╨╧рб▒с>■  VX■   U                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                ье┴7 Ё┐рjbjbjUU .t7|7|ш2З      l╥╥╥ ▄ шшш№ЬЬЬЬ и№i2╚╚╚╚╚╚╚╚prrrrrr$Ы ╗fЦНш╚╚╚╚╚ЦЖ шш╚╚#Ж Ж Ж ╚ш╚ш╚pЖ ╚pЖ ъЖ pшшp╚╝ ╨tuЕс9╞№аЬф вpp90ip!Ж !pЖ №№шшшш┘Hrvoje Turkovi Je li scenarij knji~evno djelo Scenarij ima problemati an meu~ivot. Rijetko ima samodostatnu knji~evnu vrijednost; gotovo je nezamislivo da ga tko ita kao samostalno knji~evno djelo. Scenarije itaju uglavnom oni koji prema njima namjeravaju snimati filmove, ili oni koji su vidjeli film snimljen snimljen po njemu, ili pak oni koji ~ele nau iti pisati scenarije... Dakle: filmaai, filmoljupci, prou avatelji filma i potencijalni scenaristi. S druge strane, kad gledate film, teako je izdvojiti ato film duguje scenariju a ato kona noj filmskoj izvedbi. Kriti ar se, doduae, mo~e uvje~bati u kakvomtakvom razlu ivanju jednog od drugog. Prou avalac filma mo~e pro itati scenarij prema kojemu je odreeni film napravljen pa ga usporediti s kona nim filmom. Ali sve je to specijalisti ki posao. Gledajui film, radije ete govoriti o ukupnom dojmu filma, o likovima, o fabuli i pojedinim prizorima kako su predo eni u filmu, ne razlu ujui ato od toga zahvaljuje svoje postojanje scenariju, a ato re~ijskoj izvedbi. I tako se ini da scenarij nema samostalne vrijednosti, da vrijedi samo sa stajaliata filma koji mo~e biti prema njemu napravljen ili koji je prema njemu ve napravljen. Ovakav polo~aj scenarija izazivao je  pa i danas joa uvijek izaziva  podcjenjiva ke predrasude. Rijetko se smatra neva~nim za film, ali je gotovo isto tako rijetko da se posao pisanja scenarija smatra kreativno ravnopravnim knji~evni kom ili re~ijskom. Nema nekih va~nih knji~evnih osobina, a nema ni filmske konkretnosti. Nalazi se, proklet, na pola puta. * `toata u ovom razmialjanju i procjenjivanju jest i pogreano i nepravedno. Scenarij ini jednu fazu u planiranju filma. On je svojevrstan plan filma, poput arhitektonskog nacrta za zgradu. Vrijednost scenarija stoga nije u tome koliko je on dobro kona no ostvarenje, nego koliko je on dobar plan za film. Nepravedno ga je stoga usporeivati s kona nim knji~evnim djelom jer njemu nedostaju, ili su u njemu neva~ne, sve one jezi nostilske karakteristike koje su ina e odlu ujue pri procjeni knji~evnog djela. Scenarij ne odgovara kona nom knji~evnom djelu, nego, recimo, nacrtu za roman ili pri u, planu za pisanje romana. Osim toga, nije baa ni tako sigurno da je pisanje scenarija knji~evni posao i da mu je opravdano prilaziti tako, no o tome kasnije. S druge strane, budui da je scenarij samo plan za film, smijeano je, takoer, od njega tra~iti filmskostilske vrijednosti kona nog filma, a one su esto glavne u procjeni odreenog filma. Ali ove nepravedne zahtjeve prati i daljnja nepravda. Ako scenarij i jest ovisna vrsta, usedoto ena na kona an film, on nije zato niata manje posebna pojava, poseban posao, odjelit i od knji~evnog i od filmskoizvedbenog. Kao poseban posao, pisanje scenarija ima svoje vlastite probleme, svoje vlastite zahtjeve, pa tra~i i svojevrsnu vjeatinu i svojevrsnu maatovitost, nesvodivu na knji~evnostilsku maatovitost " istog knji~evnika", odnosno nesvodivu na filmskostilsku maatovitost filmskih izvoditelja. Pisati scenarij stoga, nije sposoban svaki knji~evnik, ali ni svaki redatelj. Za to je potrebna posebna vjeatina, posebna darovitost, specijalizacija. Pisanje scenarija je posebna profesija, i za to ima puno opravdanje. * U najveem broju slu ajeva filmske scenarije u svijetu doista piau knji~evnici. Kad je rije  o profesionalnim scenaristima, i ti se nerijetko oglщda u " istom" knji~evnom rodu. Kad scenarij piae sam redatelj, i on esto uzima za suradnike na scenariju  knji~evnike. Jedan je razlog u tome ato se scenarij piae, a pisanje je profesija knji~evnika. Zato se ini da e i scenarije najlakae pisati knji~evnici ili e oni biti najkorisniji pomonici u ispisivanju scenarija. Ovo kao da problem opet vraa na po etak: zar onda nije jasno da je scenaristi ki posao nadasve knji~evni posao? Nije tako. Nije nu~no da se scenarij piae. Scenarij se mo~e dr~ati i "u glavi", i snimati prema tome ato redatelj "ima u glavi". Vjerojatno bi bilo mnogo scenarija "u glavi" kad bi to dopuatale proizvodne okolnosti u kinematografiji. Ponekad, meutim, scenarij se izrauje i u obliku stripa, u obliku tzv. storyboarda, a to je gotovo pravilo u crtanom filmu. Zna i li to da je scenarijski posao u tom slu aju  grafi ki posao? S te strane gledano, ini se da je samo konvencija, uz veliku sporazumjevateljsku gipkost jezi ne komunikacije te i injenicu da se gotovo svi njime slu~imo aktivno, razlog zaato se baa jezik odomaio kao medij u kojemu e se  scenarijski  planirati film. No, ako se ipak scenarijem velikim dijelom bave knji~evnici, o ito je da izmeu knji~evni kog i scenarijsti kog posla mora postojati neka unutarnja veza. Koja je to veza? Kad je posrijedi igrani film (a i vei dio animiranih filmova) unutarnju vezu izmeu filma i knji~evnosti ini  fabula. Mo~e se, naime, tvrditi da je scenarij knji~evnost samo zato ato se oslanja na fabulu, a fabula se tradicionalno javlja u knji~evnim djelima i esto se iz njih preuzima. Knji~evnici su vjeati u smialjanju i razvijanju fabule, pa su zato potrebni i fabularnom filmu. Kad je posrijedi dokumetarac, on esto ima strukturu bilo argumentacije, bilo dnevni kog praenja, bilo poetske sugestije, a to su strukture iskuaane u knji~evnom esejiziranju, pisanju dnevni ke i memoarske literature i u pisanju poezije. Kako su u svemu tome knji~evnici posebno vjeati, ini se razumljivim da piau scenarije i za dokumentarce. No, jesu li fabuliranje, argumentiranje, dnevni ko praenje i poetiziranje doista specifi no knji~evne pojave, te ih po tome mo~emo dr~ati ponajprije knji~evni kim poslom? Ne bi se reklo. Kao ato filmski puristi te~e izbacivanju i omalova~avanju fabule kao importiranog "literarnog" sastojka u filmskome djelu, smatrajui samo filmskostilske postupke " isto filmskim", tako i literarni istunci istjeruju fabulu iz knji~evnosti kao "neliterarni" ili "izvanliterarni" sastojak i proglaaavaju samo knji~evnostilske postupke " istom knji~evnoau". S esejisti kim argumentiranjem joa je lakae jer ono je uzeto iz logike i filozofije, tako da o ito nije specifi nost niti knji~evnosti niti filma. A ato se "poezije" ti e, ona je ponekad samo ozna nica za odreen tip ugoaja koji se mo~e stvoriti i u svakodnevnom ~ivotu, a ne nu~no samo u umjetni kim medijima. U ovim tvrdnjama o "izvanmedijskom" statusu fabule ima nekog temelja. ini se da su svi ovi oblici organiziranja filmskih, knji~evnih, znanstvenih i drugih izlaganja zapravo opi kulturalni oblici ovjekova intelektualnog sreivanja svog odnosa prema svijetu i zato se manifestiraju u najraznovrsnijim kulturnim djelatnostima, va~ni su u svima, ali ni za koju djelatnost nisu ekskluzivno rezervirani, niti su joj ekskluzivno svojstveni. Ali, ako im nisu ekskluzivno svojstveni, ne zna i da su im nesvojstveni. Ta kad god se bilo filmski, bilo knji~evno, bilo kako druk ije izla~e, mora se izlagati prema nekom od ovih principa ili u njihovoj kombinaciji. Nema filma koji bi mogao biti " ist" od toga, kao ato nema ni knji~evnosti koja bi mogla biti " ista" od toga. Ne mogu biti " isti" od nekog od tih na elnih oblika izlaganja upravo zato jer su to oblici vezani uz temeljna spoznajna iskustva ovjeka u druatvu i oni su ti koji omoguuju smislenu i orijentiranu komunikaciju meu ljudima. (O ovim problemima vidi razraenije argumente u autorovu tekstu "Esteti ki purizam", u: Turkovi, 1986; odnosno u tekstovima: "Filmsko i nefilmsko, ili kako je mogua intermedijalnost" i "Filmi nost: ogled iz filozofije filma", u: Turkovi, 1988). * Ovime se, meutim, opet vraamo pitanju: a zaato baa knji~evnici naj eae surauju u pisanju scenarija? Pa, razlog je prili no jasan. Rije  je o umjesnom snala~enju kinematografije. Budui da je knji~evnost razvila viaetisuljetno iskustvo u odjelovljavanju ovih opekulturalnih oblika tuma enja svijeta i voenja komunikacije, a svaki se knji~evnik odgaja i uvje~bava u tim tradicijama, nema razloga da se njihova vjeatina i iskustvo ne iskoriste za film. To prije ato su tradicije filma mnogo krae, a pa~nja filmaaa mnogo usredoto enija na sam postupak snimanja i obrade filma nego na proces smialjanja. Ali, i opet treba posebno naglasiti da za pisanje scenarija nije nikad dovoljno biti samo knji~evnik. Budui da je scenarij faza u planiranju filma, mora se dobro poznavati film da bi se za njega moglo umjesno i svrhovito planirati. Svi scenaristi ki priru nici obvezno sadr~avaju bar jedno poglavlje posveeno takozvanom filmskom jeziku ili "gramatici filma". Kad scenarije i piau knji~evnici, podrazumijeva se da poznaju film i posebne izvedbene zahtjeve filma i da tome prilagouju svoj posao. Profesionalni scenaristi su zapravo u veoj mjeri filmski ljudi no ato su knji~evnici. est je slu aj da se scenaristi zastalno prebace u redatelje kad im se za to uka~e prilika. Teako je zapravo i pronai poznatije scenariste koji nisu snimili bar jedan film. Neki od najpoznatijih redatelja bili su najprije scenaristi, primjerice Drayer, Huston, Wilder. Danas su mnogi noviji redatelji po eli karijeru kao scenaristi, a mnogi od njih i dalje usporedno uz re~iju piau i scenarije za druge redatelje, primjerice Milius, Hill, Benton, Lucas. Scenarij, dakle, nije knji~evna vrsta, nego pripremni stupanj u izradi filma. Ali ima veze i s knji~evnoau onoliko koliko barata nekim opekulturnim oblicima organizacije izlaganja kojima barataju i druge umjetnosti, a meu njima i knji~evnost, pa ih zato film (i knji~evnost) mo~e mirne savjesti dijeliti s tim drugim umjetnostima, posuivati od njih i koristiti se njihovim stru nim ljudima, (knji~evnicima npr., ali i arhitektima, slikarima, glazbenicima, koreografima, kazaliatarcima... ). Ali to se ini samo pod uvjetom da ovi znaju da je to ato rade  za film, i da znaju ato to podrazumijeva. Drugim rije ima, film se koristi drugim stru njacima dotle dok su ovi poznavatelji filma. * Ako je scenarij samo stupanj u planiranju filma, postavlja se pitanje zaato njegova izrada ne bi ulazila potpuno u nadle~nost redatelja, dakle osobe odgovorne za kona nu izradu filma i najbolje upuene u zahtjeve izrade? emu da to radi netko drugi, recimo knji~evnik? Otprilike ovakvo pitanje demonstrativno je postavila tzv. autorska teorija. Prema njezinu shvaanju, film je nadasve djelo redatelja, iskaz redateljeva odnosa prema svijetu. Kako taj odnos ne uobli avaju samo filmskostilski postupci, nego i redateljeve tematske sklonosti, ovaj bi, ako ~eli biti potpuni autor, morao sam smialjati film, od po etka do kraja, tj. trebao bi pisati scenarij sam, prema vlastitoj ideji. Stvar se, meutim, pokazuje mnogo slo~enijom nego ato je to predviala autorska teorija u svojim militantnim po ecima. Za autora nije uvijek najpo~eljnije da sam piae svoj scenarij, ak i onda kad je vjeat scenarist i iskusan knji~evnik. Odgovarajui na pitanje zaato veinu svojih filmova radi prema tuim scenarijima, kad je i sam scenarist i knji~evnik, }ivojin Pavlovi je odgovorio da mu pisanje scenarija oduzme toliko energije, invencije i pa~nje, toliko ga kreativno anga~ira, da mu malo ato ostane za samo snimanje, pa riskira da mu se sama izrada filma pretvori u viaemanje rutinirano usnimavanje scenarija. Kad, meutim, uzme tui scenarij, sva mu se pa~nja usredoto ava na kona nu filmsku izradu, pa su i mogue interevencije u scenarij strogo u funkciji snimanja filma. Naravno, Pavlovi pritom ne bira bilo kakav scenarij, nego onaj koji je u skladu s njegovim osobnim sklonostima, koji mu je poticajan. Premda ima podosta redatelja koji sami piau svoje scenarije, i to rade prili no dobro, velik je broj dobrih redatelja koji nisu vjeati scenaristi i ne pokuaaaju pisati scenarije. Za takve redatelje ka~e se da su "izvedbeni redatelji", "redatelji reproduktivci". Ali to nikako ne zna i da nisu autori. Upravo je autorska kritika upozorila u koliko visokoj mjeri redatelji mogu biti autori u holivudskim prilikama u kojima rade film prema tuem scenariju. Redatelj mo~e biti veliki stvaralac i izraziti autor a da pritom ne bude osobit, atoviae nikakav scenarist. Kako je to mogue? * Za smialjanje osnovnih ideja za film i za razradu tih ideja u konkretan scenarijski plan za film zahtijevaju se posebne sposobnosti, posebna vjeatina i odgoj, posebna praksa. Redatelj koji sve to ima u odnosu na samu izvedbu filma, ne mora sve to imati u odnosu na smialjanje ideja i pisanje scenarija. Za njega je dovoljno da prepozna plodnu ideju, da uo i scenske potencijale scenarija i da utje e na njihovu razradu, ali sve to prepoznavanje joa nije samo po sebi dovoljno da bi se samostalno dolazilo do ideja i da bi se samostalno smialjala fabula i razraivali prizori. Zato se pisanje scenarija osamostalilo kao zaseban posao za koji se specijaliziraju ljudi koji imaju za njega sklonosti i specijalisti ku naobrazbu. Dobre filmove daje suradnja dobrih scenarista i dobrih redatelja. Ako je dobar scenarist i dobar redatelj ista osoba, to bolje. Ali, nije niata manje dobro ako su to dvije osobe. Ra una se vrijednost filma, a ne ekskluzivnost zasluge za nju.  Ova verzija teksta donekle se razlikuje od one objavljene u knjizi, naknadno je preraivana za objavljivanje u knjizi. (H.T., 2006)  \^"0TИа║┬L$d$Ї8 9 PP╨i╥iрj№їєєєєєєєї6Б j0JU5Б\Б `bЮ n >B╪,иPTlш!B%H'а(и+\.╢/5~8╓<╞>╩>¤¤ўээээфээээфээээээээээээф$ ╞0¤a$ ╞0¤Д╨`Д╨ ╞0¤╨i▐j¤¤╩>Ь?МCмKQQ6SxVhWм]b:b>b╬i╨i▄j▐jрjїїїїьїїїїїїьїъшъъ$ ╞0¤a$ ╞0¤Д╨`Д╨,1Рh░В. ░╞A!░"░#Ра$Ра%░░─░─ Р─ i8@ё 8 NormalCJ_HaJmHsHtH RR Heading 1$дЁд<@&5БCJ KH OJQJ\Б^JaJ TT Heading 2$дЁд<@& 5Б6БCJOJQJ\Б]Б^JaJJ@J Heading 3$дЁдx@&5БOJQJ\Б^JaJBB Heading 4$дЁдx@& 5Б6Б\БaJ<A@Є б< Default Paragraph Font\■Є\ medjunaslov0 ╞7ДеД7dh5$7$8$9DH$]Де`Д7aJZ■Z naslov ╞7дx5$7$8$9DH$5БCJKHOJQJ\Б^JaJ$■!$ Style1дxX■Oв!X Heading 5 Char Char!5CJ\]_HaJmHsHtH JY@2J Document Map-D M╞  А OJQJ^J6@B6 Footnote TextCJaJ8&@вQ8 Footnote ReferenceH*.p3ЖЙp3t    01╧ ╖!l ╘ и к ╢ ЇбдP╘.█Й?kce╬╞╓#Л&Н&Ы'<)┤)╓, ///ч2ш2n3q3(0АА(0ААШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0АШ0ААЪ@0АА 0рj6╩>рj79▐j8LU=EЙРТЭ■ v Д , 7 Ю п E N R b Н Ц Ъ и 8 > ╞╙&+,2▀Є┴╦хЁwГ+0<vДЄ/ЭлГО├╦Ї¤"'1RZ=LXgm|sБ│ └ ."6"# # ####╕#╛#└#─#╞#╠#╬#╙#^$k$░%╛%[(f(l(z(в*й*к*▓*Ж+Р+С+Ь+█+ч+,,W,_,m-v-╠-┘-\.g.╚2╒2ш2I3V3b3e3q3/1╬╧  ╢╖kl  ╙ ╘ з и ╡ ╢ єЇабгдOP╙╘-.┌█ИЙ>?jkbc═╬┼╞╒#╓#К&Л&Ъ'Ы';)<)│)┤)╒,╓,/ ///ц2ш2ъ2m3q3  Hrvoje TurkovicБC:\Documents and Settings\Hrvoje Turkovic\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of Je li scenarij knji~evno djelo.asdHrvoje TurkovicOD:\HRVOJE\KNJIGE moje\FILMOLO`KE MARGINALIJE\Je li scenarij knji~evno djelo.doc @А╠"йИ &)/p3PP PPPPP.P8PPPVPb  Unknown            GРЗz А Times New Roman5РАSymbol3&Р Зz А ArialE&Р ЗЯCentury Gothic5&Р ЗzaА Tahoma"qЙЁ╨h:╩в╞@╩в╞]∙)Yй#Ёа┤┤ББr0Л3`Ё  Hrvoje TurkovicHrvoje Turkovic■ рЕЯЄ∙OhлС+'│┘0`ИРЬи└╠▄ Ї  ( 4@HPXфssHrvoje TurkovicrvoNormalTHrvoje Turkovic2voMicrosoft Word 9.0@МЖG@4>2с9╞@└─yс9╞]∙)■ ╒═╒Ь.УЧ+,∙о0ш hp|ДМФ Ьдм┤ ╝ ╔фYЛ3а  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:■   <=>?@ABCD■   FGHIJKL■   NOPQRST■   ¤   W■   ■   ■                                                                                                                                                           Root Entry         └F╨йБЕс9╞YА1Table            ;!WordDocument        .tSummaryInformation(    EDocumentSummaryInformation8            MCompObj    jObjectPool            ╨йБЕс9╞╨йБЕс9╞            ■                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           ■       └FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8Ї9▓q