Naslov
Kvarnerski otoci : demografski razvoj i povijesne mijene
(Kvarner islands : demogrphic development and historical changes)

Autori
Lajić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Institut za migracije i narodnosti (IMIN)

Grad
Zagreb

Godina
2006

Stranica
336

ISBN
953-6028-19-0

Ključne riječi
Kvarnerski otoci; stanovništvo; demografski razvoj; povijesni razvoj
(Kvarner islands; population; demographic development; historical development)

Sažetak
Kvarnerski otoci najsjevernija su naseljena otočna skupina na hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Smješteni su između Istarskog poluotoka, i Podvelebitskog primorja, a tri najznačajnija akvatorija koja oplakuju četiri velika i pet malih naseljenih otoka su Kvarner, Kvarnerić i Podvelebitski kanal. Brojni su razlozi njihove kontinuirane višetisućlijetne naseljenosti. Prvenstveno blizina kopna, svjetskih civilizacija, značajnih pomorskih ruta, relativno kvalitetni prirodni resursi i klima, te druge značajke definirali su brojne procese među kojima smo u ovom radu pretežnu znanstvenu pažnju podarili demografskom razvoju. Bez obzira na fizičke dimenzije prostora bogatstvo njegovih svestranih sadržaja odraz su tragova brojnih civilizacijskih tokova koji su prožimali njegovo stanovništva i materijalno stanje. Koliko i kada su se ovi otoci našli izvan presudnih civilizacijskih tokova i povijesnih zbivanja, ili kada su uključeni u njih, obradili smo u pojedinim poglavljima ove knjige. Brojne su tranzicijske etape otočja. U etničkom smislu, oni su pozornica obitavanja brojnih naroda, od Ilira do Hrvata, i možemo istaknuti, od najranije faze naseljenosti da su to mali entiteti multinacionalnog i multikulturalnog sadržaja. Od raspada Zapadnorimskog Carstva do pojave hrvatske samostalne države (882. godina) na Kvarnerskim su se otocima događali burni i raznovrsni demografski procesi. Prvenstveno su vezani uz mehaničko kretanje stanovništva, to jest migracije. Zanimljiva je demografska pojava da su u tom razdoblju vrlo istaknuti migracijski procesi suprotnog predznaka, dakle snažna emigracija ali, isto tako, u određenim vremenima i novo napučivanje i doseljavanje. Te procese i pojave kronološki možemo sistematizirati i vezati uz značajnije povijesne događaje. Na izmaku rimske moći i prvoj velikoj seobi naroda dolazi do pozitivnog kretanja otočnog stanovništva. Naime, prisutno je doseljavanje stanovništva iz ugroženih panonskih predjela. Potom slijedi demografski i gospodarski uzlet s razvojem bizantske moći. U vrijeme druge velike seobe naroda u prvi mah možemo pretpostaviti povećanje broja stanovnika, zbog funkcije otočnog prostora kao zbjega i dolaska manjih pacifističkih skupina Hrvata. Izolacionizam i konačno slabljenje Bizanta uzrokovat će daljnje iseljavanje romanskog stanovništva ili njegovo povlačenje u sigurnije gradove, etnogenezu Hrvata, a potom njihovu dominaciju, ali i demografsku regresiju zbog negativnih migracijskih salda i, vjerojatno, većeg mortaliteta primitivnijih došljaka. U tom razdoblju formiraju se i razvijaju više ruralna naselja (veći oslonac na vlastite prehrambene izvore), dok nazaduju, zbog ovisnosti o uvezenim dobrima, urbana naselja. Za venecijansku upravu ranijeg razdoblja vežu se i prvi vjerodostojniji popisi pučanstva, koje su obavljali ili organizirali pojedini sindici, te prvi statistički zapisi biološkog kretanja. Naime, utemeljene su matice rođenih i umrlih, koje su se pisale na latinskom i talijanskom, ali i glagoljicom, koja je u toj funkciji bila najrasprostranjenija na našim prostorima. Analizirajući prve statističke izvještaje o broju stanovnika pojedinih otoka i njihovih naselja, ne možemo se oteti dojmu kojeg smo stekli čitajući i nekritički prihvaćajući povijesne “ podatke” nekih autora o njihovom broju u antičkom razdoblju. Tako se spominje broj 15.000 stanovnika starog rimskog Krka, o 20.000 stanovnika Osora, itd. Sigurno je da su ta naselja nekada imala veće demografsko značenje nego u vrijeme afirmacije mletačke vlasti. Međutim, nedvojbeno je da je njihov broj ne samo netočan, već je, usudili bi se reći, (primjer Osora) možda deseterostruko pretjeran. Demografski razvoj kao odraz cjelokupnoga društveno-gospodarskog razvoja, diferentno je utjecao na demografske procese pojedinih Kvarnerskih otoka. Gospodarski uzleti i recesije neposredno koreliraju s ukupnim kretanjem stanovništva. Utjecaj je neposredniji i vidljiviji u mehaničkoj, nego u biodinamičkoj sastavnici. U onim sredinama gdje se više zadržala tradicionalna gospodarska struktura (poljoprivreda, stočarstvo, šumarstvo, ribolov) demografske implikacije bile su blaže, negoli u onim područjima gdje su se već ustalili kapitalistički vidovi privrede, a slijedom toga i oformila nova struktura stanovništva po aktivnosti i zanimanjima. Stoga će recesija u brodogradnji i pomorstvu najviše pogoditi otoke Lošinj i donekle Cres, pri čemu će na Lošinju njezin demografski odraz biti prva neprekinuta depopulacija zabilježena u dva međupopisna razdoblja na kraju XIX. stoljeća. Na Cresu će kolebanje kretanja ukupnog broja stanovnika biti vidljivo u vrijeme duboke krize vinogradarstva i sve veće zamjene klasičnih jedrenjaka parobrodom, u čemu je vrlo slabo sudjelovalo lokalno pomorstvo i brodograđevna industrija. Kao što smo u raspravi o krčkom vinogradarstvu istakli kako u vrijeme napretka ove poljoprivredne kulture nije došlo do značajnije pretvorbe namjene zemljišta u cilju veće proizvodnje vina, posljedice sloma vinogradarstva bile su blaže, mada je, naročito krajem stoljeća, i s ovog otoka sve jače iseljavanje. Relativno sličan krčkom je i demografski razvoj i na susjednom Rabu. Treba istaći da se demografski razvoj već tada osjetno razlikuje unutar otočne naseljske mreže. Razlike su vidljive između seoskih i zaselačkih naselja u odnosu na mala gradska naselja. Sličnu polarizaciju vidimo u usporedbi demografskog razvitka obalnih i naselja unutrašnjosti. U to povijesno razdoblje nema još tako izraženih depopulacijskih naznaka na malim otocima. Najznačajniji demostatistički događaj toga vremena je uspostava prvih službenih popisa stanovništva, istovremeno provedenih na čitavom teritoriju Monarhije. Prvi je takav ostvaren 31. X. 1857. godine. U razdoblju između popisa stanovništva godine 1869. i onoga iz godine 1921. Kvarnerski su otoci “ izgubili” 12.810 stanovnika, ili više od jedne trećine njegovoga prosječnog broja toga razdoblja. Za ilustraciju možemo navesti da taj broj približno odgovara broju stanovnika Lošinja i njegovog otočja. Osnovna selidbena značajka otočnih populacija je veliki udio autohtonog stanovništva u ukupnom. Ukoliko je i došlo do useljavanja u pojedino otočno naselje, ono je kraće migracijske distance i uglavnom se odvijalo unutar otoka. Poratnih godina regresivni demografski procesi naročito su se nepovoljno odražavali na demografske strukture, među kojima su najizrazitije promjene u dobnoj strukturi. Od ostalih značajnijih promjena uočljive su one u narodnosnom sastavu gdje je zbog velike stope iseljavanja Talijana ova nacionalna skupina gotovo statistički nestala. Osnovna značajka razdoblja između šezdesetih i osamdesetih godina je nastavak zatečene depopulacije otočja, uz jasno definiranje dvaju polova ukupnog kretanja stanovništva. Na jednom polu može se uočiti pozitivan demografski rast, dakle porast ukupnog broja stanovnika, dok su se na drugoj strani stabilizirala depopulacijska žarišta. U prvu su skupinu bila uključena obalna područja Krka, otok Lošinj i otok Rab, a na depopulacijskoj strani nalazio se otok Cres, unutrašnjost otoka Krka i lošinjski arhipelag. Depopulacijski predznaci bili su toliko izraženi da su poništili pozitivne demografske procese značajnijih obalnih naselja. Osim toga, demografske strukture bile su vjeran odraz ove demografske polarizacije. Po depopulacijskim značajkama naročito su se isticali mali lošinjski otoci. Da u posljednjemu međupopisnom razdoblju prošloga stoljeća nije registriran pozitivni migracijski saldo ovo bi razdoblje za Kvarnerske otoke bilo označeno kao depopulacijsko. Međutim, registrirani pozitivni migracijski saldo poništio je biološki manjak jer je umiranje i nadalje bila statistički upečatljivija pojava nego rađanje. Ipak, vrijednosti migracijskog salda sada su upola manje negoli osamdesetih godina. Kuriozitet je da je pozitivan saldo kod onih otočnih populacija koje su istovremeno imale prirodni pad, dok je jedino na otoku Lošinju, ali ne i na njegovim otocima, bilo prisutnije iseljavanje nego useljavanje. I nadalje je najatraktivniji useljenički otok ovog razdoblja bio Krk, na kojem bilježimo pozitivnu godišnju migracijsku stopu od nekih 12 promila, što je u usporedbi sa susjednim otocima, odredilo demografski polet.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija

POVEZANOST RADA