Naslov
Najniža mirovina
(Minimum Pension)

Autori
Potočnjak, Željko

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 51 (2001), 3-4; 557-586

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
mirovina; najniža mirovina; solidarnost; preraspodjela; reforma
(pension; retirement; minimum pension; solidarity; redistribution; reform)

Sažetak
Najniža mirovina novi je način provođenja socijalne preraspodjele dohodaka u prvom dijelu hrvatskog mirovinskog sustava, reformiranom zakonima donesenim 1998. i 1999. Prvotno je bila zamišljena samo kao sredstvo socijalne preraspodjele u korist osiguranika s manjim dohocima u javnom, obveznom, tekuće financiranom i na određenim davanjima utemeljenom dijelu mirovinskom sustavu. Međutim, donošenjem zakona o drugom i trećem dijelu mirovinskog sustava njezina je primjena proširena i na korisnike obiteljske i invalidske mirovine iz tih dijelova mirovinskog sustava. U skladu s određenim stranim iskustvima koncipirana je kao jednaka mirovina za jednaki mirovinski staž. Podaci o prve dvije godine primjene najniže mirovine pokazuju da relativno veliki broj novih umirovljenika ostvaruje pravo na tu mirovinu (37, 46% od ukupnog broja umirovljenika koji su u tim godinama ostvarili pravo na mirovinu). Slijedom toga značajno rastu i troškovi za njezino financiranje. Pooštrenje uvjeta za stjecanje prava na mirovine, širenje obračunskog razdoblja iz kojeg se uzimaju plaće i osnovice osiguranja na temelju kojih se izračunavaju mirovine, učestalije zapošljavanje s nepunim radnim vremenom i radne karijere isprekidane s razdobljima nezaposlenosti, dugoročno će utjecati na daljnje povećanje broja umirovljenika koji će ostvarivati pravo na najnižu mirovinu, a time i troškova za njezino financiranje. Usporedo s prvim iskustvima primjene počinju se javljati i određene dvojbe u svezi s uređenjem najniže mirovine. Naročito je sporan njezin utjecaj na izbjegavanje plaćanja doprinosa zbog relativno visoko određene granice preraspodjele koja se njome provodi (u korist svih onih koji zarađuju manje od 96, 93% od prosječne bruto plaće) i nisko određene najniže osnovice za plaćanje doprinosa (u protekle četiri godine između 31% i 36% od prosječne bruto plaće). Dvojben je i njezin utjecaj na ostvarenje temeljnog reformskog opredjeljenja o jačanju ovisnosti visine mirovine o uplaćenim doprinosima. Teško je pronaći opravdani razlog za neumanjenje najniže mirovine korisnicima prijevremene starosne mirovine (izostavljanjem polaznog faktora). Postavlja se pitanje njezine usklađenosti s pomoći za uzdržavanje kao glavnog socijalnog davanja iz sustava socijalne skrbi. Nasuprot toga, javljaju se istraživanja koja ukazuju na veliko značenje najniže mirovine za smanjenje siromaštva među starijom populacijom. Smatrajući najnižu mirovinu osobito važnim ali i prilično dvojbenim institutom reformiranog mirovinskog sustava u radu se razmatraju pitanja pojma, ovlaštenika i uvjeta za stjecanje najniže mirovine. Zbog njezine važnosti za ukupne odnose u mirovinskom osiguranju i sustavu socijalne sigurnosti razmatraju se pitanja njezinog odnosa s prosječnom starosnom mirovinom, najnižom osnovicom za plaćanje doprinosa, najvišom mirovinom, osnovnom mirovinom i pomoći za uzdržavanje. Analiziraju se podaci o kretanju broja korisnika i izdataka za najnižu mirovinu u prve dvije godine primjene toga instituta. Upozorava se na utjecaj najniže mirovine na smanjenje siromaštva starijih osoba te na problem njezinog financiranja iz doprinosa. Na temelju provedenih analiza autor ukazuje na nedostatke postojeće regulative i predlaže promjene usmjerene, prije svega, na otklanjanje poticaja za izbjegavanje plaćanja doprinosa i pravedniju socijalnu preraspodjelu u mirovinskom osiguranju kao dijelu hrvatskog sustava socijalne sigurnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA