Naslov
Prilog poznavanju političkog djelovanja mons. Svetozara Ritiga
(Some contributions to the study of political activities of Monsignor Svetozar Ritig)

Autori
Akmadža, Miroslav

Izvornik
Historijski zbornik (0351-2193) LIV. (2001); 137-158

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Ritig; politika; crkva; Stepinac; Jugoslavija
(Ritig; politica; church; Stepinac; Yugoslavia)

Sažetak
Monsinjor Svetozar Ritig kao svećenik, a napose kao političar imao je aktivnu ulogu u političkom životu Hrvatske u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Njegovo političko djelovanje bilo je prožeto jugoslavenskom idejom J.J.Strossmayera, kojeg je Ritig posebno cijenio. Jugoslavenstvo pa i sveslavenstvo bila je ideja vodilja Ritigovog političkog djelovanja. Iako se često u svom djelovanju postavljao oportunistički, što je naizgled bilo kontradiktorno njegovim političkim načelima, on je bio dosljedan u borbi za ostvarenje svoga glavnoga cilja, jedinstva južnih pa ako je moguće i ostalih Slavena. Djelujući u "Milinovcima", aktivno se uključio u političku aktivnost rušenja Austro-Ugarske monarhije i stvaranja Države SHS i Kraljevine SHS. U razdoblju između dva svjetska rata kroz rad u zastupstvu zagrebačke skupštine bori se za poboljšanje socijalnih uvjeta zagrebačkog puka.No težak pečat na njegovo političko djelovanje ostavlja organizacija odlaska poklonstvene deputacije kralju Aleksandru u vrijeme diktature. Taj njegov potez naišao je na široku osudu tadašnje hrvatske političke javnosti, što će ga pratiti u negativnom političkom kontekstu do kraja života. Bez obzira na političku aktivnost nisu slabile ni njegove ambicije u crkvenom životu. Kao blizak suradnik nadbiskupa Bauera, očekivao je da će postati njegov nasljednik. S obzirom da u toj namjeri nije uspio, jer je ta dužnost pripala mladom Alojziju Stepincu, vjerovatno je to utjecalo na njegovo kasnije političko djelovanje i odnos prema nadbiskupu Stepincu. Ni njegov odlazak u partizane, te uključivanje u redove komunističke vlasti nije blagonaklono prihvaćeno u crkvenoj hijerarhiji. Bio je uvjeren da će komunistička vlast biti tolerantna prema katoličkoj crkvi, te se i sam trudio da odnosi između vlasti i Crkve budu što korektniji. No iako u tom svom nastojanju nije imao većeg uspjeha, iako je uočavao da se komunistička vlast ne odnosi prema Katoličkoj crkvi kako priliči, nije se bio spreman odlučnije usprotiviti takvoj državnoj politici. Svoje djelovanje sveo je na pisanje uzaludnih pisama prema visokim državnim dužnosnicima, a i sam se sve više stapao s vlašću, braneći njeno djelovanje i socijalističku ideologiju. U svakom slučaju iz Ritigova političkog pa i crkvenog djelovanja, moglo bi se zaključiti, da je on u svojoj težnji za ostvarenjem svojih političkih ideja, bio sklon oportunizmu, tj. zanemariti i ono s čim se nije osobno slagao, vjerujući da je konačni cilj važniji od usputnih poteškoća i nepravdi koje će se na putu do tog cilja dogoditi. Iako sam se u ovom radu maksimalno koristi dostupnom dokumentacijom, vjerujem da postoji još trenutno nedostupnog materijala o Ritigovu političkom i crkvenom djelovanju koji bi mogao još cjelovitije upotpuniti sliku o Ritigu političaru.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA