Naslov
Tko je čovjek? Neki odgovori suvremene kulture
(Who is Man? Some Answers of Contemporary Culture)

Autori
Karlić, Ivan

Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 23 (2003), 3; 703-715

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, kongresno priopcenje, znanstveni

Ključne riječi
čovjek; suvremena kultura; sekularizacija; tehnologija; ekologija; korijeni; novo stvorenje
(man; contemporary culture; secularization; technology; ecology; roots; new creation)

Sažetak
Autor u svom članku ne pretendira poimence nabrajati filozofske ili teološke antropologije koje pružaju vlastite odgovore na pitanje o čovjeku, nego nastoji prikazati fenomenologiju čovjeka na prijelazu iz drugoga u treće tisućljeće. Na taj način otkriva neke karakteristike koje danas utemeljuju antropološku platformu. Najprije se govori o sekularizaciji kao o življenoj negaciji transcendentnosti: ne samo religijske transcendentnosti nego i one etičke, transcendentnosti ideala i vrednota. Sekularizirani čovjek je onaj koji širi na sva područja egzistencije tehnološki princip i kao takav ne priznaje druge vrednote osim onih koje vode prema koristi i dobiti, odnosno prema društvenim konvencijama. On pristaje uz takve vrednote i to ne zbog svoje savjesti nego jer mu tako odgovara i jer mu se to isplati. Jedina “ apsolutna” vrednota sekulariziranog čovjeka je sloboda, shvaćena kao pravo da raspolaže samim sobom kako hoće, da planira vlastiti život bez ikakvih vanjskih utjecaja, naravno osim onih koji vode do “ zgodne prigode” za dobit. Drugi dio, antitetski prvom, posvećen je temi povratka korijenima: prirodi, tradicionalnim kulturama, religiji. Ono što povezuje ove “ povratke” je traženje terena na koji “ zasaditi” korijene i pronaći unutrašnju sigurnost, životni smjer i identitet, nasuprot nesigurnosti i riziku koji su obilježavaju sekulariziranu slobodu. Antropološki gledano, čini se najvažnijom, a i najbližom čovjekovoj stvarnosti, isprepletenost prvih dvaju načina egzistencije, o čemu se govori u trećem dijelu. Radi se o kontradiktornoj i nesigurnoj sintezi nekakve slobode koja ne prihvaća obveze i ograničenja, s jedne strane, te potrebe za sigurnošću koja traži čvrsto uporište, s druge strane. Kao posljedica toga rađa se potreba (posebice kod mladih) da se neprestano eksperimentira, što dovodi do slaboga i promjenjivog identiteta. Članak završava razmišljanjem o odnosu Boga i čovjeka, posebice u svjetlu “ novoga čovjeka” - Isusa iz Nazareta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija

Napomena
Tekst je prilagođena verzija izlaganja sa simpozija Hrvatskoga filozofskog društva, "Filozofija čovjeka", održanog 29.-30. studenog 2002. u Zagrebu.

POVEZANOST RADA