ࡱ> 5@Qbjbj22.XX=D\  HHH8IId ئ J6J"XJXJXJXJXJXJ$R XJXJXJXJXJ XJXJBBBXJP/ XJ XJBXJBlBOX ϣXJJ pVAgHy (C|0ئϢHPϣ 4" 4 ϣtXJXJBXJXJXJXJXJ D%(2, (2mr. sc. Dragan Damjanovi, asistent Odsjek za povijest umjetnosti Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet HR  10 000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 E-mail:  HYPERLINK "mailto:ddamjano@ffzg.hr" ddamjano@ffzg.hr Biskup Josip Juraj Strossmayer i gradnja osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla Klju ne rije i: Osijek, ~upna crkva Svetih Petra i Pavla Biskup Josip Juraj Strossmayer Arhitektura historicizma Neogotika Die Drau Uvod Crkva Svetih Petra i Pavla u osje kom Gornjem gradu najvea je ~upna crkva sagraena u drugoj polovini 19. stoljea u Hrvatskoj. Kroz povijest njezine gradnje mo~emo pratiti zbivanja kako na polju arhitekture, slikarstva i skulpture na kraju 19. stoljea, ne samo u nas ve i u cijeloj Srednjoj Europi, tako i politi ke i gospodarske prilike tadaanjeg Osijeka, Slavonije i Hrvatske. lanak obrauje samo jedan segment zbivanja vezanih uz podizanje ove graevine  ulogu koju je u tome odigrao biskup Josip Juraj Strossmayer. Pokretanje inicijative za gradnju nove osje ke ~upne crkve od strane biskupa Strossmayera Biskup Josip Juraj Strossmayer bez ikakve je sumnje centralna osoba hrvatske kulture u drugoj polovini 19. stoljea. Ula~ui golemi osoban trud i novac, akova ki je biskup stvorio temelje brojnim institucijama u Zagrebu, Osijeku, i cijeloj Hrvatskoj. Svojim lancima o umjetnosti, osobito o arhitekturi, sna~no je djelovao na domae i naru itelje i projektante. Nabavljajui projekte za graevine koje je on financirao djelomi no ili u cijelosti kod projektantske elite tadaanje Srednje Europe omoguio je nastajanje najkvalitetnijih spomenika arhitekture druge polovine 19. stoljea u nas. Prema gradu Osijeku Strossmayer je gajio osobite simpatije. Logi no, budui da je rije  o rodnom mu gradu, te najveem mjestu njegove dijeceze. Financirao je stoga, dijelom ili u cjelini, podizanje sirotiata, gradnju bolnice i podizanje Dje a kog sjemeniata u Tvri. Meutim, najzna ajniji njegov doprinos vizualnom identitetu grada bez ikakve je sumnje danaanja ~upna crkva Svetih Petra i Pavla. Kako e se vidjeti iz daljnjeg toka teksta, Strossmayer nije ni najvei mecena ove crkve, a teako je rei i koliki je udio imao u odabiru realiziranih, Langenbergovih planova za nju. Biskupova va~nost le~i ponajprije u ulozi glavnog inicijatora izgradnje. Bez ogromnog truda koji je ulo~io u uvjeravanje Osje ana da im je potrebna nova velika crkva sasvim sigurno ove graevine danas ne bi bilo. Kao i veina drugih biskupovih inicijativa, i ova se po ela oblikovati aezdesetih godina 19. stoljea, u vremenu kada je i na politi kom i na kulturnom polju Strossmayer bio najaktivniji. U vremenu kada se intenzivno bori za ato povoljniji polo~aj Hrvatske u Monarhiji, kada utemeljuje Sveu iliate, Akademiju i brojne druge institucije, kada nastaje njegova galerija slika, raa se i ideja nove crkve u osje kom Gornjem gradu. Njegov pogled prema arhitekturi tada se ve u cijelosti oblikovao. Nakon ato je pedesetih i aezdesetih godina obiaao talijanske i njema ke zemlje, nakon ato je itao Montalamberta, Viollet-le-Duca i druge teoreti are arhitekture 19. stoljea, u potpunosti je formirao sliku kako bi trebale izgledati nove crkve. Pobornik je uporabe ponajprije srednjovjekovnih stilova u suvremenim gradnjama - romanike i gotike. Istodobno se u njega razvija i izrazita averzija prema baroku, kojeg smatra nedostojnim za sakralne prostore. Naravno, da u takvom sustavu vrijednosti stara osje ka barokna crkva nije mogla zauzimati visok polo~aj. Iako zanimljiv i za Slavoniju neuobi ajen primjer barokne arhitekture prve polovine 18. stoljea s raskoano oblikovanim pro eljem, Strossmayer je nije atedio na rije ima. Smatra je  ruglom i sramotom , svjedo anstvom izopa enog ukusa i nemara za svete svrhe koji treba pasti ato prije. Jedanaest dana (6. travnja 1866.) prije postavljanja temeljnog kamena nove katedrale u akovu Strossmayer aalje pismo na Namjesni ko vijee u Zagrebu u kojem isti e potrebu podizanja nove ~upne crkve u Osijeku. U trenutku dakle, kada se po ela realizirati glavna biskupova zadu~bina, njegov duh ne miruje, nego odmah pokree novu inicijativu. Stvari su se kretale, meutim, vrlo sporo. O njegovom se pismu nitko u Osijeku nije o itovao, pa Strossmayer ponovno, tri godine kasnije, u kolovozu 1869., piae Namjesni kom vijeu o istoj stvari. Osje ko Gradsko poglavarstvo ovoga je puta odgovorilo na biskupov upit, istaknuvai meutim da raspola~e sa sumom od samo 67.000 forinti za gradnju crkve, ato nije bilo ni pribli~no dovoljno za reprezentativniju sakralnu graevinu. Ovom intervencijom stvari su se ipak pokrenule, te je ve 1870. godine utemeljen Odbor za gradnju crkve, koji je trebao voditi brigu o svim pitanjima vezanim za njezinu izgradnju. Nastojei ubrzati skupljanje novca za crkvu, Strossmayer Gradskom poglavarstvu predla~e da mu proda svoju zemlju u Tvri, koja bi se mogla iskoristiti u  naukovne svrhe s tim da e sav novac koji pri tom dobije ulo~iti u fond za izgradnju crkve. Kako bi pak grad bio ato velikoduaniji, Strossmayer bi joa dodatno isti iznos, kojim bi Osijek platio njegovo zemljiate, dodijelio za izgradnju nove crkve. Iz ovoga je viae nego o ito koliko se biskup trudio da ato prije zapo ne gradnja crkve, te ne udi ato ga je ljutila nevoljkost Osijeka da ula~e u kulturne svrhe. Ove e okolnosti, kao i politi ka opredijeljenost sna~no germaniziranog grada dovoditi do konstantnih sukoba biskupa s osje kim Gradskim poglavarstvom. Velika gospodarska kriza koja je zahvatila Monarhiju 1874. godine nije pogodovala realizaciji gradnje crkve. I Osijek je sna~no zahvaen krizom, tim prije ato ga glavni ~eljezni arski pravci zaobilaze, pretvarajui grad u prometno slijepo crijevo. Prikupljanje sredstava za crkvu ialo je stoga vrlo sporo tako da se gradnja konstantno odgaala do po etka devedesetih godina. ini se da inicijativa za gradnju nove crkve nastaje kod Strossmayera u trenutku kada se u Osijeku po inje podizati nova ~idovska sinagoga. Veli anstvena neomaorska graevina sagraena je u neposrednoj blizini stare ~upne crkve. Strossmayer najprije sprje ava, intervencijom kod hrvatskog Namjesni kog vijea 1866. godine, podizanje sinagoge na glavnom osje kom trgu u Gornjem gradu, direktno nasuprot stare ~upne crkve. Nakon ato je pak ova graevina podignuta stotinjak metara ju~nije, u istoj, }upanijskoj ulici, Strossmayer po inje isticati da je sramota za grad ato ne po inje podizati novu ~upnu crkvu. Biskup nije mogao dozvoliti da malobrojno ~idovsko stanovniatvo ima reprezentativniju graevinu od katolika. Negativisti ki stav koji je zauzeo prema gradnji osje ke gornjogradske sinagoge zanimljiv nam je ponajprije kao po etak sukoba izmeu biskupa i osje kog ~idovskog stanovniatva, koji e kulminirati kasnije kroz brojne lanke preko lista Die Drau, o emu e biti viae rije i u zavranom dijelu teksta. Nastajanje oblikovne ideje nove osje ke ~upne crkve Ve po etkom 70  tih godina 19. stoljea, na obilasku njema kih i eakih zemalja, u Strossmayera se u cijelosti oblikovala slika kako bi trebala izgledati nova osje ka crkva. Ugledavai crkvu Marije Pomonice (Mariahilfskirche) u Mnchenskom predgrau Au biskup odlu uje da bi upravo takvu graevinu trebalo podii u Osijeku. Rije  je o crkvi koja predstavlja jedno od prvih djela neogotike u njema koj arhitekturi uope. Sagraena je 1830.  1839. po projektu bavarskog graditelja Daniela Ohlmllera kao tipi an primjer romanti arskog pristupa Srednjem vijeku. Za njema ko, pa i cijelo srednjoeuropsko podru je, ova je crkva jedan od najranijih primjera neogoti ke sakralne novogradnje. Njezina pojava u maksimilijanskom Mnchenu obilje~enom Rundbogenstilom umnogome udi. I opi izgled i detalji raa lambe jasno svjedo e o ranom datumu njezine izgradnje. Ohlmllerova  gotika joa uvijek ne poznaje ni povijest ni principe goti kog stila, poznaje tek njegov formalni repertoar koji onda primjenjuje na isto dekorativan i ploaan na in. Gotika druge polovine 19. stoljea pristupat e ovom stilu  arheoloaki , nastojei prenijeti duh srednjovjekovne arhitekture u suvremeno graditeljstvo ne prenosei samo oblikovni jezik, ve i sve ostale strukturalne i prostorne zakonitosti stila. Mariahilfkirche u Auu trobrodna je dvoranska bazilika zatvorenog pravokutnog tlocrta. Svi elementi raa lambe upuuju na rani datum njezine realizacije: lagano istaknute kontrafore na vanjskim zidovima crkve zavraavaju predimenzioniranim fijalama; prozori broda malenih su dimenzija i tek malo perforiraju zid, uope ne te~ei njegovoj dematerijalizaciji tako svojstvenoj goti koj arhitekturi; pobo ni  tornjevi na pro elju zapravo su predimenzionirane fijale; zabat pro elja ini se preotvoren i preraskoaan u komparaciji s donjim dijelovima, rozete i slijepi zabati portala izrazito su pak bogati i apliciraju elemente kasne gotike, este u oblikovnom vokabularu rane neogotike 19. stoljea. Crkva ipak ima neke elemente, ponajprije u rjeaenju tornja, koji je uvratavaju u za etnika dobrog dijela oblikovnog repertoara njema ke neogotike. Ovaj je dio graevine sagraen naime po uzoru srednjovjekovnog tornja crkve u Freiburgu s oktogonalnim sredianjim dijelom otvorenim velikim goti kim biforama na kojem po iva raskoani vrh tornja. Ovakvo e rjeaenje u desetljeima koji slijede biti primjenjivano nebrojeno puta i u novogradnjama i pri restauracijama sakralnih graevina na njema kom govornom podru ju. `to se to dakle tako svidjelo biskupu na ovoj crkvi? Osvrnimo se na konkretne Strossmayerove rije i. Opisujui obilazak Mnchena isti e:  Istim mahom pohodismo u predgradju  Au crkvu Auer  Kirche ili Maria Hilfer  Kirche. Crkva je to goti na, veom stranom zidana opekom, gradio ju je (1830.  1839.) Ohlmller. Ja sam kod te crkve, koja e od prilike 300.000 stajati, odmah pomislio na Osijek. Osijek, ako iole dobre volje bude, lahko si mo~e sli nu crkvu sagraditi. U njoj je 16 vrlo liepo pisanih goti nih prozora po nacrtu Hessovu. U njoj je put kri~ni vrlo izvrstan od pe ene zemlje po `vantalerovih narisih. Sve je u toj crkvi harmoni no i skladno. Jednu je znamenitu pogreaku u inio graditelj, ato je toranj naslonio na krov, mjesto da ga je o sebe postavio.   Usporedba s danaanjom osje kom ~upnom crkvom Svetih Petra i Pavla jasno pokazuje kako je dvadeset godina prije po etka njezine gradnje Strossmayer imao ve u cijelosti oblikovanu sliku kako budua graevina treba izgledati. Izmeu dvaju objekata postoje doista brojne sli nosti. Obje su goti ke trobrodne crkve sa zvonikom na pro elju. Obje su sagraene od opeke s istaknutim dijelovima izvedenim u kamenu. I rjeaenje zavraetka zvonika crkve u Osijeku evocira minhenski primjer  sa oktogonom iznad kojeg je masivna sto~asta kapa, u Mnchenu, doduae, znatno raskoanija i otvorenija. Jedini prigovor koji Strossmayer nalazi na Ohlmllerovoj crkvi, da je toranj ukorporiran u pro elje mjesto da je naslonjen na njega, u Osijeku e biti, razumljivo, ispravljen. Iako izmeu dvaju objekata postoji nesumnjiva tipoloaka sli nost Mariahilfkirche u Mnchenu nije, naravno, direktan uzor koji e poslu~iti arhitektu Langenbergu u izradi projekta za danaanju osje ku ~upnu crkvu. Usporedba dvaju graevina, a u svjetlu biskupova teksta o crkvi, slu~i ponajprije za ilustraciju injenice kako se rano u biskupa oblikovala konkretna ideja budueg izgleda nove osje ke ~upne crkve. Tipoloaki, Strossmayer je o ito vrlo rano detaljno definirao kakva bi trebala biti osje ka crkva. Sada se joa samo postavilo pitanje tko e je projektirati. U te~nji da ato jeftinije proe Gradsko je poglavarstvo za gradnju svojih javnih graevina tada esto biralo lokalne arhitekte i lokalne izvoa e, ato nije moglo rezultirati visokim rezultatima. Strossmayera je takva politika ljutila, pa na rije ima nije atedio suvremenu javnu arhitekturu Osijeka. U pogledu gradnje nove ~upne crkve biskup je odlu io sprije iti da se tako neato dogodi, ato mu je omoguavalo kanonsko pravo koje je utvrivalo da na polju gradnje sakralnih objekata zavranu rije  u svakoj crkvenoj dijecezi ima njezin biskup. Stoga Strossmayer poru uje osje kom Poglavarstvu, ukoliko ne misli novi objekt graditi po kvalitetnom kakvom planu:  ...novac crkveni sirotinji podielite, a staru crkvu i nadalje ostavite, da svjedo i i dalje na naa nemar za viaje svete svrhe, naa izopa eni ukus, kojim biva, da gradnje naae neumjetnikom povjeravamo, do im bi za istu a mo~ebit i manju cienu, Schmidt, Frstel, Hansen, Semper, ipola, Zeri, Bojto, Skala itd. osnove nam dali, koje bi gradu na ast slu~ile i ljepaemu slogu i ukusu medju nami put kr ile.  . Nabrajajui od koga bi se trebao naru iti projekt za novu osje ku ~upnu crkvu, Strossmayer zapravo nabraja tadaanju arhitektonsku elitu Srednje Europe. Kako je jasno iz popisa, radi se uglavnom o talijanskim i njema kim arhitektima, dakle arhitektima iz zemalja s kojima je Strossmayer odr~avao intenzivne kulturne veze. Nakon ato je, radei na projektu akova ke katedrale, iz Be a doveo Karla Rsnera, jednog od najcjenjenijih arhitekata u prijestolnici Monarhije pedesetih i aezdesetih godina 19. stoljea, te kao ato je nakon Rsnerove smrti, najprije u akovo, a potom i u Zagreb, doveo prvaka njema ke neogotike, Fridericha von Schmidta i u unutraanjem opremanju svoje stolne crkve djelomice anga~irao Rimljanina Zerija, odlu io je postupiti sli no i u Osijeku. Strossmayer je uvjeren da se Hrvatska ne smije u gradnjama zadovoljavati ni vlastitim ni tuim mediokritetima. U pogledu umjetnosti ne postoje ni nacionalni ni financijski obziri. Kada se ula~e veliki novac valja anga~irati svjetska imena, budui da se jedino na taj na in mogu dobiti kvalitetne graevine. Obratimo sada malo pozornosti na arhitekte koje Strossmayer preporu uje svojem rodnom gradu, te na razloge zaato bira upravo ova imena. O Friedrichu von Schmidtu ve je neato re eno. Najzna ajniji neogoti ar njema kog govornog podru ja aezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljea restaurira brojne stare i podi~e joa brojnije nove sakralne graevine, kako u samom Be u, gdje je profesor na tamoanjoj Akademiji, tako i u cijeloj Monarhiji, a bez ustezanja se mo~e rei i cijelom svijetu. Projektira uglavnom, iako ne isklju ivo, u goti kom stilu. Strossmayer ga dovodi u Hrvatsku, gdje, osim ato zavraava katedralu u akovu, restaurira crkvu Svetog Marka na zagreba kom Gornjem gradu, projektira zgradu Akademije, te zapo inje restauraciju zagreba ke prvostolne crkve. Opredijeljenost Schmidta za gotiku kao glavni stil svojih gradnji vjerojatno je nagnala biskupa Strossmayera da ga postavi na elo imena koje preporu uje Osje anima, budui da za svoj rodni grad pri~eljkuje crkvu sagraenu upravo u tom stilu. Osim Schmidta, Strossmayer preporu uje Osje anima joa jednog Be anina, Theofila von Hansena. Ovaj je se arhitekt proslavio projektirajui brojne javne zgrade u Ateni sredinom 19. stoljea. Po doseljenju u Be  projektira graevine koje predstavljaju neke od najzna ajnijih primjera Rundbogenstila u arhitekturi toga grada: dijelove Arsenala, Gr ku nesjedinjenu crkvu na Fleischmarktu, a kasnije i monumentalni neoklasicisti ki Parlament. Visoka kvaliteta njegovih djela vjerojatno je glavni razlog zbog kojeg Strossmayer preporu uje Hansena budui da ostaje nejasno koliko mu se stilski njegova arhitektura mogla sviati.. Ime treeg Be anina, kojeg Strossmayer spominje  Frstel dovodi nas u nedoumicu da li je rije  o arhitektu Frsteru (autoru, meu ostalim djelima, projekta za glavnu be ku sinagogu u Tempelgasse) ili Ferstelu (autoru projekta za Votivkirche). Sasvim je sigurno rije  o ovom drugom. Iako se ovaj arhitekt proslavio samo po jednom realiziranom projektu - spomenutoj Votivkirche, monumentalnost ove gradnje i njezin simboli ki zna aj pretvorili su ga u jednog od najpoznatijih i najzna ajnijih arhitekata Be a u 19. stoljeu. Votivna je crkva najvei neogoti ki sakralni objekt uope podignut u Monarhiji. Radi se o izrazitom primjeru visokog historicizma u sakralnoj arhitekturi. istoa njezinog oblikovnog rje nika i  arheoloaka to nost u odnosu prema srednjovjekovnoj arhitekturi sasvim su se sigurno sviale biskupu. Gottfried Semper, u to vrijeme aktivan malo u Be u, malo u Zrichu, naaao se takoer meu Strossmayerovim favoritima. Pitamo se kako, ako poznajemo njegov opus u kojemu prevladavaju neorenesansne gradnje (i u sakralnoj i u profanoj arhitekturi), dakle gradnje u stilu koji stari biskup nije osobito preferirao. Semper je, meutim, naravno, projektirao gradnje i u drugim stilovima. Tako nas jedna od verzija nacrta koje je pripremio za natje aj za hamburaku Nicolaikirche a koji je predviao podizanje jednotoranjske trobrodne neogoti ke bazilike ponovno dovodi do graevine koja je na kraju realizirana u Osijeku. Kako je Semper slovio kao jedno od najveih imena tadaanje europske arhitekture, Strossmayer je vjerojatno poznavao ove nacrte (ili neke njima sli e), te je ~elio sli an objekt i za Osijek. Uz etiri Nijemca pojavljuju se ravnopravno i etiri Talijana, svi odreda vrlo ugledni arhitekti. Andrea Scala bio je, u drugoj polovini 19. stoljea, najzna ajniji projektant talijanskih (pa i aire, mediteranskih) kazaliata. Projektirao ih za Bastiju, Cataniju, Firencu, Kairo, Milano, Padovu, Pisu, Treviso, Trst, Udine, Veneciju i mnoge druge gradove. U toj je zemlji odigrao ulogu koju su na njema kom kulturnom podru ju imali Fellner i Hellmer. Camilo Boito bio je pak profesor na Akademiji u Milanu, jedan od brojnih u enika Friedricha von Schmidta i jedan od najzna ajnijih projektanata sakralnih objekata Italije u drugoj polovini 19. stoljea. Glavni je uzor za njegove suvremene gradnje bila lombardijska romanika (kao ato pokazuju njegovi realizirani projekti za bolnicu u Gallarati, zgrade osnovne akole u Milanu i Padovi, itd.). Trei talijanski arhitekt iz Strossmayerove preporuke, Antonio Cipolla, najvei dio ~ivota proveo je u Rimu projektirajui dosta sakralnih objekata, ponajprije u stilu talijanske renesanse. Meu najzna ajnijim mu je djelima i restauracija crkve Santo Spirito dei Napoletani u istom gradu. `to povezuje ove arhitekte? Svi pokazuju sklonost projektiranju sakralnih objekata u stilovima oblog luka: neorenesansi i neoromanici, te njihovim kombinacijama. Strossmayer je i renesansu, a osobito romaniku (dakle stilove oblog luka) cijenio. Iako je gotiku smatrao za stil najpogodniji za crkvene gradnje, romanika joj je odmah uz bok stajala (o emu uostalom govori i akova ka katedrala). Mada je za Osijek pri~eljkivao goti ku crkvu, ukoliko bi jedan od spomenutih velikih imena talijanske arhitekture izradio projekt i u drugom stilu, Strossmayer bi zacijelo pristao na njega. S druge strane, jedan od etvorice Talijana, Camillo Boito bio je vodei neogoti ar Italije, koji je vodio restauraciju i zavraetak katedrale u Milanu. Poveznica izmeu osmorice preporu enih arhitekata jasno je uo ljiva. Rije  o ondaanjoj arhitektonskoj kremi, najcjenjenijim, najutjecajnijim i najimitiranijim arhitektima talijanskog i njema kog kulturnog kruga. Svi su oni predstavnici, u svojim sakralnim i profanim gradnjama (osim, djelomi no, Hansena), visokog historicizma, veliki pobornik koga je bio biskup Strossmayer. Strogi, arheoloaki pogled na proalost, protivljenje romanti arskoj mjeaavini stilova koji karakterizira njihove opuse sli an je odnosu akova kog biskupa prema arhitekturi. Na~alost, niti jedan od njih nee se javiti (koliko je za sada poznato) na natje aj za osje ku crkvu. Veina ih je umrla prije njegova kona nog raspisivanja, 1892. godine. U Osijeku djelom i stoga nee niknuti produkt visokog, ve kasnog historicizma, no opet pod Strossmayerovim blagoslovom. Natje aj za planove osje ke ~upne crkve i biskup Strossmayer Biskupove tekstove u kojima preporu uje Osje anima kako arhitekte koji bi bili pogodni za sastavljanje projekta za novu ~upnu crkvu, tako i konkretan objekt koji bi imao poslu~iti kao model, bilo je potrebno podrobnije analizirati ponajprije s ciljem kako bi jasnije razlu ili ulogu koju je kasnije imao pri raspisivanju natje aja za nacrte crkve, te okolnosti pod kojima je pobijedio arhitekt Franz Langenberg iz Bonna. Koliki je bio utjecaj biskupa Strossmayera u izboru Langenbergova plana, meu najveim je pitanjima koje proizlazi iz do sada re enog. Na ovome mjestu svakako valja joa jedno, ato ponoviti ato revidirati ranije stavove s obzirom na novootkrivene dokumente i tekstove. Sli nosti Ohlmllerove crkve u Au s osje kom ~upnom crkvom navode nas na pomisao kako je zasjedanje ~irija u Be u bilo formalnog karaktera. Strossmayerova ~elja da Osijek dobije sli an objekt se ostvarila. Nu~no nam se namee stoga pitanje da li su sli nosti slu ajne ili je biskup i prije negoli su projekti odaslani ~iriju (kojeg nije bio lan) ve odlu io tko e biti pobjednik. Neke tvrdnje iz tiska navode nas na pomisao da na drugo pitanje odgovorimo potvrdno. Dio tekstova koji govori o odlukama ~irija iz Be a, doslovno isti e da je na biskupovu preporuku izabran plan bonskog arhitekta. S druge strane ostali navodi i iz tiska i iz dokumenata kose se s ovim tvrdnjama. Brojne nas injenice vezane uz natje aj tjeraju na pomisao kako s odlukom o odabiru Langenbergovih projekata Strossmayer nije imao niata. Po nimo od sastava ~irija. Osim Be ana: Juliusa Hermana, voditelja obnove katedrale Svetog Stjepana, Viktora Lunza, profesora na Akademiji i Ludwiga Wchtera, tamoanjeg graevnog savjetnika, te A. Knoblocha, domaeg in~enjera kao predstavnika Osijeka, u ~iriju je sjedio i Iso Kranjavi, tadaanji predstojnik Odjela za bogoatovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade. Da je Strossmayer odlu ivao o sastavu ~irija teako da bi izabrao Kanjavija na to mjesto, s obzirom da je joa u prvoj polovini 80-tih godina 19. stoljea, nakon ato se Kranjavi pridru~io re~imskoj Khuenovoj Narodnoj stranci, prekinuo svaki kontakt s njim. Dapa e, od nekada velikih prijatelja, Strossmayer i Kranjavi se pretvaraju u ljute neprijatelje koji se esto znaju oatro sukobljavati u tisku. Stoga je teako vjerovati da bi Kranjavi posluaao bilo kakve preporuke biskupa Strossmayera glede odabira projekata za crkvu, ne samo sa stajaliata njihovih neprijateljskih odnosa, ve i u svjetlu injenice kako je Kranjavi, za razliku od Strossmayera, ipak povjesni ar umjetnosti i veliki stru njak na polju arhitekture. Joa nas neke indicije upuuju na injenicu kako Strossmayer ipak nije unaprijed odlu io rezultate natje aja za crkvu. Naime, u pismu na gornjogradskog ~upnika Josipa Horvata 1890. godine biskup jasno isti e u pogledu odabira stila za novu crkvu:  Ja sam odlu no za goti ki stil, a ako taj nije mogu, onda za romanski, a nipoato renaissance. Osiek je za te ~rtve valjda zavriedio da imade u svojoj sredini podpuni umjetni ki spomenik zaato renaissace nije za crkve.  Usprkos ovakvim biskupovim nazorima ~iri u Be u daje drugu nagradu upravo jednom renesansnom projektu, be kog arhitekta Augusta Kirsteina. I natpisi u onodobnom osje kom tisku govore u prilog tezi da Strossmayer nije unaprijed odlu io izbor ~irija. Nakon ato su rezultati objavljeni, 30. travnja 1893., projekti se prenaaaju nazad u Osijek i izla~u u dvorani osje kog Casina, u predvorju Kazaliata. Graevni odbor poziva Strossmayera da posjeti izlo~bu i vidi nacrte, budui da bi prenoaenje svih projekata u akovo bilo jako nezgodno, a moglo bi se dogoditi pritom da se koji izgubi ili oateti, a uz to su se nenagraeni i neotkupljeni projekti morali nakon izlo~be povratiti na njihove autore, pa bi bilo dobro da ih biskup pogleda  budu ima i izmedj nenagraenih prili an broj lijepih i vrijednih . I taj nas navod upuuje na pomisao kako Strossmayer prije ~irija ipak nije vidio nacrte. Biskup doista dolazi u Osijek, obilazi izlo~bu i izra~ava zadovoljstvo odlukom ~irija isti ui kako bi i on izabrao upravo Langenbergov plan. Da li je Strossmayer odredio ~iriju koji plan mora izabrati za osje ku crkvu ne mo~e se pouzdano utvrditi prije daljnjih istra~ivanja. Mo~emo se upustiti samo u daljnje pretpostavke. Vratimo se recimo na Kranjavoga. lanak u kojem je Strossmayer istaknuo minhensku crkvu kao po~eljan uzor za buduu osje ku nastao je u vremenu dok je on bio u izrazito dobrim odnosima s biskupom, pa je mogue kako se tadaanji predstojnik Odjela za bogoatovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade htio time ponovno pribli~iti starom biskupu. Kranjavi je bez ikakve sumnje ~elio pomirbu s njim, te je sudjelovanje u ~iriju mo~da do~ivio kao pravu priliku. Bilo kako bilo, to mu na kraju nije uspjelo. S druge strane, Strossmayer je znao ato ~eli, na osnovi vlastitih ~elja oblikovao je postavke natje aja, pa je mogue kako je zbog toga nastala stanovita sli nost izmeu njegovih preporuka i kona nog izgleda nove osje ke ~upne crkve. Polemi ki tekstovi u Die Drau o donacijama biskupa Strossmayera za osje ku ~upnu crkvu Na kraju lanka valja obratiti neato veu pozornost na kontroverze koje su se javile u onodobnom tisku u vezi donacija biskupa Strossmayera za gradnju ~upne crkve Svetih Petra i Pavla u Osijeku. Oba tadaanja osje ka lista na njema kom jeziku, Die Drau i Slavonische Presse podrobno su pratila zbivanja oko izgradnje crkve. Kroz njihove se lanke mo~e rekonstruirati detaljno ne samo kronologija gradnje, ve i svi problemi koji su se pri tom javljali. Usporedba pisanja spomenutih dvaju listova pokazuje bitno razli it pogled na anga~man biskupa Strossmayera. lanci u Slavonische Presse uvijek su afirmativni. Isti e se njegov kako financijski anga~man u izgradnji crkve tako i uloga glavnog poticatelja gradnje. Sasvim je druk iji slu aj s pisanjima u Die Drau. Doduae, u vremenu od po etka gradnje 1893. godine, do prve polovine 1897. ovaj list se, poput Slavonische Presse, odnosi prema Strossmayerovom anga~manu afirmativno. Pri a se naglo mijenja tek u o~ujku 1897 godine. Od tada pa sve do posvete crkve, 1900., Die Drau objavljuje oko tridesetak tekstova oatro usmjerenih protiv akova kog biskupa i njegove neaktivnosti u izgradnji crkve u Osijeku. Biskupov dar za gradnju (od 10.000 forinti) proglaaava se sitnim doprinosom, dapa e po inje se isticati kako ni nov ia nije dao za samu crkvu, ve samo za oltar i to Svetog Josipa, kako bi pronosio slavu svog imena; u potpunosti se preokree ranija pri a; njegova uloga u poticanju gradnje promatra se sada u negativnom svjetlu naglaaavanjem kako je previae po~urio s po etkom radova, prije negoli je sav potreban novac skupljen; ismijava se i openito njegova uloga u kulturnom ~ivotu Hrvatske i podrugljivo komentiraju svi neuspjeli pokuaaji Odbora za gradnju crkve da od Strossmayera namakne sredstva. No, idemo redom. Kako bi postalo jasno zbog ega se naglo mijenja stav Drave prema Strossmayeru u proljee 1897. valja stei uvid u situaciju oko gradnje crkve u toj godini te u ope politi ke prilike koje su tada vladale u Hrvatskoj. Spomenuta, etvrta godina gradnje osvanula je kao svaka druga. ekalo se da nastupe povoljniji vremenski uvjeti kako bi se nastavilo s podizanjem crkve. Vanjski su zidovi graevine ve bili uvelike gotovi, a i izgradnja tornja je uznapredovala. Tijekom proljea i po etkom ljeta trebalo je graevinu pokriti te zavraiti zvonik. Prvotni, Langenbergov troakovnik crkve predviao je ukupne troakove gradnje, uklju ujui i njezino unutraanje ureenje, na 400.000 forinti, kako su i odreivali uvjeti natje aja. Ukupno je toliko novca i stajalo na raspolaganju. Troakovi su meutim rasli br~e nego ato se o ekivalo. Nakon Langenbergove smrti kontrolu nad gradnjom preuzima Richard Jordan. Novi arhitekt ne mijenja pritom gotovo uope prvotni projekt, osim ato poveava debljinu zidova kako bi zgrada bila stabilnija. Meutim, i ova je promjena bila dovoljna da cijena gradnje enormno naraste. Od samog po etka podizanja crkve znalo se da skupljena sredstva nisu dostatna, no dr~alo se da manjak ne prelazi iznos od 100.000 forinti, te da e se skupiti vremenom, kako gradnja bude napredovala. Kada su se krajem velja e 1897. vremenske prilike ve toliko popravile da se ponovno moglo zapo eti s gradnjom, tadaanji blagajnik Odbora za podizanje osje ke gornjogradske crkve, Ivan Nepomuk Taller, dobio je zadatak da napravi reviziju svih prihoda i rashoda gradnje tijekom proteklih etiriju godina. Mo~da i zbog rezultata do kojih je doaao, samo tjedan dana nakon ato je dobio zadatak, Taller je preminuo. Dan poslije njegove smrti Odbor odr~ava izvanredni sastanak na kojem je postalo jasno da novca za daljnju gradnju objekta viae naprosto nema. Vijest se nevjerojatno brzo proairila gradom, te je nastala panika budui da je izgledalo da do zavraetka gradnje uope nee doi, te da e, mjesto na ukras, nova nedovraena crkva slu~iti Osijeku na sramotu. Upravo se u tom trenutku pojavljuju prvi zajedljivi komentari u Dravi na o ekivanu pomo biskupa Strossmayera za zavraetak objekta. U odnosu na lanke koji e uslijediti u naredne tri godine, u kojima e se biskup otvoreno napadati i ismijavati, prvi po eci joa su sasvim blagi. Isti ui kako su vrlo sli an problem u dovraavanju svoje ~upne crkve imali i Novosaani, ali da im je usko io u pomo Kalo ki biskup, te kako je isto tako Granski biskup pomogao zavraavanju jedne crkve u svojoj dijecezi, pisac lanka u Die Drau zajedljivo na kraju dodaje da se neato sli no teako mo~e o ekivati u Osijeku. Nigdje se izrijekom joa ne spominje biskup Strossmayer, iako se jasno aludira na njega. Za Die Drau kap koja je prelila aau, a nakon koje e napadi na biskupa postati potpuno otvoreni i doista ~estoki, predstavljala su zbivanja u hrvatskoj politici u travnju 1897. godine. No, idemo redom. Svakako valja najprije istaknuti kako je Drava re~imski list, vezan uz bana Khuen-Hedervaryja i njegovu stranku. Strossmayerovo opozicijsko djelovanje stoga je osnovni razlog nesklonosti lista biskupu. U Hrvatskoj je 1897. izborna godina. Ujedinjena opozicija, Obzoraai i Domovinaai, o ekuje da e kona no prekinuti dugogodianju vladavinu re~imske Narodne stranke te samim time i bana Khuena. Politi ka borba bila je u tom trenutku nesmiljena, kako izmeu stranaka, tako i izmeu listova koji su zastupali strana ke interese. Po etkom travnja 1897. otkriva se (ili nasluuje) da je Kaptol akova ke biskupije (dakle, biskup Strossmayer) financirao spomenutu koaliciju u svom kraju. Kaptol se naime optu~uje da je posuujui novac podmitio stotinu izbornika u kotaru akovo i 111 u kotaru Vuka (dakle 207-moricu njih od ukupnog broja od 211 izbornika), te ih time politi ki vezao uz sebe s ciljem da glasaju za opoziciju. Osje ke re~imske krugove, kojima je pripadalo i uredniatvo Die Drau  a, taj je postupak totalno razbjesnio. Strossmayera se proglaaava politi ki neura unljivim i to ne samo u najnovije vrijeme, ve joa od banovanja Ivana Ma~urania. Suludim se i nedomoljubnim proglaaava njegovo prodavanje posljednjih hrastovih auma akova ke biskupije, (ato mu je onda Zemaljska vlada u Zagrebu zabranila), te se isti e kako 83-godianji biskup zaveden slatkorje ivoau opozicije ~ivi u oblacima. Obzoraai i Domovinaai svjesni su da Strossmayer politi ki viae ne zna i niata, smatra Die Drau, da je izgubio utjecaj u narodu, no oni ga trebaju zbog biskupijskih hambara. O gradnji crkve joa nema ni spomena u ovom lanku. Samo pet dana nakon spomenutog otkria, u broju od 6. travnja 1897., Die Drau zapo inje s otvorenim napadom na Strossmayera i njegov nemar prema pitanjima financiranja zavraetka gradnje osje ke ~upne crkve. Postaje jasno kako su joa jedanput, kao ve mnogo puta u hrvatskoj povijesti 19. stoljea, zbivanja u politici i kulturi iala ruku pod ruku. Pisac lanka napada biskupa referirajui se na pisanje lista Slavonische Presse u kojem se isti e da bi osje ko Gradsko poglavarstvo trebalo pomoi zavraetak crkve s potrebnih 128.000 forinti. Iako je i Die Drau u po etku iste godine bila veliki pobornik dotacije Gradskog poglavarstva, njezino se mialjenje sada naglo mijenja. Napadaju izjavu Odbora u kojoj je istaknuto da su Strossmayerovim darom iz 1891. godine sredstva skupljena za izgradnju ~upne crkve dosegla 400.000 forinti, s kojom se, smatraju, stvara dojam kako je on dao najvei dio sredstava za crkvu. Situacija je pak upravo obrnuta. 12.000 forinti koje je Strossmayer dao, za gradnju crkve se uope ne mogu upotrijebiti, budui da je rije , kako je uostalom i spomenuto u prethodnom dijelu teksta, o daru namijenjenom prvenstveno za podizanje oltara Svetog Josipa. Gradsko poglavarstvo je pak, poklanjanjem zemljiata ~upi pridonijelo za crkvu realno ve 70.000 forinti. Pisac lanka smatra da grad i treba i hoe opet pomoi, iako mu je gospodarstvo u loaoj situaciji i iako je deficit gradskog prora una svakom godinom sve vei te upozorava da e graani zbog toga trpjeti, budui da e se sljedee godine gradski prirez morati znatno povisiti kako bi se poklonjena sredstva mogla vraati. Drava dr~i nadalje kako je velika greaka i samog Odbora ato se zapo elo s gradnjom prije negoli je kapital skupljan za crkvu dosegao pola milijuna guldena koliko je najmanje bilo potrebno da bi se graevina zavraila. Za to je naravno, opet, najkrivlji biskup Strossmayer, koji je svojim pastirskim pismom (iz 1891.) i potakao Osje ane da zapo nu s podizanjem crkve, a da potom niata nije za nju dao. Odbor za podizanje osje ke gornjogradske crkve je dugo vremena odgaao zahtjev za pomo Gradskom poglavarstvu u pogledu financiranja zavraetka gradnje, jer se o ekivalo kako e Strossmayer, uvai za probleme, nov ano pomoi. ekali su kako bi se vidjelo koliko e biskup dati, pa da se ostatak potrebne svote namakne od grada. No ni sredstva ni povoljne vijesti iz akova nisu stizale, te je Odbor kona no odlu io, krajem svibnja 1897. godine, zamoliti Gradsko zastupstvo za pomo, zatra~ivai ukupno 100.000 forinti. U meuvremenu, krajem lipnja 1897., pokazalo se kako su nov ane potrebe za cjelovito dovraenje crkve mnogo vee (ukupno 239.128 forinti) od prvotno predvienih. Za najnu~nije radnje bilo je potrebno ak 133.000 forinti. Kako je financijska situacija bivala sve gorom, osje ko Gradsko poglavarstvo odlu ilo se odazvati pozivu u pomo, iako daleko ispod o ekivanja Odbora  dodijelivai 50.000 forinti, ato je izuzetno velik iznos, ali ni pribli~no dovoljan za dovraenje gradnje. Mjesec dana kasnije uslijedila je dotacija u istom iznosu od hrvatske Zemaljske vlade. Gradskoj dotaciji je, na insistiranje zastupnika Vase Gjurgjevia, pridru~en dopis da su time patronatske obveze Osijeka prema gradnji crkve izvraene, te da se daljnji iznosi u istu svrhu viae ne smiju dodjeljivati.  Ova odluka ipak nije sprije ila lanove Odbora da zatra~e od Poglavarstva preostala potrebna sredstva za nu~ne radove na dovraenju crkve (33.000 forinti) samo dva mjeseca nakon spomenute gradske dotacije, a nakon ato isti iznos nisu uspjeli ishoditi od biskupa Strossmayera. Ova je zamolba naiala na oatar otpor unutar Poglavarstva. Dok je joa krajem svibnja 1897. autor lanaka u Die Drau poticao grad na poklon od 100.000 forinti, sada, a u svjetlu injenice da od Strossmayera nije stigao nikakav novac, postaje veliki protivnik daljnjeg financiranja gradnje, smatrajui kako bi ona previae opteretila osje ki prora un. lanovi Graevnog odbora u nekoliko su navrata bezuspjeano iali kod Strossmayera u akovo, nadajui se da e od biskupa uspjeti namaknuti prilog za crkvu. Naravno da su neuspjeli pokuaaji Odbora konstantno nailazili na posprdne osvrte u Die Drau. Ve krajem srpnja 1897. godine javljaju se prve inicijative za posjet akovu, no, dogovor oko puta meu lanovima se nije mogao nikako postii. Dio Odbora protivio se odlasku u akovu smatrajui da se time stari biskup uznemiruje, a kada su popustili, te je kona no zaklju eno da se ide, dobrovoljci za put nisu se mogli pronai. O ito je i unutar Odbora postojao strah kakav e odgovor dobiti od biskupa. Na kraju se uope nisu osmjelili na put u akovo, ve je samo upuen apel na Strossmayera da nov ano pripomogne osje koj crkvi. Kako se biskup do posljednje sjednice Odbora u 1897. godini nije odazvao pozivu, odlu ili su da u proljee ipak posjete akovo.. 0 z | ~ N R r  2 H X Z ^ h j &<@DZp$$Z%\%D(F(B,ľĞ{qkaaajh>0JU h>aJ h>CJmHsHh>CJ(mHsH h>CJh>CJaJ$mHsH h>5aJ( h>CJ(h>56CJ\] hkjv5CJ h>CJ\ h>aJ$h> h>5aJ8h>0JCJjh>CJUjh>5CJU h>5CJh>5CJ\&H N P R r  4 H Z \ ^ h j p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#Yp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#p#p#p#p#$a$$a$ JQ~Q@BD% -25=======>>@QW~]`Rjrsp#tp#p#p# p#p# p# p#p# p#p#p#p#p#p#tp#p#p#p#p# p# p#p#p# p#p#$a$$`a$B,n,p,r,t,- -.00088X:Z:== ="=====`?b?@@jBlB*P,PQQRRRRRWWW```aaFdHd0f2fffghhFjLjNjRjrxx.~0~܊ފ "ʾʾʾʾʾܵܵʾʾh>6]aJ$jh>0JUaJ$ h>aJ$ h>CJ( h>CJ h>6]h>jh>0JU h>5\ h>6aJ$Gsz\R "nj0XZ\^  p#p# p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#p#p#p#p# p#p#p#p#p#tp#p#p#p#p#$a$$`a$":<&( "z|.0ƭR°İư԰IJƲ*ĵڵʶRX &(2P^vֿX\^ h>6aJ$h>6]aJ$ h>6]h>mHsH h>6 h>aJ jh>0JUaJ$ haJ$h>5CJ(aJ h>5CJ(aJ( h>aJ$jh>0JUh>>,.|^ 2Vl~`jtBD@pr02 :<< h>6aJ$ h>6 h>aJ(h>5CJ(aJ(h>56CJ(aJ(h>5CJ(]aJ( h>6]jh>0JUh> h>aJ$ h>aJ D<L*,,DFBD~&J,.DT`nxz         Z  j l 6Z jh>0JUaJ$ h>aJ$h>6]aJ$ h>aJ h>6]jh>0JUh> h>6M (;MMMMM__iku||ʆ̆Ƈp#p# p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p# p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#p# & F`$a$$`a$ "$: ,8tvxzBDLb<HLNHJp|~    2!>!!!8p8~8889:::;;;<Uh>6]aJ$jh>0JUaJ$ h>6 h>aJ h>0Jh>mHsH h>aJ$ h>6]jh>0JUh>G I doista, po etkom o~ujka idue, 1898. godine, lanovi Odbora odlaze Strossmayeru, doduae s promijenjenim tekstom molbe. Odlu uju zamoliti biskupa samo da im dopusti potroaiti dar od 10.000 forinti (koji je u meuvremenu, s kamatama, narastao na 14.000). Strossmayer je to, naravno, i u inio, te je pritom dozvolio, pismom na osje kog gradona elnika Graffa, da se novac koji je namijenio za izradu oltara Svetog Josipa upotrijebi za podizanje glavnog oltara u crkvi. Kada su se ve teako osmjeljivali na put u akovo, a budui da apeli na biskupa nisu uraali plodom, lanovi Odbora velike su nade polagali u Strossmayerov posjet Osijeku, kada e, smatrali su, vidjevai veli anstvenu novu crkvu, kona no dodijeliti pomo za njezino dovraenje. Meutim, biskupov posjet nikako da se dogodi. Od posvete kamena temeljca nove graevine 1894. godine, koju je osobno obavio, pune etiri godine, sve do rujna 1898. Strossmayer nije posjetio Osijek. U svjetlu okolnosti da je u sedamdesetim i osamdesetim godinama 19. stoljea biskup redoviti posjetitelj grada, te da je glavni poticatelj podizanja nove ~upne crkve svakako nas ovo mora za uditi. Crkva je izvana ve bila potpuno dovraena, u unutraanjosti svodovi i dio unutraanje opreme (vitraji) su ve bili postavljeni, a biskup je joa niti jednom nije vidio. Biskupova posjeta najavljivala se za Tijelovo 1898. Kada je odgoena naravno da je Die Drau zajedljivo prokomentirala Strossmayerovo ponaaanje i nemar za osje ku crkvu. Posjet se ipak dogodio par mjeseci kasnije, 23. i 24. rujna, iste 1898., na proputovanju za Valpovo gdje je iaao u posjet grofovima Normann-Ehrenfels biskup kona no posjeuje novopodignutu crkvu. Odbor za gradnju nadao se da e, vidjevai veli anstveni objekt, Strossmayer kona no dodijeliti znatna sredstva koja e se onda iskoristiti za zavraetak unutraanjeg ureenja crkve. Posjet je stoga bio veli anstveno organiziran. lanovi Graevnog odbora do ekali su biskupa na granici gradskog rajona prema epinu. Biskup je pozdravljen od sve akolske djece, brojno graanstvo klicalo mu je  ~ivio , a crkva je za njegovu posjetu bila posebno ukraaena. Autor lanaka u Die Drau opisujui detaljno biskupov posjet gradu, ovaj se puta nije zajedljivo osvrtao na njegove dotadaanje donacije crkvi, o ito jer je i sam o ekivao kako e Strossmayer sada doista pokloniti stanoviti iznos. Biskup je doduae istaknuo, kako je Graevni odbor i pri~eljkivao, zadivljenost ljepotom nove graevine, no opet ne davai ni forinte. Die Drau je to spremno do ekala izdavai u formi satiri ne pripovijetke opis biskupova posjeta Osijeku ismijavajui tako iznevjerena nadanja Graevnog odbora koji nije do ekao biskupov govor  s mnogo nula . Zbog slikovitosti i zanimljivosti ovaj tekst se donosi u cijelosti:  Napokon  Napokon je biskup Strossmayer za gradnju gornjogradske crkve - - -, pa ipak ~elimo pri u od po etka ispri ati. Odbor za gradnju htio je s malo novca sagraditi lijepu crkvu. Nedostajalo je tako - a to se moglo od po etka predvidjeti  200.000 guldena, na kraju sitnica za tako sastavljen Odbor, u kojem glasni roeni Osje ani vode glavnu rije . S upravo divljenja vrijednom lakoumnoau zapo eti su poslovi i naivna su gospoda morala vjerovati u udo, ina e ne bi tako bezbri~no donosili svoje zaklju ke. I stvarno se dogodilo udo. Vlada je poklonila 50.000 guldena, grad je isto poklonio 50.000 guldena, dobri graani poklonili su jednako tako velike sume, no samo jedan, na iji je poklon Odbor najviae ra unao zaostao je sa svojim darom. Takvo je stanje trajalo etiri godine. Raskoana gradnja, prava radost za o i, stoji sada veli anstveno izvana zavraena. U meuvremenu je prvobitni kapital od 400.000 guldena i ostale sume potroaen i danas nedostaju sredstva za poplo avanje crkve, podizanje orgulja, postavljanja stolica, uope za to da se unutraanje ureenje crkve bar toliko uspostavi, tako da se u impozantnom presvoenom prostoru mo~e odr~ati misa. To je trebao sada biskup Strossmayer platiti. Odbor se zabrinuo. Kad bi samo njegova ekscelencija doala u Osijek, kad bi samo osjetio duhovni dojam koji stvara jedna tako veli anstvena Kua Bo~ja, tad bi on poklonio (sigurno) nekih 20.000 ili ak 30.000 guldena. I tako se dogodilo, da je kona no Njegova ekscelencija doala u Osijek. Odbor mu je iaao ususret, akolska su djeca tvorila apalir, gradona elnik mu je odr~ao govor, ljudi su vikali  }ivio! , svi su pri~eljkivali veliki poklon. I bijaae ve er, bijaae jutro i njegova Ekscelencija nije dala niata. Drugi dan posjetio je biskup crkvu i jedan osobito istaknut zastupnik u Gradskom vijeu ve je govorio svojim kolegama:  Sada e rei, sad e neato dati , no i opet je prolazilo vrijeme, a joa uvijek se niata nije ulo o ~eljno o ekivanom poklonu. Zatim je doala ve era. Odbor se ve htio zakleti, da e biskup sada izgovoriti veliki govor s mnogo nula, no i ovdje novo razo arenje. I bi ve er i bilo jutro, biskup se odvezao u Valpovo, pa onda nazad u akovo a za Gornjogradsku crkvu dao je  niata. Odbor za gradnju crkve odlu io je sada, postavljeni trijumfalni luk iz svoje vlastite taane platiti.  ... Bez obzira na injenicu kako je dobar dio lanova Graevnog odbora bio politi ki izrazito naklonjen Strossmayeru, ove su ih okolnosti ipak morale pogoditi. Nakon rujna 1898. zamiru stoga njihovi i apeli i pisma na starog biskupa. Odbor ponovno posjeuje Strossmayera tek krajem kolovoza 1899. kako bi se dogovorili o danu posvete crkve. Na iznenaenje svih, Strossmayer kona no odlu uje darovati, za unutraanje oslikavanje crkve, 5.000 guldena, s uvjetom da preostalu potrebnu svotu od 15.000 pridoda osje ko Gradsko poglavarstvo. Naravno, da je ovaj uvjet odmah napadnut od strane Die Drau. Grad je, smatra list, ve dao jako mnogo (sveukupno 100.000 forinti) za crkvu, biskup gotovo niata, pa nije na njemu da postavlja uvjete. Strossmayerov  uvjetni  dar nije realiziran, budui da Osijek nije viae imao sredstava nadopuniti darovnicu. Crkva na kraju nije oslikana po prvotno predvienim planovima. Oslikavanje e se dogoditi tek tijekom meuraa, na~alost po sasvim druk ijim projektima koji ne samo da nisu bili bliski prvobitnim, nego stoje s njima u suprotnosti. Mjesto dekorativno oslikanih povraina tipi nih za historicisti ku arhitekturu crkva dobiva (pre)monumentalne freske Mirka Ra kog, koji djeluju nespretno u unutraanjosti jedne neogoti ke graevine. Vezano uz spomenuti biskupov  uvjetni dar napadi Die Draua do~ivljavaju vrhunac u uvodnom lanku od 7. rujna 1899. Minorizira se sada ne samo uloga biskupa Strossmayera u gradnji crkve ve i cjelokupan njegov doprinos boljitku grada u drugoj polovini 19. stoljea. Analizirajui brojne tekstove u Die Drau u kojima se napada Strossmayer jasno se uo ava nekoliko opih mjesta. Redovito se upozorava na zabludu koja vlada meu stanovniatvom o biskupu kao meceni. Die Drau pokuaava dokazati kako biskup daje samo za svoje prijatelje i pristaae dok je sasvim druk ija tadaanja hrvatska Vlada koja zapravo jedina potpoma~e razvoj cjelokupne hrvatske kulture. Redovito navodei primjere u kojima Strossmayer poma~e projekte van Slavonije i Osijeka, nastoje pokazati kako biskupu uope nije stalo do njegova grada. Usporeuju tako, s tobo~njim uenjem, 10.000 forinti darovanih za osje ku ~upnu crkvu s 26.000 franaka koje je Strossmayer poklonio za kapelu Svetog irila i Metoda u Loretu, 10.000 forinti za gradnju katoli ke crkve u Cetinju, tadaanjem glavnom gradu Crne Gore, 1.000 forinti za podizanje crkve na Suaaku,  doprinos za izgradnju ~eljezni ke pruge do Rogaca, itd. Te su Strossmayerove dotacije dokazivale kako mu kasa nije prazna, te kako samo zbog osobnog animoziteta ne ~eli dati novac za crkvu. Stalno upozoravanje na injenicu da biskup ne daje novca za crkvu bila je vrsta propagandne borbe u kojem se htjelo dokazati svim oporbenjacima Khuenovom re~imu u gradu Osijeku da oporba ne funkcionira, odnosno da je sam re~im puno bolji. Pomirenje izmeu starog akova kog biskupa i osje ke Drave na kraju e se ipak dogoditi pri posveti zavraene crkve. Strossmayer je, naime osobno posvetio graevinu 19. svibnja 1900. Pri tom izre eni sve ani biskupov govor s glavnog oltara bio je potpuno nepoliti an, ato je i glavni razlog ubla~avanja Dravinog stava. Mo~da bi i ovoga puta Die Drau bila znatno kriti nija prema biskupu da pri posveti nije nastupio i ugledni osje ki odvjetnik i Obzoraa Dragutin Neumann, iji je govor totalno razbjesnio re~imski osje ki list. Neumannov govor, tiskan u Obzoru, danas nam se ne ini osobito politi ki obojen, meutim Dravi je o ito i to bilo dovoljno da ga napadne. Situacija oko posvete potvruje dodatno tezu kako je oatrica Drave bila usmjerena protiv Strossmayera ne toliko zbog njegove neaktivnosti pri izgradnji crkve koliko zbog njegovog politi kog djelovanja. Na kraju se svakako valja upitati kako objasniti injenicu da je u jednom trenutku Strossmayer u potpunosti zaustavio i dotok novca i vlastiti anga~man u gradnji nove osje ke ~upne crkve? Teako je objasniti ovaj postupak, ponajprije u svjetlu prethodnog dijela teksta iz kojeg je jasno koliko je on ~elio za svoj rodni grad monumentalnu sakralnu graevinu, te se kona an i potpun odgovor zasigurno nee moi nikada dati, no mogu se iznijeti stanovite pretpostavke. Strossmayer se nalazio u konstantno zategnutim odnosima s tamoanjim Gradskim poglavarstvom. Neprestano pobjeivanje prore~imskih stranaka u Osijeku nije pridonosilo biskupovim simpatijama za grad. Politika je igrala u njegovom ~ivotu klju nu ulogu. esto je prekidao i prisne prijateljske odnose s osobama koje su mu se politi ki zamjerile. Sasvim je sigurno da stari biskup nije mogao oprostiti ni Osje anima ato se nisu htjeli tako dugo politi ki  osvijestiti i ato su se uporno opirali procesu kroatizacije. U isto vrijeme kada je gradnja crkve zbog financijskih problema zapela Strossmayer podi~e u Osijeku doista visokim troakovima Dje a ki seminar na glavnom trgu u Tvri. Mo~da je tom gestom htio pokazati da novca ima, ali da ga ne da za crkvu koju gradi re~imsko Gradsko poglavarstvo. Literatura: Amedeo Bellini,  Camillo Boito , Allgemeines Knstlerlexikon, Band 12, str. 334.  335, A. G. Saur, Mnchen  Leipzig, 1996. Milko Cepeli i Matija Pavi, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-akova ki i srijemski, God. 1850-1900., Zagreb, 1900.  1904. urica Cvitanovi,  Arhitektura monumentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba  , }ivot umjetnosti 26  27, str. 127  160, Centar za povijesne znanosti, Zagreb, 1978 Dragan Damjanovi,  Projekti za osje ku ~upnu crkvu svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg , Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 28., Zagreb, 2004., str. 296  307 Dieter Dolgner, Historismus, Deutsche Baukunst 1815.  1900., E.A.Seemann, Leipzig, 1993. Martin Frhlich, Gottfried Semper, Verlag fr Architektur, Artemis und Winkler Verlag, Zrich und Mnchen, 1991. Holjac, Janko,  Crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku , Viesti dru~tva in~inira i arhitekata u Zagrebu, br. 1., 1. 1. 1895. Olga Maruaevski, Iso Kranjavi kao graditelj, Druatvo povjesni ara umjetnosti Hrvatske, knjiga XXXVII Zagreb, 1986. Josip Juraj Strossmayer, Stolna crkva u akovu, Brzotiskom dioni ke tiskare Zagreb, 1874 Renate Wagner - Rieger, Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, Oesterreichischer Bundesverlag fuer Unterricht, Wissenschaft und Kunst, Wien, 1970. Renate Wagner  Rieger, Mara Reissberger, Theophil von Hansen, Wiesbaden, Franz Steiner Verlag GMBH, 1980. Zlata }ivakovi Ker~e, Antun Jarm, }upna crkva Svetih Petra i Pavla u Osijeku, Osijek, 1995 G. W.,  Antonio Cipolla , Allgemeines Knstlerlexikon, Band 19, str. 265.  266, A. G. Saur, Mnchen  Leipzig, 1998. ***  Scala, Andrea (1820.  1892.) , Allgemeines Lexikon der bildenden Knstler, Thieme/Becker, Band 35/36 Deutscher Taschenbuch Verlag, E. A. Seemann Verlag, Leipzig, 1992., str. 519. Izvori: Arhivski izvori: Dr~avni arhiv Osijek (DAOS), Fond br. 6, Gradsko poglavarstvo Osijek (GPO) Novinski izvori: Josip Juraj Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 9., 15. 5. 1874., str. 72 Josip Juraj Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77 - 79 Josip Juraj Strossmayer, J. J.:  Osvrt na moj putni izlet u Njema ku i eaku, IX  Vienac, Zagreb, br. 13., 27. 3. 1875., str. 205 - 211 ***  Preisaufgaben , Deutsche Bauzeitung, Berlin, Nr. 101 (1892.), str. 620 *** Die Exposition der Kirchenbauplaene Die Drau, Nr. 57, 14. 5. 1893., str. 2-3 ***  Sitzung des Kirchenbau=Ausschusses , Slavonische Presse, Nr. 61, 25. 5. 1893, str. 1 ***  Vom Kirchenbau , Slavonische Presse, Nr. 22., 28. 1. 1897., str. 2-3 ***  Die Arbeiten am Oberstdter Kirchenbaue , Die Drau, Nr. 25 (4358), 28. 2. 1897., str. 5 ***  I. N. Teller  , Die Drau, .Nr. 29. (4362), 9. 3. 1897., str. 3 ***  Der Bau der Oberstdter Pfarrkirche , Die Drau Nr. 30 (4367), 11. 3. 1897., str. 3 ***  Feuilleton; Der Kirchenbau; Essek....  , Die Drau, Nr. 31 (4638), 14. 3. 1897., str. 1  2 ***  Das Djakovarer Dom-Capitel im Dienste der Wahlen; Essek, 1. April , Die Drau, Nr. 39 (4376), 1. 4. 1897., str. 1 ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 41 (4378), 6. 4. 1897., str. 1- 2 ***  Beitrag der Stadt Essek fr den Kirchenbau , Die Drau, 61 (4395), 25. 5. 1897., str. 3 ***  Die Petition des Kirchenbau-Comits , Die Drau, Nr. 62 (4396), 27. 5. 1897., str. 3  4 ***  Bischof Strossmayer s Wohlthtigkeit in Essek und anderwrts , Die Drau, Nr. 68 (4402), 13. 6. 1897., str. 5 ***  Das Erforderni fr den Oberstdter Kirchenbau , Die Drau Nr. 72 (4406), 22. 6. 1897., str. 2  3 ***  Das Kirchenbau-Comit in Nthen , Die Drau, Nr. 79 (4413), 8. 7. 1897., str. 2 ***  Das Oberstdter Kirchenbau-Comitee , Die Drau, Nr. 88 (4422), 29. 7. 1897., str. 4 ***  Untersttzung fr den Kirchenbau aus Landesmitteln , Die Drau, Nr. 106 (4440), 9. 9. 1897., str. 3 ***  Neues Erforderni fr die Oberstdter Pfarrkirche , Die Drau, Nr. 107 (4441), 12. 9. 1897., str. 5 ***  Die stdt. Untersttzung fr den Kirchenbau , Die Drau, Nr. 121 (4455), 14. 10. 1897., str. 3 ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 122 (4456), 17. 10. 1897., str. 4 ***  Das Kirchenbau  Comit und Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 135 (4469), 16. 11. 1897., str. 2 ***  Neue Forderungen des Oberstdter Kirchenbau  Comits , Die Drau, Nr. 139 (4473), 25. 11. 1897., str. 2 ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 147 (4481), 14. 12. 1897., str. 3 ***  Das Oberstdter Kirchenbau-Comitee Die Drau, Nr. 152 (4486), 25. 12. 1897., str. 3 ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 28 (4516), 6. 3. 1898., str. 3 ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 29 (4517), 8. 3. 1898., str. 2  3 ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 68 (4555.), 12. 6. 1898., str. 4 ***  Bischof Strossmayer und die Oberstdter Kirche , Die Drau, Nr. 113 (4603)., 22. 9. 1898., str. 2-3 ***  Bischof Strossmayer in Essek , Die Drau, Nr. 114 (4604), 25. 9. 1898., str. 5 ***  Endlich! , Die Drau, Nr. 117 (4607), 2. 10. 1898., str. 4 *** Eine Spende Bischof Strossmayer s , Die Drau, Nr. 3 (4647), 5. 1. 1899., str. 3 ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 28 (4669), 5. 3. 1899., str. 4 ***  Der gute Magen Bischof Strossmayers; Essek, 29. 7. , Die Drau, Nr. 89 (4727), 30. 7. 1899., str. 1  2. U ***  Eine  hochherzige Spende mit Bedingungen , Die Drau, Nr. 103 (4744), 31. 8. 1899., str. 3 ***  Zur Abwehr!; Essek, 7. September , Die Drau, Nr. 106 (4747), 7. 9. 1899., str. 1 *** Nova ~upna crkva u gornjem Osieku, Obzor br. 116., 19. 5. 1900., str. 3 *** Die Einweihung der Peter und Pauls-Kirche Essek, 22. Mai , Die Drau, Nr. 59 (4854)., 20. 5. 1900., str. 1- 2 ***  Trostruko slavlje u Osijeku; Osijek, 21. svibnja , Obzor, br. 119., 23. 5. 1900., sr. 1  3 Popis ilustracija: Biskup Josip Juraj Strossmayer; iz: Olga Maruaevski, Iso Kranjavi kao graditelj, Zagreb, 1986., str. 37 Mariahilfkirche u Minhenskom predgrau Au, djelo Daniela Ohlmllera, podignuta 1831.  1839.; iz: Dieter Dolgner, Historismus, Deutsche Baukunst 1815.  1900., E.A.Seemann, Leipzig, 1993., str. 23 Osje ka ~upna crkva svetih Petra i Pavla, perspektivni pogled; iz: Milko Cepeli i Matija Pavi, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-akova ki i srijemski, God. 1850-1900., Zagreb, 1900.  1904. Osje ka ~upna crkva svetih Petra i Pavla, nacrt bo nih strana; iz: Janko Holjac,  Crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku , Viesti dru~tva in~inira i arhitekata u Zagrebu, br. 1., 1. 1. 1895., list br. 5 Naslovnica Die Drau od 6. lipnja 1897., Nr. 41., str. 1., s primjerom lanka u kojem se napada biskup Strossmaye; Fotografija na injena u Nacionalnoj i sveu ilianoj knji~nici u Zagrebu 15. travnja 2005. Glavni oltar u osje koj ~upnoj crkvi svetih Petra i Pavla, djelo be kog kipara Eduarda Hausera, dar biskupa Josipa Jurja Strossmayera; Fotografija Dragan Damjanovi, 20. svibnja 2005. Uvodni apstrakt: lanak govori o ulozi koju je odigrao biskup Josip Juraj Strossmayer u izgradnji osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla. Usredoto uje se najprije na biskupovo poticanje izgradnje nove crkve, potom na arhitektonsko rjeaenje kakvo je biskup za nju predvidio do problema oko financiranja njezine izgradnje. Du~i sa~etak: Biskup Josip Juraj Strossmayer jedna je od najzna ajnijih osoba hrvatske kulture u 19. stoljeu. Kao i u slu aju brojnih drugih onodobnih graevina u Hrvatskoj (akova ka katedrala, zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, itd.) i u izgradnji danaanje osje ke ~upne crkve Svetih Petra i Pavla odigrao je klju nu ulogu upornim poticanjem na njezinu izgradnju. Ideja kako bi trebala izgledati nova osje ka crkva stvorila se u Strossmayera ve po etkom sedamdesetih godina 19. stoljea, nakon ato je proputovao njema ke i eake zemlje. Vidjevai crkvu Marije Pomonice (Mariahilfkirche) u minhenskom predgrau Au, djelo arhitekta Ohlmllera iz tridesetih godina 19. stoljea, odlu io je da sli nu graevinu mora dobiti i Osijek. Pri tome je preporu ivao ovom gradu najbolje arhitekte Italije i Njema ke kao eventualne projektante budueg zdanja (Schmidta, Sempera, Ferstela, Hansena, Cipollu, Boita, Scalu i druge). Dio e se njegovih te~nji dvadesetak godina kasnije i ostvariti. Osijek doista dobiva crkvu donekle nalik Mariahilfkirche  neogoti ku trobrodnu jednotoranjsku graevinu s masivnim zvonikom na pro elju. Kako je veina preporu enih arhitekata tada ve mrtva, nova se crkva podi~e po projektu arhitekta Franza Langenberga iz Bonna, koji pobjeuje na velikom javnom natje aju. Usprkos tomu ato je ~arko ~elio podizanje nove reprezentativne crkve u Osijeku, koji mu je rodni grad i najvee mjesto njegove biskupije, Strossmayer nije na kraju dao veliki nov ani iznos za njezinu izgradnju. Ukupni troakovi crkve dosegli su neato viae od 600.000 forinti, od ega je biskup poklonio negdje oko 14.000. Ova sredstva prvotno su bila namijenjena podizanju oltara Svetog Josipa, a potom iskoriatena, u nedostatku sredstava, za glavni oltar. Ovaj njegov postupak naiaao je na oatre napade u domaem osje kom listu Die Drau. Napadi ovih novina nisu bili motivirani samo Strossmayerovim odnosom prema gradnji crkve ve i njegovim politi kim stavovima, opre nim prore~imskoj orijentaciji Die Drau, koja je otvoreno podr~avala bana Khuena kao i injenicom da je list bio namijenjen ponajprije ~idovskoj itateljskoj publici. Sasvim je druk iji stav katoli ke Slavonische Presse koja se gotovo uvijek afirmativno odnosi prema biskupovoj ulozi u gradnji osje ke crkve. U tridesetak tekstova pisac lanaka u Die Drau minorizira ne samo ulogu biskupa Strossmayera u gradnji osje ke ~upne crkve i povijesti grada Osijeka u 19. stoljeu, ve i openiti njegov doprinos u hrvatskoj kulturi. lanci nastoje dokazati svom itateljstvu kako je jedini pravi mecena tadaanja hrvatska vlada. Ismijavaju se brojni pokuaaji Odbora za podizanje osje ke ~upne crkve da namaknu novac od akova kog biskupa i isti u sa druga mjesta u Hrvatskoj i vani koja su dobila vei dar za svoje crkve i druge graevine kako bi se dokazalo da Strossmayer ne mari za Osijek. Pomirenje je na kraju ipak nastalo, zahvaljujui pomirbenom i nepoliti nom Strossmayerovom govoru pri posveti crkve 1900. godine.  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 9., 15. 5. 1874., str. 72  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77-78  Cepeli, Pavi, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-akova ki i srijemski, God. 1850-1900., Zagreb, 1900-1904., str. 393  Cepeli, Pavi, str. 393  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 9., 15. 5. 1874., str. 72  Cepeli, Pavi, str. 393  Strossmayer:  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77;  Kad su Izraelci u kratko doba svoju synagogu podigli, sramota bi bila za Osijek, da mu stara crkva joa dugo u danaanjem obliku postoji.  Ideja se mo~da oblikovala i ranije. Naime, biskupov opis puta po eakoj i Njema koj objavljen je 1875., no teako je rei kada se to no dogodio.  Strossmayer,  Osvrt na moj putni izlet u Njema ku i eaku, IX  Vienac, Zagreb, br. 13., 27. 3. 1875., str. 205  210  Dolgner, Historismus, Deutsche Baukunst 1815.  1900., E.A.Seemann, Leipzig, 1993., str. 23  U njema kom jeziku koristi se za vrh tornja izraz Mawerkhelm, koji se ne mo~e do kraja adekvatno prevesti na hrvatski  Crkva je teako stradala u Drugom svjetskom ratu. Unutraanjost joj je u cjelini uniatena. Samo su vanjski zidovi dijelom ostali sa uvani. Fotografije danaanjeg stanja graevine pokazuju stoga jednu simpfliciraniju, pro iaeniju verziju pro elja, pa nisu najpogodnije za usporedbe s Osijekom. Po etkom sedamdesetih godina 20. stoljea obnovljen je u betonu njezin veliki zavraetak tornja.  Strossmayer:  Osvrt na moj putni izlet u Njema ku i eaku, IX  Vienac, Zagreb, br. 13., 27. 3. 1875., str. 211  Konkretan e uzor Langenbergu biti nerealiziran projekt essenskog arhitektonsko biroa Flgge & Nordmann za Maxmimilankirche u Mnchenu. Sli nosti rjeaenja fasada dvaju graevina nevjerojatno su velike i nadilaze u 19. stoljeu uobi ajeno ponavljanje standardnih motiva. O tomu u: Dragan Damjanovi,  Projekti za osje ku ~upnu crkvu svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg , Radovi instituta za povijest umjetnosti br. 28., Zagreb, 2004., str. 296  307  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77: ... Drugo, ato se gradu na srdce metnuti ima, jest: da dobro pazi, komu e gradjenje crkve danas sutra povjeriti ...  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77  78  Cepeli, Pavi, str. 391.  Strossmayer,  Naaa nova stolna crkva , Glasnik biskupija bosanske i srijemske, br. 10., 31. 5. 1874., str. 77 - 78  Cvitanovi,  Arhitektura monumentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba , }ivot umjetnosti 26  27, str. 130  135, zagreb, 1978.  Wagner-Rieger, Reissberger, Theophil von Hansen, Wiesbaden, 1980.  Wagner-Rieger, Wiens Architektur im 19. Jahrhundert, Wien, 1970., str. 162 - 166  Frhlich, Gottfried Semper, Zrich und Mnchen, 1991. str. 138 - 139  O trojici su pronaeni biografski podaci. etvrti, kako ga Strossmayer naziva Zeri nije spomenut niti u jednom leksikonu  ***  Scala, Andrea (1820.  1892.) , Allgemeines Lexikon der bildenden Knstler, Thieme/Becker, Band 35/36 Deutscher Taschenbuch Verlag, E. A. Seemann Verlag, Leipzig, 1992., str. 519.  Biografski podaci o ovom arhitektu preuzeti su iz: Bellini, Amedeo,  Camillo Boito , Allgemeines Knstlerlexikon, Band 12, str. 334.  335, A. G. Saur, Mnchen  Leipzig, 1996.  Biografski podaci o ovom arhitektu preuzeti su iz: G. W.,  Antonio Cipolla Allgemeines Knstlerlexikon, Band 19, str. 265.  266, A. G. Saur, Mnchen  Leipzig, 1998.  Sklonost neorenesansi mo~da se najbolje u Strossmayera o ituje u odabiru Schmidtova projekta za zgradu HAZU-a u Zagrebu ili za Bollova za gimnaziju u Osijeku.  O istom pitanju govorio sam i u tekstu: Damjanovi, Dragan,  Projekti za osje ku ~upnu crkvu Svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg , Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 28 (2004.), str. 299 - 300  ***  Feuilleton; Die neue Kirche; Essek... , Die Drau, Nr. 59 (4854)., 20. 5. 1900., str. 1- 4. Doslovno se istti e:  Mit dem Ersten Preise belehnte man den vom Bischof Strossmayer empfohlenen Entwurf des Bonner Architecten Franz Langenberg... . Sli nu tvrdnju nalazimo i u lanku *** Nova ~upna crkva u gornjem Osieku, Obzor br. 116., 19. 5. 1900., str. 3.  *** Die Exposition der Kirchenbauplaene , Die Drau, Nr. 57., 14. 5. 1893., str. 2-3  Kako se jasno uo ava iz njihove korespondencije  }ivakovi  Ker~e, Jarm, }upna crkva Sv. Petra i Pavla, Osijek 1996, str. 16  Damjanovi,  Projekti za osje ku ~upnu crkvu Svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg , Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 28 (2004.), str. 300  Iako je stiglo ukupno 32 natje ajna rada, kako ih je veina imala razne nacrte, tlocrte i perspektivne poglede stvarni broj projekata dosezao je 100 listova.  DAOS, GPO, Kutija br. 5975, predmet bez oznake broja; Dopis Odora za izgradnju osje ke gornjogradske ~upne crkve na biskupa akova kog Josipa Jurja Strossmayera. Odbor ga poziva vjerojatno s ciljem da se joa neki od nenagraenih projekata otkupe  ***  Sitzung des Kirchenbau=Ausschusses , Slavonische Presse, Nr. 61., 25. 5. 1893, str. 1:  Seine Excellenz Bischof Strossmayer, welcher Vormittags die Plne besichtigte hat sich ebenfalls durch Herrn Dechant Horvat fr den erstpraemiirten Plan erklrt.   Osim Viestnika ~upanije viroviti ke Osijek tada joa uvijek nije raspolagao s novinama na hrvatskom jeziku  ***  Vom Kirchenbau , Slavonische Presse, Nr. 22., 28. 1. 1897., str. 2-3  ***  Preisaufgaben , Deutsche Bauzeitung, Berlin, 101 (1892.), 620  ***  Die Arbeiten am Oberstdter Kirchenbaue , Die Drau, Nr. 25., 28. 2. 1897., str. 5  ***  Die Arbeiten am Oberstdter Kirchenbaue , Die Drau, Nr. 25., 28. 2. 1897., str. 5  ***  I. N. Teller  , Die Drau, .Nr. 29. (4362), 9. 3. 1897., str. 3  ***  Der Bau der Oberstdter Pfarrkirche , Die Drau Nr. 30 (4367), 11. 3. 1897., str. 3  ***  Feuilleton; Der Kirchenbau; Essek....  , Die Drau, Nr. 31. (4638), 14. 3. 1897., str. 1  2  ***  Feuilleton; Der Kirchenbau; Essek....  , Die Drau, Nr. 31. (4638), 14. 3. 1897., str. 1  2  ***  Feuilleton; Der Kirchenbau; Essek....  , Die Drau, Nr. 31. (4638), 14. 3. 1897., str. 1  2  Naravno, misli se ponajprije na napade vezane uz izgradnju ~upne crkve. Ovaj osje ki list sve tamo od po etka osamdesetih godina 19. stoljea nije osobito simpatizirao akova kog biskup i esto je iskoriatavao i najmanju prigodu da ga napadne osobito zbog njegovih politi kih stavova.  `idak, Gross, `epi, Karaman, 1968: 157  ***  Das Djakovarer Dom-Capitel im Dienste der Wahlen; Essek, 1. April , Die Drau, Nr. 39 (4376), 1. 4. 1897., str. 1  Ne ka~e se direktno da je novac dao Strossmayer, no isti e se usput:  Ob Bischof Strossmayer in gleichem Mae auch seine Privat-Cassa ffnete, das ist uns, wie bereits erwhnt, einstweilen noch nicht bekannt  : ***  Das Djakovarer Dom-Capitel im Dienste der Wahlen; Essek, 1. April , Die Drau, Nr. 39 (4376), 1. 4. 1897., str. 1  Isto  ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 41 (4378), 6. 4. 1897., str. 1- 2  ***  Die Arbeiten am Oberstdter Kirchenbaue , Die Drau, Nr. 25., 28. 2. 1897., str. 5  ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 41 (4378), 6. 4. 1897., str. 1- 2  ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 41 (4378), 6. 4. 1897., str. 1- 2  ***  Zum Oberstdter Kirchenbau , Die Drau, Nr. 41 (4378), 6. 4. 1897., str. 1- 2:  Freilich hat seine Excellenz...zum Bau selbst nicht einen Heller gegeben.  ***  Die Petition des Kirchenbau-Comits , Die Drau, Nr. 62., (4396), 27. 5. 1897., str. 3 - 4  ***  Beitrag der Stadt Essek fr den Kirchenbau , Die Drau, 61. (4395), 25. 5. 1897., str. 3  ***  Das Erforderni fr den Oberstdter Kirchenbau , Die Drau Nr. 72. (4406), 22. 6. 1897., str. 2  3  ***  Das Kirchenbau-Comit in Nthen , Die Drau, Nr. 79 (4413), 8. 7. 1897., str. 2  ***  Untersttzung fr den Kirchenbau aus Landesmitteln , Die Drau, Nr. 106 (4440), 9. 9. 1897., str. 3  ***  Die stdt. Untersttzung fr den Kirchenbau , Die Drau, Nr. 121 (4455), 14. 10. 1897., str. 3  ***  Die stdt. Untersttzung fr den Kirchenbau , Die Drau, Nr. 121 (4455), 14. 10. 1897., str. 3  ***  Neues Erforderni fr die Oberstdter Pfarrkirche , Die Drau, Nr. 107., (4441), 12. 9. 1897., str. 5  ***  Die stdt. Untersttzung fr den Kirchenbau , Die Drau, Nr. 121 (4455), 14. 10. 1897., str. 3  ***  Beitrag der Stadt Essek fr den Kirchenbau , Die Drau, 61. (4395), 25. 5. 1897., str. 3  ***  Neue Forderungen des Oberstdter Kirchenbau  Comits , Die Drau, Nr. 139 (4473), 25. 11. 1897., str. 2  ***  Das Oberstdter Kirchenbau-Comitee , Die Drau, Nr. 88 (4422), 29. 7. 1897., str. 4  ***  Das Kirchenbau  Comit und Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 135 (4469), 16. 11. 1897., str. 2  ***  Das Kirchenbau  Comit und Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 135 (4469), 16. 11. 1897., str. 2  ***  Das Oberstdter Kirchenbau-Comitee Die Drau, Nr. 152 (4486), 25. 12. 1897., str. 3  ***  Das Oberstdter Kirchenbau-Comitee Die Drau, Nr. 152 (4486), 25. 12. 1897., str. 3.  ...Das Kirchenbau-Comit wird im Frhjahre noch einmal an den Djakovarer Kirchenfrsten appeliren, um ihn zu einem namhaften Spende fr die gedachte Kirche zu bewegen. Wir wnschen den Herren vom Comit schon heuet zu ihrem Mission den besten Erfolg.  ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 28. (4516), 6. 3. 1898., str. 3  ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 29. (4517), 8. 3. 1898., str. 2  3  ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 68., (4555.), 12. 6. 1898., str. 4  ***  Bischof Strossmayer und die Oberstdter Kirche , Die Drau, Nr. 113. (4603)., 22. 9. 1898., str. 2-3  ***  Bischof Strossmayer und die Oberstdter Kirche , Die Drau, Nr. 113. (4603)., 22. 9. 1898., str. 2-3  ***  Bischof Strossmayer und die Oberstdter Kirche , Die Drau, Nr. 113. (4603)., 22. 9. 1898., str. 2-3  ***  Bischof Strossmayer in Essek , Die Drau, Nr. 114 (4604), 25. 9. 1898., str. 5  ***  Endlich! , Die Drau, Nr. 117 (4607), 2. 10. 1898., str. 4  ***  Endlich! , Die Drau, Nr. 117 (4607), 2. 10. 1898., str. 4  Endlich hat Bischof Strossmayer fr den Oberstdter Kirchenbau - - -, doch wir wollen die Sache vom Anfang erzhlen. Das Kirchencomit wollte mit wenig Geld eine schne Kirche bauen. Es fehlten  und gleich zu Beginn konnte man dies vorhersagen  so an die 200.000 Gulden, am Ende ein Pappenstiel fr ein so geschiedtes Comit, in welchem lauter geborene Esseker das groe Wort fhrten. Mit einem geradezu staunenswerthen Leichtsinn wurde an die Arbeit gegangen, und die naiven Herrchen mssen wahrscheinlich an ein Wunder geglaubt haben, denn sonst htten sie nicht so sorglos ihre Beschlsse gefat. Und es geschahen wirklich Wunder. Die Regierung schenkte 50.000 Gulden, die Stadt schenkte ebenfalls 50.000 Gulden, die guten Brger schenkten ebenfalls groe Summen, aber nur einer, auf dessen Geschenke das Comit am meisten rechnete, der blieb noch mit seinem Cadeau zurck. Das dauerte so an die vier Jahre. Der Prachtbau, eine wahre Freude anzuschauen, steht in seiner ueren Vollendung geradezu herrlich da. Mittlerweile wurde das ursprngliche Capital von 400.000 Gulden und die anderen Summen ausgegeben, und heute fehlt es an dem nthigen Gelde, um die Kirche auszupflastern, eine Orgel anzuschaffen, einige Bnke aufzustellen, berhaupt daran, um die innere Einrichtung soweit nothdrftig herzustellen, damit in dem imposanten gewlbten Raume eine Messe gelesen werden kann. Da sollte nun Bischof Strossmayer herhalten. Das Comit sagte sich: wenn nur Se. Excellenz nach Essek kme, wenn auch er die seelichen Eindrcke, die ein so wunderbares Gotteshaus hervorbringt, empfindet, dann schenkt er gewi 20.000 oder gar 30.000 Gulden. Und so geschah es, da Se. Excellenz endlich nach Essek kam. Das Comit fuhr ihm entgegen, die Schulkindern bildeten Spalier, der Brgermeister hielt eine Rede, die Leute schrien  }ivio! , alles nur der groen Liebesgabe willen. Doch es ward Abend, es ward Morgen und Se. Excellenz gab nichts. Am anderen Tage besichtigte der Bischof die Kirche, und ein besonders hervorragender Gemeinderath sagte schon seinem Collegen:  S wern segen, jetzend gibt er was , aber auch hier verging die Zeit, und noch immer hrte man nichts von dem viel erwarteten Geschenke. Nun kam das Diner. Das Comit wollte schon schwren, da der Bischof jetzt das groe Wort mit den vielen Nullen aussprechen werde, aber auch hier neue Enttuschung. Und so wurde es Abend und wieder wurde es Morgen, der Bischof fuhr nach Valpo, dann wieder nach Djakovar, und hat fr den Oberstdter Kirchenbau eben  nichts gegeben. Das Kirchencomit beschlo nunmehr, die aufgestellte Triumphpforte aus seiner eigenen Tasche zu bezahlen.  Bar prema tvrdnjama Die Drau  ***  Eine  hochherzige Spende mit Bedingungen , Die Drau, Nr. 103. (4744), 31. 8. 1899., str. 3  }ivakovi  Ker~e, Jarm, }upna crkva Sv. Petra i Pavla, Osijek 1996, str. 64 - 77  ***  Zur Abwehr!; Essek, 7. September , Die Drau, Nr. 106. (4747), 7. 9. 1899., str. 1  ***  Der gute Magen Bischof Strossmayers; Essek, 29. 7. , Die Drau, Nr. 89 (4727), 30. 7. 1899., str. 1  2. U tekstu se tako doslovno ka~e: ...  Banus Graf Khuen-Hdervry hat, wir behaupten dies mit voller Ueberzeugung auf Grund unanfechtbarer Thatschen, in Einem Jahre fr die kroatische Culturentwicklung mehr gethan, als Bischof Strossmayer whrend seiner ganzen 85 Jahren dauernden Lebenszeit. ...  ***  Bischof Strossmayer s Wohlthtigkeit in Essek und anderwrts , Die Drau, Nr. 68. (4402), 13. 6. 1897., str. 5:  Es ist im Gegentheile bekannt, da Bischof Strossmayer wegen der regierungsfreundlichen Haltung der groen Mehrheit der hiesigen Brgerschaft, der Stadt Essek gegenber einen nichts weniger als freundlichen und wohlmeinenden Standpunkt vertrat und da er seinen Geldschrank weit eher und lieber solchen Aspirationen zur Verfgung stellt, die nicht in seiner Vaterstadt zum Ausdruck gelangen  ***  Bischof Strossmayer s Wohlthtigkeit in Essek und anderwrts , Die Drau, Nr. 68. (4402), 13. 6. 1897., str. 5:  ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 147. (4481), 14. 12. 1897., str. 3  *** Eine Spende Bischof Strossmayer s , Die Drau, Nr. 3. (4647), 5. 1. 1899., str. 3  ***  Bischof Strossmayer , Die Drau, Nr. 28 (4669), 5. 3. 1899., str. 4  ***  Neues Erforderni fr die Oberstdter Pfarrkirche , Die Drau, Nr. 107., (4441), 12. 9. 1897., str. 5  Bar ato se ti e Dravinog odnosa prema Strossmayerovoj aktivnosti u gradnji sje ke crkve  *** Die Einweihung der Peter und Pauls-Kirche Essek, 22. Mai , Die Drau, Nr. 59 (4854)., 20. 5. 1900., str. 1- 2: ... Bischof Strossmayer hat seine Liebe fr die Vaterstadt durch eine schne Spende bethtigt, indem er fr die Errichtung des Hauptaltares in der neuen Kirche 10.000 Gulden widmete. Wenn er an diesem Altare stehend, mit der trotz der Last von mehr als achtzig Jahren ungebrochen hell tnenden Stimme der Bevlkerung seinen bischflichen Segen spendet, werden ihm die Herzen mit verdoppelter Dankbarkeit und Verehrung darob entgegenschlagen. ...  ***  Trostruko slavlje u Osijeku; Osijek, 21. svibnja , Obzor, br. 119., 23. 5. 1900., sr. 1  3. U govoru Neumann panegiri ki uzdi~e Strossmayer i njegovu ulogu u izgradnji crkve. Obraajui mu se, meu ostalim, ka~e:  Ti si biskupe najglasovitiji govornik kraanstva, Ti si najslavniji biskup crkve katoli ke, u Tebi nazrieva cieli naobra~eni sviet plemenitog borca za istinu i pravo.  Ve je istaknut njegov prekid vrlo prisnih odnosa s Isom Kranjavim PAGE  PAGE 19 <<.>0>>>>>?4?BBBBCCEEEE~FFFGHHHHJJtKvKxKKLLMM___J`l```aaaabbtddddeeeFhHh:jLjjk&kkk,l4l˹й˹jh>0JUaJ$ h>]jh>0J5U\ h>6jh>0JU h>aJ hqh>\ h>5\ h>aJ$h> h>6]D4lltmmnn*p,pq$qqq>r@rrrsss2sttftrtuuhvrvvv\xnxzx|xxxzz4{6{{{{|||||t}}n΁blprʆ̆Ӹh>CJ$aJ$h>5CJ(\aJ$ h>5hq h>6] h>aJ$ h>aJ h>mHsHjh>0JU h>6h> h>]DDćƇ~ΈЈvHDF‹ FHj(*Jt,Ԑ֐,㲮{woh<7mHsHh<7h<7h>aJ$hLhLCJ h$caJ$ haJ$hh6 h]hh]hhh>aJ$ h>6h>6]aJ h>5 h>]h>6mHsH h>6]h> h>aJ$h>mHsHh>6]mHsH+ƇЈ H*֐fTƔȔʔڔܔp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#p#p#p#p#p#p#p#p#p# & F & Fh^h & FgdL & F,RHfВPĔʔڔܔ$pbT`dRxޚFH,@*>Ļİİ h>6h>5CJ\aJ$h>5CJ(aJ$ h>aJ$h>6]mHsHh>mHsH h>6]h> h<7aJ$h<7mHsHh<76mHsHC\H:BV֤lާN(p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p# & FL\zH\  Ħ~Xj6Jƪڪ^r&<Ԭ2<LN\p(<ְ2ȱʱH\&lnԳֳ޳ղh haJ$ h3aJ$ hiaJ$h>5CJ(\aJ$h>6]mHsH h>6] h>aJ$h>mHsH h>]aJ h>6aJ h>aJ h>6h>@2XƯ2ʱnph@Bp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#tp#tp#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#p#h^h & Fgd3 & Fgdi & F & Ffh8LZ޵lnvx0(jp̸&6P(6r@BƾŴ|h>h>5CJ\aJ$hh3aJ$hqh36aJ$ h3aJ$hh6hh] haJ h6]h haJ$ h3aJ$hihi6]aJ hi6]h6YhiaJ$ hiaJ$ h>aJ$ h aJ$0BƾȾ 0&J:~J4lV^p#p#p#p#p#p#p#$a$$`a$$a$<R4z0n>nx* Z\pbd "$@r㩥 h[x6]h[xmHsHh[xjh[x0JUhQ,hQ,] hQ,]hkjvhkjv]hkjvhkjv6]hkjvh>6] hkjvhkjv hkjvh> hkjvaJ$ h>aJ$h>aJ$mHsH;P<n02"&(JL:<Pv .02. h[x6 h[x]h[xCJ$aJ$ h[xaJ$h[x6]mHsHjh[x0JUh[x6CJ]aJmHsHh[xCJaJmHsH#jh[x0JCJUaJmHsHjh[x0JUmHsH h[x6]h[xmHsHh[x4.0~h@JL468jln VX"\^` X| f<rFHJzHJ h[x6jh[x0JUh<7h[xmHsHh[x6mHsHh[x6]mHsHh[xmHsHjh[x0JUmHsHh[x h[x5FHH*XHP(L<|B  $a$8:4:r*,`XZHJJPR^(*6XJLN`t<>Pdh[x6]mHsHhh[x6mHsHjh[x0JUmHsHjh[x0JU h[x6]h[xh[xmHsHh[x6mHsHG*z|~BD    j ~    & T j  h n XZ\hjr jlZnNTV~DTTV(*h[x6]mHsH h[x6]jh[x0JUjh[x0JUmHsHh[x6mHsHh[xmHsHh[xL  ZhjTT(^R  T!!"d#:$$a$\p2F^`Rf 2RT bv     !T!V!!!!!,"@""""#d#f###:$<$$$%%\%p%%%%%<&>&@&h[xCJaJmHsH#jh[x0JCJUaJmHsHh[x6mHsHjh[x0JUmHsHh[xmHsHM:$%%<&&l;;p<==@DE~F.GGHNIMPHQJQ\Q^Q`QxQzQp#h]h&`#$$a$$a$@&^&t&&l;n;;;;;<$<p<r<t<<<===l=====B>V>>@@@@AAADDDEEEEF0F~FFFF.G0GhG|GGG8HĿıĩıĩıh[x6]mHsHhh[x6mHsHh[x6mHsHh[xmHsHjh[x0JUmHsH h[x6h[xjh[x0JUh[x6CJaJmHsHh[xCJaJmHsHh[x6CJmHsHh[xCJmHsH68HLHHHHHHILINIPIRIII>JMMMM&N0NzNOnOPPPPHQJQLQXQZQ\Q`QbQnQpQtQvQxQ|Q~Qƾ|v|v|v|k|vh[x0JmHnHu h[x0Jjh[x0JUhqsNh[x6]mHsHjh[x0JUmHsHh[x6CJ]aJmHsHh[xCJaJmHsHh[xCJaJjh[x0JCJUaJ h[x>* h[x6]h[xjh[x0JUh[xmHsHh[x6mHsH*zQ|Q~QQp#$`a$~QQ hkjvh>,1h. A!"#$% DyK ddamjano@ffzg.hryK 0mailto:ddamjano@ffzg.hr@@@ NormalCJ_HaJmHsHtHB@B Naslov 1$$@&a$ 5CJ$\<@< Naslov 2$@& 5CJ$\>@> Naslov 3$$@&a$5\>A@> Zadani font odlomkaZi@Z Obi na tablica :V 44 la .k@. Bez popisa >@>  Tekst fusnoteCJaJ>&@> Referenca fusnoteH*HB@H Tijelo teksta$a$ CJ$mHsH8 @"8 Podno~je  p#2)@12 Broj stranice<>@B< Naslov$a$5CJ0\tH 6U@Q6 Hiperveza >*B*phHV@aH SlijeenaHiperveza >*B* phXC@rX Uvu eno tijelo teksta$`a$CJ$DP@D Tijelo teksta 2$a$aJ$LQ@L Tijelo teksta 3$a$ 5CJ0aJ8:J@: Podnaslov 5CJ$aJ(s"8o,H5$$'Y,,#./&1m8;x>nABCzEFG=ORbTbUYY][.\]a!jjlLnnGopptrs"uDvLvy|u|<}BӁڃ|l<`@qǎB}2BߠW6m@te0  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`oc~ ki &  e | 7 6}TQHK0Z$x%y{D i :!!!m""0###O%%%7&& 'x''(22(3|33k5k77/888=99;O===  k e 6}$i 7&O(3O===== W  "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "&!/!f-l;HIT`Eny(@oW{l>    $   g$BXl'()9b !"t TJ$'*[,)1\55b9;?.BIKLLLLLMMMN5W]````aaabgryՁbɎ~ėŗϗޥYZGHIJKLXYִ[s̸^ʹ&VWX`arsѻһKʼSL8fqJ^){O;9g6I'{FFGHVWprf nl )"h:9WTKN3] '{(|~Gl=p3R:{R+nn2@R00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(00ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ 0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0 ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0 ŗ 0!ŗ 0"ŗ 0#ŗ 0$ŗ 0%ŗ 0&ŗ 0'ŗ 0(ŗ0ŗ0ŗ0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ 0ŗ0p00000000000@0p@0@0@0@00p00000p00000p00000p0000000p000000000p0000p00000000000p0000000000000000000000000000000p0000p000000000@00ߨbMy00My00My000@0My000 $BXl'()9b !"t TJ$'*[,)1\55b9;?.BIKLLLLLMMMN5W]````aaabgryՁbɎ~ėŗϗޥYZGHIJKLXYִ[s̸^ʹ&VWX`arsѻһKʼSL8fqJ^){O;9g6I'{F00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000(0000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0 000000 00000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0! 0" 0# 0$ 0% 0& 0' 0(000 0@ 0 0 0@ 0 0 w B,"<<4l,.@&8H~QQ)*+-/134578:<=?sƇB :$zQQ,.0269;>~QX !!u6A-8+ 6 .9*5'eoVb^j    /!:!Y!k!!!!!""H#Q#####% %<%D%f%p%r%t%|%%%%%%%%%%%%u&z&&&&&&&'#'$'+'O(Z())))$*/*:*G*\*g*++++T+_+f,q,-- /+////0?0K0l0s0|00000000000000 1111x11;2F222;3D33333333333)44455555555#6-6778888h9p9r9}9999999|::::`;k;x;;;;< <><F<<<<<<<?=J====>????C?J?b?q??@E@@@@ AA!AxA~AAABBBB%C,C.C6CXC\C^CeCmCrCCCCCCCCCDDNDODRDSD[DAEJEEEEExFFFFFFG$GAGLGHHIII"I1I;IJ!JJJJJLLMMNNNNNNNNOOOOPP^PRRRRS$S%S,SbSgSSSSSSST T TTjTuTTT UU(U1UUUUUVVBVNVVVVVeWpW~XXXXXXXXXXXXYYYYzZZZZ[[[[X\c\]]!],]]]^ ^^ ^$_,___``````aaaabbbbbb+c7cBcMcNcTccccdcdndodudddeee eggAhMh,j8jEkRkxkkmmmmnn{ppqqr!r"r&rrrrrrrssss ttttttu!u vvvvqwtwuwywwwy y#y-yEFOʓTWX\˜ɘ#*Zap{U\РՠJVMX-015£ϣtwǥѥ{ %0zmsgr!)HKLPíʭ +6s~Yմִ۴ܴ [bcmp [`aköĶ˶Ͷضڶ&(128:@ADEPRYZ]^eflntuxy·÷ʷ˷ӷs˸Ӹٸܸ ()-.8:FGJKPRVeknt{ɹйٹڹ߹&[]ºͺκպֺٺں$,34:<CһKɼʼ#%RXejrs}Ƚɽ̽ͽѽӽս'(.02QþƾɾʾξоҾ =@ADEHITU`cfgkln¿ƿȿʿ%',9<=ACEknoz{%&)*45<?BCGIKv}~ !"$ORS]^deghnqtuy{}  -0348:<chituxy|}.12=>HKNOSUW"#')+T[\gjmnrtv @GHSVYZ^`b >EFQRTUZ]`aegi$+,7:=>BDFlouz{ ;>?EHMR[^abfhj !#N'69CNPX_`j/45<FKYd+129:B MXju:@cru&,-8+./3V\gjkobmtPY\abfh|} Z\GILMnlny|!6<?GK[^f PUV` +79xz!$14ABUWgjwy?J:<!"'*VX 06;  HIMOSTWYefS[hkst~KRlmNU5]d '(3467?@DEIJOPVW\]dfijmnqsvw~.{(/|$~GNls=DIJpw 3:uv~VYPY:AqrGH{"#RS+-cevw~EGWX`aglmvlu29`a@RZhs  09@T_ ',#$ABWXkl&)89ab#st STIJ$$''**Z,[,(1)1[5]555a9c9;;??-B.BIIKKLLMMNN4W5W]]``aabbggrryyԁՁabȎɎ}×ŗΗϗݥޥXZFLWYմִZ[rs˸̸]^ɹʹ%&UX_aqsлһJKɼʼRSpqIJ89HI&'EFEHUWopqteh mpkn (+!$gj~9<8; VY SVKMMP25\_ "&)z}'*{~}FI ln=?pr35QT:<z}+-~mqmp25@BQT&''Q`ijl).{{EFFOYcdlmtu{|oop !CDxPYafgh 12""9mnZjn )+~!$gh:;:DEz#IMSeA56tuUVJQRN4]^cd(-.()./||#$~GGMN lmqs=p49::;{otvsu@ BCiijj@hinpTDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan DamjanovicDragan|r F}|4~H:$|nh`7L"v+3zR-Y/##9'R' 8,$jOR0,ZU5O=<*,$^`.^`.^`.^`. ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(hh^h`. hh^h`OJQJo(h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.k^`kCJ$o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`CJaJo(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`CJ$o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.'R'R0,-Y~}|/##U5O=8,pToEL3 Q,3<7FqsN6Y$ckjvi[x5b%qq> $r̸'}1X])0@FFFF$./<?CEGMRTVY]^abdejotuv|PPP0P>PPPdPfPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPP8UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1DD -p*!4d9 2QH?>6Strossmayer i osje ka ~upna crkva Svetog Petra i PavlaDraganDraganP            Oh+'0  ,8 T ` lx7Strossmayer i osjeka upna crkva Svetog Petra i PavlatroDraganaragragNormalaDragana2agMicrosoft Word 10.0@@pX@Ag@pX@Ag -՜.+,D՜.+,h$ hp  HomedpA 7Strossmayer i osjeka upna crkva Svetog Petra i Pavla Naslov 8@ _PID_HLINKSAhJmailto:ddamjano@ffzg.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@BCDEFGHJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@KWAgData A1TableIުWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q