Naslov
Neki momenti u odnosima katoličke crkve i jugoslavenske vlasti od 1953. do 1966. godine
(Some moments in relations between Chatolic church and Yugoslav government from 1953 until 1966)

Autori
Akmadža, Miroslav

Izvornik
Historijski zbornik (0351-2193) LV (2002); 137-166

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Katolička crkva; Jugoslavija; Vatikan; Stepinac
(Chatolic church; Yugoslavia; Vatican; Stepinac)

Sažetak
Nakon prekida diplomatskih odnosa s Vatikanom u prosincu 1952. godine, jugoslavenska vlada izišla je u javnost sa stavom da ona nije u sukobu s Katoličkom crkvom u Jugoslaviji, nego sa Vatikanom, te je pokušala pregovarati s biskupima ignorirajući Vatikan. Međutim Vatikan je odmah dao do znanja biskupima da nemaju ovlasti pregovaranja s vladom. Iako je jugoslavenska vlada nastojala smiriti odnose s Katoličkom crkvom, uvidjevši da represivna politika prema Crkvi ne donosi za vladu pozitivne rezultate, ipak je i dalje djelovala na razbijanju crkvenog jedinstva koristeći se staleškim svećeničkim udruženjima, te na materijalnom slabljenju Crkve nacionalizacijom crkvenih zgrada i građevinskog zemljišta. iako je u međuvremenu donesen i Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je garantirao vjerska prava, u praksi se za samu Crkvu nije ništa bitno promijenilo. Kada je 1960. godine umro kardinal Stepinac, kojeg je jugoslavenski režim smatrao glavnom preprekom za sređivanje odnosa s Katoličkom crkvom, vlada je najavila da će raditi na sređivanju odnosa s Katoličkom crkvom. Stepinčevog nasljednika nadbiskupa Šepera nastojala je prikazati kao osobu drugačijih stavova od kardinala Stepinca, spremnog na suradnju s vlastima. Međutim nadbiskup Šeper iako je bio spreman na razgovore s predstavnicima vlade u cilju rješavanja pojedinih pitanja, ni jednom prigodom nije odstupao od stajališta kardinala Stepinca, Biskupske konferencije i Svete Stolice po pitanju sveukupnih crkveno-državnih odnosa. Želji jugoslavenske vlade da normalizira odnose s Katoličkom crkvom pogodovale su i promjene u politici same Crkve, očitovane u najavama i odlukama II. vatikanskog koncila koji se održavao od 1962. do 1965. godine. II. vatikanski koncil najavio je otvaranje Katoličke crkve dijalogu sa ateistima i ateističkim društvima, te tako olakšao pregovore između jugoslavenske vlade i Svete Stolice. Iako su ti pregovori bili teški i dugotrajni, jer ni jugoslavenska vlada ni Katolička crkva, a posebice biskupi u Jugoslaviji, nisu bili skloni odstupanju od svojih osnovnih načela, Sveta Stolica je - iako nadbiskup Šeper i biskupi nisu tome bili skloni – odlučila potpisati protokol o normalizaciji odnosa s Jugoslavijom 1966. godine. Sveta Stolica se na to odlučila smatrajući da bi odustajanje od potpisivanja protokola dovelo Katoličku crkvu u Jugoslaviji u još teži položaj, a istovremeno je smatrala da je time otvorila mogućnost eventualnog lakšeg otvaranja dijaloga s ostalim komunističkim režimima na istoku Europe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Povijest

POVEZANOST RADA