ࡱ> Y bjbjWW &==v| ]@D0hhhhh<,hT  $ f/ %^/  t,   dUp2hh Mirko Peti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Stossmayerov trg 2/I 10 000 Zagreb mpeti@ihjj.hr Bezli no-bezrodne zamjenice U lanku se opisuje novi tip zamjenica u hrvatskom jeziku, ono, to, ovo, koji nastaje neutralizacijom li nih i pokaznih zamjenica srednjega roda. Temeljna jezi na funkcija li nih zamjenica: ja, ti, on, mi, vi, oni, nije primarno pragmati ka: to da upute na osobe u komunikaciji jezikom - da bi ih se po tome zvalo osobnima - nego je gramati ka: to da poka~u sadr~aj kategorije lica predikatnoga glagola koji im kao subjektima u re enici otvara mjesto: pijem ja, pijea ti, piju oni, ljudi itd. Sadr~aj je kategorije lica izrazito gramati ki. ine ga osobe svih triju oznaka kategorije lica, prvoga, drugoga i treega, u jednini i mno~ini1. Ni temeljna jezi na funkcija pokaznih zamjenica: ovaj, ova, ovo; taj, ta, to; onaj, ona, ono, nije primarno pragmati ka: to da upute na stvarne osobe, predmete i pojave u izvanjezi noj zbilji koji su bli~i ili dalji sudionicima u jezi noj komunikaciji, nego je takoer gramati ka: to da poka~u gramati ki rod, muaki, ~enski i srednji2, imeni kih rije i koje im se pridru~uju i kojima se u semantici pokazivanja konkretizira odnos blizine meu osobama pojedinih lica. Zamjenice ovaj, taj, onaj pokazuju muaki rod imeni kih rije i, odnosno to da su imeni ke rije i koje se tim zamjenicama pridru~uju gramati ki muakoga roda: ovaj grad, taj spis, onaj u enik. Zamjenice ova, ta, ona pokazuju ~enski rod imeni kih rije i, odnosno to da su imeni ke rije i koje se tim zamjenicama pridru~uju ~enskoga roda: ova vlast, ta radost, ona ~ena. Zamjenice ovo, to, ono pokazuju srednji rod imeni kih rije i, odnosno to da su imeni ke rije i koje se tim zamjenicama pridru~uju gramati ki srednjega roda: ovo jezero, to dijete, ono gnijezdo. Uz jedninske oblike u kategoriji broja sve navedene zamjenice imaju i mno~inske. To zna i da se tim zamjenicama mogu pridru~iti imeni ke rije i i u mno~ini: ovi gradovi, ti spisi, oni u enici, ove vlasti, te radosti, one ~ene, ova jezera, ta djeca, ona gnijezda. Li ne se i pokazne zamjenice u hrvatskom jeziku i oblicima i svojom temeljnom gramati kom funkcijom meusobno razlikuju, kao dvije diskretno odvojene skupine zamjenica, ni u emu ne kolidirajui jedne s drugima. Li ne pokazuju gramati ko lice, pokazne gramati ki rod. Izuzetak ini jedino li na zamjenica treega lica u jednini: on, ona, ono, koja osim oznake treega lica sekundarno pokazuje i gramati ki rod imeni ke rije i koju zamjenjuje: muaki, ~enski i srednji ( ovjek - on, ~ena - ona, dijete - ono). Svojstvom pokazivanja gramati koga roda ta se zamjenica izjedna uje s pokaznom zamjenicom onaj, ona, ono koja ima funkciju upuivanja na osobu treega lica, udaljenu i od osobe prvoga i od osobe drugoga, govornika i sugovornika (Klajn 1988, 70; Kordi 1992-93, 156). No li na zamjenica on, ona, ono zbog tog izjedna ivanja u funkciji s pokaznom onaj, ona, ono ni u jednom trenutku ne postaje pokazna, niti se pokazna zamjenica onaj, ona, ono u navedenom odnosu s li nom po bilo emu mo~e smatrati li nom. Uz to ato se oblici li ne i pokazne zamjenice i prozodijski razlikuju (n, na, no prema nj, n, nM), za pripadnost zamjenice on, ona, ono li nima, a onaj, ona, ono pokaznima presudno je to ato zamjenica on, ona, ono primarno pokazuje lice, a tek sekundarno rod, i po tome pripada zamjeni koj paradigmi s gramati kom kategorijom lica (ja, ti, on), dok zamjenica onaj, ona, ono, upravo obratno, primarno pokazuje rod, a tek sekundarno lice, i po tome pripada zamjeni koj paradigmi s gramati kom kategorijom roda (ovaj, taj, onaj; ova, ta, ona; ovo, to, ono). Da je rije  o dvjema vrstama zamjenica, osim po razli itoj kontekstualnoj upotrebi vidi se i po dvjema razli itim deklinacijama kojima te zamjenice pripadaju: imeni koj: on, njega, njemu itd., i pridjevskoj: onaj, onoga, onomu itd. Prema tome: i kad se po funkciji pokazivanja gramati koga roda izjedna uju s pokaznima, li ne su zamjenice od pokaznih odvojene svojom primarnom gramati kom funkcijom pokazivanja lica. Stoga ni meu li nim ni meu pokaznim zamjenicama nema takvih koje bi bile "mijeaane": li no-pokazne ili pokazno-li ne. Ipak se u navedenom dodiru li nih zamjenica s pokaznima po funkciji pokazivanja roda i lica, i isprepletanju tih funkcija u oblicima jednih i drugih, dogaa lingvisti ki neato vrlo zanimljivo. U semanti kom prostoru u kojemu se te dvije vrste zamjenica razgrani uju nastaju nove zamjenice3, takve koje viae nisu ni samo li ne ni samo pokazne. Izmeu li nih i pokaznih, te zamjenice ine poseban zamjeni ki sustav sastavljen od oblika ovo, to, ono kao dijela pokazne zamjeni ke paradigme, i od oblika ono kao dijela li ne zamjeni ke paradigme. U opreci prema li nima i prema pokaznima, te zamjenice zadr~avaju joa svojstva i jednih i drugih, makar i u njihovoj negaciji. Budui da li ne zamjenice treega lica osim lica pokazuju i rod, a pokazne srednjega roda osim roda i lice, za zamjenice koje u oblicima ono, to, ovo4 nastaju neutralizacijom treega lica i srednjega roda najprikladniji je naziv bezli no-bezrodne zamjenice. Navedene se zamjenice ne mogu dakle definirati ni samo kao bezli ne ni samo kao bezrodne, nego isklju ivo kao bezli no-bezrodne. No to ne zna i da te zamjenice predstavljaju neki mijeaani tip zamjenica, sastavljen od dijela li nih i dijela pokaznih u posebnoj semanti koj funkciji. Da nije tako, vidi se i po tome ato nijedna od tih zamjenica ne pripada ni paradigmi li nih ni paradigmi pokaznih zamjenica. Kao bezli no-bezrodne, te zamjenice imaju samostalnu zamjeni ku paradigmu. Bezli no-bezrodne one nisu zbog toga ato se dijelom oslanjaju na li ne a dijelom na pokazne, nego zbog toga ato u opreci prema njima imaju gramati ko svojstvo pokazivanja treega lica i srednjega roda u njihovu neutraliziranu obliku. O zamjenicama navedena tipa u slavisti koj je literaturi pisano dosta. V. o tome Kordi 1997, 281-82 i ondje navoene i komentirane autore. Mialjenja su o tim zamjenicama u razli itih istra~iva a razli ita, od razli itih naziva za njih5 do utvrivanja razli itih funkcija koje se tim zamjenicama pripisuju (identifikacijskih, konkretizacijskih, upuiva kih, poja iva kih, funkcije anafori koga sredstva, estice, deikse i sl.). Posebna se pozornost u veini radova posveuje obliku to, kao naju estalijem i s najveim stupnjem neutralizacije. Jedni autori prednost daju semanti koj interpretaciji navedenih oblika, drugi pokuaavaju proniknuti u strukturu njihova polo~aja u re enici s obzirom na gramati ki kontekst u kojemu se upotrebljavaju. I pritom svaki nesumnjivo pridonosi rasvjetljavanju nekog dosada joa neistra~enog aspekta tih zamjenica. No svi se sla~u u tome da u potpunosti i iscrpno opisati navedene oblike pokaznih zamjenica srednjega roda tipa ono, to, ovo nije ni lako ni jednostavno. Opis tih zamjenica predstavlja ozbiljan lingvisti ki problem6. U pokuaaju rjeaavanja tog problema priklanjamo se u literaturi iznesenoj ideji da bi neutralizirane oblike pokaznih zamjenica srednjega roda trebalo promatrati kao posebne lekseme. I zaista: osim zamjenica ovo, to, ono, treega lica, koje pokazuju srednji rod imenskih rije i, kao posebni leksemi postoje, samo u jednini, u hrvatskom jeziku i zamjenice srednjega roda ono, to, ovo, treega lica, koje taj rod i to lice ne mogu pokazati. A ne mogu ih pokazati zato ato su rod i lice u tih zamjenica neutralizirani. Umjesto gramati koga srednjeg roda i gramati koga treeg lica te zamjenice pokazuju ono ato je tomu upravo suprotno: neutralizaciju lica i roda, tj. bezli nost i bezrodnost. Ta se neutralizacija ogleda u re enicama s takvim zamjenicama, tipa Ono je prozor, To je voda, Ovo je mlijeko, Ono su zvijezde, To su prsti, Ovo su golubovi ili Ono su se susjede raspri ale na stubiatu, To ja kucam na vrata, Ovo se netko s nama aali. U prvom nizu primjera te se zamjenice, suprotno o ekivanju, kao subjekti ne sla~u u rodu i broju7 s imenicama u funkciji predikatnoga imena, razlikujui se od pokaznih zamjenica koje se s tim imenicama u rodu i broju sla~u (onaj prozor, ta voda, ovo mlijeko, one zvijezde, ti prsti, ovi golubovi). Iste imenice odreenoga roda uz bezli no-bezrodne zamjenice ne pokazuju rod, a uz pokazne ga zamjenice pokazuju. U drugom nizu primjera bezli no se bezrodne zamjenice s glagolskim rije ima u re enici ne sla~u ni u licu ni u rodu ni u broju, a s imenskima ni u rodu ni u broju. U uvjetima o ite dvozna nosti oblika srednjega roda tipa ovo, to, ono pitanje naziva navedenih zamjenica nu~no je problematizirati. Potrebno je to u initi zato ato u nazivu "pokazne zamjenice srednjega roda" s obzirom na specifi an polo~aj tih zamjenica nije sasvim jasno ni ono "pokazne" ni ono "srednjega roda". Ne mo~e se iz njega razabrati o kojim je pokaznim zamjenicama srednjega roda rije . Ne radi se naime o tome da se tu srednji rod "sintakti ki i semanti ki bitno diferencira od ostala dva roda" (Klajn 1988, 69), nego o tome da se neutralizirani oblici zamjenica treega lica srednjega roda razlikuju od oblika tih zamjenica svih triju lica i sva tri roda. U srednjem rodu postoje dva niza zamjenica: jedan s aktualiziranom oprekom prema oznaci muakoga i prema oznaci ~enskoga roda, i drugi u kojega je oznaka srednjega roda neutralizirana i opreka prema muakom i ~enskom rodu dokinuta. Taj niz ini zasebnu paradigmu. To zna i da su oblici ono, to, ovo zamjenice srednjega roda samo s morfoloakoga glediata. Ali kako je rod u njih neutraliziran, te su zamjenice bezrodne. Zaklju ak o bezrodnosti tih zamjenica kao njihovu bitnom strukturno-semanti kom svojstvu to je utemeljeniji uzme li se u obzir da uz bezrodne postoje i zamjenice srednjega roda istoga oblika u kojih rod nije neutraliziran. Budui da je za pokazne zamjenice razlikovanje po rodu nu~no, s neutralizacijom roda te zamjenice prestaju biti i pokazne i postaju samo bezli no-bezrodne. Definirane strukturno, zamjenice su ono, to, ovo s glediata li nih zamjenica bezli ne, a s glediata pokaznih bezrodne. Ne ve~u se uz tree lice, kao izraz njegova sadr~aja, osobu treega lica, nego se upotrebljavaju uz predikatne glagole u svim licima, u jednini i mno~ini: Ovo ja razgovaram s bratom, To se ti svaaa sa sestrom, Ono ovjek petlja s autom, Ovo mi slavimo roendan, To vi galamite, Ono u enici ~ure u akolu. Ne ve~u se ni uz srednji rod, kako bi se moglo zaklju iti iz njihova oblika, nego se, neutralizirane po rodu, upotrebljavaju u re enicama s imenicama svih triju rodova: To more hu i (srednji), Ovo se sprema oluja (~enski), Ono vjetar rastjeruje oblake (muaki). Za utvrivanje zamjeni kog niza ono, to, ovo kao posebne skupine bezli no-bezrodnih zamjenica klju an je zamjeni ki oblik ono. Opis bezli no-bezrodnoga sustava valja stoga zapo eti upravo tim oblikom. Budui da je taj oblik jednak i za li ne i za pokazne zamjenice, jedino se u njemu izravno mo~e utvrditi i neutralizacija lica i neutralizacija roda. Obilje~enost oblika ono i kategorijom lica i kategorijom roda, a ne samo kategorijom lica ili samo kategorijom roda, ini taj oblik semanti ki dvojstvenim. Po obilje~enosti licem, kao zamjenica koja pokazuje tree lice, oblik ono pripada li nim zamjenicama, kao npr. u diskurzu U sobu je ualo dijete. Ono se jedva dr~alo na nogama8. Po obilje~enosti rodom, kao zamjenica koja pokazuje srednji rod, oblik ono pripada pokaznim zamjenicama, npr. Ono dijete je pokucalo na vrata, ili, uz identifikacijsku gestu pokazivanja, Ono je pokucalo na vrata (za razliku od ovoga, toga). Neutralizacijom semanti ki dvojstvena oblika ono, koji pokazuje i lice i rod, nastaje oblik ono koji je takoer nu~no semanti ki dvojstven: bezli an i bezrodan. Po tome je oblik ono prava bezli no-bezrodna zamjenica, zamjenica za sadr~aj koji nije ozna en ni rije ju s gramati kim licem ni rije ju s gramati kim rodom. U obliku ono kao bezli no-bezrodnoj zamjenici sadr~aj oznake (treega) lica nije "ono o kojemu se govori", negovornik, nego je sadr~aj "ono ato se govori", smo govoreno. A neutralizacija se lica i roda u obliku ono mo~e utvrditi zato ato tree lice i srednji rod tog oblika imaju isti sadr~aj. Oblikom je ono kao li nom zamjenicom ozna ena osoba treega lica, "ono o kojemu se govori", negovornik, a u sustavu pokaznih zamjenica to je ono ato se definira kao osoba koja je udaljena i od osobe prvoga i od osobe drugoga lica, govornika i sugovornika. U obliku ono tree su lice i srednji rod sadr~ajem izjedna eni, pa neutralizacija jednoga u isti mah zna i i neutralizaciju drugoga. Bezli nost i bezrodnost tu se pokazuju kao dva lica istoga. S oblikom ono u kojemu su neutralizirani lice i rod re enica je *Ono tr i neovjerena. Inzistiranje na predlo~enoj metodologiji opisa zamjeni kog niza ono, to, ovo uvjetovano je pokuaajem semanti ko-strukturnog definiranja tog niza kao nove vrste zamjenica. Ako se u opisu tih zamjenica ne poe od oblika ono, kao oblika koji je identi an i za li ne i za pokazne zamjenice, nego npr. od oblika to, dakle samo s pozicije pokaznih zamjenica, a ne i s pozicije li nih, oblik se to po morfoloakoj paradigmi nu~no mora opisivati samo kao pokazna zamjenica, u razli itim funkcijama9, ato je iz literature o tim oblicima evidentno (Klajn, 1988, Pranjkovi 1993, Ragu~ 1994, 1997, Kordi 1997, Ani 1998, Progovac 2000). No nabrajanjem se prete~no vanjskih funkcija tih zamjenica, ma koliko ono bilo korisno, ne pridonosi definiranju njihova gramati koga polo~aja u zamjeni kom sustavu jezika. Definiranju toga polo~aja viae pridonosi pristup tim zamjenicama s glediata njihovih unutraanjih funkcija. Tek nakon takve definicije tih zamjenica mogu se potanko utvrivati i njihove vanjske funkcije. U svim se radovima isti e doduae i strukturna i semanti ka specifi nost oblika to, ali se zbog njegova nepotpunog pozicioniranja javljaju i ozbiljne metodoloake poteakoe u pokuaaju da se opiae razlika izmeu oblika to koji nije neutraliziran i u paradigmatskom je odnosu s oblicima taj i ta, s jedne strane, i oblika to koji jest neutraliziran i s pokaznim oblicima taj i ta nije ni u kakvu paradigmatskom odnosu, s druge strane, tvorei s oblicima ono i ovo samostalnu zamjeni ku paradigmu. Oblikom to opis bezli no-bezrodnoga sustava ne valja zapo injati zato ato taj oblik u tradicionalnom poimanju ni po emu nije oblik i li ne zamjenice, nego je samo oblik pokazne zamjenice srednjega roda za upuivanje na osobe i predmete u blizini sugovornika, pa se njime u takvu poimanju i ne mo~e ilustrirati neutralizacija kategorije lica, kao ato se oblikom ono mo~e. Poe li se u opisu oblika ono, to, ovo od oblika ono kao parametra, koji uklju uje i poziciju li nih i poziciju pokaznih zamjenica, sve poteakoe oko utvrivanja statusa tih oblika kao zamjenica nestaju. im se oblik ono u neutralizaciji lica i roda definira kao bezli no-bezrodna zamjenica, posredstvom se tog oblika po analogiji s njim kao bezli no-bezrodne zamjenice mogu definirati i oblici to i ovo. U procesu neutralizacije treega lica i srednjega roda ti oblici imaju gramati ke pretpostavke za istu semanti ku funkciju bezli nosti i bezrodnosti kao i oblik ono. S oblika ono, kao reprezentanta treega lica i srednjega roda, neutralizacija se lica i roda, samo obrnutim redom, kao neutralizacija roda i lica, prenosi i na oblike to i ovo, kao reprezentante srednjega roda i treega lica. Bitno strukturno svojstvo tih zamjenica kao zasebna zamjeni kog niza nije pokazivanje osoba, predmeta i pojava u blizini pojedinih osoba kategorije lica, prvoga, drugoga i treega, nego im je bitno strukturno svojstvo neutralizacija lica i roda. Po tome se te zamjenice razlikuju od li nih i pokaznih zamjenica istog oblika u kojih rod i lice nisu neutralizirani. U re enici To vino dobro grije, koja je dvozna na, u obliku to mogue je utvrditi dvije zamjenice: jednu pokaznu, srednjega roda, uz koju stoji imenica srednjega roda, vino, koja se s tom zamjenicom kao atributom sla~e u rodu i broju: to vino. S drugim dvjema pokaznim zamjenicama iz istoga niza po rodu, taj, ta, to, jednako se dobro sla~u i imenice drugih dvaju rodova: ~enskoga u re enici tipa Ta rakija dobro grije, i muakoga, u re enici tipa Taj konjak dobro grije. Druga se vrsta zamjenice u obliku to, koja nije pokazna, nego bezli no-bezrodna, u re enici To vino dobro grije, ne sla~e ni u rodu ni u broju s imenicom koja uz nju stoji (vino). A ne sla~e se zato ato ta zamjenica ne upuuje na sadr~aj ozna en navedenom imenicom ('vino'), nego uklju uje sadr~aj itave re enice, upuujui na nj kao na konkretnu izvanjezi nu situaciju: vino dobro grije. Takav se sadr~aj ne mo~e ozna iti imenicom odreenoga roda i broja, pa ni bezli no-bezrodna zamjenica takvoj imenici ne mo~e biti atribut. Bezli no-bezrodne zamjenice nemaju svoga sadr~aja, ni gramati koga ni leksi koga. Leksi koga nemaju zato ato su gramati ke rije i, a gramati koga zato ato se njima u neutraliziranu obliku ne ozna uje osoba treega lica, koja bi bila udaljena i od osobe prvoga i od osobe drugoga, kao ato se ozna uje pokaznim zamjenicama i li nom zamjenicom treega lica srednjega roda. Semanti ki prazne, pokazujui samo privid lica i roda, bezli no-bezrodne zamjenice ~ive od sadr~aja re enice u koju su uvratene. A to zna i da sadr~aj na koji te zamjenice upuuju nije ozna en ni imenskom rije ju s gramati kom kategorijom roda ni glagolskom rije ju s gramati kom kategorijom lica. Nema predmetne vrijednosti i ne mo~e ga se identificirati pokaziva kom gestom, kao ato se mo~e sadr~aj ozna en supstantiviziranim pokaznim zamjenicama, npr. Onoga smo i ju er vidjeli. Razlika u zna enju izmeu re enice To vino dobro grije u kojoj je oblik to pokazna zamjenica i re enice u kojoj je oblik to bezli no-bezrodna zamjenica utvrdiva je i u razli itoj re eni noj intonaciji tih dviju re enica. U prvoj intonaciji, s oblikom to kao pokaznom zamjenicom, naglaaava se da dobro grije baa to vino, a ne koje drugo, a u drugoj intonaciji, s oblikom to kao bezli no-bezrodnom zamjenicom, naglaaava se da to ato dobro grije jest vino, a ne ato drugo. U prvoj je dakle naglasak na obliku to, a u drugoj na sadr~aju cijele re enice na koji se zamjenicom to upuuje kao na konkretnu izvanjezi nu situaciju. Da slaganje imenice s tom drugom vrstom zamjenice u rodu i broju izostaje, vidljivo je i iz primjera u kojima se uz tu zamjenicu osim imenice srednjega roda u re enici nalaze i imenice drugih dvaju rodova: To rakija dobro grije, To konjak dobro grije. O ito je dakle da u navedenim re enicama oblik to nije pokazna zamjenica, iz zamjeni kog niza taj, ta to, nego je bezli no-bezrodna zamjenica, koja pripada posebnom zamjeni kom nizu ono, to, ovo. U prilog tvrdnji da su to dvije razli ite vrste zamjenica ide i okolnost da se uz oblik to u re enici u kojoj je taj oblik pokazna zamjenica imeni ka rije  koja uza nj stoji kao subjekt mo~e i izostaviti, npr. umjesto To vino dobro grije mo~e bez promjene zna enja re enice stajati samo To dobro grije, pa funkciju subjekta u re enici u tom slu aju preuzima upravo pokazno to, kao rije  s treim licem koja se u licu sla~e s licem predikatnoga glagola koji joj u re enici otvara mjesto. Suprotno tome, uz oblik to u re enici u kojoj je taj oblik bezli no-bezrodna zamjenica imeni ka se rije  koja uza nj stoji kao subjekt ne mo~e izostaviti. Ne mo~e npr. umjesto To rakija dobro grije biti samo To dobro grije, jer je u usporedbi sa svojim primarnim oblikom re enica u tom obliku semanti ki neovjerena. Imeni ka se rije  kao subjekt uz oblik to kao bezli no-bezrodnu zamjenicu iz re enice ne mo~e izostaviti zato ato u tom slu aju taj oblik ne mo~e na sebe preuzeti funkciju subjekta koji bi mogao samostalno stajati uz predikat. A ne mo~e je preuzeti upravo zato ato u sebi nema ni gramati ku kategoriju lica ni gramati ku kategoriju roda, kategorije koje su mu kao subjektu potrebne za sro nost u licu i rodu s gramati kim licem i gramati kim rodom predikatnoga glagola. Oblik to kao bezli no-bezrodna zamjenica te kategorije gubi, u njemu su one neutralizirane, na njih je taj oblik neosjetljiv. U re enicama tipa To vino dobro grije, To rakija dobro grije i To konjak dobro grije predikatni glagol grije svojom oznakom treega lica u re eni nom ustrojstvu ne otvara mjesto obliku to, koji bi oblik to tree lice pokazao, nego otvara mjesto imenicama vino, rakija i konjak, koje posredstvom nominativa kao pade~a subjekta upravo pokazuju to tree lice. Oblik to u tim je re enicama fakultativan. `to se pak roda ti e, mogue su samo re enice tipa To je rakija dobro grijala i To je konjak dobro grijao, u kojima se predikatni glagol u rodu sla~e sa subjektnim imenicama, a ne sa zamjenicom to, pa re enice tipa *To je rakija dobro grijalo i *To je konjak dobro grijalo zbog izostajanja takva slaganja i nisu mogue, ostaju neovjerene. Premda su bezli no-bezrodne zamjenice u re enici fakultativne, njihovu se uvratavanju u re enicu postavljaju stanovita ograni enja. Bezli no-bezrodna zamjenica mo~e se uvrstiti samo u onu re enicu na sadr~aj koje se njome mo~e uputiti kao na konkretnu izvanjezi nu situaciju. Osim ovdje ve navoenih re enica takve su i ove: Tko to tamo pri a?, Ono niz stube silazi otac, Ovo se ljudi nekamo ~ure itd. U re enicu na sadr~aj koje se bezli no-bezrodnom zamjenicom ne mo~e uputiti kao na konkretnu izvanjezi nu situaciju ta se zamjenica ne mo~e uvrstiti. Re enice su takva sadr~aja poslovice. Sadr~aj im implicira univerzalnu situaciju, pa se bezli no-bezrodne zamjenice sa svojim svojstvom upuivanja na sadr~aj re enice kao na konkretnu izvanjezi nu situaciju u njih ne mogu uvrstiti. Re enice bi kao poslovice od toga bile neovjerene: *Ono ruka ruku mije prema Ruka ruku mije, *To je ljubav ja a od ma a prema Ljubav je ja a od ma a, *Ovo jedna lasta ne ini proljea prema Jedna lasta ne ini proljea10 itd. S obzirom na gramati ki kontekst koji je ovdje opisan to na je tvrdnja (Klajn 1988, 70) da neutralizirani oblik zamjenice "upuuje na konkretnu situaciju govora, uzgred slu~ei kao distinktivni znak za razlikovanje pravog od gnomskog ili vanvremenskog prezenta". Bezli no-bezrodna zamjenica ne mo~e se uvrstiti u re enicu u kojoj subjekt nije izre en: *To nosi pisma svaki dan prema To poatar nosi pisma svaki dan, *Ovo se samo aali prema Ovo se on samo aali, *To kucam na vrata prema To ja kucam na vrata, *Ono bere gro~e prema Ono dje ak bere gro~e. U re enicu koja nema subjekta bezli no se bezrodna zamjenica mo~e uvrstiti: To se pjevalo i danju i nou prema Pjevalo se i danju i nou, Ovo se smrkava prema Smrkava se, Ono grmi prema Grmi. Kao bezli no-bezrodna, u prvom slu aju ne mo~e preuzeti funkciju vraitelja radnje, a u drugom, u bezli noj re enici, vraitelj nije ni potreban, pa se zamjenica dobro uklapa u njezinu semanti ku strukturu. Ne mogavai biti izraz osobi treega lica kao vraitelju, bezli no-bezrodne zamjenice gube tree lice i postaju izraz sadr~aju koji nije odreen glagolskim licem, koji kao bezli an i nema vraitelja. Re enice s bezli no-bezrodnom zamjenicom, tipa To se ti svaaa sa sestrom, Ono ovjek petlja s autom mogu se i prepri ati, i to ovako: "to ato se zbiva jest to da se ti svaaa sa sestrom" ili, s uvidom u situaciju, krae, kao "to je to", odnosno "ono ato se zbiva jest to da ovjek petlja s autom", ili, na temelju o evida, krae, samo kao "ono je to". Jednako se mogu prepri ati i re enice tipa Ovo je ru~a ("ovo ato jest, ato vidia, to je ru~a"), To je kruh itd. Za parafrazu sadr~aja u re enicama s bezli no-bezrodnom zamjenicom zanimljivo je to da se u njoj uz bezli no-bezrodnu zamjenicu kao obavezna javlja odnosna zamjenica ato. Bezli no je bezrodna zamjenica u tom kontekstu toj odnosnoj zamjenici antecedent: ono ato, to ato, ovo ato. Ta okolnost upuuje na zaklju ak da se u bezli no-bezrodnoj zamjenici zapravo krije, potencijalno u njoj postoji, jedna vrsta odnosne re enice. To je takva odnosna re enica koja kao antecedent odnosnoj zamjenici ato mo~e imati upravo samo bezli no-bezrodnu zamjenicu. Od odnosne re enice u kojoj su odnosnim rije ima antecedenti pokazne zamjenice ili imenice odnosna se re enica s bezli no-bezrodnom zamjenicom kao antecedentom razlikuje po tome ato se u njoj oblik ato kao odnosna zamjenica ne mo~e zamijeniti odnosnom zamjenicom koji. Umjesto "to ato se zbiva", odnosno "ono ato se zbiva" ili "ovo ato jest" ne mo~e se rei "to koje se zbiva", odnosno "ono koje se zbiva", ili "ovo koje jest", kao ato se umjesto "to ato se pribli~ava", odnosno "ono ato dolazi" mo~e rei "to koje se pribli~ava", odnosno "ono koje dolazi" ili se umjesto "dijete ato se pribli~ava", odnosno "dijete ato dolazi" mo~e rei "dijete koje se pribli~ava", odnosno "dijete koje dolazi". Oblici ono, to, ovo kao bezli no-bezrodne zamjenice ne upuuju na sadr~aj koji se mo~e ozna iti kao "ono (to, ovo) koje, ono (to, ovo) kojega, ono (to, ovo kojemu" itd., alternativno "ono (to, ovo) ato, ono (to, ovo) ato ga, ono (to, ovo) ato mu" itd., nego upuuju na sadr~aj koji se mo~e ozna iti samo kao "ono ato, ono ega, ono emu" itd., bez mogunosti zamjene s "ono ato, ono ato ga, ono ato mu" itd. Bezli no-bezrodne zamjenice ono, to, ovo u odnosnim re enicama ne mogu biti antecedenti odnosnom vezniku ato, koji je zamjenjiv odnosnom zamjenicom koji,-a,-e, i to zato ato su u bezli no-bezrodnih zamjenica kategorije roda i broja neutralizirane. Bezli no-bezrodne zamjenice mogu biti antecedenti samo odnosnoj zamjenici ato, koja se ne mo~e zamijeniti odnosnom zamjenicom koji, -a, -e. Ono ato koje je zamjenjivo s ono koje nosi u sebi sadr~aj kategorije lica, a ono ato koje se ne mo~e zamijeniti s ono koje ne nosi u sebi sadr~aj kategorije lica. U prvom slu aju mogu je odnos Ono ato pjeva - Ono koje pjeva, a u drugom nije: Ono ato pjeva - *Ono koje pjeva. Iz svega navedenog mo~e se zaklju iti da bezli no-bezrodne zamjenice u re enici ne pretpostavljaju odnos s imenicama, nego u svojoj gramati koj specifi nosti pretpostavljaju ekskluzivan odnos samo s odnosnom zamjenicom ato, kojoj su antecedenti: ono ato, to ato, ovo ato. U vezi s polo~ajem tih zamjenica kao antecedenata odnosne zamjenice ato, ime su zamjenice ono, to, ovo definirane kao bezli no-bezrodne, a ne kao pokazne, valja otkloniti joa jednu zabludu. Ponegdje se u literaturi (Ragu~ 1994) te zamjenice definiraju kao nesklonjive rije i, takve koje se javljaju samo u nominativu. Tezu o nesklonjivosti tih zamjenica lako je opovrgnuti utvrivanjem sklonjivosti paradigme u kojoj se te zamjenice nalaze, npr. Domogli smo se onoga ato smo pri~eljkivali (ne mo~e: onoga koje smo pri~eljkivali), Pripremite se za ono ato vas eka (ne mo~e: za ono koje vas eka), Razgovaramo o onome o emu nikad nismo razgovarali (ne mo~e: o onome o kojemu nismo razgovarali) itd. Dok odnosna zamjenica koji, -a, -e, i s njom zamjenjiv odnosni veznik ato koji se sklanja kao antecedente osim imenica mogu imati i pokazne zamjenice ( ovjek koji, ~ena koja, dijete koje - ovjek ato ga, ~ena ato joj, dijete ato mu itd.; taj koji, ta koja, to koje - taj ato ga, ta ato joj, to ato mu), dotle odnosna sklonjiva zamjenica ato kao antecedente mo~e imati samo bezli no-bezrodne zamjenice: ono ato, to ato, ovo ato. U re enici tipa Dobit ea ono (to, ovo) koje ~elia oblik je ono (to, ovo) pokazna zamjenica srednjega roda, a u re enici tipa Dobit ea ono (to, ovo) ato ~elia oblik je ono (to, ovo) bezli no-bezrodna zamjenica, takva u kojoj su lice i rod neutralizirani. Imenice i pokazne zamjenice odnosnoj sklonjivoj zamjenici ato ne mogu biti antecedenti. Umjesto re enice Dobit ea ono (to, ovo) ato ~elia ne mo~e s istim zna enjem stajati re enica Dobit ea ono (to, ovo) koje ~elia. Uz odnosnu zamjenicu koji, -a, -e, koja je zamjenjiva odnosnim veznikom ato, oblici su ono, to, ovo pokazne zamjenice, a uz odnosnu zamjenicu ato (koja nije zamjenjiva odnosnom zamjenicom koji, -a, -e) oblici su ono, to, ovo bezli no-bezrodne zamjenice. Budui da je odnosna zamjenica ato sklonjiva, uz nju su, kao njezini antecedenti, sklonjive i bezli no-bezrodne zamjenice. Literatura Ani, V. (1998): Rje nik hrvatskoga jezika. Tree, proaireno izdanje, Novi liber, Zagreb, s.v. to. Babi, S. i dr. (1991): Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knji~evnog jezika, HAZU - Globus, Zagreb. Bari, E. i dr. (1997): Hrvatska gramatika, `kolska knjiga, Zagreb. Bujas, }. (1999): Veliki hrvatsko-engleski rje nik, Globus, Zagreb, s.v. to. Florschtz, J. (1940): Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za srednje i sli ne akole, etvrto izdanje, Zagreb. Kati i, R. (1986): Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika. Nacrt za gramatiku, JAZU- Globus, Zagreb, 195-197. Klajn, I. (1988): O sintakti kim osobinama pokaznih zamenica srednjeg roda, Prilozi za knji~evnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 51-52, sv. 1-4, 63-71. Kordi, S. (1993): Determinator kao znak restriktivnosti/nerestriktivnosti relativne re enice u hrvatskom jeziku, Croatica 37/38/39, 151-166. Kordi, S. (1995): Relativna re enica, HFD - Matica hrvatska, Zagreb. Kordi, S. (1997): Predmetne pokazne zamjenice u hrvatskom, poljskom, eakom i ruskom jeziku, Prvi hrvatski slavisti ki kongres, Zbornik radova, I, 275-288. Mareti, T. (1963): Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika, Matica hrvatska, Zagreb, & 470c, 505-506. Matasovi, R. (1997): Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb. Peti, M. (2000): Onaj koji i ono ato, Rasprave IHJJ, 26, 197-212. Pranjkovi, I. (1993): Hrvatska skladnja, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb. Progovac, Lj. (1997): Eventive "to" and the placement of clitics in Serbian, Internet. Ragu~, D. (1994): Odnosne re enice s veznikom ato, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb. Ragu~, D. (1997): Prakti na hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb. Srpskohrvatski jezik, enciklopedijski leksikon, Interpres, Beograd, 1972. Summary Impersonal and Genderless Pronouns The paper considers neutralization of personal and demonstrative pronouns of the third person neuter such as ono, to, ovo. This process of neutralization generates a pronominal series of impersonal and genderless pronouns such ono, to, ovo which has an autonomous pronominal paradigm, independent of the paradigms of personal and demonstrative pronouns. Key words: personal pronouns, demonstrative pronouns, impersonal and genderless pronouns Klju ne rije i: li ne zamjenice, pokazne zamjenice, bezli no-bezrodne zamjenice 1 Osobu kao sadr~aj oznake kategorije lica valja razlikovati od osobe kao ~ivoga bia. 2 O pokaznim zamjenicama kao indikatorima gramati koga roda govori ve Kaai 1604 (Kaai 2002, 37). V. o tome i u Florschtz (1940, XV, & 14). 3 Zamjenice o kojima je ovdje rije  kao nova se vrsta zamjenica, koliko mi je iz literature poznato, u ovom radu definiraju prvi put. Dosada su se oblici zamjenica srednjega roda tipa ovo, to, ono opisivali uglavnom kao oblici pokaznih zamjenica (Klajn 1988, Pranjkovi 1993, Ragu~ 1994, Kordi 1997), pri emu se u svih autora isti e posebnost tih oblika s obzirom na njihova sintakti ka i semanti ka svojstva. Nigdje se meutim te zamjenice ne opisuju kao oblici koji nastaju neutralizacijom lica i roda. 4 Poredak se bezli no-bezrodnih zamjenica ono, to, ovo razlikuje od poretka pokaznih zamjenica istoga roda: ovo, to, ono. Razlika je uvjetovana semanti kim razlozima. Pokazne se zamjenice u navedeni poredak ustrojavaju po svojoj vezanosti uz gramati ka lica, prvo, drugo i tree, a bezli no-bezrodne po redoslijedu neutralizacije treega lica i srednjega roda. Ta je neutralizacija utvrdiva najprije u obliku koji je jednak i za li ne i za pokazne zamjenice, a to je oblik ono, a potom i u ostala dva oblika srednjega roda: to i ovo. 5 Te se zamjenice u literaturi pojavljuju pod razli itim nazivima: pokazne zamjenice, pokazne zamjenice srednjega roda, predmetne pokazne zamjenice, neutralni oblici pokaznih zamjenica, pokazne estice, ope pokazne rije i, deikse, zamjenice za dogaaj, vezni ki prilozi, "neutrum" i sl. 6 Opisujui upotrebu neutralnih oblika u re enicama tipa `ta ovo pliva po vodi?, Ko to vi e na ulici? i sl. Klajn (1988, 69) priznaje: "U okviru tradicionalne akolske sintakse funkcija pokazne zamenice u ovim re enicama uopate se ne da odrediti". 7 Opreka je u gramati koj kategoriji broja u njih neutralizirana. Zato i mogu jednako stajati i uz jedninske i uz mno~inske oblike imenica. 8 Da u tom diskurzu oblik ono nije pokazna nego li na zamjenica vidi se i po tome ato ne mo~e biti atribut imenici istoga roda i broja (dijete) i ato se ne mo~e zamijeniti pokaznim zamjenicama to i ovo. 9 Takva karakterizacija te zamjenice proizlazi iz okolnosti da su se i u tradicionalnoj gramatici pokazne zamjenice definirale uglavnom po svojoj vanjskoj funkciji, kao uostalom i li ne, a ne po svojoj unutraanjoj gramati ko-semanti koj strukturiranosti. Kad se definiranju pokaznih i li nih zamjenica pristupi s glediata njihovih unutraanjih funkcija, tad se ni oblik to (kao i ovo, ono) viae ne mo~e definirati samo kao opa pokazna rije  (Ragu~ 1997) ili kao zamjenica koja se odnosi na dogaaj (Progovac 2000), nego ga je nu~no definirati kao zamjenicu za bezli nost i bezrodnost, kao bezli no-bezrodnu zamjenicu. 10 I s bezli no-bezrodnim zamjenicama te re enice mogu biti ovjerene ako im se sadr~aj izri e zbog striktne primjene na kakvu stvarnu situaciju koja se njime tuma i. :@   8 :  dxHVN F`x >J ! !! "J"n"' 'B(\(((,+D+ 0JCJmH 6CJmHCJmHjCJUmH 6CJmHCJmH 5CJmH6mHmHPn 8:@ Xf $ ,"-1|;t?E&K$dh$dhdh$n 8:@ Xf $ ,"-1|;t?E&K`QV]afnu~V|* \JvF6ܺ@Fx$hbPbT Tj|,X|(*prveD+F+33|55>9V9 : :;;< =?@@ @2@8@R@X@t@x@@@@@@ AA6A>AhA*B,B(CCCC\FtF^MvMQQSSSSSTT@TFTrT|TTTTTTVVVV2VNVXVjVvVVVVWWWYY@[F[[[[\\\\56CJmH 6CJmH 0JCJmHCJmH0J6CJmHW&K`QV]afnu~V|* \JvF6ܺ@$dh$dh\\\\4]]]]]]R^\^^^^^\_b_`` b&bbbdd\fbfffvgghh\ibiijjjjopo|ppq qqqHqLqqqqqPrVr\rbrrrzuuuuuuBwHwxxxxyzz zR{Z{^{f{~~ $~$ 0JCJmH56CJmHCJmH 6CJmHZ&T8@b"&*p $ &bf֔p<@@hʗt~$(*PZX\<Bx&,Pĥڨ 8>jج bl56CJmHCJmH 6CJmH]l&*,.:R`&bnγHT&4Phlzκ*2Լؼ 2<R^,<^n*^nNV lz56CJmH 5CJmH0J6CJmHCJmH 6CJmHXV^j,B"*dr8>Rf.@Zdj\4<Rj6Ldv&3TVtv0J56CJmHCJmH 6CJmH\Fx$hbPbT T$dh$dh$dhj|,X|(*prvTtl$dh$dh$dhTtlxL vlnD^&JRXbfltxzZ`nvxLPCJmH560J60xL$dh$dh. A!"#$% [(@(NormalCJmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*m,c3UEXj { ~     Xj { { { { { ~  E&                y& .3;CJ0RY`Khn>tE,8P  O D+\lv&K8!#@"2(  NB   S DNB ! S DNB " S DB S  ?E"xl(lt!hllt 8 llt Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti/C:\My Documents\Bezli no-bezrodne zamjenice.doc Mirko Peti;C:\DOS\AutoRecovery save of Bezli no-bezrodne zamjenice.asd Mirko Peti;C:\DOS\AutoRecovery save of Bezli no-bezrodne zamjenice.asd Mirko Peti;C:\DOS\AutoRecovery save of Bezli no-bezrodne zamjenice.asd@tt"tt (),/013;>EFGHILNPVWXZ\_bchjklnouvvvyv{v~vEPPPPP"P,P:P@PTPVP\PbPdPfPjPzPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPPPPGTimes New Roman5Symbol3& Arial"1hiFL*fG*f .a2!0dDx Mirko Peti Mirko Peti Mirko Peti Oh+'0t  $ 0 < HT\dl Mirko Petiirk Mirko PetiirkNormale Mirko Peti25kMicrosoft Word 8.0@2fV@Jo2@ttc@Bp2.a ՜.+,D՜.+,< hp  IHJJe2Dxj  Mirko Peti Title 6> _PID_GUIDAN{1B9E709F-9975-11D6-B04A-0000F81AAB4C}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry55 F+c ~Up2kE1Table 0 dDZEWordDocument&SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool ~Up2 ~Up2  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q