Pregled bibliografske jedinice broj: 234271
Uzajamni utjecaj kršćanstva i umjetnosti na zajedničkom povijesnom putovanju (II. dio), Od renesanse do 20. stoljeća
Uzajamni utjecaj kršćanstva i umjetnosti na zajedničkom povijesnom putovanju (II. dio), Od renesanse do 20. stoljeća // Obnovljeni život, Časopis za religioznu kulturu, 56 (2001), 2; 139-161 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, stručni)
CROSBI ID: 234271 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uzajamni utjecaj kršćanstva i umjetnosti na zajedničkom povijesnom putovanju (II. dio), Od renesanse do 20. stoljeća
(Mutual Influence of Christianity and Art on Their Joint Historical Path (Part II), From Renaissance to the 20th Century)
Autori
Mokrović, Ljiljana
Izvornik
Obnovljeni život, Časopis za religioznu kulturu (0351-3947) 56
(2001), 2;
139-161
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
kršćanstvo; umjetnost; renesansa; manirizam; barok; Tridentinski koncil; klasicizam; historicizam; 20. stoljeće; Drugi vatikanski koncil
(Christianity; art; Renaissance; mannerism; Baroque; Tridentine Council; Classicism; Historicism; Twentieth Century; Second Vatican Council)
Sažetak
U prošlom broju je bilo riječi o razvoju kršćanske umjetnosti od njezinih početaka pa do kraja srednjeg vijeka, a u nastavku teksta vidjet će se njezin doprinos razvoju kršćanstva od renesanse do dvadesetog stoljeća. Na promjene u umjetničkom izrazu odsad će utjecati ponovno otkriće i prevrednovanje antike (renesansa), razni svjetonazorski pomaci (manirizam), dok će za razvoj barokne umjetnosti od velike važnosti biti Tridentinski koncil (1545.-1563.) koji je, između ostaloga, stvorio i novu ikonografiju. Za visoku renesansu i barok glavni je umjetnički zadatak bio Rim kojega je trebalo učiniti najljepšim gradom kršćanskoga svijeta, a na tom projektu radili su najveći majstori toga doba. Nakon baroka slijedi klasicizam, pa historicizam koji se u oblikovanju novoga i restauraciji staroga naročito povodio za umjetničkim oblicima minulih stilova i, na kraju, dvadeseto stoljeće iz čijih glavnih umjetničkih tokova crkvena umjetnost često biva potisnuta na marginu. Razvoj pak nove estetike i funkcionalnosti sakralnog prostora uslijedio je nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.), zahvaljujući novim liturgijskim potrebama do kojih je tada došlo.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Staroslavenski institut , Zagreb