzete iz radija, i na prijenose zate enih dogaaja, a i na sve nove programsko-vrsne zamisli. Kad se pojavio video, on je zapravo naslijedio ove filmsko-prezentacijske oblike, njih dalje razraujui i prilagoujui svojim mogunostima i ograni enjima. Zato danas teoreti ari mogu govoriti o  tele-filmskom jeziku, ili naprosto o  filmskom jeziku , podrazumijevajui da se on odnosi i na televiziju. Naravno, veina ovih  preuzimanja ne mogu biti automatska, ne mogu biti nestvarala ka. Sva preuzimanja radijskih vrsti morala su ove, nadasve sluane vrste, prilagoditi obvezatnoj vizualizaciji. Pri svakom preuzimanju i  prijenosu tra~ila se vizualizacija specifi no uvjetovana mogunostima (i ograni enjima) trenuta ne televizijske tehnologije. Morale su se razviti specijalizirane vizualizacijske vjeatine pomou kojih e se u initi vizualno predo ljivim, i vizualno prihvatljivim sve ono ato se preuzimalo. Tako, potpuno prema polaznoj tvrdnji, televizija nije  slijepo preuzimala, nego je  reanalizirala i  rekonceptualizirala sve vrste koje je preuzimala. Film je, doduae, u tome imao stanovit izniman polo~aj, jer je on mogao pru~ati gotove, televizijskom prijenosu posve podatne, vizualizacije. Televizija je mogla naprosto emitirati film, bez ikakvih zahvata u to. Zato su mnogi nepredrasudni filmaai vidjeli u televiziji samo novo, varijantsko (dakle donekle razli ito ali joa uvijek klju no istovrsno) podru je filma, novo distribucijsko-vrsno podru je (usp. tvrdnju uvenog filmskog dokumentariste Johna Griersona: Televizija mo~e mnogoato svojega, i to vrlo sposobno. Mo~e dati trenuta an pogled na javne dogaaje. Mo~e pru~iti ~ivahan magazin o prekrasnim mjestima, stvarima i ljudima. Mo~e vam predo iti kazaliane nastupe svih vrsta. Ali, i nakon ato se sve to izrekne, stoji da je televizija ipak samo drugi na in predo avanja filmova, liaena nezgrapnog postupka prijenosa u limenim kutijama i njihova bu nog, skupog i rizi nog projiciranja po kinima du~ zemlje. (Forsyth Hardy, ed., Grieron on Documentary, London: Faber and Faber, 1966: 35). Dakako, upravo zbog mogunosti da se u potpunosti nadove~e na filmsku tradiciju i na filmske vrste, inilo je televiziju slobodnom da tu tradiciju dr~i svojom vlastitom, te da je nadalje, prema svojim tehnoloakim, proizvodno-procesnim te programsko-recepcijskim mogunostima i potrebama, te stvarala koj invenciji svojih djelatnika, dalje nesputano razrauje, dajui joj vlastiti biljeg i doprinos. I doista, mnoge se filmske vrste danas odr~avaju prete~ito na televiziji, ili vezano uz televizijsko prikazivanje (vrijedi to za dokumentarizam, animirani film, obrazovno-znanstvene vrste, reklame), pa je televizijska sredina bila i rodna sredina za ak i poseban filmski rod: glazbene spotove. Film i televizija i danas nastavljaju imati isprepletene i slo~ene odnose na svim razinama (i tehni kim i stilskim i vrsnim, pa i kadrovskim), pa su mnogi skloni to podru je dr~ati jednim podru jem ( filmo-televizijskim ), iako unutarnje izrazito izdiferenciranim po mnogim kriterijima (od kojih smo neke analizirali u ovome tekstu). Dodatak: bibliografska napomena Veina postavki ovoga rada temelji se na dugogodianjem vlastitom razmialjanju razbistravanome razli itim prilikama i objavljenom na razli itim mjestima a sabranima u mojim knjigama H. Turkovi, 1988, Razumijevanje filma, Zagreb: HGZ (str. 95-104) i H. Turkovi, 1996, Umijee filma. Esejisti ki uvod u film i filmologiju, 1996 (str. 115-152).Temeljnu postavku cijeloga ovoga rada  da televiziju ini televizijski program s nabrojanim klju nim odrednicama te da to ini njezinu medijsku 'specifi nost'  naknadno sam pronaaao naglaaenu i razvijenu u va~noj knjizi Raymond Williamsa, 1974, Television. Technology and Cultural Form, London: Fontana. U toj lucidnoj knjizi mogu se nai specificirane i druge teme ovdje obraene: npr. va~nost serijalnosti, disciplinarna i kulturna 'multifunkcionalnost' televizije, analiza televizijskih 'disciplina'. Na moja shvaanja o prirodi masovnokomunikacijskih fenomena i na va~nost tehnoloakih i organizacijskih oblika utjecao je Denis McQuaile (osobito Denis Mek Kvejl, 1976, Uvod u sociologiju masovnih komunikacija. Beograd: Glas; vidi takoer najnoviju verziju njegovih shvaanja Denis McQuail, 2000, McQuail's Mass Communication Theory. London: Sage. Posebnije rasprave o televiziji dostupne na hrvatskom te srpskom jeziku u vrijeme pisanja ovog teksta bile su: Vladimir Petri, 1971, Osma sila. Beograd: Radiotelevizija Beograd; Eleonora Prohi, ur., 1978, Priroda televizijskog medija, Sarajevo: Svjetlost; te Nikola Von ina1999, TV osvaja Hrvatsku. Prilozi za povijest radija i televizije u Hrvatskoj III. (1954.-1958.), Zagreb: Trei program Hrvatskog radija. Naravno, postoji ogromna povijesna i suvremena literatura koja se bavi televizijom, i prili an broj specijaliziranih istra~iva kih podru ja (teorija masovnih komunikacija, specijalizirana prou avanja televizije, medijske studije, kulturalne studije i dr.), ali kako ovaj tekst nije pregled razli itih moguih shvaanja i njihovo sreivanje, nego sistematizacija vlastita shvaanja, dosta je navesti ono ato je na to izravno utjecalo (a ne sve ato sam uope o tom predmetu itao, ili sve ono s ime se mogu povezati pojedini stavovi iz teksta).  d0@D\:HB h 6 <0fd:x!!""&&&\*z***:+J+<,R,/x/3$4 AAAXCfCrCCD"E&EEHHP4QS.SDTJTTTTU5\aJhmHsH5\aJmHsH aJmHsH6]aJhmHsH6aJhmHsHaJhmHsH]h \]h]CJG ^`bdLz 0f`d: !#,&(P+/x/$7`7a$xƩx/$123$428~:; AA&EERHJ)A)B)E)N)Q)Z)])^)a)b)|)})))))))))))))))))))))))******* *!*+*,*L*M*]*^*y*z******05[5o578896=??@ADDHINSQdQxSJUZ]`Kdldgnnpr9uwy{{XǍ K 0(0(0000H0H00Y0Y0YH000H00000H00 0 0 0 0 0 0 H0000H00000H00H00 0 0 0 H00O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&0O&H0H00[50[5H0080808H00?0?0?H00DH00H0HH00SQ0SQ/ 0SQ/ 0SQ/ 0SQH00Kd0KdH00n0 0n0 0n0 0n0 0n0 0nH00{0{0{0{H00X0X0X0X0XH00000H001 01 01 00000H00U"CƩx/TU~UU&VHVV WWW(XXn8ƩƩYc".2=  w  MXv>EnwTa@M| !!!!""#$#&& '''(( (P(Y([(e( ))7*F*G*K*++I+R+h+r+|++,,p-y-///0 111111o2w233d4o4446688G8888899"<'<??_BiBBB CCC+CCCDDDDDDEEFFF GHHIILLLMOOPPRRYYZZ[[[[r\|\\\\\\\\\`bobee ffiiii9i@iAiHiiiiikkl1l:lFlmmxmpp=qJqMq[q@rKrwssG{Y{|}dmKWox͓ؓ$Qc™̙ښ!-AI=GKT=H;GΣR]̦צ "#,.79BCF\e(>EVa #._livtkyzQXY^`belp{ %#~ )*-.67;2H)./6>GHLMZ[aqz$,-3570.2XY|}<=23/0y z _ ` V W S T mngh>? (")"v#w#%%N&O&&&"(%()(*(4(5(:(;(Y([(~(((((((((((((((((((((((((((())) ))))))))!)#)%);)>)@)B)D)E)M)N)P)Q)Y)Z)\)^)`)b){)})))))))))))))))))))))))))))*******!***,*K*M*\*^*x*z*******/505Z5[5n5o5778888995=6=????@@AADDDDHHIINNRQSQcQdQwSxSIUJUY]Z]``JdKdkdldggnnnnpprr8u9uwwyy{{{{WXƍǍ JK -0Hrvoje TurkovicuC:\Documents and Settings\Hrvoje Turkovic\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Priroda televizije.asdHrvoje Turkovic>D:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije.docHrvoje Turkovic>D:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije.docHrvoje Turkovic>D:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije.docHrvoje Turkovic>D:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije.docHrvoje Turkovic}C:\Documents and Settings\Hrvoje Turkovic\Local Settings\Temporary Internet Files\Content.IE5\ID3W5S3A\Priroda televizije.docHrvoje TurkovicCD:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije red..docHrvoje TurkovicCD:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije red..docHrvoje TurkovicCD:\HRVOJE\TEORIJSKI TEKSTOVI\Televizija\Priroda televizije red..doc8|*)>}~X N)r ldS^"~\(.PpHlOgtVR  4    Lo@i"4{lJڌQK  >#;A [< H! (m$ 9.-!4 J?7 dfE8C8x7Ew8!T 9Y9 w(:\eVSo= aWEw]K"M=(QF( XTT EOTBLkX!$"8XM ]D,PT]k<^JT"r_ gQcpטu3c YB_hD&Zei kr](dBlh(Ysl p NDvl@2vzj"CG{̩^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.hh^h`()hh^h`)hh^h`)h^`)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.hhh^h`)h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hh^h`.hhh^h`)h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`)hh^h`.hh^h`)hh^h`)^`)oo^o`.? L? ^? `L.  ^ `.^`.L^`L.^`.OO^O`.L^`L.hh^h`()hh^h`()h^`.hoo^o`.h? L? ^? `L.h  ^ `.h^`.hL^`L.h^`.hOO^O`.hL^`L.hhh^h`)h 88^8`hH.h L^`LhH.h   ^ `hH.h   ^ `hH.h xLx^x`LhH.h HH^H`hH.h ^`hH.h L^`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`6o()oo^o`.? L? ^? `L.  ^ `.^`.L^`L.^`.OO^O`.L^`L.hh^h`o()h^`)h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hh^h`.^`o()h^`)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.hh^h`.hhh^h`OJQJo(hHh88^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh  ^ `OJQJo(hHh  ^ `OJQJ^Jo(hHohxx^x`OJQJo(hHhHH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHhh^h`o()88^8`.L^`L.  ^ `.  ^ `.xLx^x`L.HH^H`.^`.L^`L.h^`.h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.^`) ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.@xhh^h`)@xh^`.@xL^`L.@xh^`.@xhT^T`.@xL^`L.@xhp^p`.@xh ^ `.@x L^ `L.hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`o(.hh^h`6o()88^8`.L^`L.  ^ `.  ^ `.xLx^x`L.HH^H`.^`.L^`L.hh^h`.hhh^h`)h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.hh^h`)hhh^h`.h88^8`.hL^`L.h  ^ `.h  ^ `.hxLx^x`L.hHH^H`.h^`.hL^`L.h^`)h^`.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L.hh^h`.hh^h`)h^`)h oo^o`hH.h ? L? ^? `LhH.h   ^ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h OO^O`hH.h L^`LhH.^`o(()Th^T`OJQJ^Jo(9Ew8PT]PT]t( @2vK o= H!aWE4~}|sl[<Y9p"r_3c;AXTTZei(m$T 9gQc<^BLkXdfE8>#w(:(dBl{8XJYB_h@i"9.kCG{J?7!4R ]KC8  ](QNDvOgEOT( @xhh^h`) (!@xh^`.X("@xL^`L.(#@xh^`.($@xhT^T`.<(%@xL^`L.(&@xhp^p`.Ԡ('@xh ^ `. ((@x L^ `L.88                                                                 *tw                                               S                                    &#($(%(*(5(;(Z([(((((((((((((((()))))) )$)%)=)A)E)])a)b)}))))))))))))*** *+*,*L*]*y****0@@/I  )*+,1:<=@CEINUVacijnrxKKKKKKKK.&.48DVXZ\fx|~@@.8B@FdUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialE& Century Gothic;Wingdings?5 z Courier New"qh)F)F!Ys!r0 2qHrvoje TurkoviHrvoje TurkovicHrvoje TurkovicOh+'0p  , 8 DPX`hHrvoje TurkovićirvoHrvoje TurkovicrvoNormalTHrvoje Turkovic4voMicrosoft Word 9.0@@ d9@je9!՜.+,0 hp|  esY Hrvoje Turković Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./12345679:;<=>?DRoot Entry F'9F1TableWordDocument.SummaryInformation(0DocumentSummaryInformation88CompObjjObjectPool'9'9  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q