Naslov
Neogotički tornjevi zagrebačke katedrale - stil i kontekst
(The Neo-gothic Towers of Zagreb Cathedral - Their Style and Context)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 28 (2005); 259-276

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Zagreb - katedrala ; historicizam ; neogotika ; Friedrich von Schmidt ; Herman Bollé ; Caen - St.Pierre
(Zagreb - cathedral ; historicism ; neogothic ; Friedrich von Schmidt ; Herman Bollé ; Caen - St.Pierre)

Sažetak
Neogotički tornjevi zagrebačke katedrale nesumnjivo su rezultat najkontroverznije restauracije u povijesti hrvatske zaštite spomenika i uopće hrvatske arhitekture 19. stoljeća. Njihova izgradnja proizašla je iz konteksta historicističkog pristupa zaštiti spomenika na području Srednje Europe. Ishodišna točka i glavni uzor za takve zahvate predstavlja završavanje katedrale u Kölnu (1841.-1880.), kojim ona dobiva dva masivna tornja na osnovi sačuvanih srednjovjekovnih planova. Tijekom sredine i druge polovine 19. stoljeća na njemačkom će kulturnom području biti završeno gotovo 180 tornjeva. U slučaju gotičkih crkvi pri nadogradnjama se uglavnom slijedi ustrojstvo zvonika katedrala u Kölnu, Straßburgu i Freiburgu s pravokutnim donjim dijelom iznad kojega se uzdiže oktogonalni kat i perforirana, bogato raščlanjena kapa, kako to pokazuju primjeri završavanja srednjovjekovnih tornjeva na katedralama u Soestu, Heidelbergu, Ulmu, Regensburgu, Pragu i mnogim drugim mjestima. Samo ideološki tornjevi zagrebačke katedrale pripadaju u cijelosti ovom kontekstu, a tek djelom oblikovno. Restauraciju katedrale počinje kölnski đak – Friedrich von Schmidt, koji tražeći analogije s vrlo skromnim srednjovjekovnim ostacima tornjeva u Zagrebu dolazi do crkve St. Pierre u Caenu sa sličnim rješenjima raščlambe donjih dijelova zidova zvonika u vidu tankih lezena sa slijepim lukovima na vrhu. On dalje u visinu razvija toranj zagrebačke katedrale u skladu s caenskim predloškom – središnji dio zvonika raščlanjuje s četiri masivna luka od koja su središnja dva otvorena, a bočni zatvoreni a slično je riješena i kapa zvonika. Ipak, Schmidt dodaje jedan karakterisitčan “ njemački“ motiv – oktogonalni kat na prijelazu donjeg pravokutnog dijela zvonika i kape. Schmidtov će plan kasnije, tijekom izvedbe restauracije, znatno promijeniti njegov učenik Herman Bollé, porijeklom iz Kölna. Bollé se od rješenja svog učitelja udaljuje najviše na kapi zvonika (Maßwerkhelmu), perforirajući je bogatom kasnogotičkom raščlambom i tako je, u mnogo većoj mjeri, približivši kontekstu tadašnje neogotičke arhitekture na području Srednje Europe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA