ࡱ>  modefghijkl7 ^bjbjUU !7|7|ʯRl RpRpRp8pVr\Ihsv 4(\\\oRM 4_6_6_6_6_6_6_$j /lrZ_koZ_2\\h222\\4_24_22k8h\ _\s `r]Rp!b2^<_4h0Ih^<l2l_2SVEU ILI`TE U ZAGREBU KATOLI KI BOGOSLOVNI FAKULTET }eljka Biaan OBRISI KR`ANSKE ANTROPOLOGIJE U MISLI VJEKOSLAVA BAJSIA Magistarski rad Mentor: izv. prof. dr. sci. Tomislav Zdenko Tenaek Zagreb, 2004. UVOD Ovaj magistarski rad ~eli istra~iti, kako je i u samom naslovu jasno istaknuto, obrise kraanske antropologije u misli Vjekoslava Bajsia. Njegova je misao osebujna i nadasve pa~nje vrijedna, a karakterizira je Bajsiev poseban interes za ovjeka. Zapravo, mo~e se rei da je odabir teme rada diktirala sama Bajsieva misao. Ve pri prvom susretu s njom, itatelju ostaje dojam da ona u sebi krije neato novo, neuobi ajeno, druga ije te naprosto izaziva na anga~man i ljudski i vjerni ki i znanstveni. U okviru teme nastojat emo najprije istaknuti neke temeljne odrednice Bajsieve misli, otkriti i istaknuti njezin dinamizam i instrumentarij, njezina obilje~ja i metode. Time namjeravamo postii kasnije lakae i bolje razumijevanje same Bajsieve misli o ovjeku. Cilj samoga rada je, zapravo, sabrati glavninu njegova razmialjanja o ovjeku razasuta na preko 2000 stranica koje je ostavio za sobom, te izlo~iti obrise kraanske antropologije kako se ona nazire u Bajsievoj misli. Vjekoslav Bajsi je naa suvremenik i njegova je misao nesumnjivo i samim time aktualna. No, on je istovremeno i jedan od najsna~nijih likova moderne Hrvatske teoloake povijesti. Kao filozof i teolog, on je spontano bio uronjeniji u promialjanje ~ivota u svijetu, pa su njegova promialjanja uglavnom usmjerena i adresirana na kraane laike i njihove probleme u odnosima sa svijetom u kojem ~ive, sa svjetovnim druatvom i sa crkvenom zajednicom. Stoga su Bajsieva promialjanja na poseban na in vrijedna za kraane laike. Ipak, ona su istovremeno adresirana i na crkvene slu~benike, jer kriju u sebi i ne malu prakti nu pomo u pastoralnom radu i samom navijeatanju evanelja, kako sveenicima i redovnicima tako i laicima. Otkrivajui dogmatske temelje Bajsieve misli, mo~e se dobiti dragocjena potka i inspiracija za daljnja korisna i prakti na razmialjanja na ostalim teoloakim podru jima kao ato je ekleziologija i pastoralna teologija. Naime, tako razabrana i prezentirana Bajsieva misao mogla bi potaknuti neke teologe na daljnja istra~ivanja njegove misli i u drugim aspektima. Bajsi u svojem teoloakom promialjanju koristi, ato je razumljivo, filozofiju, ali on koristi i fiziku i biologiju i paleontologiju i psihologiju i etologiju i sociologiju. Sve s ciljem da na ato potpuniji i razumljiviji na in progovori danaanjem ovjeku u svjetlu vjere o njemu samome, o problemima koji ga mu e i o tomu kako se s njima  uhvatiti u koatac , jer danaanjem je ovjeku, naime, daleko razumljiviji jezik tih znanosti od teoloakoga. Potrebno je istaknuti da za sada nije bilo ozbiljnijih istra~ivanja Bajsieve misli na dogmatskom podru ju. Postoje jedino istra~ivanja na filozofskom podru ju. S. Kuaar, kao najupuenija osoba u ostavatinu V. Bajsia, na ~alost, viae se ne bavi toliko intenzivno njegovom mialju kao nekad. On bi mogao dati mo~da najvrjednije doprinose istra~ivanju Bajsieve misli, i s filozofskog i s dogmatskog aspekta. Naime, Kuaar, osim ato je priredio sva etiri sveska Bajsievih radova, posjeduje zavidni nivo stru nosti na oba podru ja, predavao je kolegije s obje katedre, a prou avajui Bajsievu misao i svojevremeno preuzimajui njegov kolegij  Grani na pitanja religije i znanosti , stekao je i solidan uvid u prirodne znanosti. U radu na Bajsievim tekstovima koristit emo se metodom analize njegovih tekstova i sintezom pri tom opa~enih interesantnijih antropoloakih i inih Bajsievih misli s obzirom na temu koju obraujemo. Nastojat emo imati u vidu sve objavljene Bajsieve tekstove, no potom emo se metodom eliminacije, pri razabiranju obrisa kraanske antropologije u njegovoj misli, ograni iti na pod tim vidom interesantnije tekstove i dijelove tekstova. Nastojali smo da koncept rada takoer izraste iz same Bajsieve misli. Stoga smo odabrali, nakon iznoaenja odrednica njegove misli, progovoriti najprije o konkretnom pojedincu i o njegovoj socijalnoj dimenziji na naravnom nivou. Potom e biti rije i o problemima koji pojedinca pogaaju i na osobnoj i na druatvnoj razini. Nakon toga emo se osvrnuti na nadnaravnu razinu tih problema i obraenje koje nas upuuje na tra~enje obrisa Kristova lika. On je, naime, preduvjet razumijevanja ovjekove nadnaravne dimenziije, tj. obrisa lika kraanskog ovjeka i kraanske zajednice koje ~elimo iznijeti, kako u povijesnoj tako i u eshatoloakoj perspektivi. Klju ni pojmovi Bajsieve misli su: pojedinac, cjelovitost, stvarnost, istina, sloboda, grupa, sigurnost, uloge, animalni automatizmi, evanelje, zajedniatvo, povijesnost, rast, ograni enost, transcendencija, otvorenost, Bog, Isus Krist, obraenje, djelovanje, nova metoda, motivacija, temeljne te~nje, pluralizam, dijalog, komplementarnost, uzajamnost, novi ovjek, nova zajednica, budunost. 2. NEKE ODREDNICE BAJSIEVE MISLI Bajsieva misao do sada nije sustavno obraena. Stoga je potrebno u uvodnom poglavlju donijeti barem neke odrednice njegove misli, progovoriti o njezinom dinamizmu i instrumentariju, o njezinim obilje~jima i metodi. Nadamo se da e to doprinijeti kasnijem kvalitetnijem razabiranju i razumijevanju obrisa kraanske antropologije koje emo u njoj nastojati pronai. 2.1 Dinamizam Bajsieve misli Bajsieva misao je nesumnjivo dinami ka a ne stati ka. To se toliko lako i jasno mo~e uo iti u gotovo svim njegovim tekstovima da to svojstvo njegove misli mo~da i nije potrebno posebno dokazivati. Mo~e se vidjeti da i sam Bajsi to uzima kao neato prirodno za vrijeme u kojemu ~ivi i piae kada isti e da  ovje anstvo danas prelazi sa stati kog shvaanja poretka stvarnosti u dinami ko i evolutivno . Ipak, dobro je jasnije istaknuti neka polaziata i kretanja njegove misli ne bi li nam se kroz njih ukazala ato jasnija i cjelovitija. A upravo cjelovitost je, kako emo kasnije vidjeti, svojstvo do kojega je Bajsiu jako stalo. Temeljno polaziate Bajsieve misli S. Kuaar je mialjenja da su sva Bajsieva razmialjanja  napose ona sakupljena u tri knji~ice "Strah za granicu", "Ekologija slobode" i "Obrnuto vrijeme"  voena skrivenim aksiomom utjelovljenja Sina Bo~jega u Isusu iz Nazareta. To potkrepljuje sljedeim Bajsievim rije ima: Ako stoji Pavlova rije : 'Isus Krist jest Gospodin!', onda je sve druk ije, onda treba poi od toga kao od aksioma, promialjati odatle naau ljudsku zbilju i nadasve djelovati s tim u skladu! Sva Bajsieva razmialjanja o ljudima, o naaim radostima i problemima, udesu i nadi uvijek su u nekom manje ili viae izri itom odnosu i povezanosti s injenicom utjelovljenja Bo~anskog Logosa u Isusu Kristu. Bajsi nije o tome teologizirao, on je odatle polazio i prema tome upuivao one koji su ga htjeli sluaati.  Sam Bajsi, pak s druge strane, isti e da polazi od stvarnosti, a ne  od toga ato ka~e teologija . `toviae, on smatra da Crkva premalo polazi od same stvarnosti i iskreno se raduje kada se to ponekad ipak dogodi. Tu je va~no istaknuti da je za Bajsia ta polaziana stvarnost primarno konkretni ovjek pojedinac sa svojim cjelokupnim bogatim nutarnjim ~ivotom (svojim temeljnim te~njama i potrebama, svojim uvjerenjima i nadama, svojim prokletstvima i problemima & ) i konkretnim ljudskim (obitelj, Crkva i druatvo) i prirodnim (~ivim i ne~ivim) okru~enjem. No, interesantno je da je ovo stavljanje ovjeka kao polaznu to ku za Bajsia svojevrsni metodoloaki manevar. Stoga e o tome viae biti re eno kada bude rije  o metodi njegove misli. U Bajsievim tekstovima se mogu nai dijelovi iz kojih su vidljiva oba polaziata, na prvi pogled razli ita, ali ipak dio iste, samo viaedimenzionalne stvarnosti. To je mo~da najbolje vidljivo iz dijela jedne Bajsieve kolumne u kojem tumai zaato Isus nije niata zapisao sljedeim rije ima:  Mislim (& ) da je to njegovo propovijedanje bilo neato posebno, neke takve naravi da mu se nikako nije inilo potrebnim da ga zapisuje. Dr~im da nam nema drugoga izlaza nego pomialjati da je htio pisati izravno u ljude. Ne u njihovo sjeanje  tu su slova ja a  nego u njihova djela, tako da drugi mogu itati iz cijela njihova bia, i opet itati djelom, i opet neki drugi od njih, da to bude jedna ~iva knjiga ljudskih ~ivota i djel sve do danas. Ako je to htio, onda doista nije bilo potrebno pisati na papir.  Iz ovih bi se rije i moglo atoata izvui, no, nama je najva~nije uo iti kako Bajsi  aksiom utjelovljenja primjenjuje na konkretne ljude. Isus je ~iva Rije  Bo~ja, Bog nam je progovorio u Sinu, u ~ivom konkretnom pojedincu. Ta se Rije  ~eli utjeloviti u svakog ovjeka. Dakle, ne viae  rije  pismom ustaljena , nego  Rije  tijelom o~ivljena, djelom pro itana i prepoznatljiva . Tako bismo na kraju mogli rei da je Bajsievo temeljno polaziate dvojako, zapravo komplementarno. Ono je nesumnjivo Utjelovljeni Logos, Isus Krist, ali je istovremeno i konkretni ovjek pojedinac. Zapravo mo~e se rei da Bajsi polazi od Utjelovljene Rije i Bo~je, Isusa Krista koji je u Bo~jem planu spasenja neraskidivo povezan i prisutan u svakom konkretnom ovjeku pojedincu. Kretanje i ciljevi Bajsieve misli Bajsiev prakti ni antropoloaki pogled i analize kreu odozdol, iz prirode, da bi postepeno zavraili u transcendenciji. Bajsi se pritom nerijetko koristi rezultatima i uvidima iz prirodnih i druatvenih znanosti. On, naime, isti e da  milost ne ruai narav nego je pretpostavlja, i to sa svim njezinim nedostacima. Crkva je zato uz objavu koristila tamo od starine i svaku naravnu spoznaju o ovjeku ~elei tako unijeti viae svjetla u cjelokupnu sliku ovjeka i njegova djelovanja.  I Bajsi upravo to ini. Koristei se suvremenim naravnim spoznajama o ovjeku izra~enim u raznovrsnim znanostima, Bajsi, ato pod utjecajem psihologije ato filozofije, otkriva prikladnost fenomenologijske metode koja obilje~ava njegovu misao skreui mu pa~nju na aspekt ljudskog ponaaanja. Kada prou ava prirodno ponaaanje, Bajsi polazi od jedne vrlo interesantne temeljne pretpostavke da  za duhovnu sferu moraju vrijediti ista pravila ponaaanja kao i za materijalnu, jer bi ina e podru je svijesti imalo tek slu ajnu vrijednost za materijalnu zbilju: sama bi misao prema konkretnom ~ivotu bila suviana.  Tako Bajsi uo ava dvije temeljne strukture ponaaanja u prirodi: skrb oko  gnijezda i pre~ivljavanje u  praaumi , i preko njih dolazi do dvije temeljne duhovne strukture ponaaanja:  idejno jedinstvo , koje je izgradnja gnijezda, i  dijalog kao tipi no praaumsko ponaaanje. Iz toga on dalje izvodi slike dosadaanje i danaanje dinamike ponaaanja ovje anstva ocrtavajui mu konture povijesnog razvoja, kako u svijetu tako i u Crkvi. Naime, i u Crkvi ono nosi svoju naravnu dimenziju. No o tome e biti neato viae rije i u sljedeim poglavljima. Ovdje treba istaknuti i to da je Bajsieva misao u biti ipak teoloaka, jer je inspirirana, utemeljena i uglavljena u vjeri Katoli ke crkve. Ta vjera je poput ozra ja u kojem se dogaa sve njegovo promialjanje. No, Bajsievu modernu teoloaku misao valja razlikovati od skolasti ke koja, kako on sam isti e, ide za esencijom stvari. Rije  je o dva temeljno razli ita prilaza. Bajsievu misao je sna~no obilje~ilo njegovo bavljenje modernom znanoau koja, prema njegovim rije ima,  ne promatra svijet kao skup esencija, nego kao jedinstveni proces, i njezina apstrakta nisu apstrakta predmeta, nego dogaanja. Zato mo~e kompetentno neato rei i o buduem dogaanju.  Moderna znanost promatra gibanje, dinami ka je kao i Bajsieva misao, dok je taj prilaz skolasti ki formiranoj misli o ito nepoznat, jer na prirodu gleda stati ki kao Toma (ili Aristotel). Stoga, o ito je da Bajsieva misao svoj dinamizam dijelom duguje upravo njegovom bavljenju modernom znanoau, pogotovo teorijom evolucije. Ia itavajui njegove spise mo~e se uo iti kako Bajsi naprosto stalno ima na umu, isticao li on to ili ne, da je cjelokupna stvarnost - za koju je zainteresiran u svim njezinim dimenzijama - u neprestanom rastu i sazrijevanju, pa tako i ljudsko druatvo i povijest i svaki pojedini ovjek i svako pojedino stvorenje. On motri svo to bujanje ~ivota oko sebe, raduje se ato sve raste i usput pokuaava shvatiti kako i kamo raste, nastoji sagledati uzroke i poljedice, te pomoi svim svojim talentima, iskustvima i saznanjima da sve to raste autenti nije, bolje, radosnije, slobodnije i zdravije.  2.2 Instrumentarij Bajsieve misli Bavei se znanostima, Bajsi je jasno i duboko uviao do koje mjere one pro~imaju i oblikuju svijet u kojem ~ivimo, stvaraju novu sliku svijeta i transformiraju samog svojeg tvorca  ovjeka. Stoga je nastojao ato bolje upoznati prirodne i druatvene znanosti ne bi li otkrio sve dobro u njima i ispravan na in komunikacije s njima. Dr~ao je to najboljim na inom da, s jedne strane, teologiji omogui ulazak u jedan produktivni dijalog sa svijetom znanosti, a, s druge strane, da suvremenim kraanima otvori mogunost sinteze jednog prirodoznanstvenog i kraanskog svjetonazora, bez ~rtve razuma i bez ~rtve vjere. S teoloake strane gledano, smatrao je da su sva psiholoaka, socioloaka i ina razmatranja vrlo korisna, mo~da i nu~na nadopuna kada se ~eli dohvatiti naravna dimenzija ovjeka pod miloau. Tu naravnu dimenziju je, naime, neophodno dohvatiti, ako se ~eli cjelovito pristupiti ovjeku kao ato je Bajsi smatrao da mu se mora pristupati. 2.2.1 Prirodne znanosti Bajsi se bavio prirodnim znanostima, ~elei stei bolji uvid u njihove rezultate i upoznati njihove metode, njihove mogunosti i granice. Bavio se je matematikom, problemima teoretske i eksperimentalne fizike, biologije i paleontologije. Iako  Bajsi smatra da teologija i prirodne znanosti imaju razli itu metodu, govor i ciljeve , iaao je za tim da, na osnovi produbljene informiranosti o prirodnim znanostima, upozna na in razmialjanja i argumentiranja znanstvenika u tim znanostima te da kao filozof shvati prirodne znanosti iz samog njihovog nastajanja u novome vijeku i promisli njihovu filozofijsku relevantnost. Smatrao je da se prirodne znanosti trebaju uva~avati u svojim specifi nostima, jer se jedino tako mo~e omoguiti dijalog teologije i prirodnih znanosti. Na to je o ito bio upuen i potaknut i kao profesor kozmologije, trajno zainteresiran za otkrivanje raznih svjetonazora tijekom povijesti razli itih kultura i civilizacija, pa tako i za prirodoznanstveni svjetonazor suvremenog ovjeka. No, mo~e se pretpostaviti i da se Bajsi toliko bavio prirodnim znanostima poglavito zato ato je bio potaknut koncilskim smjernicama. On, naime, isti e kako  Koncil tra~i da se u pastoralnoj praksi ne primjenjuju samo teoloaki principi, nego da se upotrijebe plodovi profanih znanosti (& ) tako da vjernici dou do iaeg i zrelijeg vjerskog ~ivota.  Tu se kao primarni razlog navode vjernici, a oni su ina e, kao konkretni pojedinci, Bajsiev temeljni motiv djelovanja. 2.2.2 Filozofija Bajsieva misao nesumnjivo po mnogo emu nosi filozofsko obilje~je i to ne samo stoga ato je legitimno bio stru an na tom podru ju kao i na teoloakom, nego ato se u svojim tekstovima bavi problemima na filozofski na in. On motri stvarnost i tra~i prave izraze za nju, trudi se oko jasnoe i razgovjetnosti pojmova, nastoji  spasiti fenomene , ato je oduvijek sredianji interes pravog filozofiranja. Nastoji shvatiti prirodne i druatvene znanosti prvo kao filozof. Neumorno promialja najprije filozofijsku stranu problema da bi na taj na in izgradio most za teologiju. Vidjet emo kasnije da npr. iz klasi ne ontologije uzima formu za neka svoja teoloaka promialjanja. Ipak, Bajsi samu filozofiju shvaa na svoj na in. Polazi, doduae, od jasno uo ljive injenice da postoje mnoge filozofije, ali zaklju uje da je to jednostavno stoga ato postoje mnogi ljudi koji svoje najosobnije probleme ~ele rijeaiti na najopenitiji i najracionalniji na in, tako da ih pomou filozofije u ine  opeljudskim problemima , odnosno problemima velikog broja ljudi. I predla~e da bi bilo  bolje i pametnije priznati kao opu injenicu pojedina nost problema te pokuaati rjeaavati probleme kao probleme pojedina nog ovjeka, a ne kao openite probleme.  Isti e da filozofija  takvim svojim pristupam zapravo prikriva pojedina ne probleme ljudi i stvara plodno tlo za razne ideologije. I tu je dobro vidljiva njegova vjernost konkretnom pojednicu kao polazianoj to ci svih znanosti, pa i filozofije. 2.2.3 Sociologija Bajsievoj misli nije stran socioloaki instrumentarij, atoviae, Bajsi sociologiju smatra tako va~nom da ak izjavljuje kako bi  jedna sociologija Kristova djelovanja na zemlji bila od izvanredne va~nosti za crkveno djelovanje , a odmah potom isti e i svoje mialjenje da su  socioloake studije danaanjeg druatva od ogromne vrijednosti za jednu svjesniju i usmjereniju evangelizaciju i posredno za razumijevanje samog evanelja . Va~nost sociologije kao instrumentarija u Bajsievim o ima le~i u tome ato  pru~a mnoatvo zanimljivih uvida u zakonitosti ponaaanja ljudskih skupina , a i II. vatikanski koncil je, kao i psihologiju, preporu a u nastojanjima oko kraanske zajednice. Iako se Bajsi u svojim izlaganjima, iz odreenih razloga, vrlo rijetko slu~i statisti kim podacima, mo~e se naslutiti da je upoznat sa socioloakim istra~ivanjima i da se koristi njezinim dostignuima. No, on ljudima nastoji posvijestiti i svojevrsne granice primjene sociologije na teoloakom podru ju te postavlja pitanja:  Mo~emo li sav ljudski ~ivot svesti na druatvenu razinu i razumjeti ga odatle? Je li sve ato se dogaa s nama na ovom svijetu isklju ivo igra i borba grupa, za prevlast, za va~enje? i nastavlja:  Ne mislim da jest, usprkos svemu. I to je tako ne samo zato ato bi evanelje bilo neato ato ~ivi u posvemaanjoj skrovitosti, te ve stoga ne bi moglo doi pod udar druatvene javnosti. Ima tu, u vjeri, neato veoma osobno i duboko ato ne ~ivi od druatvenosti, ali je pravi razlog zaato nije dosta sociologija, ato evanelje neprestano dovodi u pitanje te naae uobi ajene na ine druatvenog i nedruatvenog ponaaanja. Naruaava, dakle, neato ato sociologija pretpostavlja.  Mo~e se zaklju iti da Bajsi koristi sociologiju za otkrivanje i razumijevanje ljudske druatvene naravi. U kona nici, on je zapravo ljudima ~eli rasvijetliti i potom im otkriti mogunost i potrebu njene evaneoske preobrazbe. 2.2.4 Psihologija i etologija Bajsi se takoer slu~i rezultatima psiholoakih i etoloakih istra~ivanja. To je razumljivo, jer je ljudsko ponaaanje jedan od klju nih faktora u Bajsievom promialjanju ovjeka. Gotovo bi se moglo rei da on ovjeka promialja s aspekta njegova djelovanja koje se o ituje njegovim ponaaanjem. Ove pak znanosti mu, uz sociologiju, pru~aju dodatni uvid u naravnu dimenziju tog ponaaanja i njezine zakonitosti. O samoj solidnosti njegova poznavanja psihologije najbolje pak svjedo i injenica da je niz godina predavao empirijsku psihologiju na KBF-u, a 1993. objavio i skriptu pod naslovom  Pregled empirijske psihologije . No, izgleda da mu je etologija ipak najviae pomogla oko uo avanja kompleksnosti ljudskog ponaaanja i njegovog jasnog razlikovanja na razini naravi i nadnaravi. ini se ak da tu negdje le~i i njegov originalni doprinos u razumijevanju ovjeka u svjetlu vjere kroz dimenziju njegova djelovanja. 2.2.5 Teoloaki govor Svom  svjetovnom instrumentariju sam Bajsi daje teoloaki legitimitet kada otkriva vlastita temeljna teoloaka uvjerenja iz kojih ga koristi. On, naime, tvrdi da  djelovanje Duha nikako ne poniatava istinsku uzro nost ovjeka i njegovu odgovornost za evangelizaciju i isti e da stoga  ni socioloaki govor, ni psiholoaki, kad je rije  o evangelizaciji, ne stoje u suprotnosti s teoloakim govorom, nego ga konkretiziraju.  A upravo do konkretizacije teoloakog govora je Bajsiu bilo veoma stalo, jer je sav njegov teoloaki rad u svojim temeljima ipak bio samo njegovo slu~enje u intelektualnom apostolatu Crkve, zapravo intelektualna evangelizacija. O ito tu le~i razlog Bajsievog u estalog koriatenja socioloakog i psiholoakog govora. Kada Bajsi isti e neko uporiate svojoj misli, tada je to uglavnom Sveto pismo i II. vatikanski koncil. Izgleda da su oni izvor i mjerilo njegove teoloake misli. Ipak, ini se vjerojatnije da svoje, mo~da temeljne, inspiracije nalazi u dogmama Katoli ke crkve. To su posebno: dogma o Isusu Kristu  pravom Bogu i pravom ovjeku koji je umro za sve, i dogma o ovjeku da Bog stvara duau svakog pojedinca ponaosob. Bajsi se, naime, esto na njih poziva kada ~eli uglaviti svoju misao u vjeru u dogaaj Isusa Krista ili otkriti temeljna polaziata svojih stavova. Moglo bi se rei da su one posljednji opipljivi razlozi Bajsievih uvjerenja iz kojih ni e njegova filozofsko-teoloaka djelatnost. No, ipak je potrebno istaknuti da je njegova misao zapravo utemeljena i uglavljena u samom Isusu Kristu, a svi crkveni dokumenti su samo autenti ni instrumentarij kojim on dosi~e onu stvarnost na kojoj uistinu ~eli temeljiti i uglaviti svoju misao: Krista i njegovu autenti nu misao. 2.3 Obilje~ja Bajsieve misli Treba istaknuti da Bajsia karakterizira upravo velika raznolikost interesa i tema kojima se bavio u ~ivotu, od fizike i astronomije, preko biologije, etologije, psihologije, sociologije, ekologije do filozofije i teologije, pa ak i u slobodno vrijeme bavljenja popravcima raznih radio aparata i mehani kih naprava, bavljenja osobnim ra unalima, uzgajanjem cvijea, promatranjem ma aka i ptica, sve do dru~enja sa psom. Sve to govori u prilog rijetko viene airine interesa, a time i izvanredne airine Bajsieva uma. Ipak, od svega toga emo istaknuti samo neka, za ovaj rad va~nija obilje~ja njegove pisane misli. 2.3.1 Sveto Pismo u Bajsievoj misli Bajsievu misao nesumnjivo obilje~ava ljubav prema Svetom pismu. Ozbiljnost kojom ga je uzimao i promialjao najbolje svjedo i njegov egzegetski lanak Pilat, Isus i Baraba zavidne znanstvene kvalitete. On takoer svjedo i i o pronicljivosti i dosljednosti Bajsieva razmialjanja. No treba istaknuti da se Bajsi, bez obzira o kojoj temi piae, stalno navraa na Sveto pismo, bilo da s njime ~eli neato dodatno i kona no osvijetliti bilo da iznese i s itateljem podijeli svoja razmialjanja o njegovim sadr~ajima i porukama. Tekstovi su mu isprepleteni evaneoskim epizodama i njegovim originalnim tuma enjima koja uvijek ostaju u pravoj vjeri, ali na jedan svje~ i nov na in otkrivaju ljudima da upravo te epizode doti u konkretne ljudske potrebe kao uistinu prava i dobra vijest, kao dugo o ekivani odgovor usred konkretnih ~ivotnih nevolja, bilo pojedinca bilo druatva. Bajsi je tako, gotovo usputno, protuma io skoro sve epizode iz Evanelja, a i one koje nije protuma io lako su razumljive u tom istom duhu. 2.3.2 Povijesnost Jedna od dominantnih karakteristika Bajsieve misli je, nesumnjivo, svijest o potrebi promialjanja ljudi i pojava u povijesnom kontekstu, ma kime god i ime god se bavio. Bajsi suvereno poznaje povijest filozofije i teologije. Koliko je bio upuen u Crkvenu povijest govori pak podatak da je prevodio sveske Jedinove Velike povijesti Crkve, a i sam se potkraj ~ivota upustio u pisanje fragmenata o kri~arskim vojnama. On je svakog mislioca " itao" povijesno, u njegovom vremenu i prostoru, te pokazivao ato se od njega mo~e nau iti u smislu metodi kog pristupa problemima i u smislu metode rjeaavanja problema. To je jasno vidljivo kada se bavi npr. sv. Tomom Akvinskim ili sv. Augustinom ili pak suvremenicima kao npr. Keraevanom i Novakoviem. Stoga bi mu se misao mogla okarakterizirati kao povijesno-kriti ka. Bajsieva omiljena tematika je, po mialjenju S. Kuaara, ljudske skupine i odnos prema Evanelju. Kroz te teme on promialja vlastito vrijeme i povijesni trenutak, tj., moglo bi se ak rei, kako sugerira i S. Kuaar, da tako stvara fragmente za malu  filozofiju povijesti . Interes za povijesno kod Bajsia treba, izmeu ostaloga, tra~iti i u njegovom uvjerenju da je Bog Bog povijesti, da povijest pokazuje kako duhovno i materijalno sa injavaju mnogo ja u cjelinu nego ato se o tome misli. 2.3.3 Nastojanje oko cjelovitosti i uo avanja stvarnosti Bajsi nastoji oko cjelovitosti. Posebno mu je stalo do cjelovitosti ovjeka. Zna isticati da je ovjek cjelina i kao cjelina stoji pred Bogom te ak da ljudski ~ivot, pa i onaj duhovni, ne mo~e imati smisla ako se ne vodi kao cjelina. Upozorava na rastrganost danaanjeg ovjeka kojem ne polazi za rukom stei jedan cjelovit pogled na svijet i stvarnost te je stoga ozbiljno naruaena i njegova psihi ka cjelovitost. Brine ga da e stoga mo~da u budunosti ovjek biti podijeljen u sebi na viae psihi kih centara tj. izgubiti svoju psihi ku cjelovitost. Izgleda da se sada ta rastrganost ovjeka, bombardiranog prevelikom koli inom informacija i nemo da ih sve obradi i sintetizira u jedan realan pogled na svijet i sebe samoga, u ovjeku manifestira bijegom u iracionalno, u svijet maate i opojnih sredstava. Ali isti e da je  stvarnost ipak racionalna, koliko god se to ne ~eljelo vidjeti jer zahtijeva mentalni napor i donosi rizik da ovjek ostane sam . Spomenuta nemo sinteze cjelovite stvarnosti o ituje se u druatvu, i u svijetu i u Crkvi, u samoj injenici prihvaanja pluralizma, tzv. pluralisti ke stvarnosti. Uz to Bajsi isti e da se kao legitimni na in komunikacije u toj stvarnosti danas jedino pokazuje dijalog. 2.3.4 Afirmacija subjektivnosti i bogatstva pojedina nog nad opim Bajsi nastoji pomoi modernom ovjeku utopljenom u prirodoznanstvenom svjetonazoru. Taj ga je svjetonazor, primjeuje Bajsi, zatvorio u svojevrsnu  opsesiju o objektivnosti . Problem le~i u tome ato je za znanost objektivno samo ono openito, dok se sve ono ato je jedinstveno i neponovljivo, tj. subjektivno, zanemaruje i obezvreuje. Bajsi ohrabruje ovjeka da povjeruje u vrijednost subjektivnoga, pojedina noga. Nudi mu vrsto uporiate za tu vjeru: dogmu o Bo~jem stvaranju svake pojedine ljudske duae i dogmu o Isusu Kristu, pravom Bogu i pravom ovjeku  jednom, jedinstvenom, a naizgled obi nom ovjeku pojedincu  kojom je, uz onu o spasenju sviju i svakoga, pojedinac postao bo~anski vrijedan. Otvara pojedincu novo, pravo poimanje objektivnosti koja je zapravo prisutna u kategoriji stvarnosti. Tako za Bajsia biti objektivan zna i uzeti u obzir stvarnost onako kako nam se otvara i u svojoj pojedina nosti i u svojoj openitosti. Subjektivnost je bogatstvo konkretnog jedinstvenog i neponovljivog pojedina nog kako ono samo sebe zna. Tako Bajsi tvrdi da su prvi i najva~niji podaci  objektivnosti zapravo znati ato bi se htjelo ostvariti u nama i s nama. No, isti e uz to kako je  objektivnost toga zahtjeva nemogue druga ije dokazati nego da se ostvari. Zatim zaklju uje da jedina prava potvrda evanelja jest njegovo ostvarivanje te da je ono jedina mogua sinteza znanosti i evanelja. 2.3.5 Nastojanje oko jasnih pojmova Ve smo spomenuli da Bajsi rado  raa iaava pojmove. ini se da mu se to, kao i atoata drugo, svidjelo u njegovom susretu sa teolozima-filozofima iz razdoblja skolastike, posebno sv. Tomom. No, mo~da je tomu uzrok prvenstveno njegova fiolozofska formacija, ili je to mo~da ipak izravno potaknuto dokumentima II. vatikanskog koncila koji Bajsi esto isti e, pa i kada progovara o problematici teoloakog govora danas, ili pak u Koncilu samo nalazi potvrdu za svoj na in pisanja, teako je sa sigurnoau tvrditi. Najvjerojatnije ima svega toga po malo. Kako god bilo, sigurno je da Bajsi vrlo jasno uo ava potrebu raa iaavanja pojmova u danaanjem teoloakom govoru. Taj je govor, naime, zadr~ao na in izlaganja, slike i izraze koji su se ve odavno  udomaili meu teolozima i teoloaki obrazovanima, dok airi krug vjernika uronjenih u suvremeni svijet i ljudi iz svijeta taj govor ili ne razumije ili ga krivo poima. Stoga ne za uuje da, kada je god to zgodno, Bajsi prvo objaanjava pojmove iz naslova teme, potom je obrauje ili pak objaanjava klju ne pojmove tijekom izlaganja same teme, kako ve nadolaze u tekstu. 2.3.6 Nastojanje oko sinteze S. Kuaar je mialjenja da je V. Bajsi bio jedan od najoriginalnijih i najsamostalnijih mislilaca pokoncilskog vremena na podru ju Hrvatske. Dr~i da je on  svjetlo svoje vjere i svjetlo svojeg razuma (...) u svojem mialjenju kreativno i kriti ki povezivao te je, u tom smislu,  svakako  u itelj samostalnog mialjenja koji ne tra~i oponaaatelje nego isto tako samostalne i misaone nastavlja e koji umiju i hoe hodati granicama mialjenja, vjerovanja i znanja i tako otkrivati kako  granice povezuju i omoguuju jasnou, jer u e razlikovanju podru ja zbilje i metoda kojima zbilji valja misaono pristupati . Sam Bajsi isti e da  svaki pojedini filozof (ili uope: mislilac) nastoji oko sinteze. To slijedi ve iz same prirode misli. U tome nema razlike izmeu pojedinih razdoblja. On sintezu opisuje kao  spajanje, povezivanje, sjedinjavanje mnogoga u jedno . Ona je za njega  konstruktivan proces i u biti pozitivan, tj. afirmacija razli itog pod vidom jedinstvenosti. Ona je te~nja za jedinstvom, no ne negacijom suprotnoga, nego afirmacijom sli noga i srodnoga. Bajsi uo ava i njezinu presudnu kulturoloaku ulogu pri spaaavanju kulturne cjeline tvrdei da tek nova sinteza recipro no autonomnih podru ja mo~e spasiti kulturnu cjelinu, jer  svaka se nova misao kao ljudska realnost mo~e ovladati samo sintezom, a ne zabranom . Koliko je Bajsi cijenio sintezu i koliko mu je bilo do nje vidljivo je kada govorei o skolasti koj sintezi isti e  koliko je tu trebalo osjetljivosti, intelektualne poniznosti, poatovanja prema svemu pozitivno danom da to jedinstvo ne bude krnje, da ne proizae iz tako lakih negacija neshvaenog, pa da tako postane sljepoa i osiromaaenje?  No, mo~da vrhunac njegova iskaza o sintezi, a ujedno i jedan od klju eva razumijevanja Bajsievih nastojanja le~i upravo u ovoj njegovoj misli:  Taj je sveopi interes bitan element svake prave sinteze. Tu e se duh odrei i svoje originalnosti da bi afirmirao sve bogatstvo objektivno danoga. Zato i sinteza ne nastaje kao ista konstrukcija iz subjektivnih aksioma, nego je nastojanje oko aireg dioniatva na objektivno danom.  Sinteza je, ini se,  nit vodilja Bajsieve misli. Iz njegovog se opusa ak mo~e jasno nazrijeti pokuaaj sinteze teologije i nekih modernih prirodnih i druatvenih znanosti, ali i konture jednog, danas nesumnjivo potrebnog, jasnokraanskog svjetonazora, nastalog utjelovljenjem evaneoskog duha u tijelo ove suvremene znanstveno-tehni ke civilizacije. No, iako Bajsiu, izgleda, nije bilo do njegovog originalnog doprinosa nego do sinteze i to stoga ato je ona  nastojanje oko aireg dioniatva na objektvno danom , jedan takav intelektualni kapacitet kao on nije mogao a da ga barem nehotice ne posije. 2.3.7 Nastojanje oko zajedniatva Bajsievo vrednovanje sinteze dosljedno je njegovom preautnom, ali mo~da klju nom nastojanju oko uo avanja djelotvornog univerzalnog principa objedinjavanja ovje anstva u smislu  kako? . Mo~e se rei da ga nosi svijest o jedinstvu ovje anstva koju temelji na vjeri u zajedni kog  Oca na nebesima kojeg nam je objavio utjelovljeni Sin, Isus Krist, i zajedni kog Spasitelja Isusa Krista koji je umro za sve i zato su svi  naai . Iz toga pak proizlazi i svijest da se  u svakom ovjeku nalaze klice prema Bo~joj objavi, prema vjeri, prema crkvenom zajedniatvu, kraljevstvu Bo~jemu koje su ve Bo~ji spasiteljski dar te priklju uju ovjeka na svoj na in Kristu i Crkvi." Bajsi uo ava i prirodnu potrebu ovjeka za ujedinjavanjem, ali i njezinu ograni enost raznim ograni avajuim,  starim principima okupljanja. On vidi da se ljudi okupljaju tra~ei sigurnost i zaatitu u jedinstvenoj i stoga monoj grupi. Uviajui tako vrijednost i snagu ujedinjavanja, Bajsi kao da se upuata u potragu za  sasvim novim univerzalnim principom ujedinjavanja kojeg neprestano, gotovo usputno, nastoji otkriti pri obradi svojih najrazli itijih tema. ini se da Bajsi smatra da je  zajedni ko sredianje iskustvo uvjet mogunosti izgradnje zajedniatva (dijalogom) u pluralisti kom druatvu, zapravo: temelj udru~ivanja. A udru~ivanje mu je, po svemu sudei, uistinu jedna od najdragocjenijih vrednota i ciljeva ovje anstva. Zapravo, izgleda da je Bajsi ve otkrio taj princip u evanelju, no, dosljedno svojim principima, ne ~eli ljudima davati gotove odgovore, pa nikada ne dijeli  gotove recepte nego samo polaziata za daljnja razmialjanja o tome kako bi trebalo konkretno djelovati i izgraivati zajedniatvo. 2.3.8 Polemike i konstruktivni doprinosi Bajsi je vrstan i duhovit polemi ar, ato se dobro vidi iz niza njegovih polemi kih priloga. On je  kriti ki stigmatizirao jednostranosti u koje su tu i tamo zapadali kraanski mislioci i asketi. (& ) ti Bajsievi zahvati 'akarama' nisu baa svakome bili simpati ni, ali su svojom izazovnoau vazda bili ljekoviti (...) On nikad nije iaao za tim da samoga sebe, u osobnom smislu, promakne niti da bilo koga kraj sebe zatre. Ako je u odreenim zgodama znao povisiti ton, nije ustajao protiv ovjeka kao ovjeka. Kod njega je u svemu bilo o ito da mu je stalo do onoga ato suvremeni tuma i Biblije zovu 'Isusova stvar' (...) Zbog toga se nije upuatao u osobna razra unavanja niti je u bilo kome gledao osobnog neprijatelja. S druge strane, ako je tko zastupao nazore druk ije od Bajsievih, uvijek je u tome sveeniku-misliocu susretao dijaloakog partnera, a ne suparnika.  No, u osamdesetim godinama Bajsi napuata uvjerenje da se polemi kim reagiranjem mo~e atogod razjasniti ili ljude na neato potaknuti. Naime, ato je bio stariji, to je eae obi avao rei kako ne treba troaiti sile odgovarajui na napade nego ih treba usmjeriti na konstruktivne doprinose. Tog se uvida do konca ~ivota dosljedno dr~ao te je ostavio iza sebe mnoge konstruktivne doprinose, ato svjedo e i IV velika sveska njegovih tamatski sabranih zna ajnijih radova. 2.3.9 Bajsieve kolumne Posebnu va~nost u ia itavanju Bajsieve misli imaju njegove kolumne u kojima je izlagao svoju misao daleko spontanije i slobodnije, na jednostavan i pristupa an na in airem krugu itatelja. U njima je mogao  dati oduaka vlastitom izboru tema, iznositi svoja osobna iskustva neoptereen zadanim temama i znanstvenom formom koju je pri njihovom pisanju morao zadovoljiti. Tu je njegova misao sve viae i viae rasla, razvijala se i u svojoj estetskoj dimenziji. U kolumnama se mo~e jasno uo iti da je pod kraj svojega djelovanja sve viae bio razo aran u svoj na in navijeatanja evanelja. Tako 1992., dvije godine prije smrti, piae:  Kad se iskusilo kroz mnoge godine koliko je teako izai na kraj makar sa samim sobom, gdje bismo vremenom ipak morali posjedovati neku vjeatinu i stru nost, sve se manje usuujem misliti o nekoj koristi ato bi je moja iskustva i brige mogli imati za nekoga drugoga, kad bi se uope neato doista pisanjem moglo protuma iti.  Iako zvu i pesimisti ki otu~no, ipak to je sasvim u skladu s cjelokupnom Bajsievom mialju. Naime, cijeli svoj spisateljski vijek on pokuaava izmeu redaka svojih tekstova poru iti Crkvi da se o evanelju ne piae nego bi ga se trebalo ~ivjeti; da evanelje nije samo teorija nego prvenstveno praksa tj. jedinstvena metodologija jednog sasvim novog ljudskog djelovanja i su~ivota ljudi s ljudima i stvorenjima koja ih okru~uju, sa artificijelnom i prirodnom okolinom u kojoj ~ive i sa samim Bogom koji se u punini objavio u gospodinu Isusu Kristu; da se problemi ovjeka, kojih bi rjeaavanje trebalo biti centralni interes Crkve, ne rjeaavaju pisanjem nego konkretno zajedni kim  hvatanjem u koatac s tim problemima i djelotvornom pomoi tom konkretnom pojedincu i itavom ovje anstvu, koji su pak potrebni te pomoi kao znaka Bo~je opipljive prisutnosti i milosra. 2.4 Metoda Bajsieve misli Bajsi metodu smatra va~nom, zapravo presudnom. To je jasno vidljivo iz njegovih rije i kada isti e da su sve  temeljne novosti imale svoje korijenje u metodi, tj. na inu prilaza stvarima. Metodom se odreuje odnos subjekta i objekta, njihova dodirna ploha te prema tome ono ato se u tom asu i u toj konstelaciji naziva stvarnoau.  Nova metoda je zapravo novi prilaz pitanjima i stvarima. Svaka nova metoda otvara nove mogunosti pitanja, razumijevanja i stjecanja spoznaja. I, dakako, djelovanja. Stoga, Bajsi nije ~elio ljudima davati gotove odgovore, nego je nastojao ljude u iti misliti, odgovorno se i savjesno slu~iti vlastitim umom. Zapravo, ~elio je potaknuti ljude da otkriju novu dimenziju djelovanja upuujui ih na jednu uistinu novu metodu ljudskog djelovanja  evaneosku. Metodu kojom je ovjeku pru~ena mogunost bo~anskog djelovanja. 2.4.1 Fenomenoloaka metoda u airem smislu S. Kuaar isti e da se Bajsi koristi fenomenoloakom metodom u airem smislu. Smatra da je tome nesumnjivo pridonijelo njegovo prou avanje filozofije Edit Stein i, u sklopu toga, Huserlove fenomenoloake metode. Ova filozofijska metoda, za razliku od indukcije i dedukcije, opisuje injenice koje su povezane s nutarnjim ili vanjskim iskustvom. Sam Bajsi isti e da fenomenoloaka metoda zahtijeva pasivan stav prema predmetu, stoga se provodi  suzdr~avanje od sudova (predrasuda), te se istra~iva  neprestano usredoto uje na ato to nije opisivanje pojava (fenomena) svijesti, tj. onoga ato se svijesti  pokazuje   Shvaajui je u airem smislu, Bajsi vjerojatno uvia da mu ona odgovara i utoliko ato se samo ~eli samo osvijetliti a ne, kao prije nje, iskonstruirati ovjekova egzistencija. Presudno je izgleda bilo to ato je Bajsi uo io da jedino ova znanstvena metoda daje osobnom iskustvu, koje je od neprocjenjive va~nosti u vjeri, suvremeni znanstveni legitimitet. Sam Bajsi u njoj vidi svojevrsnu premosnicu jaza izmeu teologije i modernih znanosti. Opisujui fenomenoloaku metodu Bajsi isti e da ona pru~a jedan  trei na in govora o transcendenciji. Ina e se uvijek polazi deduktivno tj. od nekog stava ili da e se ustvrditi postojanje transcendancije ili da e se zanijekati postojanje transcendencije. Fenomenoloaka metoda, isti e Bajsi, omoguava  definitivni sud ostaviti za kraj, a u po etku se metodi ki suzdr~ati od takvih sudova i usredoto iti se na pomno opisivanje onoga ato se pokazuje na nekom predmetu i kako se pokazuje.  Odmah potom Bajsi i tuma i u emu vidi prednost uvoenja ove metode u filozofiju i teologiju kao znanost:  injenica je da je svaki pojedinac u svojoj spoznaji ograni en. Zato on ne ~ivi samo iz spoznaja, nego takoer iz osobnih uvjerenja i opredjeljenja. Znanost, pak, je opa spoznaja i kao takva pretendira na opi konsensus. On se nee uspostaviti ako u znanost (istra~ivanje) ve ulazimo s naaim osobnim opredjeljenjima  koliko god bila potrebna za naa konkretan ~ivot.  Isti e:  Fenomenologija pru~a mogunost da, stavljajui u zagradu naae osobne (ili grupne) stavove  ato ne zna i obezvrijediti ih ili zanijekati  nastojimo zahvatiti predmet u onoj znanstvenoj openitosti koja mo~e vrijediti i za svaki drugi subjekt.  Iz svega iznesenoga mo~e se zaklju iti da Bajsi fenomenoloakom metodom premoauje svojevrsni jaz izmeu teologije i modernih znanosti, uvajui i dimenziju znanstvenosti, u smislu njezine objektivnosti, i dimenziju ljudske osobe, u smislu njezine transcendentnosti za znanost. 2.4.2 ovjek kao transcendentalna to ka znanosti Bajsiu je va~no  samo osvijetliti, a ne iskonstruirati ovjekovu egzistenciju , jer bi htio ovjeka metodoloaki staviti zauvijek na polaznu to ku u svim znanstvenim istra~ivanjima i tako ga jednom zauvijek osigurati od njega samog. To najbolje obrazla~e sam Bajsi:  Danas je teako doprijeti do konkretnog ovjeka. (& ) Danas poznajemo ovjeka iz knjiga. ovjek bi trebao biti vrijedan zato ato je ovjek, a ne zato ato je istomialjenik, jer se tek tako mogu rjeaavati doista njegovi problemi, a ne problemi konstatacije neke teorije ili ideologije. No zato bi svaka spoznaja o ovjeku imala polaziti uvijek ponovno i samo od konkretnog subjekta sa svim njegovim suvremenim tekovinama i nazorima, a nikada od ovjeka koji je ve protuma en. ovjek ne mo~e definitivno biti samo predmet znanosti, jer je on onaj koji o sebi zna pa makar i krivo. Zato e i tu biti polazna to ka ovjek koji se krivo zna, a ne ono ato o sebi krivo zna. Stavivai tako metodoloaki ovjeka zauvijek na polaznu to ku, zauvijek na mjesto upita, dat e mu se sigurnost od zahvata nivelacije i redukcije, opasnosti koja prijeti, jer ovjek svoj odnos prema predmetima kao odnos gospodara, koristioca prirode, manipulatora i razaratelja proairuje i na ovjeka. U smislu bitka ovjek je uvijek metaznanstven, kao transcendentalna to ka znanosti transcendentan. To zna i da ne postoji neka teorija humanosti, da je takva teorija uvijek ideologija; postoji samo metodologija i praksa humanosti.  `to to zna i za Bajsievo poimanje ovjeka razmotrit emo u jednom od sljedeih poglavlja. Ovdje emo joa istaknuti da metodologija i praksa humanosti koju Bajsi ima pred o ima i dr~i je jedinom koja nosi budunost ovje anstva, jest transcendentna evaneoska poruka Isusa Krista. Stoga je velik dio svoga napora ulo~io upravo u njezino utjelovljavanje u ljudski svijet. 2.4.3 Utjelovljavanje evaneoske poruke Bajsi uo ava, i izgleda da je tu originalan, da  evangelizacija upravo ~eli reformirati ljudsko ponaaanje te da se  sama metoda evangelizacije ne mo~e razlu ivati od njezina sadr~aja, tj. sama metoda prilaza ovjeku i evangelizatorskog postupka ulazi u sam sadr~aj evangelizacije.  Sadr~aj evangelizacije je evaneoska poruka, a ona je bremenita sadr~ajima. Jedan od njezinih temeljnih sadr~aja je nesumnjivo utjelovljenje Sina Bo~jega:  I Rije  tijelom postade (& ) (Iv 1,14). Bajsi upozorava teologe:  ponekad mi se ini kao da su nam gotovo va~niji pojmovi i tuma enja,  dublji slojevi Kristove geste nego sama stvarnost tog dru~enja Sina Bo~jega s ljudima. (& ) Nemojmo tu prisutnost, to tijelo, pretvarati natrag opet samo u rije i.  Sam Isus jest utjelovljena Bo~ja poruka ovjeku, utjelovljeno evanelje. Bajsi u tome otkriva objavljenu novu metodu djelovanja. Moglo bi se rei da je utjelovljavanje evaneoske poruke klju  razumijevanja Bajsieve misli. Naime, ini se da Bajsi u otajstvu Utjelovljenja prepoznaje i temeljni kriterij autenti nosti Objave, ali i objavljivanja rije i Bo~je. Objava je postala konkretna stvarnost u Isusu Kristu tj. Utjelovljenjem. Bog se nama u punini objavio utjelovivai se, Utjelovljenjem svoje Bo~anske Rije i, koja je tako poprimila svoje konkretno povijesno tijelo i kao ovjek djelovala meu ljudima i s ljudima u povijesti. Utjelovljena Rije  nakon smrti i Uskrsnua i dalje nosi u sebi tu dinamiku utjelovljenja. Ona se objavljuje uvijek i jedino utjelovljenjem u konkretnu povijesnu stvarnost. Sve drugo je puka i besplodna spekulacija. Izgleda da stoga Bajsi, kao rijetko tko, cijeni stvarnost u njenoj konkretnosti. On, naime, shvaa da nas Bog eka u svarnosti a ne maati spekulacije. Tu mo~da treba tra~iti i dublje uzroke Bajsievog odbijanja da govori o ovjeku kao opem pojmu, nego samo o konkretnom pojedincu. Konkretni pojedinac je, naime, stvaran. Bog ga stvara, kako je to esto volio isticati, kao jednog jedinstvenog, neponovljivog u cijelom svemiru tj, cjelokupnoj stvorenoj stvarnosti. Svaki pojedinac je Bo~ja autenti na ideja utjelovljena u konkretnu povijesnu stvarnost i, stoga vrijedna dubokog poativanja i divljenja. Sve je to na najkonkretniji i najstvarniji na in objavio utjelovivai se u konkretnog pojedinca, Isusa iz Nazareta. U svemu tome le~i bit dostojanstva svakog ovjeka. Bajsi isti e da bi se, prema Bo~jem planu, evaneoska poruka trebala utjelovljavati u povijesti u konkretnoj crkvenoj zajednici, koju on naziva  crkvom . Naime, on smatra da bi se  Crkva (s veliko  C ) trebala utjelovljavati u svakom konkretnom povijesnom trenutku u konkretnoj zajednici ljudi-vjernika,  crkvi (s malo  c ). Evanelje, na taj na in utjelovljavanja u ljudsku druatvenu dimenziju mo~e biti uvijek ljudima novo i otkrivati im, da parafraziramo Bajsia,  bolje gume za danaanje automobile , a ne im ustrajno nuditi  drvene to kove i uditi se kako s njima ne mogu voziti suvremenim autoputovima. 2.4.4 Dijalog Bajsi smatra da je dijalog jedan od temeljnih na ina kojim bi se trebala utjelovljavati evaneoska poruka u svijet. On svoju inspiraciju za to, izgleda, nalazi u dokumentima II. vatikanskog koncila. U svakom slu aju na njima gradi i njima potkrepljuje svoja razmialjanja o dijalogu, njegovoj nu~nosti i opravdanosti njegove primjene u ~ivotu i poslanju Crkve. Dijalog je metoda komunikacije u pluralisti kom druatvu i to jedina metoda koja je u skladu s duhom evanelja. Evanelje, naime, ne trpi licemjerje, la~, nasilje bilo koje vrste ... ono je poruka ljubavi, dobrote, istine, slobode i mira. Stoga i metoda kojom se ono navijeata ne mo~e biti, kako isti e Bajsi, ni prikriveno borila ka, ni osvaja ka, ni zakulisna, ni lova ka, ni obranaaka, ni prozelitska, ni netransparentna, ni natjecateljska, ni bilo koja koja nije u duhu evanelja. Bajsi naglaaava da je Crkva II. vatikanskim koncilom priznala autonomiju svijeta, a time i pluralisti ko druatvo. Dijalog, pak, tim priznanjem automatski postaje jedina evaneoski legitimna metoda navijeatanja evanelja u tako shvaenom i prihvaenom svijetu. Ali, Bajsi upozorava da se danas svaata naziva dijalogom i, u svojoj maniri, razjaanjava pojam dijaloga. On isti e da nije svaka prepirka ljudi na tr~nici dijalog, niti je to svaa dovojice susjeda koji se na kraju dobro izbatinaju, a dijalogom se ne treba nazivati ni natezanja trgovaca i kupaca, o ma kako se velikom poslu radilo, u kojima svaki gleda svoj interes i kako ato bolje proi na ra un drugoga. I dodaje Bajsi s prizvukom svoje profinjene ironije: sve te pojave ljudske komunikacije imaju izraze koji ih mnogo bolje opisuju nego dijalog, npr. daleko je jasnije o emu je zapravo rije  kada se to nazove svaom, batinanjem, trgovanjem. Dijalog predmnijeva ravnopravne partnere, koji jednakomjerno poativaju jedan drugog i koji jedan drugome ~ele komunicirati svoju istinu istovremeno ostajui otvoreni za istinu onoga drugoga kao za dobro koje drugi posjeduje i koje mo~e obogatiti sugovornika u dijalogu i istovremeno biti obogaeno od dobra koje posjeduje taj sugovornik. Stav iskrenosti, spremnosti na darivanje vlasite istine i spremnosti uo avanja i integriranja istine drugoga jest bitan preduvjet dijaloga i ini ga, metodoloaki evaneoskim. Bajsi je bio, nesumnjivo ovjek dijaloga. 2.4.5 Evanelje i suvremeni znanstveni svjetonazor Bajsieva misao bi se mogla okarakterizirati i kao suvremenim jezikom izre eno evanelje. Dok je Toma napravio sintezu srednjovjekovne teologije i postoje eg suvremenog filozofskog svjetonazora, Bajsi je napravio rijetko uspjelu svojevrsnu ~ivu sintezu evanelja i suvremenog znanstvenog svjetonazora ove civilizacije. On je time o ito prvenstveno ~elio pomoi danaanjim kraanima da suvremeni svjetonazor u kojemu ~ive uklope u svoju vjeru od koje ~ive, i to bez ~rtve racionalnosti koju primarno ne trpi znanstvenost, kao i bez ~rtve transcendencije koju primarno ne trpi vjera. U njegovim se djelima vjerojatno kriju joa neki metodoloaki elementi. Njih bi bilo dobro pronai i ia itati, jer  suvremeni znanstveni svjetonazor je  otvoreni svjetonazor koji se stalno razvija i mijenja. To zna i da e se u njega evanelje trebati utjelovljavati uvijek nanovo i nanovo, ali istom djelotvornom metodologijom, jer se radi o interakciji evanelja i znanosti, kao konstanti. Aristotelizam je, naime, bio zatvoren filozofski sustav, a znanost je bitno otvorena za novo i ima svoju specifi nu znanstvenu metodu koja je ini neprestno otvorenom za dijalog sa stvarnoau, za otkrivanje novoga, joa nepoznatoga u postojeoj stvarnosti. Moglo bi se rei da su tu evaelje i znanstvena metodologija kompatibilni baa u toj svojoj otvorenosti za dijalog sa stvarnoau. Na kraju krajeva, nije li se znanost rodila u  kolijevci umova osvijetljenih i probuenih kraanskim duhom koji je otvorio granice ljudskog duha za jednu sasvim novu metodu tra~enja istine? Ipak, Bajsi je isticao i neke bitne razlike u metodi znanosti i evanelja. Znanost poopava, a evanelje konkretizira. Znanost je usmjerena na ope da bi bilo dobro i pojedincima ukoliko se mogu svesti na ope, a evanelje je usmjereno na svakog pojedinca da bi bilo dobro njima i svima s njima. Nije li nu~no u ovom individualiziranom, demokratskom, globaliziranom druatvu otkrivati i uva~avati komplementarnost ovih dviju metoda? Mo~e se zaklju iti, na temelju svega prethodno iznesenoga, da je Bajsi svojim djelima o ito ve dao svoj afirmativni odgovor. 3. KOORDINATE OVJEKOVE NARAVI U ovom poglavlju emo nastojati iznijeti neke koordinate ovjekove naravi za koje dr~imo da su Bajsiu od temeljne vrijednosti za razumijevanje ovjeka i to prvenstveno na njegovoj naravnoj razini. 3.1 Animal rationale Mo~e se rei da Bajsi, barem u jednom dijelu svojih promialjanja, ovjeka promatra  odozdola . On uo ava ovjekovu temeljnu ukorijenjenost u materijalni svijet, u prirodu. Ne smatra je neva~nom, atoviae, nastoji je sagledati sa svih strana i ozbiljno uzeti u obzir. Izgleda da ga je na to potakla enciklika  Humani generis , kojom se intenzivno bavi 1964. godine, zna i, na samom po etku svojeg teoloakog djelovanja. Bajsi potom nastavlja promialjati teorije hominizacije unutar teorije evolucije. On to ini i na fenomenoloakoj razini prirodnih znanosti i na filozofsko-teoloakoj razini objave. Ozbiljnost i plodovi toga rada najbolje su vidljivi u njegovom habilitacijskom radu. Polazei tako od evidentne injenice da je ovjek u dimenziji svoje tjelesnosti sastavni dio prirode, Bajsi zaklju uje da, kada je rije  o ljudskom tijelu, on ne bi smio biti iznimka u prirodnom dogaanju. Isti e da je to mogue misliti upravo zato ato Stvaranje nije udo, nego formacija prirode kakva doista jest, pa se o ekuje da ovjek potpada pod iste zakone razvitka kao i ostala ~iva bia. Bajsi u skladu s time tvrdi da itavu bio-fizioloaku podlogu ovjeka i sav ni~i psihizam ne mo~emo adekvatno shvatiti ako ga ne gledamo unutar povijesne prirodne cjeline. S obzirom da mu je stalo do ispravnog shvaanja ovjeka, koje to mo~e biti samo u njegovoj cjelovitosti, razumljivo je da je zainteresiran za razumijvanje i tog njegova dijela, pa sam nastoji gledati ovjeka unutar povijesne prirodne cjeline. 3.1.1 Uroena ponaaanja ovjeka Bajsi stoga u svojem shvaanju ovjeka radikalno dosljedno kree od samih po etaka, od ovjekova prvotnog ~ivota u oporu u njegovoj tada sasvim prirodnoj sredini. Instrumentarij kojim se slu~i u razumijevanju ondaanjeg ovjeka nalazi u prirodnim znanostima, paleontologiji, biologiji i, posebno u etologiji. Operira podacima da je u paleolitiku jednom ovjeku, lovcu i sakuplja u, bilo potrebno oko 20 km loviata da bi pre~ivio. Stoga je razumljivo da je, da bi uope mogao pre~ivjeti, ~ivio u malim hijerarhijski strukturiranim grupama koje su se izgraivale, kao i kod ~ivotinjskih grupa, borbom i imponiranjem. To je tako trajalo, isti e Bajsi, nekoliko milijuna godina. Kroz tako dugo razdoblje ovjek je stekao tipi no lova ka i sakuplja ka, hijerarhijsko borbena i imponirajua ponaaanja kao instinktivna ponaaanja svoje vrste. Te prastare automatizme, uo ava Bajsi, nije mogla temeljito promijeniti neoliti ka revolucija ato ju je tek posljednjih desetak tisua godina proveo kasni homo sapiens stvarajui sve do sada ono ato danas nazivamo civilizacijom. Stoga bi si ovjek kona no trebao posvijestiti - smatra Bajsi i neumorno isti e svoj temeljni uvid - da unato  svim kulturnim i znanstvenim  premazima  ispod tanke kore civilizacije i danaanji je ovjek u biti lovac, plja kaa i sakuplja  . Ono ato je posebno interesantno jest da Bajsi u ljudskoj animalnoj dimenziji zapravo otkriva korijene ovjekove druatvenosti. On upozorava da je grupa starija od ovjeka i da nije  ljudski izum . Stoga je va~no uo iti i da iskonsko grupno ponaaanje ovjeka nije autenti no humano, racionalno, ve animalno. Bajsi uo ava sheme u tom ponaaanju i naziva ih grupnim automatizmima. On se u upoznavanju, razumijevanju i svojem promialjanju tog ovjekova ponaaanja koristi etologijom, iako je svjestan da e to mnoge neupuene najvjerojatnije sablazniti. Stoga apelira:  Neka nas ne uznemiri ovo svrstavanje ovjeka sa psima, medvjedima i kokoaima u jednu dru~bu istih obi aja objaanjavajui da to niata drugo ne zna i nego da ozbiljno uzima Aristotelovu definiciju animal rationale.  Animalnost se ne o ituje samo u potrebi za jelom i piem; ima joa atoata u toj akrinji, samo ako se tra~i pri dnu. Zaato se, dakle, sramiti? Ako se ovjek ima u iti od mrava, zaato ne bi atogod nau io i od kokoai? , ka~e Bajsi i isti e da slu~ei se etologijom zapravo samo hoe doi do orua kojim e lakae dalje promialjati ovjekovo ponaaanje. Nada se da e te zooloake sli nosti pomoi upravo tome da se bolje uo e i razlike. Ve se tu mo~e nazrijeti jedna od temeljnih Bajsievih preokupacija: ovjekovo ponaaanje. On, naime, smatra da se  ljudske krize mogu s nekim pravom smatrati krizama ponaaanja . No, kako je Bajsi doaao do svijesti o tolikoj va~nosti ovjekova ponaaanja? Pokuaat emo to rekonstruirati slijedei podatke kojima raspola~emo. 3.1.2 U potrazi za ljudskim identitetom ini se da se Bajsieva zauzetost oko animalnih automatizama u ljudskom ponaaanju mo~e dovesti u vezu s njegovim, ve spomenutim bavljenjem evolucijom i hominizacijom. Izgleda da je, bavei se tim problemima, u moru literature koju je ia itao u ~elji da sve to ato ustvrdi bude dobro utemeljeno, naiaao na jedan va~an problem koji bi se najkrae mogao formulirati pitanjem:  `to zapravo ovjeka razlikuje od ~ivotinje? . S obzirom da je potanko istra~io sve prirodoznanstvene teorije o stvaranju svijeta i razvoju ~ivih bia, posebno ovjeka, uo io je da ni prirodoznanstvenici joa nemaju kona nog odgovora na to pitanje. On ga je, izgleda, pokuaao nai na jedan neuobi ajen na in, koji mu je otkrio neke nove interdisciplinarne, i stoga cjelovitije, uvide o ovjeku. No, bit e interesantno pokuaati rekonstruirati kako se to zapravo moglo odvijati? 3.1.3 Plodovi bavljenja prirodnim znanostima O ito je da je Bajsi teoriju o evoluciji, izmeu svih teorija te vrste, naaao vjerodostojnom i dostojnom da je hipotetski uzme obiljno. Tako ju je i promotrio u svjetlu evanelja, tj. pokuaao utjeloviti evaneosku poruku u to tijelo teorije evolucije i ... uspjelo mu je. Rodila se ideja poieze,  kao modela pomou kojeg je mogue filozofski tuma iti prirodnu selekciju i druge injenice koje govore u prilog teoriji evolucije ~ivih bia uklju ujui ovjeka . Ideja vrijedna filozofskog, ali zasigurno i teoloakog istra~ivanja i vrednovanja, a stoga i upoznavanja svjetske filozofske i teoloake javnosti s njezinim sadr~ajem! Zaato? Da ne duljimo o tome, jer to ne ulazi direktno u temu ovoga rada, istaknut emo samo da je Bajsi vrlo rano, s obzirom na Crkvu, otkrio da se ideja prirodne selekcije mo~e misliti u svjetlu katoli ke vjere, atoviae, da ona zapravo otvara mogunost za jedno spontanije ispravno poimanje kako kraanskog Boga Stvoritelja koji svijet stvara ni iz ega ili kako je to Bajsi volio rei  iz ni esa , tako i za poimanje kraanskog principa izbora. Za razliku od mnogih iz crkvenih krugova, koji su dizali svoj glas protiv evolucije, on je svoj stav solidno znanstveno opravdao i s teoloakog i s filozofskog i s prirodoznanstvenog aspekta. 3.1.4 Ponaaanje kao indikator naravi I na temelju toga, Bajsiu je bilo  prirodno misliti ovjeka kao animal rationale. No, za razliku od mnogih filozofsko-teoloakih prethodnika koji su se takoer bavili pitanjem ovjeka i njegova identiteta polazei od definicije animal rationale, on je viae obratio pa~nju na ovo animal. Nastojao je pokazati ljudima koliko je baa ta animalna dimenzija ovjeka, stoljeima i tisuljeima, gurana  pod tepih vlastite svijesti, upravo stoga podsvjesno vrlo aktivna i prisutna u ljudskom ponaaanju i dan danas. S druge pak strane je kao filozof, za razliku od prirodoznanstvenika, viae bio svjestan ovoga rationale kao prostora u kojem bi trebalo tra~iti tu specifi nu razliku. Ali, vjeran svojim principima, prvo je nastojao oko raa iaavanja pojmova i to polazei od ovjeka kao od transcendentalne, nepovredive stvarnosti koja u sebi objedinjava i ono animalno i ono racionalno. Kako razlu iti ono racionalno od animalnoga? Kako raa istiti pojam animal rationale? Tako da se upozna animalno. Gdje? Na samom izvoru. Kako? Kroz etologiju. Kroz etoloaka saznanja mogao je otkriti autenti ne animalne elemente u ljudskoj naravi. Zaato? Zato ato se etologija bavi ponaaanjem. `to je zapravo Bajsiu tako va~no u ponaaanju? Ovdje se trebamo prisjetiti da je Basji filozof i, kada ~eli raa iaavati pojmove, razmialja kao filozof. On iz klasi ne ontologije zna da se narav ostvaruje kroz svoje vlastito djelovanje i izgleda da upravo to uzima za formu svojega promialjanja. No, kako mu djelovanje, postaje znanstveno prihvatljiva to ka detekcije naravi iz koje proizlazi? Ono se, naime, o ituje odreenim ponaaanjem, a ono je pak znanstveno legitimno dohvatljivo metodom opa~anja. Stoga, zaklju ci izvedeni na temelju komparacije ponaaanja ljudi i ~ivotinja mogu biti i znanstveno uvjerljivi, ato je vrlo va~no za one kojima Bajsi piae, koji su  djeca svoga vremena i prirodoznanstvenog svjetonazora. Kroz ponaaanje se o ituje i ~ivotinjska i ljudska narav. Sve ono ato se nalazi kod ~ivotinjskog ponaaanja o ituje ~ivotinjsku narav. No, Bajsi kao filozof otkriva da u ljudskom ponaaanju ima ~ivotinjskog ponaaanja daleko viae no ato je to ovjek spreman priznati. On, naime i tu ide dublje i iz opa~enog vanjskog ponaaanja ia itava principe djelovanja ~ivotinjske naravi koji se otkrivaju u raznovrsnim ponaaanjima razli itih ~ivotinjskih vrsta. Na taj na in raskrinkava i mnoga ponaaanja ljudi kao izraze isto animalnih principa tj. kao djelovanje animalnog a ne racionalnog dijela ljudske naravi. Pa ak i racionalna ponaaanja ovjeka kao ato je kultura, otkrivaju se kao samo racionalna obrada animalnih principa tj. racionalno o itovanje animalne naravi. Npr. ovjek se dii visokom kulturom u uzimanju hrane, gradi restorane u koje zalaze gosti profinjenog ponaaanja i ukusa, ipak i tu se u biti dogaa zadovoljavanje nagona za hranjenjem samo na jedan racionalno razraeni na in. I ovjeka i zvijer u biti mori glad i jedan i drugi moraju jesti ne bi li se nasitili, samo razli ite zvijeri na razli ite na ine jedu, ovjek jede na svoj na in. U biti se radi o rjeaavanju istog zajedni kog problema. Animalna narav jednostavno raste i odr~ava se hranjenjem. Sada bi trebalo biti jasnije kako je to za Bajsia ovjekovo ponaaanje jedan od klju nih faktora u razumijevanju ovjeka. Ono je, nesumnjivo, va~an indikator naravi djelovanja nekog bia. No, promotrimo va~nost ponaaanja kako ona proizlazi iz Bajsievog dinami kog poimanja ovjeka. Prisjetimo se da Bajsi metodoloaki stavlja ovjeka na polaznu to ku svih znanstvenih istra~ivanja jer je u smislu bitka uvijek metaznanstven, kao transcendentalna to ka znanosti transcendentan. Na tim temeljima ustvruje da ne postoji neka teorija humanosti nego da postoji samo metodologija i praksa humanosti. Zna i, za Bajsia ne postoji neka sveopa teorija da je ovjek  to i to , jer to je ve svojevrsno opredmeivanje ovjeka. On s te, da tako ka~emo, stati ke razine, cijeli problem seli na dinami ku razinu i tvrdi da postoji tj. da je ato se humanosti, ovje nosti ti e, stvarna samo metodologija i praksa. Zapravo, tvrdi da je iluzorno i uzaludno raspravljati ato je humanost, ato je ljudskost, ato je ono ato ovjeka razlikuje od ~ivotinje ili ato je ono ato ovjek jest, jer to zapravo nije realno. ovjek joa uvijek nije definiran. On je joa u nastajanju. Stoga, postoji samo ono kako bi ovjek trebao djelovati da bi bio ovjek. Va~no je zna i djelovanje tj. ponaaanje. Otuda je, ini se, izrasla i njegova re enica da  ovjek da bi bio ovjek mora bo~anski djelovati . To je dinami ka i otvorena definicija! Dinami ka je stoga ato isti e kao temeljnu odrednicu ovje nosti ovjeka njegovo specifi no djelovanje. Otvorena je pak zato ato nije dovraena tako da se mo~e rei: ovjek jest  to i to i niata drugo. Ka~e Bajsi da je  ovjek neato viae nego ato on o sebi zna . Zapravo, mogli bismo rei da definicija humanosti nije ni mogua u joa neostvarenom ovje anstvu. Ono se, naime, joa ostvaruje, razvija. Ne zna se ato e joa sve ovjek biti. Najviae ato se zna jest Isus Krist. On je slika ovjeka, punina ovje nosti prema kojoj svaki ovjek te~i. 3.2 Pojedinac u grupi Ope je poznato da je ovjek individualno-socijalno bie. Ima naravnu potrebu ~ivjeti u grupi. Stoga pojedinac prirodno te~i prema grupi. `toviae, on redovito tijekom ~ivota pripada ne samo jednoj grupi, nego viae njih. Po evai od porodice u kojoj se raa, pa preko raznih npr. edukacijskih, rekreacijskih, teritorijalnih i inih grupa do najrazli itijih  istomialjeni kih i  istovjerujuih grupa. Bajsi se najviae bavi upravo takvim konkretnim pojedincem u aspektu njegove druatvenosti tj. njegovoj druatvenoj dimenziji. On isti e va~nost procesa socijalizacije pojedinca u grupi. Pritom se slu~i terminima iz biologije da opiae, jasnije modernom ovjeku, ato se to zapravo dogaa. Prvo podsjea na tzv. gestaciju ljudskog oploenog jajaaca u utrobi majke koja traje sve do raanja novoroen eta i njime prestaje, no tada po inje djetetova gestacija u  tkivu druatva , najprije u obitelji, pa u susjedstvu, u vrtiu, u akoli, na radnom mjestu i inim ljudskim grupama, koja prakti ki ne prestaje sve do smrti, jer ovjek u utrobi druatva raste i razvija se sve do smrti. 3.2.1 Grupa je starija od ovjeka Kao ato je ve re eno, va~no je uo iti da je grupa starija od ovjeka. I mnoge vrste ~ivotinja ~ive u grupama u kojima pojedine ~ivotinje zauzimaju neko svoje mjesto u svojoj grupi po odreenim pravilima ponaaanja u grupi. Uglavnom se radi o odmjeravanju snaga, ali obi no je dovoljno samo imponirati, rijetko dolazi do pravog sukoba, a i kada dolazi gubitnika u veini slu ajeva to ne stoji glave nego samo ni~eg polo~aja u hijerarhiji grupe. S druge strane, grupa se prema drugoj suparni koj grupi svoje vrste ponaaa znatno agresivnije i uglavnom ne atedi protivnike. U korijenu takvog ponaaanja le~i smisao koji ga diktira: pre~ivljavanje grupe. Naime, unutar vlastite grupe je po~eljno da se na vrh hijerarhije popnu najsposobnije jedinke, kako za predavanje najkvalitetnijih osobina potomstvu tako i za pouzdanije vodstvo u pre~ivljavanju grupe, ali svaki lan grupe je dobro doaao, jer brojnija grupa je ja a grupa, pa su slabiji poateeni i u grupi na neki na in ipak zaatieni. S druge pak strane, suparni ka grupa ugro~ava opstanak grupe, jer su prirodni izvori vode i hrane ograni eni i nema dovoljno za sve, barem ne na odreenom teritoriju. Tu grupu svakako treba grubo i nemilosrdno otjerati, a ako tko iz nje i nastrada to nije loae, jer se time suparni ka grupa slabi i tako se poveavaju izgledi za pre~ivljavanje vlastite grupe. Ta su ponaaanja, unutar grupe i grupe prema drugoj grupi, meu grupnim ili tzv. socijalnim ~ivotinjama uobi ajena. }ivotinje se spontano tako ponaaaju i tim ponaaanjima stvaraju hijerarhijski red u svojoj ~ivotinjskoj grupi. emu hijerarhijski red? Svaka jedinka ima svoje mjesto u grupi koje osvaja vlastitim snagama i umjeanoau imponiranja, svojim sposobnostima i karakteristikama. Sve se u biti temelji na opstanku, pre~ivljavanju grupe, jer grupa je jedina nada opstanku jedinke. No, to raa jednim specifi nim egoizmom grupe. Pojedine jedinke imaju razli ite sposobnosti koje, ako su dobro smjeatene unutar grupe, grupu ine ja om i uspjeanijom u borbi za opstanak. Grupa je, stoga, najvea vrijednost, i ~ivot i sposobnosti svake pojedine jedinke su u funkciji pre~ivljavanja grupe, pa e vrlo lako biti ~rtvovana za boljitak grupe, a druge e grupe biti nemilosrdno istrijebljene u tu istu svrhu. Ovdje je va~no uvidjeti taj temeljni, uroeni princip grupnog egoisti nog ponaaanja i uo iti da je on smislen u prirodnim ~ivotnim uvjetima, i stoga naravan druatvenim ~ivotinjama. To nam onda mo~e kasnije poslu~iti, kako je Bajsi htio, za uo avanje racionalnoau prikrivenog animalnog ponaaanja ovjeka, ali i dalje za razlikovanje naravnih i nadnaravnih principa djelovanja. S druge pak strane od tuda lako postaje razumljivo i zaato su neka iracionalna ponaaanja ovjeka tako ~ilava i teako iskorjenjiva. ovjek je  animal rationale i ta se njegova narav vidljivo odra~ava u njegovom grupnom ponaaanju. U svakoj grupi kojoj pripada pojedinac takoer zauzima neko mjesto. I ljudske grupe su spontano hijerarhijske. No, s obzirom na racionalnost, u njima postoji stanovita organizacija. Svaki pojedinac ima odreenu ulogu u grupi. Uloga bi se mogla definirati kao ponaaanje koje grupa od njega o ekuje. Visina mjesta koje pojedinac ulogom zauzima u grupnoj hijerarhiji ovisi o va~nosti njegove uloge u grupi. Ako je uloga va~nija za opstanak grupe to je mjesto, kako se uobi ava rei,  viae , tj. viae se vrednuje i donosi doti nom pojedincu neke pogodnosti u ophoenju s ostalim lanovima grupe, oni se na najrazli itije na ine povoljnije odnose prema doti nom pojedincu. Takvo ponaaanje grupe, naravno, traje samo dok pojedinac dobro igra svoju ulogu. Kada se on iz bilo kojeg razloga prestane tako ponaaati, grupa ga na ovaj ili onaj na in ka~njava sve do marginalizacije, pa i potpune izolacije. To je razumljivo stoga ato se grupa njegovim neo ekivanim ponaaanjem automatski  osjea ugro~enom i oslabljenom u borbi za opstanak. S druge strane, privilegije 'viaih uloga mame pojedince da nastoje zauzimati neku od (ato boljih) pozicija u grupi, i to na najrazli itije na ine koje je kadra smisliti ljudska racionalnost. Uz to, i ljudska grupa  mirne savijesti gaji tzv. dvostruki moral: jedan za lanove vlastite grupe i jedan za lanove suparni kih grupa. Uzmimo jedan drasti an, ali rje it primjer: ubojstvo unutar vlastite grupe strogo se sudi, dok se ubojstvo pripadnika iz neprijateljske grupe smatra herojstvom, tj. na ovaj ili onaj na in se nagrauje. Korijeni takvog ponaaanja, i spontanog odobravanja takvog ponaaanja, se~u u korijene naae animalne naravi i njezinih uroenih obrazaca ponaaanja unutar grupe i grupe na van. Upravo zato ato je takvo ponaaanje ovjeku uroeno, nitko ga u grupi, ako ostaje u granicama svoje animalno racionalne naravi, ne dovodi u pitanje. Bajsi to naziva  grupnim neupitnostima . U tim se okvirima racionalnost mo~e manifestirati kao apologetika tih grupnih neupitnosti manifestiranih na najrazli itije na ine kroz povijest u tolikim razmjerima da previamo da nam se opa povijest zapravo svodi na povijest ratova. No, ovjek je otvoreno bie i nije osuen ostajati unutar granica svojih animalnih automatizama. Bajsi isti e da je ovjek pojedinac razumno bie i mo~e se donekle kontrolirati ako razmialja. Mo~e pogotovo tada kad mu joa netko izvana pru~i razumnu pomo. Pa ipak, zaato je kroz svu povijest toliko o ito kroz ponaaanja ljudi i najrazli itijih ljudskih skupina da svi oni redovito ostaju pod vlaau svojih animalnih automatizama? Bajsi smatra da klju  problema le~i u tome ato  struktura naaeg grupnog ponaaanja ostaje neosvijeatena , tj. ato grupa ima silno jak utjecaj na pojedinca. Kada se radi o pojedincu, Bajsi ka~e da ga  identifikacija s grupom i njezinim ponaaanjem dispenzira (& ) od razmialjanja. emu razmialjati kad  svi tako misle ? Stvarnost je, meutim , nastavlja on,  ipak racionalna, koliko god se to ne ~eljelo vidjeti jer zahtijeva mentalni napor i donosi rizik da ovjek ostane sam.  Po svemu sudei, Bajsi smatra da su problemi oko ~ivljenja vlastite racionalnosti uvelike ukorijenjeni u druatvenoj naravi ovjeka. 3.2.2 Gnijezdo i praauma  temeljne strukture naravnog ponaaanja Pojedinac bez grupe je slab i nesiguran. Bajsi naglaaava da ovjek ima  uroenu potrebu za osloncem na druatvu i njegovoj idejnoj sigurnosti . U grupi se osjea jakim i zaatienim. Takvo ozra je sigurnosti i zaatienosti potrebno mu je kao vrsta to ka uporiata, plodna zemlja iz koje mo~e rasti i razvijati se. Bez toga, sam, slab i nesiguran, vene i nije kadar razviti svoje potencijale. Zapravo, on je ovisan o grupi, o njezinom prihvaanju i zaatiti. Grupa, isti e Bajsi, postoji zbog potrebe pojedinca za sigurnoau. Motrei te odnose pojedinca i grupe, te grupa meusobno, kako ~ivotinjskih tako i ljudskih, motrei njihova uroena ponaaanja noaena e~njom za sigurnoau, Bajsi otkriva jednu temeljnu strukturu naravnog ponaaanja koje ima za cilj postizanje stanja potpune sigurnosti pojedinca i naziva je gnijezdom. On zapravo preuzima svima dobro znanu sliku iz prirode, sliku gnijezda kojom zorno predo ava i olakaava uo avanje i shvaanje jednog temeljnog shematskog uroenog ponaaanja koje se mo~e opaziti kod svih druatvenih ~ivotinja i kod ovjeka. S druge pak strane uo ava da je to gnijezdo zapravo umjetna tvorevina koja pojedinca uva od otvorenog i direktnog, ali i riskantnog suo avanja s pravom zbiljom. U gnijezdu, naime, on nikada do kraja ne odrasta, nikada se do kraja ne osamostaljuje, jer ono ga atiti ali i guai, zarobljava ga u uloge koje mu nikada nisu sasvim  po mjeri tako da bi u njima mogao do kraja razvijati sve svoje sposobnosti. Bajsi isti e kako je pojedinac uvijek vei od svoje uloge, pa i onda kada bi se ~elio sasvim identificirati s njom. Uvijek ostaje neato ato postoji ~ivo u njemu a suviano je ili nepo~eljno za dobro igranje uloge, neato ato bi takoer ~eljelo rasti i ostvariti se, neato jedinstveno  neukalupljivo . Uloge su, naime, uvijek iste za sve i uniformiraju ljude. Zbog svega toga, u pojedincu raste e~nja za nesmetanom slobodom razvoja i rasta, za druga ijom strukturom ponaaanja od one koja vlada u gnijezdu. Bajsi je tu drugu temeljnu strukturu naravnog ponaaanja koja ima za cilj postizanje stanja potpune slobode pojedinca nazvao praaumom. I ona je prirodna slika temeljnog shematskog uroenog ponaaanja koja se opa~a kod svih druatvenih ~ivotinja i kod ovjeka. 3.2.3 Gnijezda i praaume suvremenog ovje anstva Bajsi te dvije temeljne strukture naravnog grupnog ponaaanja primjenjuje na prepoznavanje dviju osnovnih struktura grupnog ponaaanja suvremenog ovjeka. On to najbolje sam opisuje sljedeim rije ima:  Uostalom, idejno je jedinstvo gnijezdo, jer gnijezdo je prora un, ne mo~e sebi dopustiti rizik kvarenja izvedbe vlastite ideje nekom drugom idejom. U gnijezdu vlada plan i ideja, u praaumi je za zajednicu dosta konkretna vjernost konkretnom ovjeku.  Bajsi te strukture prepoznaje i kroz povijest. Isti e:  U pravilu, sklizanje prema praaumi donosi sklizanje prema demokratizaciji; opuatanju centralisti ke discipline: moi otii uvjetuje da ljudi stvarno odlaze. (& ) Prostori slobode koji se tako otvaraju donose rizik za jedinstvo, kompaktnost i sva druga svojstva koja su mogla i mogu egzistirati samo u gnijezdu. U biti je doista samo gnijezdo ugro~eno i u tom su smislu stvari doale doista na kraj. Problem se za budunost sastoji poglavito u tome da se i sami pojmovi, sadr~aji i njihove vrijednosne komponente prenesu iz gnijezda u praaumu, tj. da se u njima otkrije ona komponenta koja daje danaanjem ovjeku neku poruku. (& ) Premjeatanje te~iata s teorije prema praksi, nepovjerenje prema spekulaciji i naglaaavanje eksperimentalnoga takoer su jasni znakovi preorijentacije potreba i svjesnih usmjerenja. Nasuprot sve veem materijalnom airenju i u vraivanju gnijezda stvara se sve vee duhovno nepovjerenje prema konkretnim gnijezdima na podru ju svijesti. To ih sve viae dovodi u krizu koja se ne mo~e zaustaviti ni vanjskim zatvaranjem (zastorima, indeksima, cenzurama), ni stvarno prebroditi nutarnjim naporima. Priznanje idejnog pluralizma samo je konstatacija te injenice.  Dalje nastavlja kako zapravo u takvoj situaciji gnijezda, po naravnoj shemi, svi po inju eznuti za praaumom. Stoga ne udi ato su svi pogledi tada bili uprti prema budunosti, jer budunost je praauma. Bajsi uo ava shemu  gnijezdo-praauma i na podru ju teologije. Isti e da spekulativna teologija ima tendenciju  glavne ideje kraanstva  ugnijezditi sistemom i pojmovnom obradom , dok  mistika i biblijska teologija zahvaaju u stvar egzistencijalno, iz historijske i individualne prakse, dakle sa strane praaume te da je  moderni prodor biblijske teologije na ra un spekulativne teologije i ovdje  po pravilu  , tj. shemi temeljnih struktura prirodnog grupnog ponaaanja. Uz to, Bajsi primjeuje kako je  u tom duhu danas proalost postala neva~nom i kako je  velik dio napora usmjeren prema tome da se danaanji ~ivot oslobodi ostataka proalosti koji bi joa mogli u njemu va~iti.  No, on upozorava kako je to drasti no  ula~enje u praaumu budunosti bez ikakvih osiguranja od strane gnijezda i bez nade u povratak danas (& ) na podru ju svijesti promialjen i odlu an pothvat te da se  pred ugro~enoau od te praaume javljaju posljednji pokuaaji povla enja u tijesne prostore neposredno do~ivljene stvarnosti  kao u svoja nova gnijezda i posljednja uto iata. Iz svega navedenoga dobro se vidi kako Bajsi dinami ki razmialja o ovjeku i ovje anstvu, kako otkriva principe ljudskog ponaaanja i njihovu  kameleonsku permanentnu prisutnost kroz povijest, predvia im daljnji razvoj u budunosti. Va~no je uo iti njihovu dinamiku. S jedne strane, potrebu ovjeka da stvara, izgrauje i utvruje najraznovrsnija gnijezda, koja se javlja zbog realne ugro~enosti praaumom i e~nje za sigurnoau, i, s druge strane, potrebu odlaska iz tog gnijezda u neizvjesnost i rizik praaume u asu kada se toliko u miru i sigurnosti gnijezda razvio i oja ao da se u njemu po inje osjeati sputanim za daljnji razvoj svih svojih potencijalnih, od Boga usaenih sposobnosti. Mo~emo zajedno s Bajsiem zaklju iti da su  i gnijezdo i praauma (& ) autenti ne strukture ljudskoga i da se  samo kompromisom i jedno i drugo mo~e donekle ostvariti, tj. (& ) sloboda (je) na jednoj strani a sigurnost na drugoj . Autenti na budunost je, pak, o ito rezultat niza kompromisa mnogih pojedinaca koji kreativno pokuaavaju  izii na kraj sa svojim  podvojenim naravnim potrebama. One se reflektiraju i  tra~e svoje u svim dimenzijama pojedinca, bile one primjeene ili ne primjeene na obzorima njegove svijesti. Iz svega toga postaje razumljivo na temelju ega Bajsi zaklju uje da se  autenti na budunost zapravo ne da izra unati , niti budunost pojedinca niti budunost ovje anstva. Ipak, na neato se u toj  unutarnjoj drami pojedinca i ovje anstva uvijek, i u proalosti i u sadaanjosti i u budunosti, treba ra unati. 3.3. Koordinate ovjekove greanosti  Istina je da smo udareni isto nim grijehom i da u predmetu i na inu naaih te~nji mo~emo objektivno otii krivo. Ne mo~emo, meutim, barem prema katoli koj doktrini, rei da smo posvema iskvareni tako da bi nas Bog zanijekao u naaim najdubljim te~njama. Ako nas je stvorio za se, onda usprkos svemu joa uvijek ima neato u nama ato te~i u pravom smjeru koliko god u konkretnim potezima mo~e biti manjkavo i neispravno.  Ove Bajsieve rije i najbolje ocrtavaju njegov stav prema ovjekovoj greanosti. Iz njih se kao iz neke  magne charte mogu jasno uo iti Bajsieva klasi na katoli ka dogmatska polaziata u promialjanju tog aspekta ljudske naravi. On isti e ovjekove te~nje kao  prostor koji je udaren isto nim grijehom i koji je tim udarcem na neki na in  pokvaren te ne funkcionira kako bi trebao, ali on ih isto tako isti e i kao  prostor koji nije tim udarcem sasvim  pokvaren . ovjek isto nim grijehom nije udaren do  dna tako da viae uope ne bi mogao ispravno funkcionirati, nego je  oateen tako da funkcionira nestabilno. Tim udarcem, naime, kao da je otvorena mogunost neispravnog, krivog djelovanja koja stalno  lebdi u zraku i eka trenutak nepa~nje i nerazboritosti da se aktualizira. Bajsi usmjerava svoj pogled prema neoateenom, zdravom Bo~jem temelju,  dnu , i odatle nastoji uo iti  kvar , ali i dinamiku Bo~jeg  popravka ljudske pale i padom udarene, udarcem oateene te u fuknciji pokvarene, a stoga manjkave i neispravne naravi. Ovdje je va~no uo iti da Bajsi isti e ljudske temeljne te~nje kao popriate drame ovjekove greanosti, ali istovremeno i kao, u svojim dubinama nepovredivo, izvoriate autenti nosti ovjekova djelovanja kao jedinstvenog Bo~jeg stvorenja u svojoj biti usmjerenog prema svojem Stvoritelju. 3.3.1. Grijeh i zlo Bajsi u svojem poimanju grijeha i zla polazi od stava da je zlo manjak dobra. Stoga i isti e da bismo se morali odu iti govoriti o zlu kao o ne em ontoloaki pozitivnom, jer se u biti  nema ato suzbijati, uniatiti, boriti se protiv  kako se, na~alost, esto mo~e uti u vjeronau nim dvoranama i za propovijedaonicama   nego se radi o nadopuni, o izgradnji, ispravljanju, sreivanju, pomaganju.  Grijeh je pak, dosljedno, prema kraanskoj doktrini, manjak nekog moralnog dobra u subjektu, manjak cjelovitosti moralnog ina, neka privacija, liaavanje . Bajsi isti e da se stoga  o njemu ne mo~e govoriti razumljivo promatrajui ga u sebi samom, nego tek u odnosu prema du~nom dobru, manjak kojega upravo nazivamo grijehom.  To bi bila Bajsieva temeljna polaziata u njegovom govoru o grijehu i zlu. Bajsi se u svojim tekstovima uglavnom bavi zlom koje proizlazi iz nesreenih i nepravednih odnosa meu ljudima. Ne upuata se u davanje svojevrsnih kataloga grijeha nego se primarno bavi uvjetovanostima odnosa izmeu pojedinca i grupe iz kojih se o ituju njihove slabosti, pogotovo ako se promotre u svjetlu evanelja. Bajsi u svjetlu evanelja prepoznaje izvore ljudskog prokletstva u ovjekovim uroenim grupnim mehanizmima koji uvjetuju naae ponaaanje. No, on u evanelju nalazi i odgovore kako se osloboditi tih uvjetovanosti. U svjetlu evanelja, Bajsi govori o ljudskom prokletstvu. Isti e da  Evanelje polazi od toga da je ovjek proklet . To u prvi mah mo~da zvu i pregrubo, no Bajsi samo ~eli istaknuti da evanelje polazi od toga da s ovjekom neato toliko  nije uredu da ga to ak od Boga udaljuje, a smjera na strukturu ovjekove psihosocijalne pozadine. On se pita:  U emu smo prokleti? U emu smo udaljeni od Boga? `to je zapravo Bog? , i odgovara:  Ako prihvaamo Kristovu rije , onda Bog le~i negdje u smjeru onoga kako nam se ponaaati.  Kristova rije  na kojoj Bajsi utemeljuje svoj neobi an zaklju ak vrlo bi lako mogla biti ona  po plodovima ete ih njihovim prepoznati (Mt 7,16-20). Mogli bi rei da mo~da i stoga Bajsi promatra i zlo i ljudsko prokletstvo kako se na ovjekovoj psihosocijalnoj razini o ituju upravo njegovim ponaaanjem. No, krenimo tu od po etka. S obzirom da je ovjek druatveno bie,  grijeh se mo~e izraziti openitom formulom kao manjak ili nedostatak u ovjekovu odnosu prema drugome. Taj drugi e biti Bog ili bli~nji, pojedinac ili pak neka zajednica, grupa, druatvo, Crkva. Kad bismo ovjeka mogli misliti kao neato posve osamljeno, posve okrenuto prema sebi, ne bi bilo mogue govoriti o nekim moralnim normama, a ni o grijehu.  Stoga, kada govori o grijehu, Bajsi polazi od konkretnog, stvarnog ovjeka greanika i napominje da  stvarni ljudi nisu nikada sasvim isti i neporo ni, jer stanovit kvantum zloga prebiva u svakomu od nas . Zlo je u nama, tvrdi Bajsi.  Nikakva, naime, vanjska sila, ni mo, ni vlast, ne mogu ovjeka zaatititi od vlastitoga zla ato ga nosi u sebi. Dokaz za to je sva povijest.  Ipak, uz to isti e i da je mogue da smo se  mo~da naali u zlu jer smo jednostavno bili zate eni , te da  biti zao i biti zate en sigurno nije isto , ali i naglaaava da je  na ~alost, rezultat esto isti , i da doduae uistinu ne mo~emo to ispraviti vraajui se natrag koliko god nam bilo ~ao, ali  mo~emo zaustaviti u nama ono ato uvijek vreba da nas odvede u krivo . Time o ito ~eli da se suo imo sa stvarnoau posljedica naae greanosti i uhvatimo onaj pravi ~ivotni motiv za trud oko ispravljanja svoga ponaaanja. No, ato nas to vreba? Naravno, i pri istra~ivanju problema ljudske greanosti, Bajsi prvo kree od ljudske  zoologije . Otkriva da smo zapravo  tako  programirani da nam se primitivne sheme ponaaanja spontano ukop avaju upravo u kriznim situacijama. Tu nas spopada bijes ili panika. Zaklju ak je da se, na ~alost, najemotivnije tj. najgluplje i najrazornije ponaamo upravo u situacijama koje zahtijevaju najvie pameti. U takvoj prilici nismo, dakako, skloni ni razmiljanju kao to je ovo tu, ni ikakvom drugom razmiljanju. Pogotovo ako, pri tom, ni drugi ne razmiljaju. A  ako ljudski odnosi ne po ivaju na racionalnosti, onda e po ivati na sili, a tada to viae nisu ljudski odnosi . U odnosima sile, naime, pojedinac i njegovi razlozi ne zna e niata. Sve je to dobar pokazatelj istinitosti Bajsieve tvrdnje da se ovjek jednostavno ne mo~e predati svojoj bioloakoj podlozi a da ne prestane biti ovjekom. `to nam je kao kraanima initi? Ka~e Bajsi:  Moliti za dar Duha Svetoga mudrosti i razbora.  Jer, naglaaava on, kad se ovjeka gleda sa strane kraanske vjere i teologije, tj. cjelovito,  onda valja rei ne samo to da je to ve oduvijek  pali ovjek , to jest greanik od po etka, nego je taj ovjek, pojedinac, ve oduvijek takoer obuhvaen i noaen Bo~jom miloau.  Tu dolazimo do to ke od koje smo po eli, no nazire se da rjeaenje ljudskog greanog stanja dolazi od Boga i to kao dar. Zna i, smijemo moliti da budemo obdareni i nadati da emo biti obdareni, ali ne smijemo smatrati da na to imamo pravo i da smo Boga svojom molbom ili bilo im drugim zadu~ili da nam to daruje. Greanik je za Bajsia ovjek koji se smije nadati Bo~jem daru, Duhu Svetom. 3.3.2 Grupni ovjek i grupni problemi Bajsi uo ava da se o grijehu u grupi govori onda  kad pojedinac krai pravila ponaaanja grupe, tj. kad prelazi zacrtane okvire svoje uloge i ustvruje da e ovjek  biti greaan ako loae igra svoju ulogu u smislu opih normi za takve uloge: ulogu oca ili bra nog druga, ulogu graanina, ulogu vjernika, ulogu nekog slu~benika, ulogu poniznoga ili poatenoga, ulogu revnoga itd. Tu i zajednica ima svoju ulogu: vrai kontrolu nad pojedincima, odnosno vrai ulogu kontrolora. esto i pojedinci u svojoj identifikaciji sa svrhama zajednice obavljaju vrlo revno baa tu ulogu kontrolora, jer se upravo u njoj pokazuje zalaganje za ponaaanje koje je tipi no za doti nu zajednicu, te im takvo zalaganje pribavlja i vei ugled unutar zajednice.  Naime, ovjek u grupi nalazi prirodnu sigurnost.  Za pojedinca je pravi grijeh i opasnost (nesigurnost) ispostavljati se protiv vlastite grupe. To ovjek naprosto ne mo~e u initi jer bi to zna ilo izgubiti apsolutnu potporu. To je jedino mogue kada ovjek posjeduje iskustvo (pa makar i uvjetovano) ukorijenjavanja u neku drugu grupu. (& ) ovjek se ne bi usudio ubiti drugog ovjeka, ali kada grupa to odobrava ili zahtijeva, tada se to deaava bez teakoa.  Vidimo da svojevrsna prirodna ovisnost pojedinca o grupi nosi sa sobom i svojevrsnu napast greanog ponaaanja pojedinca. Ako stvari promotrimo obrnuto, tj. odnose  grupe prema pojedincu, to se i s te strane javljaju manjci. Nekada davno, u paleolitiku je  obi ni egoizam grupe bio (& ) neophodan za pre~ivljavanje . No, on se danas aktivira ako pojedinci ne zauzmu unutarnje odstojanje od vlastite skupine. Najvei problem je ato je egoizam grupe koji se javlja danas oboru~an pomagalima moderne civilizacije i neusporedivom razornom snagom. Stoga je uvijek potrebno da i zajednica ispituje u savjesti svoje ponaaanje prema pojedincu, koliko god je ona u povlaatenu polo~aju, jer je ja a i nezavisnija od pojedinca znajui da pojedinac ne raspola~e nekim posebnim sankcijama prema njoj dok je njezina va~nost za pojedinca vrlo velika. esto e zato ispitivanje savjesti zajednice biti povrano, kao ato je uvijek povrano ispitivanje savjesti ja ega.  Ipak, u uvjetima koji nisu viae paleolitski, i u kojima je egoizam grupe postao poguban za pre~ivljavanje, neophodno je uvijek iznova isticati nu~nost etike, odnosno ispravljanja naaeg grupnog ponaaanja. Grupa bi u spomenutom ispitu savjesti prvenstveno trebala krenuti od kritike svojeg sistema uloga i njegovog utjecaja na ponaaanje pojedinca. 3.3.2.1 Problem uloga u ljudskim grupama Sistem uloga u naravnim grupama krije u sebi dinamiku koja redovito vodi do grijeha. Kao ato smo ve istaknuli, grupa ne treba cijelog ovjeka, nego samo njegove dijelove prikladne za ulogu koju mu je dodijelila. Tu se automatski naruaava ovjekova osobna cjelovitost i vrai se na njega pritisak koji  gura u licemjerje i potiskivanje autenti nih dijelova svoje osobnosti tj. svoje istine, kako pred ljudima, tako i pred Bogom, a time i pred samim sobom. U emu je tu konkretno grijeh? U licemjerju? Svakako, ali zaato? Bajsi isti e da je  grijeh umna~ati besmisao, a ljudski ~ivot ne mo~e imati smisla ako nije cjelovit . Naime,  razvitak osobe zna i totalitet, i nikakva specijalizacija  koja je istina esto gotovo neizbje~iva i potrebna  ne mo~e nadoknaditi ono ato je zanemareno obzirom na tu cjelinu.  Bajsi dalje tuma i bit problema: naime,  ovjek nee postati netko po onome ime ga mi grupno obilje~avamo. Svi mi igramo svoje uloge u zajednici, pa i u Crkvi, i krijemo se iza njih, budui da zajednica nema interesa prema osobi, nego prema ulozi. To je naizgled dovoljno za razvoj svakodnevnog ~ivota, ali to ostavlja va~ne dijelove ovjeka usamljenima i neupotrebljivima. Tako se unutarnji svijet pojedinca zasipa i prekriva, poato ne nailazi na nikakav prijem kod drugoga.  3.3.2.2 Grijeh protiv Duha Svetoga Kada Bajsi govori o problemu uloga, progovara ak i o grijehu protiv Duha Svetoga. On upozorava  da se Kristov govor o licemjerima ne odnosi samo na svjesno licemjerstvo, tj. svjesno zavaravanje okoline o vlastitoj pravednosti skrupuloznim vraenjem propisane uloge, nego takoer na ono nesvjesno licemjerje koje se na osnovi naaih psiholoakih mehanizama gotovo nu~no oblikuje iz ~elje da se ovjek pravda pred Bogom na osnovi dobro odigrane uloge. Bajsi isti e da dokle god ovjek ostaje u tom mentalitetu, smatrajui se  (la~no) pravednim ve samo zato ato je ispunio neki propis, grijeai protiv Duha Svetoga i ne mo~e mu se pomoi, jer ne priznaje svoga zla.  On se, podsvjesno, zapravo koristi religijom da bi stekao priznanje i presti~ u druatvu. Tako beznadno promaauje mogunost osobnog pribli~avanja Bogu i ostvarivanja spasonosnog susreta s Njim u istini vlastitog bia. Naime,  nema sumnje da je svijest o krivnji dio ljudske istine. Istina je da ta svijest mo~e proizvesti enormne frustracije, razne obrambene varke sve do totalne amnezije. No ato smo skrivili, to su ipak naaa djela i pripadaju u cjelinu naaeg bia, kad smo ve to u inili, koliko god bismo to pred nama samima i pred drugima htjeli izbrisati. No, kako emo stvar popraviti i bolje u initi, ako se branimo od svijesti da je uope u injeno neato krivo?   Mo~e se tako dogoditi da zlo ne do~ivimo kao naae, nego kao neato ato se oblikuje tek na osnovi uloge koju nam Bog namee. Odatle se lako razumije da e mnogi odbacivanje te frustrirajue uloge osjetiti kao osloboenje. No pred Bogom  to je sada temeljna razlika prema bilo kojem drugom biu (& )  ne mo~emo igrati uloge. Pred njegovim o ima ne postoji vanjsko i unutarnje: stojimo pred njim posve goli i prozirni. No, kako mo~emo sa svijeau naaega zla u nama opstati pred Bo~jim o ima? (& ) i biti sretni? (& ) Tu ovjek stoji sam, bespomoan pred svojim nedjelima. (& ) Krist nam omoguuje da usprkos svoj krivnji ostanemo cjeloviti.  3.3.3 Prirodoznanstvene napasti Frustraciji ovjeka danas uvelike pridonosi i tzv. prirodoznanstveni mentalitet s cijelim spektrom napasti koje proizvodi (napasti, zato ato im se ne mora podlei, a mo~e se i dalje uva~avati znanost sa svim svojim pozitivnim plodovima!). Bajsi uvia jednu, sada prirodoznanstvenu, potragu za po elom u stvarima. No, on isti e da nema smisla oduzimati ovjeku ljudski jest i davati ga jednoj substrukturi kao ato je DNA. Potraga za onim zadnjim, za dnom bitka i sl., na takav na in nema smisla. U toj nemoi Bajsi vidi da  sada viae nego ikada postoji mogunost da ovjek shvati da nije ispravno ako ga analiza svijeta ili samoga sebe dovodi do napasti da i sebe i svog su ovjeka svede na neke subhumane modele. To sve ne zna i da bi se znanost imala obezvrijediti. Potrebno je samo ne zaboraviti da je i ona djelatnost subjekta  ato ne zna i subjektivnost u loaem smislu rije i  da su svi njezini rezultati uvijek doprinos obogaivanju ovjekovih mogunosti i promjeni njegove situacije, a da je metodoloaki neispravno dopustiti da se ovjek sam liai bilo svoje konkretnosti bilo da se reducira na neato ato je samo element njegova ponaaanja ili njegovih mogunosti; da se ne smije identificirati s apstraktnim koje mu slu~i da na sebi neato protuma i. Znanosti mu mogu pru~iti neka rjeaenja, mogu u initi njegovu situaciju razumljivijom, motiviranijom, no ne smiju ga zavaravati o samoj njegovoj konkretnosti.  Bajsi uvia ozbiljnost problema raspolaganja ovjekom. Upozorava da se razmialjanje o ovjeku danas, znanstveni i tehni ki zahvat u ovjeka vrai spontano i da nije uvijek jasno kakvim se redom ima pristupati, a da se kod toga ne razori i ne ugrozi sam ovjek. Pod utjecajem znanstvene spoznaje, naime,  suvremeni je ovjek odbacio i morao odbaciti mnoge slike i vjerovanja o samom sebi uslijed tih novih spoznaja i opipljive demonstracije njihove ispravnosti, a da ipak nije doaao do jedinstvena i sigurna pogleda na sebe i svoj svijet budunosti. (& ) Stvara se novi pragmati ki mentalitet koji se u svojim teorijama esto zadovoljava parcijalnim spoznajama, neadekvatnim slikama. (& ) Znanstveni trend za objektivacijom nesumnjivo doprinosi tome da se ovjek sve viae shvaa objektom, a ne subjektom prirodnih i druatvenih procesa.  Stoga Bjasi isti e da bi  danaanji znanstveni i tehnoloaki napor trebao biti viae usmjeren prema brizi oko salvare hominem  No, kako sprije iti ontoloaku redukciju ovjeka na neki njegov dio? Kako sprije iti da se ovjek  istuma i na atome, hormone, ponaaanja, psihizme, sociologizme i sl.  Jedino tako, predla~e Bajsi, da svaka spoznaja o ovjeku polazi  uvijek ponovno i samo od konkretnog subjekta sa svim njegovim suvremenim tekovinama i nazorima a nikada od ovjeka koji je ve protumaen. ovjek ne mo~e definitivno biti samo predmet znanosti, jer je on onaj koji o sebi zna pa makar i krivo. Zato e i tu biti polazna to ka ovjek koji se krivo zna a ne ono ato o sebi krivo zna. (& ) U smislu bitka ovjek je uvijek metaznanstven, kao transcendentalna to ka znanosti transcendentan (& ) . Tako Bajsi  spaaava ovjeka od pogubnih znanstvenih tendencija, zapravo od njega samoga, a ujedno otkriva i metodoloako polaziate svoje antropoloake misli o kojem je ve prethodno bila rije . 3.3.4 Grijeh preziranja stvarnosti u posjedu Bajsi uo ava da je ovjek sklon viae vjerovati svojim rije ima nego stvarnosti, ispovijedati ono ato vjeruje nego initi ono ato vjeruje. Isti e da je isto ni grijeh naaeg ponaaanja to ato smo  spemni kao istinu priznati umom i djelom samo apstraktnu znanstvenu sistematsku istinu, a manje istinu same stvarnosti, jer je veinom ni ne uo avamo, koja nije apstraktna i postoji ve prije naae apstrakcije i sistematizacije.  esto smo  tako o arani rije ima i naaim govorom da nam ni ne pada na pamet da bi moglo biti razlike izmeu neke iznenaujue stvarnosti i onoga ato bla~eno o njoj mislimo ili govorimo.  Bajsi isti e da je grijeh prezirati stvarnost u posjedu. Otkriva i  drugu stranu medalje : skloni smo prezreti stvarnost zato da bi sa uvali svoje pojmove i ideologije. I Isus je bio ~rtva tog naaeg, kako Bajsi ka~e, isto noga grijeha. Ljudi kojima je doaao u susret, ~iv i stvaran, radije su vjerovali svojoj ideji mesije nego priznali njegovo ~ivo prisustvo u konkretnoj stvarnosti na konkretan na in. }rtvovali su, kako ka~e Bajsi, ~ivog ovjeka, Mesiju, da bi sa uvali svoju ideju mesije,  bio im je va~niji njihov pojam nego njegova ~iva prisutnost . 4. OBRISI ISUSOVOG LIKA Iako Vjekoslav Bajsi svoju kristoloaku misao nije u svojim spisima jasno i sistematski izlo~io, ona je u njima prisutna i mo~e se naslutiti da je upravo ona osovina Bajsieve svekolike teoloake, a sastavni i nedjeljivi dio antropoloake misli. Stoga smo smatrali neophodnim da pokuaamo izlo~iti i neke va~nije kristoloake elemente u misli Vjekoslava Bajsia. 4.1 Isus Krist  srediate Bajsieva djelovanja i mialjenja Moglo bi se rei da je Krist zapravo srediate Bajsieva djelovanja i mialjenja. Bajsi na temelju osobnog iskustva ~ivota i vjere, otkriva u Kristu istinu koja ga oslobaa i potom neprestano iznalazi razli ite na ine, koje mu pru~a njegovo zvanje sveenika i teologa, kako da je komunicira svojim bli~njima. On je, izgleda, na jedan na in preuzeo Isusov stil navijeatanja evanelja. Naime, njegovi su navjeataji, kao i Kristovi, puni pou nih slika iz svakodnevnog ~ivota. On, kao i Krist, polazi od realne ljudske situacije, od svakodnevnih ljudskih problema i dogaanja ... i u njima prepoznaje mjesta na kojima o~ivljavaju sve one autenti ne vjerske i filozofske istine koje je stekao kroz svoj teoloaki i filozofski studij. On svoja znanja, rijetkom umjeanoau preta e u ~ivot i ini od toga bogatu i ukusnu, sada viae nedjeljivu, iskustveno-teoretsku cjelinu. Time i neuk ovjek kroz svoja ~ivotna iskustva mo~e doi do okusa vrijednosti i ~ivotnosti nekih uzviaenih teoloakih i filozofskih stvari, a teoreti ar mo~e s udivljenjem otkrivati da ono ato usvaja znanjem uistinu  stoji i u ~ivotu. Stoga je Bajsi blizak i jednima i drugima. Bajsi ispovijeda i ima na umu sve one dogmatske sadr~aje koji se ti u Isusa Krista, no u svojim tekstovima on podrazumijeva da njegovi itatelji, a to su prvenstveno kraani, sve to ve viae-manje znaju (stoga neku istinu vjere, eventualno, istakne samo usputno). On svoj trud ne ula~e da ljude pou i istinama vjere o Isusu Kristu i Njegovom nauku, nego da ljude upozori da ne ~ive kako je Krist to uistinu htio i hoe i dan danas, te da im otkrije zaato to ne ine i zaato bi to, ipak, kona no, trebalo po eti initi. 4.2 Kristova misti na prisutnost i misti no tijelo Kristovo Bajsi progovara direktno o Kristovoj misti noj prisutnosti. On isti e, u okviru govora o biblijskom shvaanju povijesti, da Kristova misti na prisutnost u Crkvi po inje uskrsnuem, a po Crkvi je misti no prisutan i u svijetu.  Ta prisutnost nije opet samo ekstenzivno dinami na nego posjeduje i unutarnju dimenziju, intenzivnost evaneoske svijesti, rast Krista u ovje anstvu, uvijek bolji i konkretniji izraz Bo~je Rije i u svjedo anstvu. To je put prema eshatonu, rast  in perfectum virum  . Tu se vrlo dobro vidi koliko je Bajsieva misao dinami na, viaedimenzionalna, povijesna i transcendentna istovremeno. Iako se sam slu~i terminom misti nog tijela Kristova, najvjerojatnije iz uvjerenja da je njegovo itateljstvo upueno u pravo zna enje termina, Bajsi upozorava da se taj termin u pastoralu treba vrlo oprezno koristiti, jer bi vrlo lako u svijesti suvremenog ovjeka mogao izazvati neto ne i nepo~eljne asocijacije. Suvremeni ovjek je, naime, upoznat sa zna enjem rije i tijela od strane biologije i termini  udovi ,  tijelo za njega imaju neosoban i funkcionalan karakter. To bi trebalo imati na pameti i naglasiti ljudima ono ato se zapravo tim terminom ~eli rei. Tu je pak vidljivo koliko je Bajsieva miso i pastoralno prakti na. Bajsi, na temelju LG 16 i Sth III, q 8, a 3, isti e da su svi ljudi udovi misti nog tijela Kristova, ato uklju uje i one koji mu pripadaju stvarno (in actu) i one koji mu pripadaju u mogunostima (in potentia).  Ta potentia (se) temelji prvotno na Kristovoj kreposti koja je dostatna da spasi sve ljude a drugotno na samoj slobodnoj volji ovjekovoj. Rije  je o  autonomnoj spasiteljskoj volji Bo~joj bez koje se ne mo~e shvatiti ni evangelizacija niti se mo~e definirati ovjek. Naime,  ovjek i njegov plan zacrtani su ve otprve u Bo~jem planu kako se ostvaruje u slobodnom inu objave u posluanosti Gospodina naaega Isusa Krista. Shvaanje ovjeka u svjetlu tog saznanja,  predstavlja totalitet shvaanja ovjeka i njegove sudbine iz transcendentnih vrela, totalitet spasenja kako je centriran u Bo~jem objavljujuem djelu utjelovljenja. Taj prvotni Bo~ji plan zahvaa cijelog, svakog ovjeka u intenciji spasenja, tj. kao udo misti nog tijela Kristova, kao barem potencijalnog lana (potencija je realno fundirana) Kristove crkve . Tako kraanin nije nad ovjek nego ovjek koji se, uz Bo~ju pomo dara Kristove milosti, aktualizirao kao ud misti nog tijela Kristovog. 4.3 Soterioloako-kristoloaki univerzalizam Interesantno je da Bajsi isti e da se spasenje u Kristu odnosi na  svakog konkretnog ovjeka naaeg reda spasenja koji je ve prema Bo~jemu planu spasenja usmjeren prema Crkvi i njezinoj evangelizaciji. Tu treba istaknuti da je Bajsi, u svojem govoru o tzv. preadamitima ali i o eventualnim inteligentnim biima u svemiru, isto naglasio da je Krist  umro za svu palu Adamovu obitelj te da ostala inteligentna bia koja nisu Adamovi potomci  stoje izvan podru ja zahvaena utjelovljenjem Logosa koji je postao ovjekom . On joa uz to ka~e da je  mogue pomialjati i neko drugo utjelovljenje Logosa , ali isti e da se o tome niata ne zna. Viae se nije time bavio. ini se da je Bajsi  po kratkom postupku rijeaio hipotetsko pitanje o odnosu eventualnih drugih inteligentnih bia u svemiru prema Isusu Kristu. No, da mu je posvetio malo viae pa~nje mo~da bi doaao i do druga ijih zaklju aka ili bi barem objasnio kako se takav stav mo~e pomiriti sa O evim naumom rekapitulacije svega stvorenja u Kristu. Bajsi Kristu pripisuje, kao utjelovljenom Bogu, univerzalnu  spasiteljsku funkciju, u kojoj On  stavlja sve ljude pod kategoriju tajanstvenog i nepovredivog, svetog, Bo~jeg posinstva i ini ih tako nepovredivima, braom (obiteljski tabu) pa onda i kad su po prirodi neprijatelji.  Prema Bajsiu,  Kristova je krepost dostatna da spasi sve ljude i na njoj se prvotno temelji mo spasenja, a tek drugotno na samoj slobodnoj ovjekovoj volji.  Po svemu sudei i ovdje univerzalnost ve~e uz ovje anstvo. To je sasvim dostatno s obzirom na zaklju ak o univerzalnosti njegove soterioloake misli s obzirom na ovjeka, tj. u okvirima teme ovoga rada. 4.4 Spasenje u Isusu Kristu  izlaz iz zatvorenosti u animalne automatizme Bajsi otvara pitanja mnogih ljudskih prokletstava od kojih trpi svaki ovjek i obasjava izlaz iz njih svjetlom Isusa Krista. Jedno od temeljnih prokletstava koje Bajsi tematizira jesu uroeni animalni automatizmi ovjeka, i to svakog ovjeka samim time ato je ovjek. Oni su uzrok mnogih nevolja u druatvenom ~ivotu svakog ovjeka. Bajsi im lijek nalazi u evanelju. Isus je, umrijevai za svakog ovjeka, otvorio ljudima mogunost slobode od tih automatizama i svega zla kojega oni sa sobom nose. Nakon Krista ovje anstvo viae nije bezizlazno prepuateno svojim naravnim grupnim razdjeljenostima i borbama, nego je u Kristu osloboeno i usmjereno na novo univerzalno zajedniatvo utemeljeno na injenici da je Krist umro za sve  prema tome, svi su naai. Ovdje treba spomenuti i to da je Bajsieva re enica:  Krist je umro za sve; svi su  naai   upravo karakteristi na za Bajsievu antropoloaku misao. Ona, naime, na jednostavan na in sa~ima svu tu iznenaujuu novost koju Bajsi ima pred o ima kao izlaz iz zatvorenosti u animalne automatizme. Posljedice te novosti koju je Krist unio u svijet, kada bi se ona uistinu za~ivjela meu ljudima, gotovo nesagledivo su velike, kako u dinamici odnosa pojedinaca tako i u dinamici odnosa pojedinca i druatva te razli itih druatava meusobno. No, Bajsi isti e da problem ostaje u tome ato ta novost joa nikada nije uistinu za~ivljena i na druatvenoj razini, te, izmeu ostalog, zaklju uje  da je grupa neka posebna ~ivotinja koja nije pokratena do dana danaanjega . 4.5 Novo zajedniatvo Evanelje  daje potpuno novu viziju ljudske grupe . Bajsi neumorno isti e da je Krist nau avao neato novo i stvorio neato novo: zajednicu koja nije bila samo zamialjena niti se temeljila na nekom popisu lanova obitelji, nego je  Bo~ja obitelj u kojoj je svima zajedni ki jedan Otac nebeski, pa su im stoga i svi interesi zajedni ki. S Isusovim se djelovanjem dogodilo neato sasvim novo, naglaaava Bajsi, neato ato je takoer i na socioloakom planu novo:  novo zajedniatvo . On uo ava kako Isus nije samo propovijedao i donio neku novu teoriju o vje nom ~ivotu, nego je otvorio mogunost novog zajedniatva meu ljudima, podarivai ljudima  mo da postanu djeca Bo~ja i ~ive, ve sada, u Bo~joj obitelji u duhu jednog sasvim novog zajedni arenja, u ljubavi, miru i radosti jednih prema drugima i prema svima, bilo zlima bilo dobrima, kao Bog tj. Presveto Trojstvo. Krist je, naime, zahvatio u uroene socijalne mehanizme grupe, zahtijeva korijenitu promjenu:  treba ljubiti i neprijatelje . On je iaao za tim da promijeni temeljne motive ljudske djelatnosti,  treba biti savraen kao Otac nebeski . Krist je, zapravo, omoguio ljudima da ~ive i promialjaju ~ivot i svijet na jedan sasvim nov, kristovski na in. Jedna takva novost na svijetu uistinu omoguava i tra~i da se ovjeka i ljudski ~ivot u zajednici, putove povijesti i sudbinu svijeta misli na jedan nov na in. To Bajsi uvia i neprestano pokuaava initi i navesti druge da zapo nu initi. On, naime, smatra da ta novost, koja je po Kristu uala u svijet, joa nije ozbiljnije za~ivjela, niti u svijetu niti u Crkvi, ato zna i da radost njezina ostvarivanja i brojne njezine druge plodove joa uvelike nismo do~ivjeli niti upoznali. Bajsi nam, kao poseban motiv da evanelje kona no ozbiljno pokuaamo za~ivjeti i na grupnoj razini, ostavlja pitanje:  Nije li va~no to ato bi se evaneoskim putem mogla ostvariti meu ljudima upravo Bo~ja prisutnost, ali sada u naaoj zrelosti i punini?  4.6 Promjena eshatoloake perspektive S obzirom na eshatoloaku perspektivu Bajsi isti e da s Kristom, zapravo, prestaje rije  o zagrobnoj ikonografiji. Kristocentri nost eshatologije se, prema Bajsiu, sastoji u osmialjavanju vlastite smrti kroz identifikaciju s Isusom Kristom, s Njegovim ciljevima i namjerama te sudjelovanjem u Njegovu djelu. Tako se eshatoloaka perspektiva iz prekogrobnosti seli u dimenziju ovozemaljskoga ~ivota u kojem Gospodin - Isus Krist, kako naglaaava Bajsi, svijetli iz tekstova Evanelja i oduaevljava u svoj povijesnoj konkretnosti svojega zemaljskoga ~ivota. Bajsi isti e kao presudni eshatoloaki moment u ~ivotu svakog pojedinca ~ivu i bogatu predod~bu Kristove osobe, zbog ega  nikada nije dosta misliti i govoriti o Isusu Kristu . K svemu tomu, Bajsi pokuaava joa i istaknuti razliku u eshatoloakoj perspektivi izmeu kraanstva i ostalih religija. On isti e kako mu se ini da kraani ne razumiju neato ato je u njihovoj vjeri i ponaaanju od izvanredne va~nosti kao njihov specificum, a to je: da se nitko nije usudio tvrditi da bi neki naoko obi an ovjek mogao biti pravi i jedini Bog. Naime, Bajsi ocjenjuje da su svi, osim kraana, stali pred zidom transcendencije i Boga tra~e isklju ivo u njegovu odstojanju u nedosti~nosti. Kraanski pak Bog-Spasitelj je ovdje meu ljudima i valja ga tra~iti u njegovoj prisutnosti, u Isusu Kristu u kome se ono bo~ansko pokazalo na ljudski na in,u ijem se misti nom tijelu i danas pokazuje u  siromasima i malenima kao gladan i ~edan ,  gol i u tamnici , kao  dijete koje se ~eli s nama dru~iti , u svakom pojedincu potrebnom naaeg prihvaanja, pomoi i ljubavi. Svaki naoko mali obi an ovjek, od dogaaja Isusa Krista nadalje, skriva u sebi neizrecivu tajnu Boga samoga i sam tako postaje tajanstvenom Bo~jom prisutnosti u svijetu, nepovredivi Bo~ji rod. 5. METANOJA MI`LJENJA I DJELOVANJA POJEDINCA Bajsi je zainteresiran za sam proces obraenja. Kao ato je ve re eno, on ovjeka gleda cjelovito, i obranje takoer smatra procesom koji ovjeka zahvaa cjelovito te stoga nastoji rasvijetliti i dinamizam obaraenja takoer u onoj prvotnoj naravnoj dimenziji ovjeka. Otkriva da se pojedinac, govorei jezikom suvremenog ovjeka, treba reprogramirati. Mora iz temelja po eti druga ije misliti i druga ije se ponaaati. No, ne bilo kako, nego treba promijeniti svoju staru naravnu ljestvicu vrednota i identificirati se sa Ocem nebeskim po uzoru na Isusa Krista. Kako je sve to mogue? Bajsi, tra~ei odgovor, uvia dinamiku procesa obraenja, njegov transcendentni i transcendentalni izvor i uvir, ali i narav u kojoj se sve to odvija po njezinim zakonitostima. 5.1 Pojedinac kao subjekt obraenja Bajsi isti e konkretnog ovjeka koji se treba obratiti, njegovu ulogu u tom procesu. On u taj proces ulazi s onim ato konkretno posjeduje, sa svojom istinom. Ta njegova istina mu je sve ato ima, mo~e se rei preduvjet mogunosti njegova obraenja. No, ta istina je pre esto zanemarivana u procesu evangelizacije. Propovijeda se tzv. apstraktnom ovjeku, a ne konkretnom pojedincu. Iznose se razlozi zbog kojih bi trebalo promijeniti ponaaanje, zbog kojih bi svatko trebao promijeniti ponaaanje. Isti e se tako opet openito na ra un pojedina nog, kvantiteta na ra un kvalitete. Zanemaruje se jedinstvenost pojedinca i njegove savjesti, podlije~e se napasti poopavanja tipi noj za suvremenog ovjeka prirodoznanstvenog svjetonazora. Bajsi tu ukazuje na potrebu individualnog pristupa, poativanja jedinstvenog pojedinca i njegove jedinstvene istine. Pojedinac je subjekt, a ne objekt procesa obraenja. Crkva mu treba pomoi da otkrije svoju, esto mu zastrtu, istinu i s njom i u njoj stane pred Boga. Tek u susretu s Bogom on treba otkriti svoje najvee i najmilije Dobro koje e ga pokrenuti da svim srcem prione uz Njega i prezre sve ato ga od Njega udaljava, da svim srcem po~eli suobli iti se svojemu Ocu i ponaaati se kao On. Ali ne zato da izbjegne strogi sud i kaznu, iz straha od gubitka raja i sl., nego zato ato uvia da e se takvim ponaaanjem kona no ostvariti kao ovjek. 5.2 Ispravna slika Boga  klju  autenti nog obraenja Bajsi je obi avao rei:  ovjek da bi bio ovjek mora bo~anski djelovati , mora se ponaaati kao Otac nebeski, zna i na na in Isusa Krista koji je Sin Bo~ji, a ne po svojim animalnim automatizmima. Kao ato je ve re eno, grupa od pojedinca tra~i ulogu, a Otac ga tra~i cijeloga u njegovoj jedinstvenoj istini. Ona je njegovoj grupi uglavnom suviana i nepotrebna do te mjere da joj je miliji ako ju je potisnuo, tj. ako je  nema , te se sasvim poistovjeti s tra~enom ulogom. Ako pojedinac vjeruje da mu je izvor sigurnosti u grupi, dragovoljno e  amputirati dio svoje osobnosti koji grupa ne prihvaa, samo zato da bude prihvaen i zaatien u grupi kojoj pripada ili ~eli pripadati. No, ako povjeruje da je izvor njegove sigurnosti u Bogu Ocu, tada e pak ~eljeti u initi sve da se Njemu svidi, da ga On prihvati. To je naravni poriv na koji ukazuje Bajsi u procesu obraenja. No, tu je i  krizna to ka autenti nosti obraenja . Povjerovati da je Bog ovjeku izvor sigurnosti ovjeku nije tako teako, ako mu se dobro prezentira da je Bog svemogui Stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga itd., ali krizna to ka se nalazi u daljnjem stvaranju slike Bo~je koje pojedinac poduzima jer, kako isti e Bajsi, motiv njegovog djelovanja jednostavno ne mo~e biti apstraktan, pa on spontano nastoji doi do neke slike Boga kojem se ~eli suobli iti. Naime,  volja nije miai  kako je to obi avao rei Bajsi. Volja funkcionira, pokree se motivacijom. Motiv koji pokree volju, ka~e Bajsi, mora biti konkretan, a ne neka apstraktna istina, jer takva istina mo~e motivirati samo promialjanje. ovjekovu volju, naime, pokreu slike, a ne apstraktni pojmovi. Motiv mo~e biti negativan ili pozitivan. Moglo bi se rei: Bog ne mo~e biti negativan motiv, On je najvee dobro, jedini Dobar & Da, to je neupitno, ali to je istina vjere i kao takva previae apstraktna za motiv djelovanja. Isus je rekao da je On Istina, konkretna ~iva Istina, Slika Bo~ja koja je pokrenula Dvanaestoricu i mnoge druge da stvore jednu sasvim novu grupu, jedno novo zajedniatvo meu ljudima. Isus Krist je Istina koja se mo~e nasljedovati, motiv novog djelovanja. No, treba imati na umu da ovjek svoju sliku o Bogu stvara u komunikaciji s onima koji mu Boga navjeauju, iz njihovih rije i i djela, iz onoga ato uje i do~ivi na vlastitoj ko~i, ali i iz vlastite maate. Iz tog pak kompleksa utjecaja svaata mo~e krenuti po dobru, ali i po zlu, jer ovjeka vreba, sa svih strana potpomognutih njegovom palom naravi, niz napasti stvaranja krive slike o Bogu koja, kao pokreta  njegovog djelovanja rezultira i krivim ponaaanjem. ovjek, naime, oblikuje korijen svojeg ponaaanja prema toj slici. Nije svejedno ~eli li on biti dobar pred Strogim Sucem potiskujui dijelove svoje osobnosti ili ~eli biti dobar Dobrome Ocu ne bi li mu se suobli io. Sam Bajsi je znao isticati da to nipoato nisu teoloaka cjepidla arenja, nego klju  problema ljudskog ponaaanja. Nije svejedno ima li ovjek kada ini dobro pred sobom sliku Boga koji to zahtijeva da bi mu dozvolio pristup u raj tj. da bi bio spaaen ili ima sliku Boga koji ga je ve spasio u Isusu Kristu, pa ini dobro jer je fasciniran Njegovom dobrotom i ~eli Mu se suobli iti u toj istoj dobroti inei dobro za spasenje onih koji su spasenja potrebni tj. za njihovo dobro. Mo~da se radi o istim dobrim djelima, ali ova proiziala iz prve krive slike Boga su zapravo hinjena i licemjerna, a ova druga su autenti no dobra jer su sli na Bo~jem djelovanju koje ide iz svojega bogatstva prema potrebnome a ne iz svojeg manjka, iz potrebe. Prvo ponaaanje je samo izvanjski promijenjeno, a njegova dinamika je ostala ista tj. u istom duhu. Bog je samo zamijenio vou opora kojemu se treba dodvoriti ispravnim vraenjem uloge koju on propisuje da bi se postigla njegova zaatita i sigurnost. To je kriva slika o Bogu. Isus nam otkriva pravu. Bog je Dobri Otac, njemu nije do uloga nego do pojedinca, on ~eli da odraste i razvije sve potencijale koje mu je darovao. No, prvo ih treba otkriti, jer su mnogi potisnuti kao nepotrebni u ulogama koje mu grupe u kojima ~ivi propisuju. 5.3 Uloga religijske zajednice u stvaranju autenti ne slike Boga i autenti nog odnosa s Bogom Najte~e je kada religijska zajednica vjernicima propisuje uloge kao uvjete pristupa Bogu i tjera ljude da igraju uloge pred Bogom, tada im zapravo i Boga prezentiraju kao ulogu, a Bog nije uloga, niti od nas tra~i ulogu. Put do pozitivne motivacije ponaaanja pred Bogom le~i u smjeru pomaganja pojedincu da izie iz uloge i oslobodi se za svoju istinu. Kako je to mogue? Mogue je zato ato je svaki pojedinac spaaen u Isusu Kristu, a ne igranjem svoje uloge pred Bogom. Time mu je omogueno da kona no doe pred Boga u svoj svojoj istini, ma kakva ona bila, jer ga u Isusu Kristu Bog od prve prihvaa takvoga kakav je, u startu ve ima onu ~uenu sigurnost i zaatitu koju ne treba zaslu~ivati nekim posebnim to no odreenim ponaaanjem. Naime,  Bog ne prihvaa ovjeka zato ato je vjernik ili svet, nego je ovjek vjernik ili svet zato ato se sav istinski, ne igrajui ulogu, predao Bogu. Predati se Bogu zna i osloboditi se, biti osloboen za vlastitu istinu.  Svijest o tome bi pojedincu trebala omoguiti zajednica spaaenih i slobodnih ljudi, kraana, tako ato bi ga prihvatila u svoj njegovoj istini, kao greanika, i navijestila mu radosnu vijest: da je, kao i svi ostali, spaaen u Isusu Kristu i da slobodno mo~e stati pred Boga takav kakav je, bez straha da e ga On odbaciti zbog njegovog nezadovoljavajueg igranja uloge. Time nam je omogueno konkretno iskustvo bezuvjetne prihvaenosti u jednoj konkretnoj ljudskoj grupi unato  naae greanosti. Naime, jedino na taj na in se ovjek mo~e ohrabriti posvijestiti si svoju istinu, a kako ka~e Bajsi, to je jedino ato ima i sa ime mo~e pred Boga, koji nije uloga, stati. 5.4 Promjena ponaaanja Tek kada si je posvijesto svoju istinu, ovjek mo~e jasno vidjeti svoje zlo i od Boga tra~iti pomo da ga ispravi, da se obrati i ~ivi, da se kona no po ne ponaaati u skladu sa samim sobom kakav uistinu jest, a ne kakav grupa odreuje da bude, dostojno svoje nove naravi u Kristu, posinjenog djeteta Bo~jega. Obraenje je, naime,  najprije obraenje k vlastitoj istini koje se dogaa jedino u slobodi za se. A ovu, nasuprot uvjetovanostima socijalizacije, doista daje samo milostivi Bog. Bog je taj apsolutni prostor slobode za ono ato je ve od njega dano ovjeku, koliko god to bilo u ovjeku pokvareno i nepoudno. Zato e prvo pitanje ovjeka biti: ato bi zapravo htio.  Otkrie tog vlastitog vrela u susretu s objavom uz pomo Crkve, kao nove zajednice u kojoj se meuljudski odnosi grade na bo~anskim principima, i prisutnog Krista u njoj trebalo bi donijeti plod novog, bo~anskog djelovanja, i u skladu s njim, promjene ponaaanja. Obraenje se, naime, o ituje kroz promjenu ponaaanja. ovjek se po inje ponaaati po uzoru na Isusa Krista, kao Otac nebeski, jer po inje djelovati iz svoje nove a ne viae stare naravi, u Duhu Bo~jem a ne viae u svojem duhu koji je na kraju krajeva samo duh jedne (pseudo)racionalne,  gladne i  nedorasle ~ivotinje. ovjek po inje druga ije misliti. On tako metanojom zapravo kona no postaje ovjek, jer kona no po inje bo~anski djelovati, tj. djelovati iz bogatstva svoje povezanosti s Bogom, u skladu sa svojom novom naravi u Kristu kao punini uzrasta kojoj te~i svaki ovjek po Bo~jem stvoriteljskom naumu univerzalnog spasenja svih u Kristu. 6. KR`ANSKI OVJEK I KR`ANSKA ZAJEDNICA U ovom poglavlju emo nastojati iznijeti neke koordinate ovjekove naravi za koje nalazimo da su u Bajsievoj misli od temeljne vrijednosti za razumijevanje ovjeka prvenstveno u njegovoj nadnaravnoj dimenziji. Jedno od temeljnih Bajsievih dogmatskih polaziata jest da milost pretpostavlja narav, no jedan od najva~nijih uvida u odnosu na to je da se do sada obraala pa~nja na pojedina nu narav u svrhu individualne duhovnosti, a ovjek je druatveno bie, ima i druatvenu narav koja je takoer pretpostavka za  duhovnost u smislu izgradnje zajedniatva . ovjek se, naime, ostvaruje uvijek u nekoj zajednici, ali zbog sistema uloga, njegova je cjelovitost ugro~ena. Evanelje mu ~eli pomoi da sa uva svoju cjelovitost ostvarujui se u zajednici. Naime, u Isusu Kristu mu se pru~a mogunost da se oslobodi od ovisnosti o naklonosti grupe, a time i od nu~nosti ulaska u  igru uloga . Stoga Bajsi isti e da je za Crkvu presudno ovjeku pru~iti sna~niji osjeaj prihvaenosti i sigurnosti nego ato to mo~e nai u ostalim naravnim grupama, ali naravno gradei meuljudske odnose u kraanskoj zajednici prema Kristovim pravilima, a ne prema onima iz zoologije ili skupine primata. U kraanskoj zajednici se komunikacija ne bi smjela graditi borbom za mjesto unutar grupe, kao ato se gradi u prirodnim grupama. 6.1 Kraanin - novi ovjek Kraanin posjeduje klicu bo~anske dimenzije u sebi koja raste prema Bogu koja je kompatibilna s evaneoskom porukom i te~i crkvenom zajedniatvu djece Bo~je. U Isusu Kristu je primio mo da postane djete Bo~je tj. da po ne bo~anski djelovati. 6.1.1 Kraanin bi trebao bo~anski djelovati O bo~anskom djelovanju je ve mnogo toga re eno u prethodnim poglavljima. No, sa~mimo, kako bi to kraanin trebao djelovati. To je djelovanje u Bo~jem duhu, iz punine bogatstva odnosa s Bogom, ali isto tako i iz unutarnjih vrela vlastitog bia koja su presudna u motivaciji za bo~ansko djelovanje. Ono se, naime, ne da uvjetovati  zlom zloga  i ini dobro koje mu je predo eno kao autenti na temeljna te~nja njegova bia, koja njegovom djelovanju daje jedinstvenost i neponovljivost. To djelovanje, naravno, ima i svoj specifi ni cilj. 6.1.2 Cilj djelovanja kraanina Kraaninu boravak na ovome svijetu nije ni posljednja mogunost ni posljednji cilj. Njegov je cilj realizirati savraenost Bo~jeg djelovanja slu~ei Kristu u njegovoj i svojoj brai.  ovjeku je dano da Zemlju sebi podvrgne. No on tim samim djelovanjem i razvija svoje sposobnosti. Produktom svoga rada izvrauje Kristovu zapovijed djelotvorne ljubavi prema bli~njemu.  I dok vrai svoju kulturnu zadau u svijetu on surauje u stvarala kom inu s Bogom. Kraanin se, stoga, identificira s Ocem na nebesima, a ne s grupom kojoj pripada. On tra~i i nalazi svoju sigurnost i snagu prvenstveno u svom pripadniatvu Bogu. No, treba imati na umu da je ovjeku mogue tako se utemeljiti u nebeskom Ocu i biti slobodan od grupe, samo ako Bo~ju prisutnost osjea ~ivlje i sna~nije od prisutnosti grupe u kojoj ~ivi. ovjek je potreban i gladan vjere koja e niknuti iz njegove nutrine, no netko bi mu u tome trebao pomoi. 6.2 Kraanska zajednica  konkretni problemi i evaneoski ideal Bo~je obitelji Bajsi isti e da su kraani oni koji posjeduju sredstva da prijeu ograni enosti i slabosti prirode. No, o ito se ne deaava redovito da ih oni i iskoriste. Naime, iako se ne mo~e biti kraanin iz prirodnih, nekraanskih motiva, iako kraanstvo nije opredjeljenje za  navodnoga Krista i  navodni Rim ili Papu , nego evaneosko prihvaanje evanelja, povijest je prepuna upravo takvih nezrelih  kraana i njihovih  kraanskih djelovanja , dok evaneoski ideal kraanskog zajedniatva, Crkve kao Bo~je obitelji, joa uvelike eka da bude ispunjen. 6.2.1 Problemi kraanina s kraanskom zajednicom Kraani su, smatra Bajsi, (nakon Konstantina) uzeli Krista kao  totem svoje grupe i ponaaali se, kao grupa, po istim paleolitskim aablonama spram ostalih grupa. Izdizali su se rijetki pojedinci, ali oni su obi no zavraavali kao i Krist, izopeni i protjerani, pa ak i ubijani od vlastite grupe  Crkve. Mnogi konkretni vjernici i slu~benici Crkve se i dalje uglavnom  prirodno ponaaaju po shemi  mi i oni ,  uvaju i promi u svoju vjeru ,  brinu se za podmladak i  nastavak vrste ,  da nas ima ato viae , ne obazirui se pritom na Vjerovanje, dogme i nau avanje crkvenog u iteljstva koje sve to jasno kritizira kao  nekraanski duh . Kraanin je optereen svojom ulogom u crkvi, a joa viae svojom ulogom pred Bogom koju mu pastiri mo~da nehotice nameu. Prakti ki se nalazi u zatvorenom krugu uloga, onemoguen da do~ivi spasenje, osloboenje u Isusu Kristu od svojih animalnih grupnih automatizama, da se pojavi u svojoj istini pred svojim Bogom i u svome se djelovanju identificira s Njim, te da prestane biti ovisan o svojoj grupi, makar ona bila i kraanska. 6.2.2 Kraanin i kraanska zajednica  zajednica zrelih pojedinaca Bajsi isti e da  kraanska zajednica nije nikakva prirodna grupa u kojoj zajedniatvo, izmeu ostaloga, posreduju i odreeni elementi kraanske kulture ili kraanskog pogleda na svijet, ve je to grupa sui generis. Tu grupu sa injavaju pojedinci koji se pojedina no nalaze pred Bogom, koji sebe smatraju djecom Oca nebeskoga koji ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiaa pada pravednicima i nepravednicima (Mt 5,45); dakle, koji se ne nalaze u grupi iz prirodnih potreba, ve kao navjestitelji i svjedoci novog ophoenja s ljudima i novih odnosa meu ljudima.  Bajsi isti e da ti pojedinci rastu u svojoj kraanskoj zrelosti, a vrijeme zrelosti za kraanina jest  vrijeme kad prestaje zaokupljenost samim sobom i svojim esto djetinjasto shvaenim ambicijama, te po inje briga za druge, za cjelokupnu stvarnost, koja nas sve zahvaa mislili mi na nju ili ne mislili. Biti zreo zna i imati ciljeve. A ciljevi se ne mogu postii ako se ne po inje konkretnim djelovanjem.  Stoga se zreo kraanin kao slobodan pojedinac udru~uje s ostalim slobodnim pojedincima s ciljem svjedo enja za Istinu i spasenje sviju, jer  svi su naai . 6.2.3 Crkva  Bo~ja obitelj injenica je, kako smo ve istaknuli, da nijedna grupa ne treba cijeloga ovjeka, osim ako nije izabrala  istinu ovjeka pojedinca i probleme njegova najdubljeg dobra kako izviru iz njegove stvarnosti kao cilj svoga zajedniatva. Kraansko zajedniatvo, naime,  nije zajedniatvo gdje se ljudi trebaju samo u nekom stanovitom vidu, nego gdje se trebaju radi spasenja, tj. u pitanju je istina svakoga. Zato ve u intenciji prilaza ovjeku postoji usmjerenje prema pojedincu u njegovoj cjelovitosti.  Stoga ona najviae li i na obiteljsku zajednicu, pa o njezinom cilju i prvoj brizi Bajsi mo~e slikovito rei da je to jednostavno  pojedinac voljen kao dijete u uspjeloj obitelji . Kada Bajsi govori o obiteljskom vidu Crkve isti e da je crkva potrebna svakom kraaninu kao Majka, kao grupa u kojoj e se on  ponovno roditi ato zna i u kojoj e se dogaati njegova nova duhovna gestacija, u kojoj e se ponovno u iti sada sasvim novom socijalnom ponaaanju, jednoj sasvim novoj tradiciji. Ona ga nastoji obuhvatiti u njegovoj dobroj volji, tj. ukoliko on sam nastoji biti ovjek. Ona mu je nova obitelj u kojoj u i sve ispo etka, a otac obitelji je Otac nebeski s kojim se treba identificirati i u kojem treba nai sigurnost. Temeljni princip kraaninova djelovanja bi trebao biti identifikacija s Ocem nebeskim. Isus je pak kraaninu ~iva slika O eva i u njemu ima trajni uzor savraeno ostvarene identifikacije ovjeka s Ocem nebeskim. 6.2.4 Kraansko oblikovanje uloga unutar zajednice Bajsi vidi Crkvu kao  stanovito zajedniatvo ljudi u kojem vrijede posebne norme ponaaanja, tj. Kristove zapovijedi kao temeljni zakon oblikovanja meusobnih odnosa pojedinaca u grupi i onih u grupi prema onima izvan nje. On ak govori o  posebnom  kraanskom  oblikovanju uloga unutar zajednice i tu ukazuje na neato novo. Naime,  vjerujemo da su pravila ponaaanja unutar kraanske zajednice dana od Boga i ako je rije  o sankciji, da iza njih stoji, ne sankcija zajednice, nego Bo~ja sankcija. Upravo zato ato ta pravila ponaaanja dolaze od Boga, bit e jasno  to je izvanredno va~na konstatacija  da se ne mogu odnositi samo na ulogu, koliko god je netko spreman da se poistovjeti s ulogom, jer se pred Bogom ne mo~e igrati uloga.  Zaato? Prisjetimo se da Bog nije jednostavna ekstrapolacija nekog ljudskog autoriteta u zajednici, dakle, Bog nije neato u redu uloga, nego je neato apsolutno. On je ovjekov Stvoritelj. Bog je otkrivenje vlastite istine ovjeku, a ovjek se spaaava, opravdava istinom. Stoga se spasenje u kraanskoj zajednici kao Kristovoj grupi, ne sastoji u igranju uloge  to je mo~da najvea novost kraanstva  nego u prihvaanju Bo~je ljubavi s kojom nas On prihvaa u naaoj istini  ato drugo i posjedujemo nego vlastitu istinu?  te stoga u nastojanju da se i sami prihvatimo u toj istini. 6.2.5 Specifi nost kraanskog udru~ivanja Uz sve do sada re eno, treba uvijek imati na umu da se kraanin udru~uje s ostalim kraanima u zajednicu, crkvu, radi opeg dobra, tj. zato ato tek zajedno s ostalima mo~e ostvariti cilj: djelotvorno pomoi Kristu koji trpi u svakom pojedincu potrebnom pomoi ljudi oko sebe. Svaki je pojedinac u svojoj viaedimenzionalnosti jednostavno prevelik za pojedinca ili, kako to Bajsi ka~e:  Vei se dio problema mo~e rijeaiti samo zajedni kim silama i srcem. Krist koji trpi prevelik je a da bismo ga jednim pokretom ruke mogli smjestiti u d~ep i nahraniti sitniaem.  Problem pojedinca je, kao i on sam, viaedimenzionalan i potreban viaedimenzionalne pomoi koja se mo~e nai raspraena u nizu pojedinaca koji mogu pojedina no pomoi samo u nekom aspektu njegova problema. U svim aspektima mogu pomoi samo svi zajedno. Tu negdje le~i i razumijevanje ljudske otkupljene druatvenosti, kako ju je Bajsi razumijevao. 6.2.6 Aspekt univerzalnosti Tu je joa va~an i aspekt univerzalnosti. Naime, Krist je umro za sve i kraanin zna da su svi naai. Stoga, treba biti otvoren prema svakome upravo kao Otac nebeski. `toviae, on se treba ograni iti samo na pomo i dobro pojedinca te si zabraniti suenje o ma ijoj unutarnjoj krivnji kojim prema doti nom pojedincu stvara komunikacijski zid i onemoguava mu da izre e svoj unutarnji problem zbog straha od osude i izolacije. Mo~e rei da je kraansko zajedniatvo, zapravo zajedniatvo muka i problema. Kraanska grupa, i stoga, jednostavno viae ne mo~e djelovati kao prirodna grupa koja ima svoje lanove i one koji joj ne pripadaju, koji su joj potencijalni ili aktualni neprijatelji, jer je okupljena da pomogne svakom ovjeku da doe do svoje istine i s njom slobodno stane pred Boga. 6.2.7 Zahtjevna novost kraanstva Novost kraanstva zahtijeva neato od pojedinca i neato od njegove zajednice.  Od pojedinca tra~i da ne nastoji samo dobro odigrati ulogu koja se od njega u zajednici o ekuje, nego da razmialjajui o zapovijedima nastoji shvatiti u kojoj dubini ga zahvaaju i odgovoriti Bogu svim svojim biem. Tu negdje le~i razlika izmeu  farizejeve religioznosti i religioznosti  greanika .  Kraanin je, novi ovjek, a to za njega nipoato nije samo titula, nego dogaaj na naravnoj razini. Kraanin je onaj koji slobodno ulazi u  prihvaanje Boj~jeg plana u kri~u i uskrsnuu Gospodina Isusa kojega valja i u tome nasljdovati u smislu vlastitog spasenja i spasenja svih.  No, novost kraanstva joa viae tra~i od zajednice. Od nje se, naime, tra~i  da nikada Bo~ji zakon ne namee kao igranje uloge brinui se samo toliko za pojedinca koliko njemu uspijeva ili ne uspijeva odigrati takvu ulogu. Ona, dakle, ne smije iz uloga initi Boga.  Ve smo vidjeli da su za ovjeka od izvanredno velike va~nosti ~ivot zajednice i ~ivot u zajednici, jer ovjek je druatveno bie, te odnosi prema drugima nisu dodatak, nego sa injavaju njegovo vlastito bie. Stoga, zadaa zajednice ne mo~e biti spaaavanje uloga i igre oko uloga, nego sam ovjek, koji se mo~da naaao u procijepu izmeu svoje istine, nemajui niata drugo osim nje, i zahtjeva zajednice oko neke uloge koju treba  spasiti . Naime, za  spaaavanje uloge je sasvim dovoljno vraiti na ovjeka pritisak kakvim god prikladnim sredstvima, dok se spasiti ovjeka, tj. pru~iti mu efikasnu pomo u njegovoj istini, mo~e samo iz iskrena interesa upravo za tu ovjekovu istinu. ovjek se ne mjeri prema nekom kalupu neke predviene uloge, nego se ovjeku daje do znanja da iz te istine mo~e izrasti neato cjelovito po Bo~joj nakani. Tu negdje, smatra Bajsi, le~i glavna teakoa ostvarenja kraanske zajednice kao kraanske i njezinih odnosa prema pojedincu. Da bi uzmogla ato bolje ostvariti svoje odnose prema pojedincu, koji uvijek dolazi iz neke konkretne sredine i neke konkretne tradicije, kraanska zajednica bi trebala biti tzv. prazna zajednica. `to to zna i? To zna i: zajednica koja se ne okuplja oko identi nog tradicionalnog sadr~aja, npr. zajedni ke nacionalne tradicije, nego zbog svoje volje da bude jedno. Naime, samo takva zajednica mo~e ovjeku pru~iti izlaz iz krize koju mu redovito namire tradicija u kojoj se roenjem zatekao. Stoga je va~no istaknuti da  kraanstvo u svojoj sveobuhvatnosti ne temelji zajednicu i osjeaj zajedniatva koji nosi na nekoj sredinom ili tipologijom odreenoj tradiciji.  Ono je, kako isti e Bajsi, predtradicionalno. Ono ima vlastitu Tradiciju koja ne konkurira ni jednoj naravnoj tradiciji, nego je zdravo i po iaavajue utemeljenje i ispunjenje svakoj od njih. Jednostavno re eno, korijenito obnavlja svakog pojedinca i svaku naravnu zajednicu zahtijevajui od pojedinca i zajednice da se u svjetlu te jedinstvene Tradicije konstrktivno  razra una sa svojom cjelokupnom naravnom tradicijom. Tako, svaki pojedinac i svaka grupa treba uroditi plodom jedne autenti no svoje, korijenito nove tradicije. Bajsi pretpostavlja jedan pluralisti ki svijet u kojem o ito ~ive suvremeni kraani. No, on u njemu uo ava i specifi ne pretpostavke su~ivljenja koje on u sebi nosi. 6.2.8 Primat prakse Bajsi vidi da kraani danas ~ive u pluralisti kom svijetu, ukoliko ga duhovno ne ignoriraju, ato pak ne ide bez atetnih duhovnih i duaevnih  akrobacija . On isti e da  potpuno teorijsko jedinstvo, neproblemati no prihvaanje jedne ope misaone forme, ne mo~e viae biti nu~na pretpostavka ni njihova su~ivljenja, joa manje su~ivljenja s drugim ljudima. Odatle neminovno slijedi primat prakse.  Zaklju uje Bajsi i tuma i da  to pak zna i da je za vjerodostojnost kraanstva u danaanjem svijetu u prvom redu odlu ujue stvarno ponaaanje onih koji se kane nazvati kraanima.  Bajsi smatra da e to pomicanje te~iata registrirati i teologija te da se mo~e govoriti o potrebi teologije pluralizma, odnosno teologije pod uvjetima pluralizma. Kao temelj njezine potencijalne univerzalnosti Bajsi isti e svijest o zajedniatvu problema. On uo ava da ta svijest neprestano raste i ja a koliko raste znanje o meusobnoj sudbinskoj ovisnosti ljudi i narod. 7. BUDUNOST OVJEKA Bajsi isti e da je te~nja za bezgrani noau temeljna oznaka ljudskog bia. Ka~e da je nada snaga koja nam omoguava to podru je onkraj granica naaega iskustva. No, upozorava da, ukoliko se podru je moguega suzi na ovostranost  ato zapravo na svoj na in ini prirodoznanstveni mentalitet  tada se bezgrani nost mora tra~iti i stvoriti u ovostranosti. No, takav pokuaaj se svojevremeno pokazao nevjerojatnim te je Bajsi konstatirao da se  ini da je ovjek zatvoren u kavezu ovostranosti koju je sam izabrao. No,  mo~e li se ovjek u tom ograni enju joa uvijek misliti kao ovjek i kao takav podnositi samog sebe? , pita Bajsi podsjeajui da  ovjek pred sobom mora imati otvorenost da bi ostao ovjekom . ovjek bez otvorene budunosti odumire u o aju. Stoga je pitanje budunosti izuzetno va~no antropoloako pitanje, jer se tek iz njega, kako emo vidjeti, mo~e dati cjelovit pogled na ovjeka. 7.1 Ugro~ena budunost Bajsi uvia da je ovjekova budunost danas najugro~enija samim ovjekom.  Prirodne su znanosti dale ovjeku neopisivu mo nad prirodom. No, moral nije gotovo niata napredovao. Ideja emancipacije ovjeka odbila je heteronomni moral, ali, onaj autonomni se nije uspio ostvariti. Stoga, ne udi ato danas previae ljudi bez ikakva ustru avanja radi sve ato im se prohtije, ako to mogu. A, primjeuje Bajsi, mo~e se previae. Ipak, to je vrlo zabrinjavajue stanje ovje anstva. Zaato? Bajsi isti e da smo odgovorni za budunost i da budunost stvaramo u sadaanjosti. On je te odgovornosti duboko svjestan. Uvia da bez temeljite promjene ponaaanja u smislu evanelja, ovje anstvo nema nade za opstanak. On vidi samo dva izlaza: ili da se dogodi neato ato e ovjeka vratiti u paleolitske uvjete ili da promijeni svoje ponaaanje. Prvo je malo vjerojatno, no brine ga ato je i drugo jedva zamislivo, pa se pribojava da bi ovje anstvo uskoro moglo uniatiti samo sebe, na indirektan, u smislu ekoloake katastrofe, ili na direktan na in, u smislu ratne nuklearne katastrofe. Bajsi nastoji uvidjeti postoji li kakav izlaz iz ovako teake situacije ovje anstva. Uvia da bi taj izlaz morao biti cjelovit, pa, metodoloaki se distancirajui od vlastite religije i polazei iz  neutralne pozicije , razmialja o tome kakva bi morala biti religija budunosti, religija koja je kadra  biti spasom od budue katastrofe . Smatra da je religija budunosti ona koja uz to ato zadovoljava religiozne potrebe, tj. ato dobavlja posebna duhovna ili emocionalna iskustva, svakako mora odista moi donijeti neku promjenu situacije, a tako neato vidi samo u evanelju. I dodaje nekoliko vrlo neugodno realisti nih, ali presudnih pitanja:  No nije li to utopija? Kako se mo~emo nadati tomu da emo presko iti svoju vlastitu sjenu, da emo postati toliko svjesni te budemo u stanju ispraviti tako jako ukorijenjene i tako airoko i strastveno poduprte crte naaeg ponaaanja? Ali, s druge strane, kako se mo~emo nadati da emo izbjei katastrofu, propast, ako osnovne crte naaega grupnog ponaaanja ostaju nepromijenjene? Kao ato rekoh, religija e imati budunosti ako ovje anstvo bude imalo budunosti. Ima odreenih religijskih momenata  prakti nih prijedloga evanelja  koji se u velikoj mjeri ti u budunosti ovjeka u ovome svijetu. Ima li religija ikakvu aansu da u ini odlu nu promjenu? Na religiji je da nam dadne povijesni odgovor.  Zna Bajsi teoretski odgovor, ali ga ne daje dirktno jer je duboko svjestan da situacija zahtijeva hitan odgovor ~ivota koji e se konkretno realizirati u povijesti. Ipak, iz cjelokupnog njegovog djela, on se mo~e ia itati. Rije  je usvajanju kraanskog mentaliteta, o specifi no kraanskom poimanju povijesti i eshatologije i djelovanju i ponaaanju u tom duhu, koje se opet pokazuje jedino realnim moguim rjeaenjem ljudskih nevolja i problema, pa tako i svih ovih vezanih uz budunost. 7.2 Obrnuto vrijeme U Bajsievoj misli o budunosti nalazi se jedan vrlo interesantan i ini se va~an, premda naoko neobi an, aspekt. Po svemu sudei, izgleda da S. Houpking inspirira Bajsia da razvije misao o tzv.  obrnutom vremenu te da skrene pa~nju kraanima kako bi trebali ~ivjeti iz budunosti, a ne iz proalosti. Bajsi u  obrnutom vremenu prepoznaje autenti an kraanski stav, naime, ~ivot prvih kraana nije bio uvjetovan proaloau nego budunoau, njihov je ~ivot odreivalo ia ekivanje kraljevstva Bo~jega. Pri tom isti e kako su vjera i nada kategorije budunosti, a ne proalosti. Vjerujemo, naime, i nadamo se da e se u budunosti neato dogoditi. Bajsi isti e da je vjera uvijek bila u neato budue, u neko obeanje,  u vjeri budunost stanuje: ona je na in kako se budunost uprisutnjuje, kako postaje stvarna i djeluje u sadaanjosti.  Znanje je pak kategorija proalosti. Naime, ono ato se u proalosti dogodilo to sada znamo. Kraanima vjera i nada poglavito dolazi iz vjere u Kristov dolazak koji se ima dogoditi u budunosti. Mi mu se nadamo i vjerujemo da e se dogoditi. Zna i, sva dinamika kraanskog ~ivota danas proistje e iz budunosti, kao ato je posvjedo eno u poslanicama da je proistjecala i prvim kraanima. Tu negdje le~i i nada da e Bog, koji je Bog povijesti, unato  svemu, tj. svima, tako voditi povijest da e na kraju ispuniti svoje obeanje o Kristovu dolasku i dolasku Njegova kraljevstva. 7.3 Eshatoloaka perspektiva Kao ato je ve prije bilo istaknuto, Bajsi pokazuje jasnu svijest da  kraaninu boravak na ovome svijetu nije ni posljednja mogunost ni posljednji cilj . O samom pak ~ivotu nakon smrti, nije se mnogo ni jasno izra~avao. Na jednom se mjestu mo~e naslutiti da smatra kako ovjek poslije smrti ~ivi u Bo~jem sjeanju, no isti e da  ga se Bog na svoj na in sjea , ato opet ne govori niata konkretno o tome ato Bajsi o tome misli. Mo~da niti ne misli, tj. mo~da je postavio granicu svojoj misli, svjestan da o tome i onako ne mo~e niata pouzdano znati & No, ato bi to onda bilo kraaninu posljednja mogunost i cilj? U svojim kolumnama Bajsi jasno izra~ava vjeru i nadu u kona no ispunjenje svih temeljnih te~nji ovjekova srca s onu stranu ~ivotne stvarnosti. No, Bajsi je viae zauzet ~ivljenjem budunosti u sadaanjem povijesnom trenutku. I tu je vjeran svojem aksiomu utjelovljenja. Isti e da Krist nije tjeaio ljude s ne im ato se ima dogoditi u dalekoj budunosti  kraanstvo je radosna vijest koja se ima zbiti u neposrednoj budunosti. Promjena eshatoloake perspektive S obzirom na eshatoloaku perspektivu Bajsi isti e da s Kristom, zapravo, prestaje rije  o zagrobnoj ikonografiji. Kristocentri nost eshatologije se, prema Bajsiu, sastoji u osmialjavanju vlastite smrti kroz identifikaciju s Isusom Kristom, s Njegovim ciljevima i namjerama te sudjelovanjem u Njegovu djelu. Tako se eshatoloaka perspektiva iz prekogrobnosti seli u dimenziju ovozemaljskoga ~ivota u kojem Gospodin - Isus Krist, kako naglaaava Bajsi, svijetli iz tekstova Evanelja i oduaevljava u svoj povijesnoj konkretnosti svojega zemaljskoga ~ivota. Bajsi isti e kao presudni eshatoloaki moment u ~ivotu svakog pojedinca ~ivu i bogatu predod~bu Kristove osobe, zbog ega  nikada nije dosta misliti i govoriti o Isusu Kristu . Jedinstvena kraanska eshatoloaka perspektiva Bajsi sna~no isti e razliku u eshatoloakoj perspektivi izmeu kraanstva i ostalih religija. Njemu se ini da kraani ne razumiju neato ato je u njihovoj vjeri i ponaaanju od izvanredne va~nosti kao njihov specificum, a to je: da se nitko nije usudio tvrditi da bi neki naoko obi an ovjek mogao biti pravi i jedini Bog. Naime, Bajsi ocjenjuje da su svi, osim kraana, stali pred zidom transcendencije i Boga tra~e isklju ivo u njegovu odstojanju u nedosti~nosti. Kraanski, pak, Bog-Spasitelj je ovdje meu ljudima i valja ga tra~iti u njegovoj prisutnosti, u Isusu Kristu u kome se ono bo~ansko pokazalo na ljudski na in, a u ijem se misti nom tijelu i danas pokazuje. Pokazuje se prvenstveno u  siromasima i malenima kao  gladan i ~edan ,  gol i u tamnici , kao  dijete koje se ~eli s nama dru~iti , tj. u svakom pojedinom konkretnom ovjeku potrebnom prihvaanja, pomoi i ljubavi. Svaki naoko mali obi an ovjek, od dogaaja Isusa Krista nadalje, skriva u sebi neizrecivu tajnu Boga samoga te postaje tajanstvenom Bo~jom prisutnosti u svijetu, nepovredivi Bo~ji rod. 7.4 Smjernice za budunost Bajsi, sagledavai ljudsku narav, u njezinim nedostacima i od Boga darovanim mogunostima, zaklju uje: treba odlu iti  probiti se do budunosti, ove naae, i s Bogom i s ljudima, jednom iz evanelja. Ima joa toliko toga ato nikad nismo pokuaali.  Budunost se neprestano raa iz sadaanjosti koja nam je u rukama. Stoga vrijeme je da se prestanemo uznositi svojim primitivizmom i zajedno zapo nemo graditi ~ivot na novim pravilima meusobnog poativanja, pomaganja i suradnje, jer to je jedino ato mo~e proi u budunosti. Naime, ak ni u merkantilnom svijetu danaanjice viae nema mjesta paleolitskoj kulturi lovaca i plja kaaa, ma kako i koliko god ona bila lijepo  zapakirana u nove  pseudoracionalne celofane i koliko god se u njoj  osjeali prirodno , a kamoli da bi joj bilo ikakvog mjesta u budunosti, atoviae, ako je nastavimo  njegovati i  iz~ivljavati u budunosti nas eka samo budua katastrofa, tj. budunosti na ovome svijetu neemo ni imati. Bajsi je ustrajao do kraja ~ivota u svojim, filozofu i teologu svojstvenim naporima. Zapravo, mo~e se rei da je dao sve od sebe da pomogne ljudima da to shvate i prihvate izazov stvarne mogunosti evaneoske preobrazbe svojeg bia. On je, pak, ~ivio svoju sadaanjost krajnje odgovorno spram budunosti iz koje je ~ivio. Vrijeme je za naa odgovor iz budunosti za budunost. 8. STO}ERI KR`ANSKE ANTROPOLOGIJE Bajsi promialja ovjeka kao dinami no bie, na viae razina, i nastoji ga zahvatiti, u svim njegovim dimenzijama, tj. cjelovito. Smatra da najcjelovitiji pristup ovjeku nudi objava Bo~jeg spasiteljskog plana u Isusu Kristu. Stoga ga on gleda cjelovito, u svjetlu Objave. Ukazujui prema njoj, Bajsi kree od ovjekove individualno-druatvene naravi, koju pretpostavlja milosti, od njegove same animalne dimenzije preko racionalne sve do one milosne, transcendentalne, bo~anske u Isusu Kristu. Ona se pak, kao prvotno darovana realna mogunost ovjeku kao otvorenom biu, realizira obraenjem i bo~anskim djelovanjem koje se o ituje novim evaneoskim ponaaanjem pojedinaca, ali i grupe koju zajedno tvore. Stoga, za Bajsia ovjek, kao od Boga stvoreno dinami ko otvoreno bie obdareno u Isusu Kristu realnom mogunoau da postane dijete Bo~je, da bi uope bio ovjek, mora bo~anski djelovati, kako na individualnoj tako i na druatvenoj razini svoje naravi. To je korijen Bajsievog promialjanja i razumijevanja ovjeka. No, pokuaajmo sa~eti neke odrednice Bajsieve misli, pa zatim obrise kraanske antropologije u njoj. 8.1 Bajsieva misao Bajsieva misao je dinami ka. Dinami nost je odraz njezine suvremenosti, tj. vremena u kojem je nastajala. Ona, voena skrivenim aksiomom utjelovljenja bo~anskog Logosa u Isusu Kristu, polazi komplementarno i od Utjelovljene Rije i Bo~je u pojedincu, u Isusu iz Nazareta, ali i od svakog konretnog ovjeka pojedinca. Zapravo, mo~e se rei da polazi od Isusa Krista koji je u Bo~jem planu spasenja neraskidivo povezan i prisutan u svakom ovjeku pojedincu. S druge strane, Bajsi nastoji da mu misao bude cjelovita, ato se o ituje i u njegovom pristupu promialjanju ovjeka kojeg ~eli zahvatiti u svim njegovim dimenzijama. Iako ga sagledava u svjetlu objave, Bajsi u svojim tekstovima polazi od ljudske naravne dimenzije ovjeka i  potaknut i ohrabren koncilskim smjernicama  slu~i se suvremenim naravnim spoznajama o ovjeku izra~enima u raznovrsnim znanostima. Koncil ga je ohrabrio u uvjerenju da su ljudske i zemaljske stvarnosti samostalne u odnosu na transcendentne. Sam se upustio u plodan dijalog izmeu ovih dviju stvarnosti, ovih dviju autonomija. Po svemu sudei, zahvaljujui susretu s filozofijom i s psihologijom prigrljuje fenomenoloaku metodu u airem smislu, ali i uo ava va~nost opa~anja i promialjanja ljudskog ponaaanja u otkrivanju ljudske naravi. Da bi ato bolje razlu io naravnu od nadnaravne dimenzije u ljudskoj naravi, Bajsi se slu~i prirodnim znanostima, sociologijom, psihologijom i etologijom, a uz pomo filozofije sve to valjano promialja u svjetlu evanelja. Pri tom rasvjetljavanju se obilno koristi Svetim pismom, tradicijom i dogmama Crkve, posebno II. vatikanskim koncilom i ostavatinom sv. Tome Akvinskoga. S obzirom na sveukupnu Bajsievu misao, mo~e se rei da su joj dominantna obilje~ja: osjetna i esta prisutnost svetopisamskih sadr~aja i forme, povijesno-kriti ka dimenzija, nastojanje oko cjelovitosti i uo avanja stvarnosti, oko jasnih pojmova, oko sinteze vjere i prirodoznanstvenog pogleda na svijet, oko ljudskog zajediatva, a pogotovo afirmacija subjektivnosti i bogatstva pojedina nog nad opim u svrhu spaaavanja ovjeka od znanstvenog samoopredmeivanja. I ato je joa svakako vrijedno spomena, Bajsievu misao karakteriziraju i rijetko viena umjeanost polemiziranja te vanredna literarna obdarenost koja, na ~alost, joa ni izdaleka nije adekvatno vrednovana. Bajsi se koristi fenomenoloakom metodom u airem smislu, dr~ei je najprikladnijom teoloakoj modernoj misli, i s obzirom na aspekt znanstvenosti i s obzirom na aspekt vjere. Metodoloaki Bajsi nastoji oko isticanja ovjeka kao transcendentalne to ke znanosti ne bi li ga tako  spasio od znanstvenog opredmeivanja sebe samoga. Metodu ina e smatra klju em svake istinske novosti koji ljudima otvara nove mogunosti pitanja, razumijevanja i stjecanja spoznaja. Stoga nastoji oko utjelovljavanja evaneoske poruke, koju otkriva i kao sasvim novu metodu ljudskog djelovanja. Bajsi u samom utjelovljenju evaneoske poruke uo ava temeljni kriterij autenti nosti objave, ali i autenti nu metodu objavljivanja Bo~je rije i kroz povijest. On otkriva dinamiku utjelovljavanja Bo~je prisutnosti u konkretnoj ovozemaljskoj povijesnoj stvarnosti, od Isusa Krista do konkretnog ovjeka u njegovoj individualnoj i druatvenoj dimenziji. Stoga isti e va~nost opa~anja konkretne stvarnosti iji je sastavni dio i sam konkretni pojedinac u svojoj cjelovitosti. Bajsi sna~no afirmira vrijednost i stvarnost ljudske subjektivnosti, svakog pojedinog ovjeka u njegovoj istini. U samom pak procesu utjelovljavanja evaeoske poruke u pluralisti ki svijet, Bajsi, na temeljima koncilske misli, dijaloaku metodu smatra jedinom primjerenom evaneoskom sadr~aju same poruke i sam je vjerno koristi u svojim tekstovima. Na kraju, s obzirom na Bajsievu misao, moglo bi se joa rei da je ona rijetko uspjela, svojevrsna ~iva sinteza evanelja i suvremenog znanstvenog svjetonazora ove civilizacije kojom je on nesumljivo pomogao suvremenim kraanima da svjetonazor u kojemu ~ive uklope u svoju vjeru od koje ~ive, i to bez ~rtve racionalnosti, koju primarno ne trpi znanstvenost, i bez ~rtve transcendancije koju primarno ne trpi vjera. Cjelokupnom je pak svojom misaonom ostavatinom Bajsi nesumnjivo dao svoj pozitivni doprinos u otkrivanju i uva~avanju komplementarnosti znanstvene i evaneoske metode u suvremenom druatvu. 8.2 Obrisi kraanske antropologije u Bajsievoj misli Bajsi, s jedne strane, misli ovjeka kao animal rationale. Pri tom nastoji razlu iti njegovu animalnu dimenziju od racionalne. U tome se koristi etologijom i filozofijom. On svoju pa~nju usmjerava na ovjekovo ponaaanje. ini to dijelom stoga ato ga na to upuuje etologija, a dijelom stoga ato filozofija vrednuje djelovanje kao izraz naravi dinami nog bia. Bajsi raskrinkava mnoga ponaaanja ljudi kao izraze isto animalnih principa, tj. kao djelovanje animalnoga a ne racionalnoga dijela ljudske naravi. Pa ak i racionalna ponaaanja ovjeka kao ato je kultura, otkrivaju se kao samo racionalna obrada animalnih principa, tj. racionalno o itovanje animalne naravi. Bajsi isti e da ovjek joa nije definiran, jer je dinami ko bie koje je joa uvijek u nastajanju. Definicija ovjeka zapravo nije mogua u ovje anstvu koje se joa uvijek ostvaruje i razvija. Naime, ne zna se ato e joa sve ovjek biti. Najviae ato se zna jest Isus Krist. On je slika ovje nosti prema kojoj svaki ovjek te~i. ovjek je individualno-socijalno bie, ato zna i da ima naravnu potrebu ~ivjeti u grupi. No, ta mu potreba naravno namee grupu kao najveu vrijednost te je spreman, spontano po uroenim shemama ponaaanja, skriti ili potisnuti svoju autenti nu osobnost da bi prihvatio ulogu koju grupa od njega jedino tra~i. Zauzvrat dobiva sigurnost i zaatitu za kojima te~i. Problem le~i, s jedne strane, u egoizmu i dvojnom moralu prirodne grupe kojoj je primarni cilj vlastiti opstanak te stoga spontano pojedincima koji je sa injavaju i ijem bi opstanku trebala slu~iti, namee svoj dvojni moral. Tako ih navodi iznutra na licemjerje, a prema drugim grupama, tj. izvana, na nasilje i zlo in. Najvei problem je ato ta ponaaanja gotovo nitko ne dovodi u pitanje upravo zato ato se radi o uroenim ponaaanjima ili tzv.  grupnim neupitnostima . Stoga ih ovjek niti ne uvia kao kriva, manjkava i zarobljavajua, pa su prakti ki neiskorjenjiva od paleolitika do dan danas. No, Bajsi isti e da je ovjek, unato  tomu, otvoreno bie i da nije osuen ostati unutar granica svojih animalnih automatizama. ovjek se, naime, kao razumno bie mo~e donekle kontrolirati ako razmialja, a pogotovo kada mu netko izvana pru~i razumnu pomo. Ljudi sami, uglavnom pod utjecajem grupe, ne razmialjaju, jer suo avanje s racionalnom stvarnoau kroz opa~anje i razmialjanje zahtijeva mentalni napor s jedne strane, a s druge krije opasnost da ovjek bude izoliran od grupe i ostane sam. Problemi ovjeka oko ~ivljenja valastite racionalnosti uvelike su ukorijenjeni u njegovoj druatvenoj naravi. Bajsi uo ava da postoje dvije temeljne strukture grupnog ponaaanja, gnijezdo i praauma, koje se mogu opa~ati i kroz povijesni razvoj ljudskoga druatva. On otkriva da su i gnijezdo, koje nastoji oko sigurnosti idejnog jedinstva, i praauma, koja nastoji oko slobode i riskantnog suo avanja sa stvarnoau, zajedno autenti ne strukture ljudskoga koje se samo kompromisom mogu donekle ostvariti te se autenti na budunost zapravo nikada neda izra unati. Zlo je manjak dobra. Ono je u ovjeku, dio ovjekova bia. I samo evanelje polazi od toga da je ovjek  proklet . No, ovjek nije posvema iskvaren u svojim najdubljim te~njama. On je udaren isto nim grijehom, ali ne  do dna tako da viae uope ne bi mogao ispravno funkcionirati. Tim  udarcem je zapravo samo otvorena mogunost njegova neispravnog, krivog tj. manjkavog djelovanja. Iteresantno je da Bajsi isti e ljudske temeljne te~nje kao popriate drame ovjekove greanosti, ali istovremeno i kao, u svojim dubinama nepovredivo, izvoriate autenti nosti ovjeka kao jedinstvenog Bo~jeg stvorenja u svojoj biti usmjerenog prema Stvoritelju. Grijeh, s obzirom da je manjak moralnog dobra, Bajsi ne promatra u sebi samome, nego u odnosu prema obvezatnom dobru. A ovjekova temeljna du~nost je, prema Bajsiu, da se ponaaa bo~anski da bi uope bio ovjek. Ona proizlazi iz ovjekove milosno obnovljene naravi. Naime, ovjekova narav je kona no cjelovito shvaena i zahvaena u Bo~jem spasiteljskom planu objavljenom u Isusu Kristu. Shvaanje ovjeka u svjetlu tog saznanja za Bajsia predstavlja totalitet shvaanja ovjeka u intenciji spasenja tj. kao udo misti nog tijela Kristova, kao barem potencijalnog lana Kristove crkve. Naime, po spomenutom Bo~jem naumu svaki ovjek je, potencijalno ili aktualno, ud misti nog tijela Kristovog, i u sebi nosi klice prema Kristu i Crkvi. Bajsi time naglaaava ekstenzivni i intenzivni rast Crkve u ovje anstvu. Dinamiku toga rasta Bajsi posebno isti e kada govori o Kristovoj prisutnosti u Crkvi i po Crkvi u svijetu. Ta prisutnost je i ekstenzivno dinami na, ali posjeduje i unutarnju dimenziju, intenzivnost evaneoske svijesti, rast Krista u ovje anstvu, uvijek bolji i konkretniji izraz Bo~je rije i u svjedo anstvu. Bajsi dr~i da je Kristova krepost dostatna za spasenje svih ljudi i da se prvotno na njoj temelji sama mo spasenja, a drugotno na samoj slobodnoj ovjekovoj volji. Jedino u Kristu i evanelju Bajsi vidi mogui izlaz iz ovjekovih uroenih animalnih automatizama, koji proizlaze iz ovjekove naravi i koji se uvelike aktiviraju ovjekovim druatvenim odnosima. Ipak, novost evanelja upravo zbog njih joa nikada nije uistinu za~ivjela i na druatvenoj razini. Bajsi pomalo ironi no zaklju uje da je  grupa neka posebna ~ivotinja koja nije pokratena do dana danaanjega . Izazov novog zajedniatva, nove evaneoske vizije ljudske grupe, i danas stoji pred ovjekom i poziva ga da ga ostvari. Poziva ga da ostvari zajednicu slobodnih ljudi koji svoju sigurnost nalaze u Ocu nebeskom i u svojem djelovanju se suobli uju, tj. identificiraju, s Njim po Isusu Kristu; zajednicu ljudi koji bi se udru~ivali s ciljem da iz bogatstva ispunjenosti svojeg odnosa s Bogom taj odnos svjedo e svim ljudima poma~ui im u njihovom otkrivanju vlastite istine pred Bogom; zajednicu ljudi koji bi bili jedna velika Bo~ja obitelj koja bi dijelila sve svoje dobro sa svima i u kojoj bi svaki pojedinac bio prihvaen u cjelovitosti istine svoga bitka, kao greanik koji je ljubljeno dijete Bo~je, spaaeno i posvojeno u Isusu Kristu; zajedinicu koja bi ~ivjela snagom vjere i nade, iz budunosti Kristova dolaska. Bajsi sluti da bi se u takvoj zajednici evaneoskim putem mogla ostvariti Bo~ja prisutnost meu ljudima u zrelosti i punini kraana koji bi je tvorili. A zrelost kraanina je vrijeme kad prestaje njegova zaokupljenost samim sobom i svojim, esto djetinjasto shvaenim ambicijama, te po inje briga za druge, za cjelokupnu stvarnost koja zahvaa sve, mislili oni na nju ili ne mislili. Biti zreo zna i imati ciljeve, a ciljevi se posti~u samo konkretnim djelovanjem. Cilj oko kojeg se u Crkvu sabiru zreli kraani jest svjedo enje za Istinu i spasenje sviju, jer svi su uistinu jedna velika Bo~ja obitelj u Isusu Kristu, neki potencijalno neki aktualno. Cilj Crkve je pojedinac, zbrinut i voljen u njezinom maj inskom krilu kao voljeno dijete u dobroj obitelji, i to svaki pojedinac u svoj svojoj jedinstvenosti u kojoj je direktno od Boga stvoren baa on kao original, vrijedan dostojanstva djeteta Bo~jega bez obzira igra li svoju ulogu u ljudskom druatvu besprijekorno ili ne. Naime, jedina du~nost svakog ovjeka-greanika jest u punini svoje istine doi k Bogu i uz njegovu pomo bo~anski djelovati u druatvu u kojem ~ivi. Djelovati iz temeljnih te~nji vlastitog bia, od Boga posijanih u njega, u kojima ga Bog ne nije e i koje ga vode kroz ovaj svijet prema svojem potpunom ispunjenju u eshatonu. U tome mu Crkva mora pomoi, jer njezin je cilj njegovo i sva ije dobro. Ona ne smije nuditi, bilo svjesno bilo podsvjesno, krivu sliku Boga i nametati mu Bo~ji zakon kao igranje uloge brinui se samo toliko za pojedinca koliko mu uspjeva ili ne uspijeva odigrati takvu ulogu. Jer, niti je Bog uloga niti se uloge pred njim mogu igrati. Bog ~eli ovjeka da bude onakav kakvog ga je stvorio i da ostvari sve svoje potencijale koje je u njega posadio zato da budu ostvareni. Bog ~eli cijeloga ovjeka i Crkvu da pomogne tom konkretnom ovjeku u rastu do njegove cjelovitosti, do punine uzrasta Kristova koju mu je Bog odredio u svojem planu njegova spasenja. Samo se spasenje dogaa po osobnom susretu s Isusom Kristom. On je, pak, prisutan od utjelovljenja nadalje, tu meu ljudima na ljudski na in. Prisutan je sada u svojem misti nom tijelu, u svakom konkretnom ovjeku potrebnom prihvaanja, pomoi i ljubavi. Na ovjeku je joa jedino da prihvati izazov stvarne mogunosti evaneoske preobrazbe svojega bia po evaneoskim principima identifikacije s Ocem nebeskim u bo~anskom djelovanju. Da prihvati O evu pedagogiju odbacujui spontano prepuatanje svojim uroenim, te stoga neupitnim, reakcijama i ponaaanjima po principima identifikacije s grupum i ulogom u njoj, koji su izraz animalnog dijela njegove naravi. Jer, ako nastavi djelovati prepuatajui se tom dijelu svoje naravi, u okolini koju je uvelike izmijenio racionalnim dijelom svoje naravi i kojoj takve reakcije viae nisu primjerene, zasigurno e, smatra Bajsi, ozbiljno ugroziti i sam svoj opstanak na zemlji. 9. ZAKLJU NE MISLI `to se same Bajsieve antropoloake misli ti e, mo~e se zaklju iti da je nesumnjivo katoli ka, jer je nadahnuta na dogmatskim temeljima Katoli ke crkve, na II. vatikanskom koncilu i sv. Tomi Akvinskom. Specifikum joj je posebno sna~no isticanje vrijednosti i va~nosti pojedinca u Bo~jem planu spasenja. To je nedvojbeno izraz vremena u kojem je nastajala. Vremena u kojem je pojedinac u svojem transcendentalnom dostojanstvu i integritetu ugro~en vlastitim prirodoznanstvenim mentalitetom koji ima tendenciju opredmeivanja sve materijalne stvarnosti, pa i njega samoga kao dijela te stvarnosti. Stoga je Bajsieva teoloako-antropoloaka misao noaena dubokom te~njom za spaaavanjem ovjeka i njegova cilja, ostvarenja konkretnog spasenja. Za Bajsia je ovjek prvenstveno onaj koji je u Bo~jem naumu spaaen u Isusu Kristu i kojeg treba privesti vlastitom spasenju oslobodivai ga od bezizlaznih zabluda samospaaavanja vlastitim snagama, tj. igranjem spontano mu nametnute uloge u vlastitoj grupi. Ali, za Bajsia je ovjek i bitno dinami no bie, nedovraeno, razasuto u vremenu da bi slobodno raslo i sazrijevalo, uvijek otvoreno za istinu stvarnosti u sebi i stvarnosti kojom je okru~eno. No ipak, on je bie od Boga temeljno odreeno i usmjereno prema punini uzrasta Kristova, za eshatoloako ispunjenje svih svojih temeljnih te~nji koje ga, na njemu kao pojedincu jedinstven na in, vode k Isusu Kristu, k Crkvi, k Bogu. Na kraju svega mo~e se rei da je Bajsi utroaio sav svoj radni vijek kako bi pomogao ljudima da u ine taj sudbonosni korak aktualizacije svoje nove naravi u Isusu Kristu. Ipak, o ito ni on nije uspio  pokrstiti grupu , tu  posebnu ~ivotinju koja se nikako neda krstiti . No, barem je uspio uo iti problem, dobro ga razraditi i upozoriti na njegovu ozbiljnost i va~nost. Na nama ostaje da ga ne prepri avamo, nego tra~imo puteve kojima bismo djelotvorno pomogli ovjeku i ovje anstvu da za~ivi evaneoske odnose i na svojoj grupnoj razini. Bit e ve mnogo ako se u tom smislu prvo sami  dademo krstiti , tj. ako  pokrstimo Crkvu , pa da ona kona no zasvijetli  svima u kui , svima u svijetu. Zasigurno za to imamo danas viae nade nego ato je Bajsi imao, jer je svakim novim danom, svakom sljedeom godinom to Kristovo misti no tijelo starije i zrelije, i ve samim time sposobnije da to kona no i ostvari. Bajsieva misao o ovjeku je toliko bogata i multidimenzionalna da ju je vrlo teako obuhvatiti i smjestiti u jedan koncizni zaklju ak. Ta nastajala je desetljeima  cijeli Bajsiev radni vijek  i jednom neiskusnom teologu, kao ato sam ja, prakti ki je nemogue cjelovito je preto iti u jedan magistarski rad i njegov zaklju ak. Stoga se jedino mo~e zaklju iti da se ovdje mogu nai tek obrisi njegove misli, i to oni obrisi koji su se dovoljno sna~no nametnuli mojoj vlastitoj subjektivnosti. Nadam se da mi Bajsi to ne zamjera, jer mislim da se nije samo teoretski zalagao za vrijednost ovjeka kao subjekta, i to pogotovo na podru ju znanstvenog mentaliteta. 10. LITERATURA 10.1. Izvori Filozofski problemi hominizacije, Zagreb, 1965., 173 str. [strojopis; tekst habilitacijskog rada na KBF-u]. (= GPRZ, str. 9-119.) Na rubovima Crkve i civilizacije, (Polaziata 8-9), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1972., 362 str. Strah za granicu. Pitanja sadaanjeg trenutka (Metanoja 56), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1980., 194 str. Grani na pitanja teologije i prirodnih znanosti, (skripta), Zagreb, 1991., 48 str. [skripta]. (= Vjesnik HAZU, 6 (1997.), br. 1-3, str. 16-66; GPRZ, str. 163-229.) Skica povijesti filozofije staroga i srednjega vijeka (za upotrebu sluatelja). Stari vijek, Zagreb, 1992., 21 str. [skripta]. (= Skica povijesti filozofije. Filozofija antike, u: FTV, str. 373-389.) Kratki pregled novovjeke filozofije, Zagreb, 39 str. [skripta]. (= Skica povijesti filozofije. Kratki pregled novovjekovne filozofije, u: FTV, str. 398-443.) Scripta cosmologica, Zagreb, 1993., 42 str. [skripta]. (= GPRZ, str. 307-357.) Pregled empirijske psihologije, Zagreb, 1993., 93 str. [skripta]. Ekologija slobode, (Metanoja 107), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994., 184 str. Obrnuto vrijeme, (Metanoja 108), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994., 212 str. S. KU`AR (priredio), Grani na pitanja religije i znanosti. Studije i lanci, (Volumina Theologica XX), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1998., 383 str. S. KU`AR (priredio), Filozofija i teologija u vremenu. lanci i rasprave, (Volumina Theologica XXII), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1999., 462 str. S. KU`AR (priredio), }ivot i problemi crkvene zajednice. lanci, rasprave, materijali, (Volumina Theologica XXIII), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2000., 675 str. S. KU`AR (priredio), Dijalog, reagiranja, polemike, (Volumina Theologica XXIV), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2003., 298 str. 10.2. Literatura o V. Bajsiu 9.2.1 Recenzije, prikazi i komentari Bajsievih radova DOPPELHAMMER, Stjepan,  Aloisius Bajsi. Begriff einer  christlichen Philosophie bei Edit Stein , u: Bogoslovska smotra 33 (1963.) 2, str. 157-158. [recenzija Bajsievog doktorskog rada] VASILJ, Stanko,  Razgovori. Unutarnja kronika - Dr. Vjekoslav Bajsi, Strah za granicu , KS, Zagreb, 1980, u: Crkva u svijetu 15 (1980.) str. 363-371. [recenzija navedene knjige] BE`KER, Inoslav,  Teako je biti kraanin , u: Kana br. 6, 1994., str. 12. [komentar na Bajsieve kolumne:  Strah za granicu ,  Ekologija slobode ,  Obrnuto vrijeme ] MATIJA`EVI, Ante,  Kako biti kraanin  Vjekoslav Bajsi, Obrnuto vrijeme, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994. , u: Hrvatsko slovo, god. 1, 8. prosinca 1995., br. 33. (= ISTI:  Kako biti kraanin. Vjekoslav Bajsi: Obrnuto vrijeme , u: ISTI, Zato enik knjige  ogledi i kritike., Naklada Jur i, Zagreb, 1999., str. 147-149.) DUJMOVI, Kreaimir,  Nedoraslost vremenu. Vjekoslav Bajsi:  Filozofija i teologija u vremenu /priredio Stjepan Kuaar/, Kraanska sadaanjost / Zagreb, 1999. , u: Vjesnik, god. LX, 8. prosinca 1999., br. 18713, str. 21. (r r) [LABA`, Danijel],  Bog i ovjek u vremenu , u: Glas Koncila, 28. svibnja 2000., br. 22 (1354), str. 11. [prikaz knjige  Filozofija i teologija u vremenu ] KU`AR, Stjepan,  }ivot i problemi crkvene zajednice , u: Svesci-Communio, br. 101-102, 2002., str. 128-133. JUHANT, Janez,  Vjekoslav Bajsi: Grani na pitanja religije i znanosti, Filozofija i teologija u vremenu, }ivot i problemi crkvene zajednice , u: Bogoslovni vestnik 62 (2002.), br. 1, str. 146-147. (prikaz navedenih knjiga( 10.2.2 Predgovori Bajsievim radovima i popratni komentari njihovim objavljivanjima DUDA, Bonaventura,  Joa rije  o Bajsievim Metanojama , predgovor u: V. BAJSI, Ekologija slobode, KS, Zagreb, 1994., str. 5-7. DUDA, Bonaventura,  Popratna rije  , predgovor u: V. BAJSI, Ekologija slobode, KS, Zagreb, 1994., str. 5-7. PAVE`KOVI, Antun, Sveenik u trapericama (Vjekoslav Bajsi: Obrnuto vrijeme, Kraanska sadaanjost, Zagreb 1994.), u: Danas, 17. V. 1994. KU`AR, Stjepan,  Predgovor , u: V. BAJSI, Grani na pitanja religije i znanosti, (prir. S. KU`AR), KS, Zagreb, 1998., str. 5-6. (HM) [Meatri, Hrvoje],  Uz 4. obljetnicu smrti  Vjekoslav Bajsi (1924.-1994.). Promocija knjige Vjekoslava Bajsia, Grani na pitanja religije i znanosti, KS, 1998., prva knjiga meu sabranim Bajsievim djelima u izdanju Kraanske sadaanjosti , u: Kana br. 6, 1998., str. 8. A. POLEGUBI,  Aktualno Bajsievo djelo , u: Glas Koncila, br. 22 (1250), 31. svibnja 1998., str. 11. [povodom predstavljanja knjige  Grani na pitanja religije i znanosti ] KU`AR, Stjepan,  Predgovor , u: V. BAJSI, Filozofija i teologija u vremenu, (prir. S. KU`AR), KS, Zagreb, 1999., str. 5-8. (NEPOTPISANO),  Izvaci iz predgovora Bajsievoj  Filozofiji i teologiji u vremenu (S. KU`AR), u: Kana br. 6 (323), lipanj 1999., str. 15. [povodom godianjice smrti i predstavljanja knjige  Filozofija i teologija u vremenu ] KU`AR, Stjepan,  Predgovor , u: V. BAJSI, }ivot i problemi crkvene zajednice, (ur. S. KU`AR), KS, Zagreb, 2000., str. 5-8. (ml) [LABA`, Danijel],  Izazov Bajsieve misli , u: Glas Koncila, 10. prosinca 2000., br. 50, str. 11. [povodom predstavljanja knjige  }ivot i problemi crkvene zajednice ] 10.2.3 In memoriam i sl. URI, Josip  Bogu jedinome ast , u: Kana br. 6, 1994., str. 4-5. [govor na Bajsievom pogrebu] `AGI-BUNI, Tomislav Janko,  ovjek za lijek , u: Kana br. 6, 1994., str. 6. [govor nad otvorenim grobom] (NEPOTPISANO),  Ispraaj , u: Kana (1994)., br. 6, str. 4. [povodom Bajsieva preminua] (NEPOTPISANO),  Umro prof. dr. Vjekoslav Bajsi , u: Glas Koncila, 29. svibnja 1994., br. 22 (1042), naslovna stranica. [povodom Bajsieva preminua] (NEPOTPISANO),  Smrt i pogreb prof. dr. V. Bajsia. ovjek a ne uloga , u: Glas Koncila, 5. lipanj 1994., br. 23 (1043), str. 5. GOLUB, Ivan,  Tri lika Vjekoslava Bajsia. Sjeanje , u: Vjesnik, god. LV, 16. srpnja 1994., br. (16804), str. 21. URI, Josip,  In memoriam. Prof. dr. Vjekoslav Bajsi (11. II. 1924.  20. V. 1994.) , Bogoslovska smotra LXV (1995.), br. 1, str. 175-177. TOMI, Stjepan,  Vjekoslav Bajsi - godinu dana poslije , u: Kana br. 5, 1995., str. 8-10. [povodom godianjice smrti] KALANJ, Mirko,  ovjek i sveenik. Sjeanja na Vjekoslava Bajsia , u: Kana br. 6, 1997., str. 4 i 9. [povodom godianjice smrti] KO`I, Vlado,  Za razum u kraanstvu ... (propovijed na misi zaduanici), u: Kana br. 6 (323), lipanj 1999., str. 14-15. [povodom godianjice smrti i predstavljanja knjige  Filozofija i teologija u vremenu ] DUJMOVI, Kreaimir,  Kako ovjeka osloboditi za istinu (uz 5. obljetnicu smrti istaknutog teologa dr. Vjekoslava Bajsia), u: Vjesnik, 18. lipnja 1999., br. 18544, str. 22. (N. P.) [PINTARI, Nedjeljko],  }elio je afirmirati ovjeka , u: Glas Koncila, br. 25 (1305), 20. lipanj 1999., str. 15. [povodom godianjice smrti i predstavljanja knjige  Filozofija i teologija u vremenu ] BI`AN, }eljka,  Vjekoslav Bajsi , Gazophylacium 5 (2000.), br.1-2, str. 109-110; HRANILOVI, Mijo,  Po plodovima ete ih prepoznati. Miris zrelog grozda , u: Meimurski pinklec, god. IX, listopad 2000., br. 21, str. 4. (NEPOTPISANO),  Profesor Vjekoslav Bajsi  Odgonetka za ~ivota neprotuma ive zagonetke. ovjek koji je cvijetu svirao dobrodoalicu , u: Meimurski pinklec, god. IX, listopad 2000., br. 21, str. 5. [fragment, cjelovit tekst  vidi gore br. 8] (NEPOTPISANO),  Veliko hrvatsko trojstvo , u: Meimurski pinklec, god. IX, listopad 2000., br. 21, str. 5. [fragment, cjelovit tekst  vidi gore br. 8] DRVODERI, Josip,  Na zoadje. U spomen prof. Vjekoslavu Bajsiu , u: Meimurski pinklec, god. IX, listopad 2000., br. 21, str. 5. [pjesma] TOMI, Stjepan,  ovjek sa etiri dimenzije. Vjekoslav Bajsi (1924-1994.) , Kana (2002.), br. 5, str. 7-8. [povodom godianjice smrti] 10.2.4 lanci BI`AN, }eljka,  Vjekoslav Bajsi na stranicama enciklopedijskih , asopisnih i drugih izdanja , u: Spektrum  ogledi i prinosi studenata teologije XXIX (1997.), br.1, str. 65-70. KE`INA, Ivan,  Grani na pitanja filozofije, teologije i prirodnih znanosti u prosudbi V. Bajsia , u: BS LXXII (2002.), br. 1, str. 7-28. KU`AR, Stjepan,  `loser i intelektualac. U spomen Vjekoslavu Bajsiu , u: BS LXXII (2002.), br. 1, str. 211-221. OSLI, Josip,  Bajsieva rasprava o razumijevanju pojma  kraanske filozofije kod Edit Stein , (u pripremi). OSLI, Josip,  Doprinos Vjekoslava Bajsia  integralnoj skolastici , (u pripremi). 10.2.5 Bibliografije KU`AR, Stjepan,  Bibliografija radova prof. dr. Vjekoslava Bajsia , u: Bogoslovska smotra LXV (1995.), br. 1, str. 178-186. KU`AR, Stjepan,  Dodatak. Bibliografija V. Bajsia , u: V. BAJSI, Grani na pitanja religije i znanosti, (prir. S. KU`AR), KS, Zagreb, 1998., str. 361-370. BI`AN, }eljka,  Bibliografija radova prof. dr. Vjekoslava Bajsia , u: BS LXXII (2002.), br. 1, str. 223-239 . BI`AN, }eljka,  Bibliografija radova o prof. dr. Vjekoslavu Bajsiu , u: BS LXXII (2002.), br. 1, str. 241-244. 10.3. Koriatena literatura 10.3.1 Izvori Na rubovima Crkve i civilizacije, (Polaziata 8-9), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1972. Strah za granicu. Pitanja sadaanjeg trenutka (Metanoja 56), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1980. Pregled empirijske psihologije, Zagreb, 1993. [skripta]. Ekologija slobode, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994. Obrnuto vrijeme, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994. Grani na pitanja teologije i prirodnih znanosti, (skripta), Zagreb, 1991. [skripta]. (= Vjesnik HAZU, 6 (1997.), br. 1-3, str. 16-66; GPRZ, str. 163-229.) S. KU`AR (priredio), Grani na pitanja religije i znanosti. Studije i lanci, (Volumina Theologica XX), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1998. S. KU`AR (priredio), Filozofija i teologija u vremenu. lanci i rasprave, (Volumina Theologica XXII), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1999. S. KU`AR (priredio), }ivot i problemi crkvene zajednice. lanci, rasprave, materijali, (Volumina Theologica XXIII), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2000. S. KU`AR (priredio), Dijalog, reagiranja, polemike, (Volumina Theologica XXIV), Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2003. 10.3.2 Sekundarna litertura }. BI`AN, Vjekoslav Bajsi na stranicama enciklopedijskih, asopisnih i drugih izdanja, u: Spektrum  ogledi i prinosi studenata teologije XXIX (1997.), br.1, str. 65-70. URI, Josip  Bogu jedinome ast , u: Kana br. 6, 1994., str. 4-5. H. DENZINGER  P. HNERMANN, Zbirka sa~etaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i udoreu, Karitativni fond UPT  Ne ~ivi ovjek samo o kruhu , akovo, 2002. I. GOLUB, Univerzalnost Duha Svetoga, dogmatski kolegij specijalnih predavanja 1994./1995., biljeake. I. KE`INA, Grani na pitanja filozofije, teologije i prirodnih znanosti u prosudbi V. Bajsia, u: Bogoslovska smotra LXXII (2002.), br. 1, str. 7-28. KU`AR, Stjepan,  `loser i intelektualac. U spomen Vjekoslavu Bajsiu , u: BS LXXII (2002.), br. 1, str. 211-221. K. LORENTZ, Temelji etologije, Globus, Zagreb, orig. 1978. MORRIS, Desmond, I ovjek je ~ivotinja, Prosvjeta, Zagreb, 1997., 61-68. TOMI, Stjepan,  Vjekoslav Bajsi - godinu dana poslije , u: Kana br. 5, 1995., str. 8-10. SADR}AJ  TOC \o "1-3" \h \z  HYPERLINK \l "_Toc96152761" 1. UVOD  PAGEREF _Toc96152761 \h 2  HYPERLINK \l "_Toc96152762" 2. NEKE ODREDNICE BAJSIEVE MISLI  PAGEREF _Toc96152762 \h 5  HYPERLINK \l "_Toc96152763" 2.1 Dinamizam Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152763 \h 5  HYPERLINK \l "_Toc96152764" 2.1.1 Temeljno polaziate Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152764 \h 6  HYPERLINK \l "_Toc96152765" 2.1.2 Kretanje i ciljevi Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152765 \h 8  HYPERLINK \l "_Toc96152766" 2.2 Instrumentarij Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152766 \h 10  HYPERLINK \l "_Toc96152767" 2.2.1 Prirodne znanosti  PAGEREF _Toc96152767 \h 10  HYPERLINK \l "_Toc96152768" 2.2.2 Filozofija  PAGEREF _Toc96152768 \h 11  HYPERLINK \l "_Toc96152769" 2.2.3 Sociologija  PAGEREF _Toc96152769 \h 12  HYPERLINK \l "_Toc96152770" 2.2.4 Psihologija i etologija  PAGEREF _Toc96152770 \h 14  HYPERLINK \l "_Toc96152771" 2.2.5 Teoloki govor  PAGEREF _Toc96152771 \h 14  HYPERLINK \l "_Toc96152772" 2.3 Obilje~ja Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152772 \h 16  HYPERLINK \l "_Toc96152773" 2.3.1 Sveto Pismo u Bajsievoj misli  PAGEREF _Toc96152773 \h 16  HYPERLINK \l "_Toc96152774" 2.3.2 Povijesnost  PAGEREF _Toc96152774 \h 17  HYPERLINK \l "_Toc96152775" 2.3.3 Nastojanje oko cjelovitosti i uo avanja stvarnosti  PAGEREF _Toc96152775 \h 18  HYPERLINK \l "_Toc96152776" 2.3.4 Afirmacija subjektivnosti i bogatstva pojedina nog nad opim  PAGEREF _Toc96152776 \h 19  HYPERLINK \l "_Toc96152777" 2.3.5 Nastojanje oko jasnih pojmova  PAGEREF _Toc96152777 \h 19  HYPERLINK \l "_Toc96152778" 2.3.6 Nastojanje oko sinteze  PAGEREF _Toc96152778 \h 20  HYPERLINK \l "_Toc96152779" 2.3.7 Nastojanje oko zajednitva  PAGEREF _Toc96152779 \h 22  HYPERLINK \l "_Toc96152780" 2.3.8 Polemike i konstruktivni doprinosi  PAGEREF _Toc96152780 \h 23  HYPERLINK \l "_Toc96152781" 2.3.9 Bajsieve kolumne  PAGEREF _Toc96152781 \h 24  HYPERLINK \l "_Toc96152782" 2.4 Metoda Bajsieve misli  PAGEREF _Toc96152782 \h 26  HYPERLINK \l "_Toc96152783" 2.4.1 Fenomenoloaka metoda u airem smislu  PAGEREF _Toc96152783 \h 26  HYPERLINK \l "_Toc96152784" 2.4.2 ovjek kao transcendentalna to ka znanosti  PAGEREF _Toc96152784 \h 28  HYPERLINK \l "_Toc96152785" 2.4.3 Utjelovljavanje evaneoske poruke  PAGEREF _Toc96152785 \h 29  HYPERLINK \l "_Toc96152786" 2.4.5 Evanelje i suvremeni znanstveni svjetonazor  PAGEREF _Toc96152786 \h 32  HYPERLINK \l "_Toc96152787" 3. KOORDINATE OVJEKOVE NARAVI  PAGEREF _Toc96152787 \h 34  HYPERLINK \l "_Toc96152788" 3.1 Animal rationale  PAGEREF _Toc96152788 \h 34  HYPERLINK \l "_Toc96152789" 3.1.1 Uroena ponaaanja ovjeka  PAGEREF _Toc96152789 \h 35  HYPERLINK \l "_Toc96152790" 3.1.2 U potrazi za ljudskim identitetom  PAGEREF _Toc96152790 \h 37  HYPERLINK \l "_Toc96152791" 3.1.3 Plodovi bavljenja prirodnim znanostima  PAGEREF _Toc96152791 \h 37  HYPERLINK \l "_Toc96152792" 3.1.4 Ponaanje kao indikator naravi  PAGEREF _Toc96152792 \h 38  HYPERLINK \l "_Toc96152793" 3.2 Pojedinac u grupi  PAGEREF _Toc96152793 \h 41  HYPERLINK \l "_Toc96152794" 3.2.1 Grupa je starija od ovjeka  PAGEREF _Toc96152794 \h 41  HYPERLINK \l "_Toc96152795" 3.2.2 Gnijezdo i praauma  temeljne strukture naravnog ponaaanja  PAGEREF _Toc96152795 \h 44  HYPERLINK \l "_Toc96152796" 3.2.3 Gnijezda i praaume suvremenog ovje anstva  PAGEREF _Toc96152796 \h 46  HYPERLINK \l "_Toc96152797" 3.3. Koordinate ovjekove greanosti  PAGEREF _Toc96152797 \h 49  HYPERLINK \l "_Toc96152798" 3.3.1. Grijeh i zlo  PAGEREF _Toc96152798 \h 50  HYPERLINK \l "_Toc96152799" 3.3.2 Grupni ovjek i grupni problemi  PAGEREF _Toc96152799 \h 53  HYPERLINK \l "_Toc96152800" 3.3.3 Prirodoznanstvene napasti  PAGEREF _Toc96152800 \h 56  HYPERLINK \l "_Toc96152801" 3.3.4 Grijeh preziranja stvarnosti u posjedu  PAGEREF _Toc96152801 \h 58  HYPERLINK \l "_Toc96152802" 4. OBRISI ISUSOVOG LIKA  PAGEREF _Toc96152802 \h 60  HYPERLINK \l "_Toc96152803" 4.1 Isus Krist  srediate Bajsieva djelovanja i mialjenja  PAGEREF _Toc96152803 \h 60  HYPERLINK \l "_Toc96152804" 4.2 Kristova misti na prisutnost i misti no tijelo Kristovo  PAGEREF _Toc96152804 \h 61  HYPERLINK \l "_Toc96152805" 4.3 Soterioloako-kristoloaki univerzalizam  PAGEREF _Toc96152805 \h 62  HYPERLINK \l "_Toc96152806" 4.4 Spasenje u Isusu Kristu izlaz iz zatvorenosti u animalne automatizme  PAGEREF _Toc96152806 \h 64  HYPERLINK \l "_Toc96152807" 4.5 Novo zajednitvo  PAGEREF _Toc96152807 \h 65  HYPERLINK \l "_Toc96152808" 4.6 Promjena eshatoloke perspektive  PAGEREF _Toc96152808 \h 66  HYPERLINK \l "_Toc96152809" 5. METANOJA MILJENJA I DJELOVANJA POJEDINCA  PAGEREF _Toc96152809 \h 68  HYPERLINK \l "_Toc96152810" 5.1 Pojedinac kao subjekt obraenja  PAGEREF _Toc96152810 \h 68  HYPERLINK \l "_Toc96152811" 5.2 Ispravna slika Boga  klju  autenti nog obraenja  PAGEREF _Toc96152811 \h 69  HYPERLINK \l "_Toc96152812" 5.3 Uloga religijske zajednice u stvaranju autenti ne slike Boga i autenti nog odnosa s Bogom  PAGEREF _Toc96152812 \h 71  HYPERLINK \l "_Toc96152813" 5.4 Promjena ponaaanja  PAGEREF _Toc96152813 \h 72  HYPERLINK \l "_Toc96152814" 6. KR`ANSKI OVJEK I KR`ANSKA ZAJEDNICA  PAGEREF _Toc96152814 \h 74  HYPERLINK \l "_Toc96152815" 6.1 Kraanin - novi ovjek  PAGEREF _Toc96152815 \h 75  HYPERLINK \l "_Toc96152816" 6.1.1 Kraanin bi trebao bo~anski djelovati  PAGEREF _Toc96152816 \h 75  HYPERLINK \l "_Toc96152817" 6.1.2 Cilj djelovanja kraanina  PAGEREF _Toc96152817 \h 75  HYPERLINK \l "_Toc96152818" 6.2 Kraanska zajednica  konkretni problemi i evaneoski ideal Bo~je obitelji  PAGEREF _Toc96152818 \h 76  HYPERLINK \l "_Toc96152819" 6.2.1 Problemi kraanina s kraanskom zajednicom  PAGEREF _Toc96152819 \h 76  HYPERLINK \l "_Toc96152820" 6.2.2 Kraanin i kraanska zajednica  zajednica zrelih pojedinaca  PAGEREF _Toc96152820 \h 77  HYPERLINK \l "_Toc96152821" 6.2.3 Crkva  Bo~ja obitelj  PAGEREF _Toc96152821 \h 78  HYPERLINK \l "_Toc96152822" 6.2.4 Kraansko oblikovanje uloga unutar zajednice  PAGEREF _Toc96152822 \h 79  HYPERLINK \l "_Toc96152823" 6.2.5 Specifi nost kraanskog udru~ivanja  PAGEREF _Toc96152823 \h 80  HYPERLINK \l "_Toc96152824" 6.2.6 Aspekt univerzalnosti  PAGEREF _Toc96152824 \h 80  HYPERLINK \l "_Toc96152825" 6.2.7 Zahtjevna novost kraanstva  PAGEREF _Toc96152825 \h 81  HYPERLINK \l "_Toc96152826" 6.2.8 Primat prakse  PAGEREF _Toc96152826 \h 83  HYPERLINK \l "_Toc96152827" 7. BUDUNOST OVJEKA  PAGEREF _Toc96152827 \h 84  HYPERLINK \l "_Toc96152828" 7.1 Ugro~ena budunost  PAGEREF _Toc96152828 \h 84  HYPERLINK \l "_Toc96152829" 7.2 Obrnuto vrijeme  PAGEREF _Toc96152829 \h 86  HYPERLINK \l "_Toc96152830" 7.3 Eshatoloka perspektiva  PAGEREF _Toc96152830 \h 87  HYPERLINK \l "_Toc96152831" 7.3.1 Promjena eshatoloke perspektive  PAGEREF _Toc96152831 \h 88  HYPERLINK \l "_Toc96152832" 7.3.2 Jedinstvena kraanska eshatoloaka perspektiva  PAGEREF _Toc96152832 \h 88  HYPERLINK \l "_Toc96152833" 7.4 Smjernice za budunost  PAGEREF _Toc96152833 \h 89  HYPERLINK \l "_Toc96152834" 8. STO}ERI KR`ANSKE ANTROPOLOGIJE  PAGEREF _Toc96152834 \h 91  HYPERLINK \l "_Toc96152835" 8.1 Bajsieva misao  PAGEREF _Toc96152835 \h 91  HYPERLINK \l "_Toc96152836" 8.2 Obrisi kraanske antropologije u Bajsievoj misli  PAGEREF _Toc96152836 \h 94  HYPERLINK \l "_Toc96152837" 9. ZAKLJU NE MISLI  PAGEREF _Toc96152837 \h 99  HYPERLINK \l "_Toc96152838" 10. LITERATURA  PAGEREF _Toc96152838 \h 101  HYPERLINK \l "_Toc96152839" 10.1. Izvori  PAGEREF _Toc96152839 \h 101  HYPERLINK \l "_Toc96152840" 10.2. Literatura o V. Bajsiu  PAGEREF _Toc96152840 \h 102  HYPERLINK \l "_Toc96152841" 9.2.1 Recenzije, prikazi i komentari Bajsievih radova  PAGEREF _Toc96152841 \h 102  HYPERLINK \l "_Toc96152842" 10.2.2 Predgovori Bajsievim radovima i popratni komentari njihovim objavljivanjima  PAGEREF _Toc96152842 \h 102  HYPERLINK \l "_Toc96152843" 10.2.3 In memoriam i sl.  PAGEREF _Toc96152843 \h 103  HYPERLINK \l "_Toc96152844" 10.2.4 lanci  PAGEREF _Toc96152844 \h 105  HYPERLINK \l "_Toc96152845" 10.2.5 Bibliografije  PAGEREF _Toc96152845 \h 105  HYPERLINK \l "_Toc96152846" 10.3. Koritena literatura  PAGEREF _Toc96152846 \h 105  HYPERLINK \l "_Toc96152847" 10.3.1 Izvori  PAGEREF _Toc96152847 \h 105  HYPERLINK \l "_Toc96152848" 10.3.2 Sekundarna litertura  PAGEREF _Toc96152848 \h 106   Biografske podatke o Vjekoslavu Bajsiu i kratak osvrt na njegov ~ivot i rad vidi u lanku: }. BI`AN, Vjekoslav Bajsi na stranicama enciklopedijskih, asopisnih i drugih izdanja, u: Spektrum  ogledi i prinosi studenata teologije XXIX (1997.), br.1, str. 65-70.  Jedno je do sada objavio Ivan Keaina: I. KE`INA, Grani na pitanja filozofije, teologije i prirodnih znanosti u prosudbi V. Bajsia, u: Bogoslovska smotra LXXII (2002.), br. 1, str. 7-28. Posebno valja istaknuti J. Oslia koji se sve intenzivnije bavi Bajsievom mialju (u pripremi ima ve dva gotova lanka: Bajsieva rasprava o razumijevanju pojma  kraanske filozofije kod Edit Stein i Doprinos Vjekoslava Bajsia  integralnoj skolastici. K tomu, J. Osli i I. Keaina zajedno, ove studentske godine, dr~e kolegij na poslijediplomskom studiju, na specijalizaciji iz filozofije, pod naslovom:  Vjekoslav Bajsi i njegova philosophia naturalis . Valja joa spomenuti i da su pod vodstvom J. Oslia do danas izraena dva diplomska rada: A. Bekavac, Pojam crkvene zajednice u djelu Vjekoslava Bajsia, Zagreb, 2003. i Z. Paveti, Nositelji filozofske katedre na KBF-u od 1882. do 1993., Zagreb, 2003.. O ito su filozofi br~e i plodonosnije uo ili vrijednost Bajsieve ostavatine.  SZG, str. 40.  Cjelovitost se ovdje misli u smislu obuhvaanja cjelokupne viaedimenzionalne dinami ke stvarnosti.  Usp. naslov 2.3. Obilje~ja Bajsieve misli, podnaslov: 2.3.3 Nastojanje oko cjelovitosti.  Usp. npr. V. BAJSI, }ivot i problemi crkvene zajednice, Priredio S. Kuaar, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2000., (dalje: }PCZ), str. 451-454; V. BAJSI, Ekologija slobode, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994., (dalje: ES), str. 150-151.  Radi se o napisima u njegovoj kolumni u "Kani" objavljenima u izdanju Kraanske sadaanjosti u Zagrebu, 1980. i 1994. godine. Tome valja pridodati niz veih radova sabranih u knjizi Na rubovima Crkve i civilizacije, kod istog izdava a 1972. godine, (dalje: NRCC). Prva Bibliografija Bajsievih radova objavljena je u Bogoslovskoj smotri 65 (1995.), br. 1, str. 178-186, a druga, obnovljena i dopunjena, te bibliografija radova o Bajsiu, objavljena je u Bogoslovskoj smotri 72 (2002.), br. 1, str. 223-244, te u ve spomenutom etvrtom, ujedno i posljednjem svesku Bajsievih sabranih radova pod naslovom Dijalog, reagiranja, polemike, objavljenom 2003. godine (dalje: DRP).  S. KU`AR,  `loser i intelektualac , Bogoslovska smotra 72 (2002.), br. 1, str. 219.  Usp. DRP, str. 218-219.  Npr. prilikom zasjedanja nekog u~eg meunarodnog crkvenog skupa u Zagrebu na kome se raspravljalo o ovjekovoj srei, izjavljuje:  Zato me veoma raduje ato se jedanput ne polazi od onoga ato se nala~e ili ato situacija nala~e, nego od onoga ato jest, ato se posjeduje, tj. sada od ovjeka kojemu neato treba. I ne ka~em ato  bi trebalo da ovjek itd., nego koja je njemu potreba, tj. do ega mu je stalo. (V. BAJSI, Obrnuto vrijeme, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994., (dalje: OV), str. 75).  Usp. V. BAJSI, Filozofija i teologija u vremenu, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1999., (dalje: FTV), str. 45.  Usp. FTV, str. 45-46.  ES, str. 103.  }PCZ, str. 163.  O tome zaato baa fenomenologijska metoda obilje~ava Bajsievu misao na taj na in viae e biti rije i kasnije u okviru naslova o metodi.  }PCZ, str. 22.  Usp. }PCZ, str. 11-30; NRCC, str. 19-44.  Vidi poglavlje 3.2 Pojedinac u grupi, naslove 3.2.2 i 3.2.3.  V. BAJSI, DRP, str 213. To e posebno dobro doi do izra~aja u njegovoj kristoloakoj misli.  Usp. isto.  Usp. npr. SZG, str. 104.  Usp. npr. OV, str. 99-102.  Usp. }PCZ, str. 209.  I. KE`INA, isto, str. 7.  Usp. isto, str. 217. Bajsievi lanci u kojima se dobro mo~e uo iti kako i koliko se bavio prirodnim znanostima nalaze se u prvom svesku njegovih izabranih spisa Grani na pitanja religije i znanosti, Priredio Stjepan Kuaar, KS, Zagreb, 1998., (dalje: GPRZ).  I. KE`INA, isto.  FTV, str. 122. Koncil ovaj savjet donosi upravo kao odgovor na suvremene komunikacijske probleme izmeu preusko specijaliziranih znanstvenika i njihovih uzajamno nerazumljivih strukovnih rije nika.  Bajsi je od 1942. pohaao studij filozofije i teologije u Rimu. Magistrirao je na oba fakulteta na Papinskom sveu iliatu  Gregoriana .  Usp. S. KU`AR,  `loser i intelektualac , Bogoslovska smotra 72 (2002.), br. 1, str. 212.  Usp. isto, str. 217.  Usp. naslov 3.1. Animal rationale, podnaslov: 3.1.4 Ponaaanje kao indikator naravi.  }PCZ, str. 318.  Usp. isto.  Usp. }PCZ, str. 243.  OV, str. 126.  Usp. }PCZ, str. 129.  Kao odlu ujui razlog Bajsi navodi da se neki elementi u podru ju njegova istra~iva kog interesa  vrlo teako daju tako definirati da bi u statistici mogli proizvesti jednozna ne rezultate i prema tome omoguili ispravnu interpretaciju podataka koji nas zanimaju . (}PCZ, str. 515)  Usp. npr. }PCZ, str. 477, 497 i sl..  Mo~e se jasno naslutiti da ga to ato se Crkva ne upuata u socioloaka istra~ivanja ni najmanje ne ispunjava zadovoljstvom. (usp. DRP, str. 112)  Usp. npr. }PCZ, str. 493, 505-506 i sl.  OV, str. 126.  Usp. npr, }PCZ, str. 34-47, 114-117, 179-180, 295, 380-381, 384, 386-387.  ETOLOGIJA je znanstvena disciplina biologije koja se bavi poredbenim istra~ivanjem ponaaanja ~ivotinja i ljudi. Konrad Lorentz se prakti no smatra njezinim utemeljiteljem (usp. K. LORENTZ, Temelji etologije, Globus, Zagreb, orig. 1978.).  Dalje u biljeakama: PEP.  DRP, str. 217.  Naime, taj mu je apostolat mudro, prema mjeri njegova dara, odreen od strane Crkve, i on ga je nesumnjivo vraio u autenti noj posluanosti Crkvi. Posluanost o kojoj je ovdje rije , sam Bajsi najbolje opisuje u svom lanku  Odgoj za posluanost (vidi: }PCZ, str. 545-554).  Usp. npr. }PCZ, str. 650.  Usp. npr. DRP, str. 11-12.  Usp. npr. }PCZ, str. 148, 277, 415.; [H. DENZINGER - P. HNERMANN: E 5a i E 5b]  Usp. npr. }PCZ, str. 121, 217, 488, 650.; [H. DENZINGER - P. HNERMANN: E 3a]  Usp. npr. }PCZ, str. 488.; [H. DENZINGER - P. HNERMANN: C 4eb]  Usp. npr. }PCZ, str. 650, gdje isti e svoju omiljenu misao:  ako je Krist umro za sve, tada su svi  naai .  Usp. npr. DRP, str. 218.  Usp. }PCZ, str. 148, 152, 242-243, 256, 276, 277, 283, 306, 372, 386, 399, 453, 488, 489 i sl.  Usp. npr. }PCZ, str. 148, 121, 242-243.  Navedeni Bajsiev rad je objavio jedan od najuglednijih znanstvenih asopisa na svijetu,  Biblica (u: Biblica 48 (1967.), br. 1, str. 7-28). Kratko po tom bio je objavljen i njegov opairniji sa~etak na latinskom jeziku u asopisu  Verbum Domini (usp. S. KU`AR, Predgovor, u: DRP, str. 7), a odnedavno je dostupan i na hrvatskom jeziku u: DRP, str. 231-250.  Usp. npr. }PCZ, str. 60-61, 100-101, 103, 118-121, 148-158, 257-258, 263,276-280, 298-299, 383, 443, 452-454, 488, i sl.  Smatram da bi bilo interesantno i nadasve korisno za duhovnu izgradnju ljudi, sabrati sva ta tuma enja u jednu cjelinu i objaviti kao jedno cjelovito i suvremeno tuma enje evanelja, blisko i razumljivo ljudima danas.  Usp. npr. }PCZ, str. 182-183, 336-339, 587-602.  Usp. }PCZ, str. 587-603.  Usp. NRCC, S.  Thomae Aquinatis vestigia premendo , str. 79-101; Marko Keraevan:  Teoretski model za prou avanje religije kao specifi ne prakse , str. 315-324; Staniaa Novakovi:  Problem metafizike u savremenoj analiti koj filozofiji , str. 325-338.  Usp. }PCZ, str. 339.  Usp. }PCZ, str. 411.  Usp. }PCZ, str. 557.  }PCZ, str. 102.  Usp. }PCZ, str. 332; DRP, str. 104-108.  Usp. GPRZ, str. 280.  Usp. FTV, lanci: Duh sinteze u skolastici, str. 233-240 i S. Thomae Aquinatis vestigia premendo, str. 241-260.  GPRZ, str. 279.  Usp. npr. }PCZ, str. 479; FTV, str. 79-92, 293-304 i sli no.  Sam Bajsi isti e kako su epigoni najvei problem najveih kraanskih mislilaca: naslijedili su ih oponaaatelji njihove misli umjesto kreativni nastavlja i njihove misli. Stoga je dobro istaknuti i to da se ia itavajui Bajsiev opus mo~e uo iti kako on u svojim djelima sve velike mislioce nastoji prvo dobro i cjelovito upoznati u kontekstu njihova vremena, te ih potom ne oponaaati nego kreativno dalje graditi na njihovim postignuima, a i drugima svesrdno preporu ivati to isto (usp. DRP, str. 215).  DRP, Predgovor (S. Kuaar).  Usp. FTV, str. 253.  FTV, str. 236.  FTV, str. 236.  Bajsi je znao isticati da nikada ne valja prezirati ve postojeu stvarnost (usp. npr. ES, str. 117) i stoga je valjano pretpostaviti da se i sam toga nastojao dr~ati.  Izgleda da je jedan od originalnih Bajsievih doprinosa njegova misao o stvaranju na na in poieze (usp. S. KU`AR, `loser i intelektualac, Bogoslovska smotra 72 (2002.), br. 1, str. 215). No, mislim da i sama metoda suo avanja ovjeka s vlastitom animalnom potkom i otkrivanje adresiranosti evaneoske poruke upravo toj (zaboravljenoj) dimenziji ljudskog bia, takoer nisu daleko od originalnosti pristupa problemima ovjeka i njihovom korjenitom rjeaavanju. `toviae, izgleda da Bajsi otkriva va~nost ovjekova ponaaanja kao jednog od presudnih uzroka njegovih problema.  Usp. npr. }PCZ, str. 58-59, 250-252; FTV, str. 164-166, 235, 240, 334; SZG, str. 15, 25; ES, str. 58-59, 147; OV, str. 40, 135 i sl.  Usp. npr. }PCZ, str. 100.  }PCZ, str. 241.  To je npr. dobro vidljivo ak i dok piae o jugoslavenskom marksizmu, kada isti e da mu je specifi nost  u injenici da je on za vrijeme ratnih godina kad se koji put inilo da se svaki bori protiv svakoga, umio objediniti novom situacijom ugro~ene razli ite skupine stanovniatva u pokret ujedinjenja (...) (DRP, str. 97-98) a pogotovo kada u jednom tekstu isti e  okolnost etni ke vezanosti Crkve kao problem, te tvrdi da je Crkva  joa uvijek nesposobna da ope uvjerljivo stavi u prvi plan imanentan kraanski univerzalizam, pa stoga i humanizam, a da pritom ne izgubi vlastiti korijen u nacionalnoj kulturi pa onda i svoje mjesto unutar te kulture i tradicije. A bez te vezanosti ona bi danas jedva bila u stanju ~ivjeti, pu anstvu bi pak bila strana. Na toj injenici slomili su se takoer svi dosadaanji pokuaaji pravog ekumenizma, tj. u praksi nije mogue odijeliti religijsku od etni ke komponente. Budui da je kraanski narod tradicionalan i konzervativan  stoga i je on viaestruko kraanski  nema on nikakav proueni interes za airenje religioznih odnosa prema kraanima koji druga ije vjeruju. Crkve naime nisu imale nikakvog zajedni kog sredianjeg iskustva. (isto).  Usp. DRP, str. 100.  To je pak, s dogmatske strane, pokazatelj koliko je Duh Sveti bio na djelu u intelektualnom apostolatu Vjekoslava Bajsia. (usp. I. GOLUB, Univerzalnost Duha Svetoga, dogmatski kolegij specijalnih predavanja 1994./1995., biljeake) Ina e, u dogmatici je ope poznato da je Duh onaj koji spaja, ujedinjuje, a duh avolski onaj koji razmee, razdvaja, rastura, ruai ...  Usp. S. KU`AR, Predgovor i niz Bajsievih polemi kih priloga pod naslovom Reagiranja i polemike u IV. svesku Bajsievih radova, koji je za sada u pripremi KS-a.  J. URI,  In memoriam. Prof. dr. Vjekoslav Bajsi (11. II. 1924.  20. V. 1994.) , Bogoslovska smotra, LXV (1995.), str. 177.  To su: Grani na pitanja religije i znanosti, Filozofija i teologija u vremenu, }ivot i problemi crkvene zajednice i Dijalog, reagiranja, polemike, sve u izdanju KS-a.  Bajsieve su kolumne gotovo sve skupljene u tri knji~ice KS-a: Strah za granicu kolumne iz razdoblja 1971.-1979. (1980.), Ekologija slobode kolumne iz razdoblja 1980.-1986. (1994.), Obrnuto vrijeme kolumne iz razdoblja 1987.-1993. (1994.).  Stjepan Tomi je godinu dana nakon Bajsieve smrti, piaui svojevrsni Bajsiev ~ivotopis temeljen na Bajsievim kolumnama, ustvrdio kako literarna vrijednost njegovih kolumni toliko  bode u o i da se nije sustezao izjaviti kako smatra  da e Bajsiev prinos hrvatskoj literarnoj baatini biti prili an, kudikamo vei nego ato su to stranice mnogih poznatih knji~evnika, npr. Frana Ma~urania, Kolara itd. (S. TOMI,  Vjekoslav Bajsi - godinu dana poslije , Kana (1995.), br. 5, , str. 8-10). To nesumnjivo govori u prilog da bi literarne vrijednosti njegovih kolumni trebalo temeljitije istra~iti, baa kao i teoloake. Bajsieve su kolumne izgleda sretan spoj jednih i drugih. No, na ~alost, od tada je proalo ve punih osam godina, a da se nije naaao nitko tko bi se upustio u takvo istra~ivanje. Osobno smatram da je to velika ateta za hrvatsku literarnu baatinu.  OV, str. 174. I tri godine prije toga Bajsi je takoer o itovao sli no raspolo~enje. Ispovijedio je dubokim i iskrenim rije ima u jednoj od svojih kolumni:  Star sam, i ovjeku se namee misao o polaganju ra una. Sve me eae hvata mu nina da sam se previae bavio idejama, a premalo ljudima, i da sam previae govorio, a premalo sluaao, pogotovo kad su pri ali koliko im je stalo do sobice s balkonom prema jugu. (OV, str. 76)  Usp. }PCZ, str. 339.  FTV, str. 35.  Usp. }PCZ, str. 6.  PEP; GPRZ, str. 307-357.  Bajsi istie da su  znakovi napuatanja ideje stvaranja novog ovjeka po receptu imanentisti ke filozofije prisutni (& ) ve u filozofiji egzistencije i u egzistencijalizmu (pogotovo pri kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata) (FTV, str. 174).  Usp. FTV, str.174.  FTV, str. 76.  Isto.  Isto.  FTV, str. 174.  Isto, str. 45-46.  Usp. }PCZ, str. 582-583.  Usp. }PCZ, str. 247.  ES, str. 157.  Usp. ES, str. 103-104.  Usp. npr. }PCZ, str. 241.  Usp. npr. ES, str. 117.  Izgleda da je ova Bajsieva misao razraena na temeljima misli N. Greinachera iznesenoj u njegovoj knjizi Crkvene strukture pred sutraanjicom, KS, Zagreb, 1969. (usp. DRP, str. 179-200). Napominjem da se i ja tijekom pisanja ovog rada, kada to smatram korisnim, slu~im istim terminima:  Crkva ili  crkva u gore spomenutim, neuobi ajenim zna enjima, pozivajui se na ovu biljeaku.  Usp. DRP, str. 55-58; FTV, str. 173; Dijalog kraana i ateista, u: NRCC, str. 247.  Usp. V. BAJSI, Dijalog kraana i ateista, u: NRCC, str. 248.  To nedvojbeno svjedo e svi njegovi tekstovi u DRP.  Usp. npr. GPRZ, str. 227; FTV, str. 176-177; }PCZ, str. 61, 318-319, 332-334; SZG, str.31 i sl.  Usp. V. BAJSI,  Problem hominizacije nakon enciklike Humani generis , BS 34 (1964.), br. 1, str. 97-105. (= GPRZ, str. 137-148)  Usp. GPRZ, str. 158-159.  Usp. V. BAJSI, Filozofski problemi hominizacije, Zagreb, 1965., 173 str. [strojopis]. (=GPRZ, str. 9-119)  Usp. GPRZ, str. 224, gdje u okviru govora o stvaranju i evoluciji, izmeu ostalog ka~e:  Bog je stvorio (i stvara) takvog ovjeka, ije tijelo po svoj prilici ima geneti ku vezu s nekim davnim ~ivotinjama.  Usp.GPRZ, str. 158.  Usp. GPRZ, str. 153.  Usp. FTV, str. 203.  To je izvrsno opisano s obzirom na danaanjeg ovjeka u MORRIS, Desmond, I ovjek je ~ivotinja, Prosvjeta, Zagreb, 1997., 61-68. Iako ga Bajsi po svoj prilici nije itao jer mu je originalno djelo bilo objavljeno tek 1994., vjerujem da bi ga pro itao s velikim interesom i njime se okoristio.  Usp. GPRZ, str. 86-87.  Usp. }PCZ, str. 292.  S. KU`AR,  `loser i intelektualac. U spomen Vjekoslavu Bajsiu , Bogoslovska smotra 72 (2002.), br. 1, str. 215.  Usp. GPRZ, str. 74.  Vidi njegov, ve spomenuti, habilitacijski rad.  Otkrivanje ovog aspekta Bajsieve misli zahvaljujem S. Kuaaru koji mi je u tome uvelike pomogao.  Pavao bi u tom istom duhu rekao:  sada smo djeca Bo~ja i joa se ne o itova ato emo biti (usp. 1 Iv 3,2).  Usp. }PCZ, str. 166-167.  Usp. FTV, str. 203.  Usp. }PCZ, str. 102.  }PCZ, str. 102.  SZG, str. 91-92.  Usp. }PCZ, str. 650.  Usp. temeljni Bajsiev lanak o strukturama gnijezda i praaume: }PCZ, str. 11-30.  }PCZ, str. 27.  Isto.  Isto, str. 27-28.  Isto, str. 28.  Isto.  Isto.  Isto.  }PCZ, str. 365-366.  Bajsi se, naime,  volio baviti aparatima i njihovim mehanizmima, umio ih je popravljati i kao dijete radovati se njihovom dobrom funkcioniranju, njihovoj unutarnjoj ljepoti koja se iskazuje kroz njihovu slo~enost, predvidivo funkcioniranje i zakonitosti koje sve to reguliraju. (usp. S. KU`AR, `loser i intelektualac, Bogoslovska smotra 72 (2002.), br. 1, str. 213-214) Stoga je slika  stroja jedna od najvjerojatnijih i najprimjerenijih slika koje se mogu uzeti za zorno tumaenje Bajsieve misli.  }PCZ, str. 560.  }PCZ, str. 164.  ES, str. 79.  Usp. }PCZ, str. 165.  }PCZ, str. 261.  Usp. isto.  }PCZ, 261.  }PCZ, str. 164.  Ovdje Bajsi ne misli na zloga kao bie nego na zlo.  ES, str. 33.  Usp. ES, str. 62.  OV, str. 107.  OV, str. 31-32.  Usp. }PCZ, str. 233.  OV, str. 58.  }PCZ, str. 424.  }PCZ, str. 171.  }PCZ, str. 310-311.  Usp. FTV, str. 203.  }PCZ, str. 171-172.  Usp. FTV, str. 203.  FTV, str. 122.  }PCZ, str. 197.  }PCZ, str. 452-453.  Usp. SZG, str. 17-21.  }PCZ, str. 384.  }PCZ, str. 385-386.  FTV, str. 45.  }PCZ, str. 34-35.  FTV, str. 33-34.  NRCC, str. 55-56.  NRCC, str. 61.  }PCZ, str. 252.  SZG, str. 18.  ES, str. 135.  DRP, str. 20.  To osobito dolazi do izra~aja u njegovim kolumnama. Usp. V. BAJSI, Strah za granicu, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1980.; V. BAJSI, Ekologija slobode, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994.; V. BAJSI, Obrnuto vrijeme, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1994.  Usp. FTV, str. 187-198.  Prema Pavlu to je rast  do ovjeka savraena, do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4,13) (prir.).  GPRZ, str. 152.  }PCZ, str. 241.  Usp. }PCZ, str. 241-242.  Bajsi se poziva na skolasti ku hipotezu o preadamitima i skolasti ke rasprave o njoj.  Usp. GPRZ, str. 186.  Naime, Otac nam je obznanio  otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem ato ga prije po njemu zasnova da se provede punina vremen: uglaviti u Kristu sve  na nebesima i na zemlji. (Ef 1,9b-10)  FTV, str. 344.  }PCZ, str. 241.  Usp. njegove kolumne  passim, npr. V. BAJSI, Strah za granicu, KS, Zagreb, 1980., str. 80.  Usp. npr. V. BAJSI, Mehanizmi grupnog ponaaanja - granice ovjekovih mogunosti, Bosna franciscana 1 (1993.) br. 1, str. 31-43, odnosno: }PCZ, str. 31-47.  Usp. npr. V. BAJSI, isto, str. 43-45, odnosno: }PCZ, str. 47-49, uz to i }PCZ, str. 650.  Usp. npr. }PCZ, str. 217.  Usp. }PCZ, str. 650.  Npr. }PCZ, str.48 i joa mnoga mjesta u Bajsievim radovima.  Usp. }PCZ, br. 17-24, str. 100-104.  Usp. }PCZ, str. 88-89 i 105-124.  Usp. }PCZ, str. 121.  }PCZ, str. 650.  Usp. }PCZ, str. 151-152.  Usp. }PCZ, str. 152.  Usp. }PCZ, str. 599 i 31-49.  Usp. }PCZ, str. 650  Usp. }PCZ, str. 226.  Usp. }PCZ, str. 650.  Usp. }PCZ, str. 276.  Usp. }PCZ, str. 373,583.  Usp. }PCZ, str. 373.  Usp. }PCZ, str. 396.  Usp. }PCZ, str. 415.  Usp. }PCZ, str. 416.  Usp. }PCZ, str. 148.  SZG, str. 15-16.  ES, str.112-115.  Usp. ES, str. 109; SZG, str. 15-16.  Usp. NRCC, str. 323.  Usp. npr. OV, str. 74-76.  Usp. }PCZ, str. 47-48.  Usp. }PCZ, str. 60.  Usp. }PCZ, str. 264.  Usp. }PCZ, str. 101.  Usp. PEP, str. 78.  Usp. }PCZ, str. 136.  Usp. }PCZ, str. 101, 173.  Usp. }PCZ, str. 417.  Usp. }PCZ, str. 101-102.  }PCZ, str. 138.  Usp. }PCZ, str. 197-198.  }PCZ, str. 353-354.  Usp. }PCZ, str. 278.  Usp. }PCZ, str. 129, 209-217.  Usp. }PCZ, str. 103 i 104. Bajsi uz to isti e kako nije nu~no da to bude religiozna zajednica. To upuuje da smatra kako se evanelje u toj dimenziji bitno razlikuje od religioznosti uope. ini mi se da bi u tome mogao biti originalan.  Usp. }PCZ, str. 49.  Usp. str. FTV 194.  Usp. }PCZ, str. 88.  Usp. }PCZ, str. 277.  }PCZ str. 600. Bajsi hoe rei da je bo~ansko djelovanje ono koje se u svojoj dobroti ne da uvjetovati zlom koje ga izaziva da mu uzvrati istom mjerom tj. zlim djelovanjem (usp. }PCZ str. 650).  Usp. }PCZ, str. 424.  Usp. FTV, str. 119.  Usp. isto.  Usp. }PCZ, str. 48.  Usp. ES, str. 9-11.  Usp. SZG, str. 61.  Usp. }PCZ, str. 100, 158, 610.  }PCZ, str. 195.  ES, str. 30.  Usp. bilj. 192.  }PCZ, str. 142.  ES, str. 171.  Usp. bilj. 107.  Usp. }PCZ, str. 168.  Usp. }PCZ, str. 209-217.  Usp. NRCC, str. 258.  Usp. FTV, str. 204.  Usp. PEP, str. 84.  }PCZ, str. 173.  Usp. isto.  Usp. bilj. 107.  Usp. SZG, str. 13-16.  SZG, str. 15-16.  Usp. }PCZ, str. 221.  Usp. FTV, str. 204.  }PCZ, str. 173.  Usp. }PCZ, str. 454.  }PCZ, str. 441.  }PCZ, str. 174.  Usp. }PCZ, str. 174.  }PCZ, 233.  }PCZ, str. 237.  Usp. }PCZ, str. 612.  FTV, str. 237.  Isto.  FTV, str. 166.  FTV, str. 202.  Usp. OV, str. 155.  }PCZ, str. 62-63.  Bajsi se o ito susreo sa djelom S. Houpkinga: O kratkoj povijesti vremena. (usp. OV, str. 59)  Usp. OV, str. 59-61.  Usp. OV, str. 60-61.  SZG, str. 120-121.  }PCZ, str.102.  Usp. OV, str. 75-76.  Usp. OV, str. 11.  Usp. }PCZ, str. 396.  Usp. }PCZ, str. 415.  Usp. }PCZ, str. 416.  Usp. }PCZ, str. 148.  SZG, str. 15-16.  ES, str.112-115.  Usp. ES, str. 109; SZG, str. 15-16.  Usp. NRCC, str. 323.  OV, str. 61.  OV, str. 155.  OV, str. 163-164.  Usp. }PCZ, str. 87.  Usp. }PCZ, str. 335. PAGE 59 PAGE 110 hz&FH L"''(**,+ ..n1p12222>3@34499t:v:Z;\;; < > >>>EEOORRTTZX\XXX^ ^L^N^`ִֹֽ6OJQJ6CJ5CJj0JCJU j0JUOJQJCJ CJOJQJ CJOJQJ5CJ$OJQJOJQJCJ5CJOJQJD,hjlnprtvxz "$d$a$$dha$T[ \$&FHJLNPRT  $d`a$$da$ & Fd$a$dL"''*,+.+ ...L.N.B3D339  S`$ & Fa$ eh^e`h $d`a$$da$$da$ $d`a$ $d`a$d $d`a$ $d`a$9~?HKLRX`DeFeee\jll,muxxx,~$ S"dx]a$$a$$da$ $kd`ka$k`k$ & Fa$`h`h`bb>e@eBeDeFekk,moor rswwxzz | |^}`}(~*~ 68vxz|̊ΊLNƑȑ̓*,DF$jnp68z|ɻɻj0JB*CJUph B*CJphj0JCJU j0JUCJ0JCJOJQJj0JCJOJQJU CJOJQJJ,~ʑ̓$`ڨިtJL$da$ $d`a$$a$|&(RTXZ.0ftڨި(RdfhVXںܺ t2FHL<>^`8|~< j0JU B* CJphOJQJj0JCJOJQJU6CJOJQJ CJOJQJ 5OJQJ6CJj0JCJUCJJLBbd8<|~j<    $ hS"dxa$ $d`a$$da$$a$`bvx~8:j"$(8 : <      ^`df:<lP"""#D$F$j'l'((((..2244677709ABBDD6CJOJQJOJQJ5CJOJQJ j0JUj0JCJUCJ CJOJQJj0JCJOJQJUM bdfN"P""66709B~EEELPX] ]"]>]Xo``d` $d`a$$a$$da$dDEHHKKtNvNPPRRZZ"]>]@]h]v]^^nnToVoXoZoJtLtD>hjD^ДҔ $úúúúúúúöúöòúj0JOJQJUOJQJ6CJ5CJj0JCJUCJOJQJmH sH j0JB*Uph 6B*ph B*ph B* ph 5OJQJ j0JU CJOJQJ@XoZoo{@DBDDޤ$ !d`a$ $d`a$ $ !da$$da$d$da$$a$`B,.$0xzJLʵ̵ҵLXԺ "$<>TV L^Z'j'l'n'h((R,T,6 6::<=?mH sH 6 j0JUCJj0JOJQJU&j0JB*OJQJUmHphsH6B*OJQJmHphsH 5mH sH B*OJQJmHphsHOJQJBеҵ "RT<dhDf(h((7 $d`a$$da$$a$$ !d`a$7\;?jE6GJLLLRLTLOWZZ.Zx`d4k|nu|d`$a$ $hd`ha$ $d`a$$da$$da$????zJ|JMMOOWWZL]N]]__XaZabbcddpeeeNgPghhvnxnooppVpXpvqxqZt\t||p}r}JLRT ޠbdʳԳ~~ CJOJQJ5mH sH j0JOJQJUOJQJ6 j0JUS>rtƖ,LN$da$ $d`a$$da$ $d`a$$a$d`LNpr \^dfDF$&bd>@Ptv        TVXZ4̵B*CJmH phsH j0JB*Uph B*ph6 j0JUj0JCJUCJOJQJ CJOJQJj0JCJOJQJUG\^Pdfh@B|*>@ $d`a$` $d`a$d` $d`a$@B!@!!!J'2.//0000066d` $d`a$$da$ $d`a$46>@8:8!:!B'D'**++t,v,P-R---..0.////88BB@CBC~PPVV__ccFdHdReTe@fBf j"jToVott{{{{8:ln،ڌfhj֓ؓ "HJ^0JCJCJ j0JU]66d6f6BADAFAAAaaabbJdLdZo\o^ooot{{L|N|P| $d`a$dʆ̆DFVX^` $ !da$d^`rtpr޳|~ln(*bd,.v  PHJ "Z\>@ xz~BDbd   <>jl5OJQJCJ6mH sH j0JUOJQJmH sH X"$thjзҷ,.  PR&$ !d`a$ $ !da$ ~X*, ` $"!$!\#^#\)^),,$.&...//00006282`4b44466\7^799<6=,RDvxN*126>dhz/2Dgwy>Fj B*CJph6B*CJph B* CJphCJ6CJOJQJ j0JU6S `#b###d)f)))0:2<2>2t2v29<<6=8=:=6EFFF,Fdd` & F`,F.FISPX6c8cgggdhfhm6psw{DڙLҢ$&(d(*,RTVXrtZ $h^ha$$ & Fa$$a$3yzCD8hj46`b$da$$a$$h^ha$$ & Fa$4`66 xzFj\z`x<b,N*V` rx $d $h0H(Z2:. j]CJ j[CJmH sH 5CJOJQJ B*CJph6B*CJph6CJCJR z$\^:<<>8$;dh^`;a$$h`ha$$a$$ & Fa$$a$hj~  "$& d^`$h`ha$$ & Fa$$a$$ & Fa$&(Z n$h`ha$$ & Fa$$a$$a$.tTb|bjfnx~~`z~Pt hFj8|  b f    F    x    \ z  &prz,DZP@. B* CJph6B*CJph5CJOJQJ B*CJph6CJCJV~~&(<>$&VXnp~$h^ha$$h`ha$$a$ d^`$ & Fa$         d$da$$a$$ & Fa$$a$   v x   Z \   t.0`bJLNP$ & Fa$$h^ha$ & F$a$$ & Fa$hj~Tf"tFH  h  $ & Fa$$ & Fa$$a$.6fh,Bf@D*TTfh "$&\^`b»³»»ž»jqUjB*Uphj{U jU5;>*CJaJmHnHsH 0J!OJQJaJjB*Uph0J! j0J!U jUCJ6CJ> "$&`bd246hjlnprtvxķsessj]UmHnHujUmHnHumHnHu:CJaJmHnHsH u&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH jgU jU0J!aJ j0J!Uj>*B*Uph0J!$:<>@BDFHJL         % & ɤyke mHnHu5:CJaJmHnHsH jIU jU0J!aJj>*B*Uph j0J!U0J!jSUmHnHujUmHnHumHnHu:CJaJmHnHsH u0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j>*B*UmHnHphu#& ' ( ? @ A Z [ \ ^ _ ` a b c ~                        ϵߧס׍ߧסk&j>*B*UmHnHphuj5UmHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu:CJaJmHnHsH uj?UmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j>*B*UmHnHphu& a  !e!!!~"J##$%[&&''r(t(,)**+,,b-../?0 h  !!!!!!!!#!$!%!&!C!D!E!^!_!`!b!c!d!e!f!g!!!!!!!!!!!!!!!!!ѻѻޓѻѻqng j0J!U0J!j UmHnHu&j >*B*UmHnHphuj! UmHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHuj+UmHnHu(!!!!!":"<">"p"r"t"x"z"|"~"""""""## #<#>#@#D#F#H#J#L#N###ķse:CJaJmHnHsH uj UmHnHujUmHnHumHnHu&j >*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH j U jU0J!aJ j0J!Uj >*B*Uph0J!################*$,$.$0$$$$$$$$$$$$$% %"%$%%%%%ϵߧס׍ߧסk&jj>*B*UmHnHphuj UmHnHu&jt >*B*UmHnHphu mHnHu:CJaJmHnHsH uj UmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j~ >*B*UmHnHphu&%%%%%%%%%&&&&9&:&;&T&U&V&X&Y&Z&[&\&]&x&y&z&{&&&&&&&&&&&&&&&ѻѻޓѻѻqѻjUmHnHu&jV>*B*UmHnHphujUmHnHu&j`>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHujUmHnHu*&&&&&&'''''''''8'9':';'c'd'e'~''''''''''''(.(0(2(d(ϵߧס׍ߧסk&j8>*B*UmHnHphujUmHnHu&jB>*B*UmHnHphu mHnHu:CJaJmHnHsH ujUmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&jL>*B*UmHnHphu&d(f(h(l(n(p(r(t(v(x(((((((() )")&)()*),).)0)f)h)j)l))))))yeWjUmHnHu&j$>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu5:CJaJmHnHsH jU jU0J!aJj.>*B*Uph j0J!U0J!:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHujUmHnHu"))))****<*>*@*B************* +"+$+&+t+v+x++++++++++++ȮȌ~jUmHnHu&j>*B*UmHnHphujUmHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHu)+++\,^,`,,,,,,,,,,,,,,,- -"-T-V-X-\-^-`-b-d-f------ϵߧzk]j>*B*Uph5;>*CJaJmHnHsH jwU jU0J!aJjB*Uph j0J!U0J!:CJaJmHnHsH ujUmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j>*B*UmHnHphu$---.... . ....H.J.L.N............. / ///^/`/b//ľĪĢzľfĢ&j>*B*UmHnHphu:CJaJmHnHsH ujcUmHnHujUmHnHumHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH  j0J!UjmU jU#/////////////0008090:0<0=0>0?0@0A0\0]0^0_0000000000000ѻѻޓѻѻqng j0J!U0J!jEUmHnHu&j>*B*UmHnHphujOUmHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHujYUmHnHu(?000023n4p4:556t7P8R8999::;;v<w<<<4=5==> h 0000000000000000001112B2D2F2x2z2|222222222ķse:CJaJmHnHsH uj1 UmHnHujUmHnHumHnHu&j>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH j;U jU0J!aJ j0J!Uj>*B*Uph0J!#222F3H3J3|3~333333333333*4,4.4`4b4d4h4j4l4n4p4r4t44444ϵߧס׍߃uߧrkrr]kj">*B*Uph j0J!U0J!j"UmHnHu0J!mHnHsH u&j!>*B*UmHnHphu mHnHu:CJaJmHnHsH uj'!UmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j >*B*UmHnHphu#4444,5.505456585:5<5>5t5v5x5z55555555555556 6"6$6n6p6r66vb&j$>*B*UmHnHphu:CJaJmHnHsH uj $UmHnHujUmHnHumHnHu&j#>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH  j0J!Uj#U jU0J!aJ$6666666666666072747f7h7j7n7p7r7t7v7x77777 888B8D8F8J8L8N8P8R8T8ѻѻޓѻѻqng j0J!U0J!j&UmHnHu&jp&>*B*UmHnHphuj%UmHnHu&jz%>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHuj$UmHnHu(T8V88888888888899999>9@9B9D999999999999::8:::<:>::::::::::::::4;6;j)UjR)>*B*Uph5:CJaJmHnHsH j(Uj\(>*B*Uph5;>*CJaJmHnHsH j'U jU0J!aJ j0J!Ujf'B*Uph0J!56;8;:;;;;;;;;;;;;;;<< < <T<U<V<o<p<q<s<t<u<v<w<x<y<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<=õßÉj*->*B*Uphj,Uj4,>*B*Uphj+Uj>+>*B*Uph0J!5:CJaJmHnHsH j*U jU0J!aJ j0J!UjH*>*B*Uph6===-=.=/=1=2=3=4=5=6=7=R=S=T=U================>F>H>J>|>~>>>>>>>>>>>>>6?8?:?l?֟։j 0>*B*Uphj/Uj/>*B*Uph5;>*CJaJmHnHsH j.U0J!aJj .B*Uph0J!5:CJaJmHnHsH  j0J!Uj-U jU5>>z?|?@@lAnADBBCDDEFG`HHIJJKHLJLLMM)N*NN h l?n?p?t?v?x?z?|?~??????v@x@z@@@@@@@@@@@@@@@(A*A,A^A`AbAfAhAjAlAnApArAAAAABBB6B8B:B>B@BBB֭֘ji3Uj2B*Uphjs2Uj1>*B*Uphj}1U0J!aJj1>*B*Uph0J!5:CJaJmHnHsH  j0J!U jUj0U8BBDBFBHB~BBBBBBBBBBBBBBBC6C8C:C*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH j_4U jU0J!aJj3>*B*Uph0J! j0J!U5;>*CJaJmHnHsH !CCCDDDDTDVDXDDDDDDDDDDDDDDDvExEzEEEEEEEEEEEEɽɯɽ󡞗{s{{e5:CJaJmHnHsH jA7U jU0J!aJj6>*B*Uph j0J!U0J!:CJaJmHnHsH ujK6UmHnHujUmHnHumHnHu&j5>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu%EEEZF\F^FFFFFFFFFFFFFFbGdGfGGGGGGGGGGGGGGHH HRHϵߧס׍ߧסk&j9>*B*UmHnHphuj-9UmHnHu&j8>*B*UmHnHphu mHnHu:CJaJmHnHsH uj78UmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu&j7>*B*UmHnHphu&RHTHVHZH\H^H`HbHdHHHHHIII:IIBIDIFIHIJILIIIIIIIIJJJJJJJ J"JXJZJѻѻޓѻѻqѻj<UmHnHu&j;>*B*UmHnHphuj;UmHnHu&j:>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHuj#:UmHnHu*ZJ\J^JJJJJJJJJJJJJKKKKZK\K^KKKKKKKKKKKKKKLLL:Lͳߥߝuߥߝaߝ&jv>>*B*UmHnHphuj=UmHnHu&j=>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj=UmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHsH uj0J!UmHnHu&j<>*B*UmHnHphu&:LLBLDLFLHLJLLLNLLLLLLLLLLLLLLLLL0M2M4M6MbMdMfMMMMMMMuphj@U0J!aJjb@>*B*Uph5;>*CJaJmHnHsH j?U jU0J!OJQJaJjl?B*Uph j0J!U0J!:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHumHnHujUmHnHuj>UmHnHu&MMMMMMMMMNN N"N#N$N&N'N(N)N*N+N,NGNHNINJNeNfNgNNNNNNNNNNNNNNNNNӮ򡙓q:CJaJmHnHsH u&jDC>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHujBUjNB>*B*UphjAU jU0J!aJjXA>*B*Uph j0J!U0J!5:CJaJmHnHsH ,NNNNNNNNNNNN O OOOOPZP\P^PPPPPPPPPPPPPPPQQQJQLQѻѻûÐ{vtmtejEU jU0J!aJj0E>*B*Uph j0J!U0J!jDUmHnHu&j:D>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHujCUmHnHujUmHnHumHnHu'NNPPXQZQ"RRRSSfThT UUUjV\WX>YYFZGZZZR[T[ h  h LQNQRQTQVQXQZQ\Q^QQQQQQQQRRRRR R"R$R&R\R^R`RbRRRRRRRRRRRRRRS S SSxSzS|SSSߤ߉jHUjH>*B*UphjGU0J!aJjG>*B*Uph5;>*CJaJmHnHsH jFU0J!OJQJaJj&FB*Uph0J!5:CJaJmHnHsH  j0J!U jU2SSSSSSSSSSSSS"T$T&TXTZT\T`TbTdTfThTjTlTTTTTTTTTTTUUU U UUDUFUHUJUbUdUfUUUUߥߏjoKU0J!aJjJ>*B*UphjyJUjIB*Uph5;>*CJaJmHnHsH jIU0J!OJQJaJjIB*Uph0J!5:CJaJmHnHsH  j0J!U jU3UUUUUUUUUUUU$V&V(VZV\V^VdVfVhVjVlVnVVVVVWWWLWNWPWVWXWZWᶮvhvvj[MUmHnHujUmHnHumHnHu0J!mHnHsH u&jL>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHujeLU0J!aJjK>*B*Uph0J!5:CJaJmHnHsH  j0J!U jU$ZW\W^W`WWWWWBXDXFXxXzX|XXXXXXXXXXXXXX.Y0Y2Y8Y:YY@YBYxYzY|Y~YYYYݻݍݻkݻ&jO>*B*UmHnHphujGOUmHnHu&jN>*B*UmHnHphujQNUmHnHujUmHnHumHnHu&jM>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu:CJaJmHnHsH u*YYYYYYYYYY Z ZZZ#Z$Z%Z>Z?Z@ZCZDZEZFZGZHZIZdZeZfZgZZZZZZZZZZѻѻÐ{vtmtemtmj)RU jU0J!aJjQ>*B*Uph j0J!U0J!j3QUmHnHu&jP>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHu:CJaJmHnHsH uj0J!UmHnHujUmHnHuj=PUmHnHumHnHu'ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[[/[0[1[J[K[L[O[P[Q[R[S[T[\r]]ݻݻqlec6 j0JU jUjTUmHnHu&jS>*B*UmHnHphu:CJaJmHnHsH ujSUmHnHujUmHnHumHnHu&jR>*B*UmHnHphu mHnHu0J!mHnHuj0J!UmHnHu5:CJaJmHnHsH &T[^eef^g>in4ohoLs,t\t|ttuu,vvhwwww xVx^zz|.}$a$]^^$_H_~`a aacPdddeeeeff^g`ggghh>i@ijjjjkkllm4nnnnn4o6ohojorrLsNspssss,t.t\t^t|t~tttuuuu,v.vvvhwjwwwwwww x"xVxXxyy^z`zzz||.}0}}}~~~~~6 j0JUa.}}~~~~,Lz"v.DfƈR܊$a$~~~,.LNz|"$vx.0΅DFfhjƈȈRT܊ފڐܐ,.&(TV֕ؕ*,XZ<>`bޗ֛؛>@bd B*ph6OJQJ j0JU]ڐ,&T֕*X<`ޗ֛>bޝ\lʣ<d$a$dޝ\^ܢlnʣ̣Σt$>@ <>@4 @Rdf4fhxIJLR:ZԴ&H8BhjLN|~(*Hj0JOJQJU >*OJQJOJQJ>*6 j0JUXdfhL|(HXh8jn2<$a$HJXZhj8:jlNT(dljnp24<>rt(0LNHJtv2(*<>fhj>@BvxOJQJ>* B*ph6 j0JU\<rLHt(<f@vH"Jl|$a$HJ"$JLln|~Lp LNpr,268TV|~ 02TV&(JLvx>@df6 j0JUaLp6T| 0T&Jv$a$>d24h0Tx`&Hl,j$^ Z$a$24Df46hj02TVxz`b&(HJln,.jl$&^` Z\,.Z\ "NP<>jl02hj6 j0JUaZ,Z N<j0h"Lz 0^`0j"$LNz|:<pr  @Bln$&RT~\^*,XZ68PRtv$&HJvx j0JUb:p @l$R~\*X$a$6Pt$Hv*Xz >h*,XZz| ">@hj<>jl02^`|~ ".0468<>JLRTV^0JmHnHu0J j0JU j0JUI<j0^| 8:<VXZ\^h]h&`#$ 0. A!"#$%{DyK  _Toc96152761{DyK  _Toc96152761{DyK  _Toc96152762{DyK  _Toc96152762{DyK  _Toc96152763{DyK  _Toc96152763{DyK  _Toc96152764{DyK  _Toc96152764{DyK  _Toc96152765{DyK  _Toc96152765{DyK  _Toc96152766{DyK  _Toc96152766{DyK  _Toc96152767{DyK  _Toc96152767{DyK  _Toc96152768{DyK  _Toc96152768{DyK  _Toc96152769{DyK  _Toc96152769{DyK  _Toc96152770{DyK  _Toc96152770{DyK  _Toc96152771{DyK  _Toc96152771{DyK  _Toc96152772{DyK  _Toc96152772{DyK  _Toc96152773{DyK  _Toc96152773{DyK  _Toc96152774{DyK  _Toc96152774{DyK  _Toc96152775{DyK  _Toc96152775{DyK  _Toc96152776{DyK  _Toc96152776{DyK  _Toc96152777{DyK  _Toc96152777{DyK  _Toc96152778{DyK  _Toc96152778{DyK  _Toc96152779{DyK  _Toc96152779{DyK  _Toc96152780{DyK  _Toc96152780{DyK  _Toc96152781{DyK  _Toc96152781{DyK  _Toc96152782{DyK  _Toc96152782{DyK  _Toc96152783{DyK  _Toc96152783{DyK  _Toc96152784{DyK  _Toc96152784{DyK  _Toc96152785{DyK  _Toc96152785{DyK  _Toc96152786{DyK  _Toc96152786{DyK  _Toc96152787{DyK  _Toc96152787{DyK  _Toc96152788{DyK  _Toc96152788{DyK  _Toc96152789{DyK  _Toc96152789{DyK  _Toc96152790{DyK  _Toc96152790{DyK  _Toc96152791{DyK  _Toc96152791{DyK  _Toc96152792{DyK  _Toc96152792{DyK  _Toc96152793{DyK  _Toc96152793{DyK  _Toc96152794{DyK  _Toc96152794{DyK  _Toc96152795{DyK  _Toc96152795{DyK  _Toc96152796{DyK  _Toc96152796{DyK  _Toc96152797{DyK  _Toc96152797{DyK  _Toc96152798{DyK  _Toc96152798{DyK  _Toc96152799{DyK  _Toc96152799{DyK  _Toc96152800{DyK  _Toc96152800{DyK  _Toc96152801{DyK  _Toc96152801{DyK  _Toc96152802{DyK  _Toc96152802{DyK  _Toc96152803{DyK  _Toc96152803{DyK  _Toc96152804{DyK  _Toc96152804{DyK  _Toc96152805{DyK  _Toc96152805{DyK  _Toc96152806{DyK  _Toc96152806{DyK  _Toc96152807{DyK  _Toc96152807{DyK  _Toc96152808{DyK  _Toc96152808{DyK  _Toc96152809{DyK  _Toc96152809{DyK  _Toc96152810{DyK  _Toc96152810{DyK  _Toc96152811{DyK  _Toc96152811{DyK  _Toc96152812{DyK  _Toc96152812{DyK  _Toc96152813{DyK  _Toc96152813{DyK  _Toc96152814{DyK  _Toc96152814{DyK  _Toc96152815{DyK  _Toc96152815{DyK  _Toc96152816{DyK  _Toc96152816{DyK  _Toc96152817{DyK  _Toc96152817{DyK  _Toc96152818{DyK  _Toc96152818{DyK  _Toc96152819{DyK  _Toc96152819{DyK  _Toc96152820{DyK  _Toc96152820{DyK  _Toc96152821{DyK  _Toc96152821{DyK  _Toc96152822{DyK  _Toc96152822{DyK  _Toc96152823{DyK  _Toc96152823{DyK  _Toc96152824{DyK  _Toc96152824{DyK  _Toc96152825{DyK  _Toc96152825{DyK  _Toc96152826{DyK  _Toc96152826{DyK  _Toc96152827{DyK  _Toc96152827{DyK  _Toc96152828{DyK  _Toc96152828{DyK  _Toc96152829{DyK  _Toc96152829{DyK  _Toc96152830{DyK  _Toc96152830{DyK  _Toc96152831{DyK  _Toc96152831{DyK  _Toc96152832{DyK  _Toc96152832{DyK  _Toc96152833{DyK  _Toc96152833{DyK  _Toc96152834{DyK  _Toc96152834{DyK  _Toc96152835{DyK  _Toc96152835{DyK  _Toc96152836{DyK  _Toc96152836{DyK  _Toc96152837{DyK  _Toc96152837{DyK  _Toc96152838{DyK  _Toc96152838{DyK  _Toc96152839{DyK  _Toc96152839{DyK  _Toc96152840{DyK  _Toc96152840{DyK  _Toc96152841{DyK  _Toc96152841{DyK  _Toc96152842{DyK  _Toc96152842{DyK  _Toc96152843{DyK  _Toc96152843{DyK  _Toc96152844{DyK  _Toc96152844{DyK  _Toc96152845{DyK  _Toc96152845{DyK  _Toc96152846{DyK  _Toc96152846{DyK  _Toc96152847{DyK  _Toc96152847{DyK  _Toc96152848{DyK  _Toc96152848" i0@0 Normal_HmHsHtH :@: Heading 1$$@&a$5CJH@H Heading 2$$d@&a$5CJOJQJB@B Heading 3$d@&5CJOJQJD@D Heading 4$d@&56CJOJQJ<@< Heading 5$$d@&a$CJB@B Heading 6$$d@&a$ 5B* CJ:@: Heading 7$$@&a$B* CJ4@4 Heading 8$@&B* CJ8 @8 Heading 9 $@& CJ<A@< Default Paragraph FontNP@N Body Text 2$d`a$CJmH sH u.@. Footnote Text8&@8 Footnote ReferenceH*LC@"L Body Text Indent$d`a$CJ<B@2< Body TextdhCJmH sH uPS@BP Body Text Indent 3$d`a$CJXR@RX Body Text Indent 2$dh`a$ CJOJQJD @bD Footer  !CJOJQJmH sH u&)@q& Page NumberF@FTOC 1 h hh5;>*CJmHnHuL@LTOC 2 h V^`V5:CJmHnHu&@& TOC 3:CJ"@" TOC 4CJ"@" TOC 5CJ"@" TOC 6CJ"@" TOC 7CJ"@" TOC 8CJ"@" TOC 9 CJ.U@. Hyperlink >*B*phn Ts^:t % 'H(-*k*-&-n/035779 ;<<=L??BBC;CfCCCFH"HTJ7MNNNOOPP,QQLRUWXYZ[#^^L_b/chij~mnor0tuw;xyz{|}}}pфYJ"@ibBAڙFbΣ:Lvof~%x4^ hA%Z  )o=#%),-.{/01d2;55 6+66-8W<<=WB%DCFGHLoN1QQSPV[?__h`abdeegk.p_rbrhyz2{|~1:ɃAo܆*Ԉ,ۊJ]:ӔڕlG?ĭ# iS6FWl4WTK6VvT -_D5  uT `0sDz  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'( TD  / ? Q  V ,0C  as#4Gd*o]nJ|- 2 D /####((**4++,50'3?3P3f3344444444 5565S5n56C777888'99:%:;:d;};; <<Q<<!=<=R=i={==== >>&>7>?>G>O>e>]@o@@@@@@@@A+A?AOAaAxAAAAAAABB&BPFPWPhP}PPP Q Q5QFQ]QqQQQQQQQR0R?RORcRyRRRz456789:;<=KLMNOPQRqr \s&'c"#$ 'm*O.0000.3}4~448d:e:v:=E@F@X@CFGGG|K}KKtN0QNRmRoRTTTXXY:\J]%^&^_^!b1c2cuchhimmmpu>x?x`x{  5st΋ϋ'(RYZIR( "ABC !""CFGo z)*]^I2 4 u  34e !w#$$$)$*$%)+++<.S03>58Z<R?S?y?ZBD9I:IcIrNsNNSVTVtV_&c'cTcggghh hqirisiii(n2p3p4pppqprXuyyy z!z|~߆ŎƎܕݕ     23ٞڞEF%&Ƶǵk&'(HIJefZ[Z[\/0stAB()bcz{_w x y    b:;vx !!!!!"'(*//11122324679;=@E"GJ&NiOQRUUUUUUUUUX9[:[\]^^^cadatauaaabbhbibbb3cyczccCdDdddde4e5ewexeeeffffEgFgggghhhhhyizij.j/jjjllllkmmm n nnnnnnDooo4p5pppAqBqWrXrrsssstftgtttLuuuuuuuvv]vzv{vvvvOwnwowwwexfxxxPykylyyyyizzzn{o{{?|@|||}}}~~~~~~78DEF[؂قuvXYZuڄۄ;<uv:  01ĈpqXYUVNjȋMNsэ:aeԑNҒ7a]іҖ2R&'~c՚֚;XƜǜ klҟӟAߢL>4pͦ0ܧ45PũƩ"#ܪݪTUJK$ejȯʯ԰zjeq  Ľ۽ ׿b+=Jaq\.L9'R8Fa^ui{Ri} 0LJ_ow8 Mi.G_~3EXo /'9KZq +BQcu0FVj}cua]z4Fax $;Ri.E\q0P@Vk]t ,>N`w0G]o!2G[';Ri -CZ[ghivwx{00000000000H00=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=0=H00000000000000000 0000000000000s0s0s0s0s000( 00000( 00#0#0#0#0#0s00000000(000~40~40~4(000e:0e:0e:(000F@0F@0F@0F@(000G0G(000}K0}K0}K0s0NR0NR0NR(0NR0T0T(0NR0X0X0X0X(0NR0&^0&^0&^(0NR02c02c(0NR0h0h(0NR0m0m0m0m(0NR0?x0?x0?x(0NR0 0 0 (0NR0t0t0t0s000(00(0((00Z0Z0Z0Z(000000000(000000"0"0"0"0"0"0 0 0 (0 000(0 0G0G(0 00(0 0000"0"000(00^0^0^0^(004 04 04 (004040404040404040"0"0$0$0$0$0$(0$0+0+0+0+0+0+0+0+(0$0S?0S?0S?0S?80S?0:I0:I80S?0sN0sN(0$0TV0TV0TV(0$0'c0'c0"00g0g0g0g0g0g0si0si0si0si0si0g04p04p04p04p04p04p0g0y0y0y0y0y0y0g00000g00000g0000000ݕ0ݕ0ݕ0ݕ0ݕ0ݕ0ݕ0ݕ00000ݕ00000ݕ0000000ݕ000000000000J0J0J(0J0[0[0[(0J000000\0\0\0\(0\000(0\000000(0\0000(0\000(0\000(0\000(0\000000(0\00000000000c0c0c0c0c0000000y 0y 0y 0y 0y ( 0y 000( 0y 000000000000x0x0x0x0x0x0x0!0!0!0!0!0!0!0!0!0x010101010101010101010101010101010101010100U0U0U0U0U0U0U0U0U0U0U0U0U00da0da 0ua0ua0ua 0ua0ua 0ua0ua 0ua0ua0ua 0ua0ua0ua 0ua0ua0ua 0ua0ua0ua 0ua0ua 0ua0ua 0 ua0ua 0 ua0ua 0 ua0ua 0 ua0ua 0 ua0ua0da(0hh 0h0h 0h 0h0h 0h0h 0h0h 0h0h 0h0h0h 0h0h 0h0h0h0h0h(0hh 0 n0n 0 n0n 0n0n 0 n0n 0 n0n 0 n0n0n 0n0n 0n0n0n 0n0n 0n0n0n0n0n(0hh 0u0u0u 0u0u0u 0u0u0u 0u0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u0u 0u0u0u 0u0u0u 0u0u 0u0u0u 0u0u 0u0u 0 u0u0u 0!u0u0u 0"u0u 0#u0u0u0u(0hh 0$0 0%0 0&0 0'0 0(00(0hh 0)F0F 0*F0F 0+F0F 0,F0F0F0da(0Z 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u0u 0u0u 0u0u 0u0u 0u0u0u0u(0Z 00 00 00 00 00 00 00 00 0-0da000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @0@0@0@0@0@0  `|D?4^..&  !#%&d()+-/0246T86;=l?BBCERHZJ:LMNLQSUZWYZ]~dHj^  !&*/012456789:;<=?@ABCDEGHIJKLMNOQRSTUVXZ\^`ceh$9,~L Xo7@6 ,F(&  ?0>NT[.}d<Z^    "#$%'()+,-.3>FPWY[]_abdfgi\ȌɌ 0Snpqs̍΍ύэ578:YÎ'@[^_aҏ%D_bceې:`{~Αёґԑ-HKLNm̒ϒВҒ1457Vt֓@[^_aڔ6a|ӕ<WZ[]|˖ΖϖҖ,/02Qgȗ1LOPRqߘ #$'F]x{|~ۙޙߙB]`acϚҚӚ֚589;Zo֛7RUVXwÜĜǜ ?{:f4Jehil̟ϟПӟ ;>?A`Ơ>ޡ7b}٢ܢݢߢ+FIJLkͣ8;<>]Ϥ.124Sp$OjmnpǦʦ˦ͦ*-.0Od֧٧ڧܧ.125TiǨ/JMNPo©éƩ #Bf֪٪ڪݪ3NQRUtɫ٫(CGHKjʬ!"$C٭4C^bceܮ9HcghjůƯȯz TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%TX%T̕  !4!4l,R$Y-Unm+ rx_@0(  B S  ?z0 _Toc65411050 _Toc65411051 _Toc65411052 _Toc65411053 _Toc65411054 _Toc63890335 _Toc64308727 _Toc64456370 _Toc65264249 _Toc65411055 _Toc65411436 _Toc65411525 _Toc65411614 _Toc96152761 _Toc63890336 _Toc64308728 _Toc64456371 _Toc65264250 _Toc65411056 _Toc65411437 _Toc65411526 _Toc65411615 _Toc96152762 _Toc51253064 _Toc63890337 _Toc64308729 _Toc64456372 _Toc65264251 _Toc65411057 _Toc65411438 _Toc65411527 _Toc65411616 _Toc96152763 _Toc51253065 _Toc63890338 _Toc64308730 _Toc64456373 _Toc65264252 _Toc65411058 _Toc65411439 _Toc65411528 _Toc65411617 _Toc96152764 _Toc51253066 _Toc63890339 _Toc64308731 _Toc64456374 _Toc65264253 _Toc65411059 _Toc65411440 _Toc65411529 _Toc65411618 _Toc96152765 _Toc51253067 _Toc63890340 _Toc64308732 _Toc64456375 _Toc65264254 _Toc65411060 _Toc65411441 _Toc65411530 _Toc65411619 _Toc96152766 _Toc63890341 _Toc64308733 _Toc64456376 _Toc65264255 _Toc65411061 _Toc65411442 _Toc65411531 _Toc65411620 _Toc96152767 _Toc63890342 _Toc64308734 _Toc64456377 _Toc65264256 _Toc65411062 _Toc65411443 _Toc65411532 _Toc65411621 _Toc96152768 _Toc63890343 _Toc64308735 _Toc64456378 _Toc65264257 _Toc65411063 _Toc65411444 _Toc65411533 _Toc65411622 _Toc96152769 _Toc63890344 _Toc64308736 _Toc64456379 _Toc65264258 _Toc65411064 _Toc65411445 _Toc65411534 _Toc65411623 _Toc96152770 _Toc63890345 _Toc64308737 _Toc64456380 _Toc65264259 _Toc65411065 _Toc65411446 _Toc65411535 _Toc65411624 _Toc96152771 _Toc51253068 _Toc63890346 _Toc64308738 _Toc64456381 _Toc65264260 _Toc65411066 _Toc65411447 _Toc65411536 _Toc65411625 _Toc96152772 _Toc51253071 _Toc63890347 _Toc64308739 _Toc64456382 _Toc65264261 _Toc65411067 _Toc65411448 _Toc65411537 _Toc65411626 _Toc96152773 _Toc63890348 _Toc64308740 _Toc64456383 _Toc65264262 _Toc65411068 _Toc65411449 _Toc65411538 _Toc65411627 _Toc96152774 _Toc51253069 _Toc63890349 _Toc64308741 _Toc64456384 _Toc65264263 _Toc65411069 _Toc65411450 _Toc65411539 _Toc65411628 _Toc96152775 _Toc63890350 _Toc64308742 _Toc64456385 _Toc65264264 _Toc65411070 _Toc65411451 _Toc65411540 _Toc65411629 _Toc96152776 _Toc51253072 _Toc63890353 _Toc64308743 _Toc64456386 _Toc65264265 _Toc65411071 _Toc65411452 _Toc65411541 _Toc65411630 _Toc96152777 _Toc51253073 _Toc63890354 _Toc64308744 _Toc64456387 _Toc65264266 _Toc65411072 _Toc65411453 _Toc65411542 _Toc65411631 _Toc96152778 _Toc51253074 _Toc63890355 _Toc64308745 _Toc64456388 _Toc65264267 _Toc65411073 _Toc65411454 _Toc65411543 _Toc65411632 _Toc96152779 _Toc63890351 _Toc64308746 _Toc64456389 _Toc65264268 _Toc65411074 _Toc65411455 _Toc65411544 _Toc65411633 _Toc96152780 _Toc51253070 _Toc63890352 _Toc64308747 _Toc64456390 _Toc65264269 _Toc65411075 _Toc65411456 _Toc65411545 _Toc65411634 _Toc96152781 _Toc51253075 _Toc63890356 _Toc64308748 _Toc64456391 _Toc65264270 _Toc65411076 _Toc65411457 _Toc65411546 _Toc65411635 _Toc96152782 _Toc63890357 _Toc64308749 _Toc64456392 _Toc65264271 _Toc65411077 _Toc65411458 _Toc65411547 _Toc65411636 _Toc96152783 _Toc63890358 _Toc64308750 _Toc64456393 _Toc65264272 _Toc65411078 _Toc65411459 _Toc65411548 _Toc65411637 _Toc96152784 _Toc51253076 _Toc63890359 _Toc64308751 _Toc64456394 _Toc65264273 _Toc65411079 _Toc65411460 _Toc65411549 _Toc65411638 _Toc96152785 _Toc51253077 _Toc63890360 _Toc64308752 _Toc64456395 _Toc65264274 _Toc65411080 _Toc65411461 _Toc65411550 _Toc65411639 _Toc96152786 _Toc63890361 _Toc64308753 _Toc64456396 _Toc65264275 _Toc65411081 _Toc65411462 _Toc65411551 _Toc65411640 _Toc96152787 _Toc63890362 _Toc64308754 _Toc64456397 _Toc65264276 _Toc65411082 _Toc65411463 _Toc65411552 _Toc65411641 _Toc96152788 _Toc63890363 _Toc64308755 _Toc64456398 _Toc65264277 _Toc65411083 _Toc65411464 _Toc65411553 _Toc65411642 _Toc96152789 _Toc63890364 _Toc64308756 _Toc64456399 _Toc65264278 _Toc65411084 _Toc65411465 _Toc65411554 _Toc65411643 _Toc96152790 _Toc63890365 _Toc64308757 _Toc64456400 _Toc65264279 _Toc65411085 _Toc65411466 _Toc65411555 _Toc65411644 _Toc96152791 _Toc63890366 _Toc64308758 _Toc64456401 _Toc65264280 _Toc65411086 _Toc65411467 _Toc65411556 _Toc65411645 _Toc96152792 _Toc63890367 _Toc64308759 _Toc64456402 _Toc65264281 _Toc65411087 _Toc65411468 _Toc65411557 _Toc65411646 _Toc96152793 _Toc63890368 _Toc64308760 _Toc64456403 _Toc65264282 _Toc65411088 _Toc65411469 _Toc65411558 _Toc65411647 _Toc96152794 _Toc63890369 _Toc64308761 _Toc64456404 _Toc65264283 _Toc65411089 _Toc65411470 _Toc65411559 _Toc65411648 _Toc96152795 _Toc63890370 _Toc64308762 _Toc64456405 _Toc65264284 _Toc65411090 _Toc65411471 _Toc65411560 _Toc65411649 _Toc96152796 _Toc63890371 _Toc64308763 _Toc64456406 _Toc65264285 _Toc65411091 _Toc65411472 _Toc65411561 _Toc65411650 _Toc96152797 _Toc63890372 _Toc64308764 _Toc64456407 _Toc65264286 _Toc65411092 _Toc65411473 _Toc65411562 _Toc65411651 _Toc96152798 _Toc63890373 _Toc64308765 _Toc64456408 _Toc65264287 _Toc65411093 _Toc65411474 _Toc65411563 _Toc65411652 _Toc96152799 _Toc63890374 _Toc64308766 _Toc64456409 _Toc65264288 _Toc65411094 _Toc65411475 _Toc65411564 _Toc65411653 _Toc96152800 _Toc63890375 _Toc64308767 _Toc64456410 _Toc65264289 _Toc65411095 _Toc65411476 _Toc65411565 _Toc65411654 _Toc96152801 _Toc63890376 _Toc64308768 _Toc64456411 _Toc65264290 _Toc65411096 _Toc65411477 _Toc65411566 _Toc65411655 _Toc96152802 _Toc6910653 _Toc63890377 _Toc64308769 _Toc64456412 _Toc65264291 _Toc65411097 _Toc65411478 _Toc65411567 _Toc65411656 _Toc96152803 _Toc63890378 _Toc64308770 _Toc64456413 _Toc65264292 _Toc65411098 _Toc65411479 _Toc65411568 _Toc65411657 _Toc96152804 _Toc6910650 _Toc63890379 _Toc64308771 _Toc64456414 _Toc65264293 _Toc65411099 _Toc65411480 _Toc65411569 _Toc65411658 _Toc96152805 _Toc63890380 _Toc64308772 _Toc64456415 _Toc65264294 _Toc65411100 _Toc65411481 _Toc65411570 _Toc65411659 _Toc96152806 _Toc6910649 _Toc63890381 _Toc64308773 _Toc64456416 _Toc65264295 _Toc65411101 _Toc65411482 _Toc65411571 _Toc65411660 _Toc96152807 _Toc6910651 _Toc63890382 _Toc64308774 _Toc64456417 _Toc65264296 _Toc65411102 _Toc65411483 _Toc65411572 _Toc65411661 _Toc96152808 _Toc63890383 _Toc64308775 _Toc64456418 _Toc65264297 _Toc65411103 _Toc65411484 _Toc65411573 _Toc65411662 _Toc96152809 _Toc63890384 _Toc64308776 _Toc64456419 _Toc65264298 _Toc65411104 _Toc65411485 _Toc65411574 _Toc65411663 _Toc96152810 _Toc63890385 _Toc64308777 _Toc64456420 _Toc65264299 _Toc65411105 _Toc65411486 _Toc65411575 _Toc65411664 _Toc96152811 _Toc63890386 _Toc64308778 _Toc64456421 _Toc65264300 _Toc65411106 _Toc65411487 _Toc65411576 _Toc65411665 _Toc96152812 _Toc63890387 _Toc64308779 _Toc64456422 _Toc65264301 _Toc65411107 _Toc65411488 _Toc65411577 _Toc65411666 _Toc96152813 _Toc63890388 _Toc64308780 _Toc64456423 _Toc65264302 _Toc65411108 _Toc65411489 _Toc65411578 _Toc65411667 _Toc96152814 _Toc63890389 _Toc64308781 _Toc64456424 _Toc65264303 _Toc65411109 _Toc65411490 _Toc65411579 _Toc65411668 _Toc96152815 _Toc63890390 _Toc64308782 _Toc64456425 _Toc65264304 _Toc65411110 _Toc65411491 _Toc65411580 _Toc65411669 _Toc96152816 _Toc63890391 _Toc64308783 _Toc64456426 _Toc65264305 _Toc65411111 _Toc65411492 _Toc65411581 _Toc65411670 _Toc96152817 _Toc63890392 _Toc64308784 _Toc64456427 _Toc65264306 _Toc65411112 _Toc65411493 _Toc65411582 _Toc65411671 _Toc96152818 _Toc63890393 _Toc64308785 _Toc64456428 _Toc65264307 _Toc65411113 _Toc65411494 _Toc65411583 _Toc65411672 _Toc96152819 _Toc63890394 _Toc64308786 _Toc64456429 _Toc65264308 _Toc65411114 _Toc65411495 _Toc65411584 _Toc65411673 _Toc96152820 _Toc63890395 _Toc64308787 _Toc64456430 _Toc65264309 _Toc65411115 _Toc65411496 _Toc65411585 _Toc65411674 _Toc96152821 _Toc63890396 _Toc64308788 _Toc64456431 _Toc65264310 _Toc65411116 _Toc65411497 _Toc65411586 _Toc65411675 _Toc96152822 _Toc63890397 _Toc64308789 _Toc64456432 _Toc65264311 _Toc65411117 _Toc65411498 _Toc65411587 _Toc65411676 _Toc96152823 _Toc63890398 _Toc64308790 _Toc64456433 _Toc65264312 _Toc65411118 _Toc65411499 _Toc65411588 _Toc65411677 _Toc96152824 _Toc63890399 _Toc64308791 _Toc64456434 _Toc65264313 _Toc65411119 _Toc65411500 _Toc65411589 _Toc65411678 _Toc96152825 _Toc63890400 _Toc64308792 _Toc64456435 _Toc65264314 _Toc65411120 _Toc65411501 _Toc65411590 _Toc65411679 _Toc96152826 _Toc63890401 _Toc64308793 _Toc64456436 _Toc65264315 _Toc65411121 _Toc65411502 _Toc65411591 _Toc65411680 _Toc96152827 _Toc63890402 _Toc64308794 _Toc64456437 _Toc65264316 _Toc65411122 _Toc65411503 _Toc65411592 _Toc65411681 _Toc96152828 _Toc63890403 _Toc64308795 _Toc64456438 _Toc65264317 _Toc65411123 _Toc65411504 _Toc65411593 _Toc65411682 _Toc96152829 _Toc63890404 _Toc64308796 _Toc64456439 _Toc65264318 _Toc65411124 _Toc65411505 _Toc65411594 _Toc65411683 _Toc96152830 _Toc63890405 _Toc64308797 _Toc64456440 _Toc65264319 _Toc65411125 _Toc65411506 _Toc65411595 _Toc65411684 _Toc96152831 _Toc63890406 _Toc64308798 _Toc64456441 _Toc65264320 _Toc65411126 _Toc65411507 _Toc65411596 _Toc65411685 _Toc96152832 _Toc63890407 _Toc64308799 _Toc64456442 _Toc65264321 _Toc65411127 _Toc65411508 _Toc65411597 _Toc65411686 _Toc96152833 _Toc64308800 _Toc64456443 _Toc65264322 _Toc65411128 _Toc65411509 _Toc65411598 _Toc65411687 _Toc96152834 _Toc64308801 _Toc64456444 _Toc65264323 _Toc65411129 _Toc65411510 _Toc65411599 _Toc65411688 _Toc96152835 _Toc64308802 _Toc64456445 _Toc65264324 _Toc65411130 _Toc65411511 _Toc65411600 _Toc65411689 _Toc96152836 _Toc64308803 _Toc64456446 _Toc65264325 _Toc65411131 _Toc65411512 _Toc65411601 _Toc65411690 _Toc96152837 _Toc63890408 _Toc64308805 _Toc64456448 _Toc65264326 _Toc65411132 _Toc65411513 _Toc65411602 _Toc65411691 _Toc96152838 _Toc63890409 _Toc64308806 _Toc64456449 _Toc65264327 _Toc65411133 _Toc65411514 _Toc65411603 _Toc65411692 _Toc96152839 _Toc63890410 _Toc64308807 _Toc64456450 _Toc65264328 _Toc65411134 _Toc65411515 _Toc65411604 _Toc65411693 _Toc96152840 _Toc63890411 _Toc64308808 _Toc64456451 _Toc65264329 _Toc65411135 _Toc65411516 _Toc65411605 _Toc65411694 _Toc96152841 _Toc63890412 _Toc64308809 _Toc64456452 _Toc65264330 _Toc65411136 _Toc65411517 _Toc65411606 _Toc65411695 _Toc96152842 _Toc63890413 _Toc64308810 _Toc64456453 _Toc65264331 _Toc65411137 _Toc65411518 _Toc65411607 _Toc65411696 _Toc96152843 _Toc63890414 _Toc64308811 _Toc64456454 _Toc65264332 _Toc65411138 _Toc65411519 _Toc65411608 _Toc65411697 _Toc96152844 _Toc63890415 _Toc64308812 _Toc64456455 _Toc65264333 _Toc65411139 _Toc65411520 _Toc65411609 _Toc65411698 _Toc96152845 _Toc63890416 _Toc64308813 _Toc64456456 _Toc65264334 _Toc65411140 _Toc65411521 _Toc65411610 _Toc65411699 _Toc96152846 _Toc64308814 _Toc64456457 _Toc65264335 _Toc65411141 _Toc65411522 _Toc65411611 _Toc65411700 _Toc96152847 _Toc64308815 _Toc64456458 _Toc65264336 _Toc65411142 _Toc65411523 _Toc65411612 _Toc65411701 _Toc96152848 _Toc63890417 _Toc64308816 _Toc64456459 _Hlt96153197 _Hlt96152849 _Hlt96152850 _Hlt96152965=Rrttttttttt##########0000000000~4~4~4~4~4~4~4~4~4e:e:e:e:e:e:e:e:e:F@F@F@F@F@F@F@F@F@GGGGGGGGG}K}K}K}K}K}K}K}K}KORORORORORORORORORORTTTTTTTTTTXXXXXXXXX*]&^&^&^&^&^&^&^&^&^2c2c2c2c2c2c2c2c2chhhhhhhhhhmmmmmmmmmm?x?x?x?x?x?x?x?x?x?x         tttttttttt(((((((((ZZZZZZZZZ""""""""" GGGGGGGGG^^^^^^^^^4 4 4 4 4 4 4 4 4 444444444$$$$$$$$$+++++++++S?S?S?S?S?S?S?S?S?TVTVTVTVTVTVTVTVTV'c'c'c'c'c'c'c'c'cgggggggggsisisisisisisisisisi4p4p4p4p4p4p4p4p4pyyyyyyyyyyޕޕޕޕޕޕޕޕޕJJJJJJJJJ[[[[[[[[[\\\\\\\\\000000000cccccccccy y y y y y y y y xxxxxxxx!!!!!!!!11111111UUUUUUUUeaeaeaeaeaeaeaeaeauauauauauauauauauahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhnnnnnnnnnuuuuuuuuuFFFFFFFFFZZZZZZZZZuuuuuuuuJ{  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,@-@.@/@Jp%%%%%%%%%%$$$$$$$$$$0000000000444444444u:u:u:u:u:u:u:u:u:W@W@W@W@W@W@W@W@W@GGGGGGGGGKKKKKKKKKlRlRlRlRlRlRlRlRlRlRTTTTTTTTTTYYYYYYYYY^^^^^^^^^^^^^^^^^^tctctctctctctctctchiiiiiiiiiimmmmmmmmmm_x_x_x_x_x_x_x_x_x_x444444444͋͋͋͋͋͋͋͋͋͋QQQQQQQQQߵߵߵߵߵߵߵߵߵ@@@@@@@@@ !!!!!!!!!nnnnnnnnn '''''''''t t t t t t t t t ddddddddd'$'$'$'$'$'$'$'$'$+++++++++x?x?x?x?x?x?x?x?x?sVsVsVsVsVsVsVsVsVScScScScScScScScSchhhhhhhhhiiiiiiiiiiopopopopopopopopopzzzzzzzzzzĎĎĎĎĎĎĎĎĎĎ         111111111؞؞؞؞؞؞؞؞؞DDDDDDDDDŵŵŵŵŵŵŵŵŵ%%%%%%%%%dddddddddrrrrrrrrr@@@@@@@@@'''''''''yyyyyyyyy         999999999{{!!!!!!!!1212121212121212UUUUUUUUsasasasasasasasasaaaaaaaaaahhhhhhhhhhhhhhhhhhCoCoCoCoCoCoCoCoCouuuuuuuuuZZZZZZZZZtttttttttÈÈÈÈÈÈÈÈ{  "#+,56?@  !#$)*./45;<=>FGLMOPTU]^clqrtu~āŁ́΁ρӁفځ $%+,23:=CDFGLMSV_aejstvw}~Chghhhhhhhhhhhhhhhhh5i6iyiziiijjjj.j/jajbjjjYk[kkkkkllllllmmm]mamkmlmmmmmnn n nnnnnnnnn[fiu{3=JRpr)HJ-/ [\rt%']^fk@Ab"d"##$$ ' 'l*m*N.O.0000-3.3|4~44488c:e:u:::S;<<G<<<<<<<:=<=>>N????F@W@X@CCFFGGGG{K}KKKsNtN/Q0QMRORlRoRTTTTXXYY9\:\I]J]$^&^^^`^^^^X_Z_``f`n`"a$aa b"bbbbcc2ctcvchhiimmmmppuu=x?x_xax{{  46rt͋Ћ&(QRXZHIQT'(ߵ"@ "!"BCvw79R')!#\EGno  yz9KLV1302k'(MP:@Bln89VW`bT-/X~(*cd@L6qr^_=9;=@ \_CZ\L~*,c@A,,.rlnt147~ ;\^ 0 4 t    + ,     = >        cec02ln24*._astv{ d!k!""""}##$($$(%m%q%%& &&' ':((R)U)J*M*++F+H+,C--;.<...{/}/00Q0S0000 1"11111u2w2P3R333N4P4j5l566N8P8888Y<Z<Q?S?x??? A#AzA|AZBBBBB;CYsY[5\]\b\^^1^5^_%c'cScUcggh hpisiii'n@nBnoo4poprprrWuYuyyzz%{&{2{}|||||P}}}s~u~uw02!#rt<=`z|[]*ϋы\ĎЎҎُۏwy ;=%)ޕ ?qrCY̘Ϙ13n#ACw$&ln<>؞PRIK{~ʡ̡!K~35+gh _z}A@QSKNQXѪӪ!"/ĭƭ߭rsD  ŵ_`68rzк/8%ľ9<FJdfY[47Y\.0rt@B)acy{^_v y     ab9;ux}~?B}[    !!!4!5!c!d!k!t"v""###$$$=%%%1&3&&&Q'\'''))**E+G+p+++c,,,l-n--;.<..//<1111232n2222222.30333331444444555555566s666P7777}888899<9C9J9999[:\::::;:<;<<\=^==>>7>P>R>p>>>>?f?g?p???@@@VAWAAABB{B|BB CCdCCCCDDGD9E;EEOFFFdGiGGHH*HTJJmKoKK%L&LL&NNNNOOXP[P~PPPAQQ6RARLRRRRSSSNUPUUUVVKVVVuVVVWWWWXYYWY_YYOZ:[[[[m\r\\\[]]]]]^ ^^P___``=a?aeasauaaaaabbgbibbb2c3cxczcccBdDdddddee3e5evexeeeffffDgFgggfhhhhhxizijj-j/jjjlllljmkmmm n nnnnnnnCoDooo3p5ppp@qBqVrXrrrssssttetgtttKuLuuuuuuuvv\v]vyv{vvvvvNwOwmwowwwdxfxxxOyPyjylyyyyyhzizzzm{o{{{>|@|||}}}}~~}~~~~~68CFZ[ׂقtvWZtuلۄ:<tv9:  /1ÈĈoqWYTVƋȋLNʯ̯Ӱְ y|il dg~ps "~ýƽڽݽ ֿٿae*-<?IL`cps[^-1KO8<&*QU7:EH`c]`twhkz} QUhk| /2KNIL^anqvy~ 7: LOhk-0FI^b}25DGWZnq .1&)8;JMY\ps *-ADPSbetw /2EHUXil|betw`d\`y}36EH`cwz #&:=QThk-0DG[^ps/2OR?BUXjm\_sv  +.=@MP_bvy/2FI\_nq  #14FIZ]&):=QThk ,/BEY[x{3333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333pc1D:\My Documents\BAJSI\ANTROPOLOGIJA\M-RAD\MR.docpc1D:\My Documents\BAJSI\ANTROPOLOGIJA\M-RAD\MR.docpc1D:\My Documents\BAJSI\ANTROPOLOGIJA\M-RAD\MR.docpc+C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MR.asdpc1D:\My Documents\BAJSI\ANTROPOLOGIJA\M-RAD\MR.doc Zeljka Biscan7D:\My Documents\ZELJKA\radni\KBF\MAGISTARSKI RAD\MR.doc Zeljka Biscan[C:\Documents and Settings\owner\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of MR.asd Zeljka Biscan[C:\Documents and Settings\owner\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of MR.asd Zeljka Biscan[C:\Documents and Settings\owner\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of MR.asd Zeljka Biscan[C:\Documents and Settings\owner\Application Data\Microsoft\Word\AutoRecovery save of MR.asd~H_Vn42s *pAEG;c/$8$ '&'%*rL5)- 6/Fu35 l= sIzsqIrLeKiV7LgM KQ W $pa[ 4^c+n``PhV>irLMtm [wFixh }00^`0o(.hh^h`o(hh^h`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(.........hh^h`.0^`0o(0^`0o(.0^`0o(..0^`0o(... 88^8`o( .... 88^8`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... ^`o(........k^`ko(0^`0o(.0^`0o(..88^8`o(... `^``o( .... `^``o( ..... ^`o( ...... ^`o(....... pp^p`o(........ hh^h`OJQJo(hh^h`. ^` o( ^` o(.0^`0o(..0^`0o(... 88^8`o( .... 88^8`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... ^`o(........ hh^h`OJQJo( hh^h`OJQJo(0^`0o(0^`0o(.0^`0o(..0^`0o(... 88^8`o( .... 88^8`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... ^`o(........hh^h`. hh^h`OJQJo(0^`0o(0^`0o(.0^`0o(..0^`0o(... 0^`0o( .... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ hh^h`OJQJo(k^`ko(0^`0o(.0^`0o(..88^8`o(... `^``o( .... `^``o( ..... ^`o( ...... ^`o(....... pp^p`o(........hh^h`o(.hh^h`.hh^h`. hh^h`OJQJo(0^`0o(0^`0o(.0^`0o(..0^`0o(... 0^`0o( .... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........0^`0o(0^`0o(.0^`0o(..0^`0o(... 0^`0o( .... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^` o( ^` o(.0^`0o(..0^`0o(... 88^8`o( .... 88^8`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... ^`o(........ hh^h`OJQJo(hh^h`.hh^h`o(hh^h`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(.........hh^h`o(-LgMh*AE+n`eKsI4^6/'[w42~H_h }KQl=MtmsW$35$pa[5)-;c/$sqI>i'%*ʯZ[x{@ɯɯ̩Fɯɯ $'*-7;<=BCHJLMNPWY]^cipxz{ $+68:;FINhz~  !'*GNbcefhijlnqst|}~ܐܑܒaaaaaavvvv˯˰˸˻˼˾z000(020>0L0R0X0^0r0z0|0~000000000000000000000$060B0H0Z0^0t00000000000000060L0Z0p0t0@0z000000000000060P0V0f0j000000000000 0.040F0R0X0000 @0000000000000000 00000@ @0"0$0L @0(0*0.0` @0206080:0x @0>0B0D0J0L0 @0P0R0X0 @0\0^0n0t0v0z0~000000000000000000000000000000000000UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  VerdanamCRO_Bookman-NormalTimes New RomaniCRO_Swiss-NormalTimes New Roman"1 h s&ađ&t0Pf29 I#20d52SVEU ILI`TE U ZAGREBUpc Zeljka BiscanOh+'0 ( D P \ ht|SVEUČILIŠTE U ZAGREBUVEUpcUcUcU Normal.dotTZeljka BiscanU 116Microsoft Word 9.0R@ $@F^2@p8D @XqPf2՜.+,D՜.+,D hp|   I9 5 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Title 8@ _PID_HLINKSA>  _Toc96152848> _Toc96152847> _Toc96152846> _Toc96152845> _Toc96152844> _Toc96152843> _Toc96152842> _Toc96152841> _Toc961528409 _Toc961528399 _Toc961528389 _Toc961528379 _Toc961528369 _Toc961528359 _Toc961528349 _Toc961528339 _Toc961528329 _Toc961528319 _Toc961528308 _Toc961528298 _Toc961528288 _Toc961528278 _Toc961528268 _Toc961528258| _Toc961528248v _Toc961528238p _Toc961528228j _Toc961528218d _Toc96152820;^ _Toc96152819;X _Toc96152818;R _Toc96152817;L _Toc96152816;F _Toc96152815;@ _Toc96152814;: _Toc96152813;4 _Toc96152812;. _Toc96152811;( _Toc96152810:" _Toc96152809: _Toc96152808: _Toc96152807: _Toc96152806:  _Toc96152805: _Toc96152804: _Toc96152803: _Toc96152802: _Toc96152801: _Toc961528003 _Toc961527993 _Toc961527983 _Toc961527973 _Toc961527963 _Toc961527953 _Toc961527943 _Toc961527933 _Toc961527923 _Toc961527913 _Toc961527902 _Toc961527892 _Toc961527882 _Toc961527872 _Toc961527862 _Toc961527852 _Toc961527842 _Toc961527832 _Toc961527822z _Toc961527812t _Toc96152780=n _Toc96152779=h _Toc96152778=b _Toc96152777=\ _Toc96152776=V _Toc96152775=P _Toc96152774=J _Toc96152773=D _Toc96152772=> _Toc96152771=8 _Toc96152770<2 _Toc96152769<, _Toc96152768<& _Toc96152767<  _Toc96152766< _Toc96152765< _Toc96152764< _Toc96152763< _Toc96152762< _Toc96152761  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijlmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLNOPQRSTVWXYZ[\]^_`abcnRoot Entry FpData kT1TablelWordDocument!SummaryInformation(MDocumentSummaryInformation8UCompObjjObjectPool  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q