ĐĎॹá>ţ˙ ÚÜţ˙˙˙Ö×ŘŮ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ěĽÁ5@ đż=bjbjĎ2Ď2 J­X­X&‡^˙˙˙˙˙˙ˆ.6$ZZZnr(r(r(r(Dś(dn~;ś&)&)&)&)&)ť7ť7ť79999999$4<R†>nC9őZť74.ť7ť7ť7C9ZZ&)&)g 8;ë7ë7ë7ť7Z&)Z&)9ë7ť79ë7öë7á8ZZá8&)) Ŕđ4U5Ĺr(Ë7á89N;0~;á8ô>Ű7ô>á8nnZZZZô>Zá8 ť7ť7ë7ť7ť7ť7ť7ť7C9C9nn&r(Ű7nnr(Mirko Peti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Strossmayerov trg 2 10 000 Zagreb mpeti@ihjj.hr Broj u glagola O broju u glagola u znanstvenoj se literaturi govori kudikamo oskudnije nego o broju u imenica (Corbett 2000, 243). O marginalizaciji glagolskoga broja za hrvatski jezik svjedo i veina gramatika toga jezika, u kojima se kategoriji broja u glagola "poklanja prili no malo pa~nje" (Walter 1984, 259 Glagol u standardnom hrvatskom jeziku kao morfoloaki utvrdive oblike kategorije broja ima jedninu i mno~inu. Te oblike glagol nema kao leksem, u infinitivu Jedninu i mno~inu glagol dobiva s predikatnom funkcijom, u finitnom obliku, npr. u im (jednina) - u imo (mno~ina). U tom obliku broj je u glagola nerazdru~ivo vezan s kategorijom lica (Walter 1984, 259 Jednina i mno~ina predikatnoga glagola ravnomjerno su rasporeene na sve tri oznake kategorije lica: prvo, drugo i tree. U jednini tr im, tr ia, tr i, u mno~ini tr imo, tr ite, tr e. U toj sprezi s licem jednina i mno~ina ine glagolsku paradigmu kategorije broja.  Funkcija je glagolskoga lica u re enici dvojaka: gramati ka i semanti ka. Gramati ka da kao sastavni dio predikata otvori mjesto imenskoj rije i u nominativu kao subjektu: u im ja, u imo mi, u e u enici. Semanti ka da sadr~aj predikatnoga glagola u ini li nim ili bezli nim. Po tome se oblik glagola s oznakom lica, finitni oblik, razlikuje od oblika glagola koji te oznake nema, infinitnog oblika.  Za valjan opis glagolskoga broja iz odnosa s licem potrebno je imati na umu obje navedene funkcije glagolskoga lica. Zato u kategoriji lica valja razlikovati gramati ki aspekt te kategorije, s morfoloaki utvrdivim oznakama prvoga, drugoga i treega lica, u jednini i mno~ini, od njezina semanti koga aspekta, oli enja, sa zna enjski utvrdivim obilje~jima li nosti i bezli nosti. U razlikovanju gramati koga od semanti kog aspekta kategorije lica valja razlikovati i dvije vrste sadr~aja koje se ozna uju morfoloaki utvrdivim oznakama te kategorije. Jedno je sadr~aj samih tih oznaka. Sadr~aj je oznake prvoga lica osoba prvoga lica, 'onaj koji govori', govornik, sadr~aj je oznake drugoga lica osoba drugoga lica, 'onaj kojemu se govori', sugovornik, sadr~aj je oznake treega lica osoba treega lica, 'onaj o kojemu se govori', negovornik. Iz nevedenoga je vidljivo da je sadr~aj oznaka gramati ke kategorije lica izrazito gramati ki sadr~aj. Taj je sadr~aj sastavni dio paradigme gramati ke kategorije lica. Drugo je sam sadr~aj predikatnoga glagola. Za svaki pojedini glagol taj je sadr~aj izrazito leksi ki. I nije sastavni dio paradigme gramati ke kategorije lica. Sintakti ku relevantnost dobiva u re enici, u gramati kom kontekstu u kojemu se glagol upotrebljava kao predikat. U takvu kontekstu taj se sadr~aj mo~e ozna iti ili kao li an ili kao bezli an. Kao li an sadr~aj se predikatnoga glagola ozna uje onda kad mu se u re enici aktualizira sadr~aj oznaka kategorije lica: pjevam, pjevaa, pjeva, pjevamo, pjevate, pjevaju. Sadr~aj oznaka kategorije lica aktualizira se onda kad se bilo kojoj od oznaka te kategorije osoba odreenoga lica pridru~uje kao vraitelj radnje. Oznaci prvoga lica 'onaj koji govori', govornik, npr. hodam ulicom, oznaci drugoga lica 'onaj kojemu se govori', sugovornik, npr. brzo u ite, i oznaci treega lica 'onaj o kojemu se govori', npr. voda probija nasip. S aktualizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu aktualiziraju i oznake kategorije broja. Glagol je tada i u jednini, npr. Jutros kasnim na posao, i u mno~ini, npr. Jutros kasne na posao. S aktualizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola aktualiziraju se i oznake kategorije broja imenske rije i u nominativu kojoj glagol u re enici otvara mjesto kao subjektu. Zbog toga je i ta rije  i u jednini, npr. Ja dolazim ve eras na dogovor, Ti sada u~ivaa u plivanju, Pas laje cijelu no, i u mno~ini, npr. Mi dolazimo ve eras na dogovor, Vi sada u~ivate u plivanju, Psi laju cijelu no. S aktualizacijom oznaka kategorije broja imenske rije i s glediata se navedene kategorije aktualizira i sadr~aj koji se tom rije ju ozna uje. Taj sadr~aj postaje brojiv: sadr~aj se imenske rije i pas jedninom te rije i u re enici Pas laje cijelu no ozna uje kao pojedina an cjelovit predmet koji se mo~e brojiti, a sadr~aj se imenske rije i psi mno~inom te rije i u re enici Psi laju cijelu no ozna uje kao mnogo takvih predmeta koji se mogu brojiti. U aktualizaciji oznaka kategorije broja morfoloaku opreku jednina - mno~ina prati i semanti ka opreka jedno - mnogo. Kao bezli an sadr~aj se predikatnoga glagola ozna uje onda kad mu se sadr~aj oznaka kategorije lica u re enici neutralizira. U tradicionalnom opisu izri ito se naglaaava da do neutralizacije dolazi samo u treem licu jednine. Upotreba se predikatnoga glagola bezli nom1 smatra samo u tom licu, bilo da je rije  o glagolima koji su samim svojim sadr~ajem bezli ni, u re enicama tipa Grmi, Sijeva, Smrkava se, bilo da je rije  o glagolima koji se obezli uju dodavanjem nenaglaaenog oblika povratne zamjenice se u akuzativu, u re enicama tipa Pjevalo se cijelu no i sl. (Kati i 1986, 75-77, 145). Ovdje meutim valja izri ito naglasiti da se neutralizacija oznaka kategorije lica predikatnoga glagola ne mo~e ograni iti samo na upotrebu toga glagola u treem licu jednine. Za ozna ivanje sadr~aja predikatnoga glagola kao bezli na nije presudna oznaka kategorije lica u kojoj se glagol nalazi. Presudan je gramati ki kontekst u kojemu se glagol upotrebljava. Sadr~aj se kao bezli an mo~e ozna iti ak i u re enicama sa subjektom, onima koje su se u dosadaanjoj hrvatskoj gramati koj tradiciji smatrale isklju ivo li nima, npr. Ruka ruku mije ( sa zna enjem 'jednaki se meusobno podr~avaju') ili Ne jedu vuci meso po poruci (sa zna enjem 'niata se ne dobiva bez vlastita anga~mana') ili Tko pjeva zlo ne misli (sa zna enjem 'kad se pjeva ne misli se zlo'). Da je sadr~aj predikatnoga glagola u tim re enicama ozna en kao bezli an, vidi se i po tome ato se bez promjene zna enja mo~e svesti na oblik treeg lica jednine: podr~avaju se, ne dobiva se, pjeva se, ne misli se. Suprotno od aktualizacije, sadr~aj se oznaka kategorije lica neutralizira onda kad se bilo kojoj od oznaka te kategorije ne pridru~uje osoba odreenoga lica2 kao vraitelj radnje. U bezli nim re enicama tipa Grmi, Pjeva se cijelu no, s predikatnim glagolom u treem licu jednine, taj je uvjet ispunjen. Oznaci se treeg lica jednine kao vraitelj ne pridru~uje osoba treega lica, onaj o kome se govori. Po tome su, a ne zato ato nemaju subjekta, te re enice bezli ne. Po istom su kriteriju bezli ne i re enice sa subjektom. U njima glagol oznakom treeg lica jednine (mije, pjeva, misli) i mno~ine (jedu) otvara mjesto imenskoj rije i u nominativu kao subjektu (ruka, vuci, tko), ali se tom rije ju ne ozna uje i osoba treega lica kao vraitelj radnje predikatnoga glagola. Budui da se u takvim re enicama radnja u pravom smislu rije i i ne izri e, izostaje i njezin vraitelj. Osim u re enicama s predikatnim glagolom u treem licu, uvjeti za bezli nost mogu se stei i u re enicama s predikatnim glagolom u ostalim oznakama kategorije lica. Prvome, u re enicama tipa Mislim, dakle jesam (sa zna enjem 'biva se, postoji se kad se misli, mialjenjem se postoji')3 ili Napunimo posude vodom i istisnemo iz njih zrak (sa zna enjem 'posude se napune vodom i istisne se iz njih zrak'). Drugome, u re enicama tipa Hodaa tako ulicom i ne primjeujea nikoga oko sebe (sa zna enjem 'hoda se ulicom i ne primjeuje se') ili Napiaete zadau i igrate se do mile volje (sa zna enjem 'napiae se zadaa, kad se napiae zadaa'). U re enicama sa subjektom, tipa Umiljato janje dvije majke sisa (sa zna enjem 'umiljatoau se bolje prolazi u ~ivotu') ili Psi laju, a karavana prolazi (sa zna enjem 'stvari se dogaaju mimo pokuaaja da ih se zaustavi') oznaci se treega lica u jednini (sisa) i mno~ini (laju) kao vraitelj ne pridru~uje osoba treega lica. Zbog toga se s re enicama navedena tipa ne mogu povezati re enice u kojima je osoba treega lica ozna ena li nom zamjenicom treega lica. Zato su u diskurzima Umiljato janje dvije majke sisa. *Ono se svaki dan s njima igra i Psi laju, a karavana prolazi. *Oni pokuaavaju karavanu zaustaviti druge dvije re enice iz odnosa s prvima neovjerene. Neovjerena re enica s li nom zamjenicom treega lica kao gramati kim izrazom osobe treega lica svjedo i o tome da je lice predikatnoga glagola u prethodnoj re enici neutralizirano te da se njime sadr~aj toga glagola ne ozna uje kao li an, nego kao bezli an. Stoga mu, u skladu s tim, ni ono ato je ozna eno imenicama janje i psi ne mo~e biti vraitelj. im se sadr~aj predikatnoga glagola ozna i kao li an, re enica se mo~e povezati s re enicama u kojima se osoba treega lica ozna uje zamjenicom treega lica. Zato su u diskurzima Janje svoju majku sisa triput dnevno. Ono se svaki dan s njom igra i Psi laju cijelu no. Oni pokuaavaju zaustaviti karavanu koja prolazi druge dvije re enice iz odnosa s prvima ovjerene. S neutralizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu neutraliziraju i oznake kategorije broja, jednina i mno~ina. U bezli nim re enicama tipa Grmi ili Pjevalo se cijelu no posljedica je te neutralizacije svoenje kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku jednine. U bezli nim re enicama sa subjektom, tipa Ne plaa bog svake subote ili Psi laju, a karavana prolazi, posljedica je te neutralizacije svoenje kategorije broja ili samo na oznaku jednine (ne plaa) ili samo na oznaku mno~ine (laju). Opreka se meu jedninom i mno~inom u svakoj od tih re enica gubi. Tako npr. glagol plaati s punom paradigmom kategorije lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini plaam, plaaa, plaa, u mno~ini plaamo, plaate, plaaju. Ali se u bezli noj re enici tipa Ne plaa bog svake subote ta paradigma neutralizira svoenjem kategorije broja na samo jednu oznaku, oznaku jednine treega lica. Jednako tako glagol lajati s punom paradigmom kategorije lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini lajem, lajea, laje, u mno~ini lajemo, lajete, laju. Ali se u bezli noj re enici tipa Psi laju, a karavana prolazi ta paradigma neutralizira svoenjem kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku mno~ine treega lica. S neutralizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola u re enicama se toga tipa neutraliziraju i oznake kategorije broja imenske rije i u nominativu kojoj predikatni glagol kategorijom lica u re enici otvara mjesto kao subjektu. U skladu s oznakama kategorije broja u glagola, i tu se kategorija broja svodi samo na jednu oznaku. Zbog toga ta rije  u re enicama toga tipa mo~e biti ili samo u jednini, kao npr. u re enici Ne plaa bog svake subote (ne mo~e mno~ina Ne plaaju bogovi svake subote), ili samo u mno~ini, kao npr. u re enici Psi laju, a karavana prolazi (ne mo~e jednina Pas, laje, a karavana prolazi)4. S neutralizacijom kategorije broja imenske rije i u nominativu neutralizira se i sadr~aj koji se tom rije ju ozna uje. S glediata kategorije broja taj sadr~aj postaje nebrojiv: sadr~aj se imenske rije i bog jedninom te rije i u re enici Ne plaa bog svake subote ne ozna uje kao cjelovit pojedina an predmet koji se mo~e brojiti, a sadr~aj se imenske rije i psi mno~inom te rije i u re enici Psi laju, a karavana prolazi ne ozna uje kao mnogo cjelovitih pojedina nih predmeta koji se mogu brojiti. Sadr~aj koji se tim rije ima ozna uje u gramati kom se kontekstu jedne i druge re enice, neovisno o oznaci kategorije broja, jednini i mno~ini5, ozna uje kao jedinstven cjelovit pojam semanti ka struktura kojega je takva da mu se elementi ne mogu brojiti. Funkcioniranje broja u glagola mo~e se prikazati i shematski:  Glagolska kategorija broja jednina mno~ina 1.lice: plaam, lajem - osoba 1.lica: onaj koji govori, govornik - 1. lice: plaamo, lajemo 2. lice: plaaa, lajea -osoba 2. lica: onaj kojemu se govori, sugovornik - 2. lice: plaate, lajete 3. lice: plaa, laje - osoba 3. lica: onaj o kojemu se govori, negovornik - 3. lice: plaaju, laju  Gramati ka kategorija lica   Semanti ka kategorija oli enja li no bezli no  jednina mno~ina ili jednina ili mno~ina 1. lice: plaam, lajem 1. lice: plaamo, lajemo ili 1.lice - nema osobe 1. l. kao vraitelja - ili 1. lice -osoba 1. lica kao vraitelj - ili 2.lice - nema osobe 2. l. kao vraitelja - ili 2. lice 2. lice: plaaa, lajea 2. lice: plaate, lajete ili 3. lice - nema osobe 3. l. kao vraitelja - ili 3. lice  - osoba 2. lica kao vraitelj - 3. lice: plaa, laje 3. lice: plaaju, laju - osoba 3. lica kao vraitelj -  Aktualizacija glagolskoga broja Neutralizacija glagolskoga broja  jednina mno~ina jednina mno~ina Plaam svoje ra une. Plaaju svoje ra une. Ne plaa bog svake subote. *Ne plaaju bogovi... Pas laje cijelu no. Psi laju cijelu no. * Pas laje, a karavana prolazi. Psi laju, a karavana... Jedninski i mno~inski oblici predikatnih glagola u bezli nim re enicama nisu jednaki jedninskim i mno~inskim oblicima tih glagola u li nim re enicama. Tako npr mno~inski oblik laju u bezli noj re enici Psi laju, a karavana prolazi u kategoriji broja semanti ki nema istu vrijednost kao morfoloaki identi an mno~inski oblik laju u li noj re enici Psi laju cijelu no. Vidi se to po sadr~aju imenske rije i u nominativu (psi) kojoj u te dvije re enice ta dva morfoloaki identi na oblika predikatnoga glagola otvaraju mjesto kao subjektu. Budui da je gramati ka kategorija lica i gramati ka kategorija broja tih dvaju glagolskih oblika identi na, identi na je i gramati ka struktura imenske rije i u nominativu (psi) kojoj je tim oblicima u tim dvjema re enicama kao subjektu otvoreno mjesto. Od jedne re enice do druge, od bezli ne do li ne, ta se gramati ki identi na rije  (psi) s glediata kategorije broja razlikuje jedino po svojoj semanti koj strukturi. A ta nije determinirana morfoloaki utvrdivim oblikom glagola koji joj u re enici otvara mjesto, njegovim oznakama lica i broja, nego njegovim semanti ki utvrdivim oblikom, oblikom sadr~aja koji se u tim oznakama glagolom ozna uje u dva razli ita konteksta. U re enici Psi laju cijelu no semanti ki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju li an, a u re enici Psi laju, a karavana prolazi semanti ki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju bezli an. Sadr~aj je imenske rije i kojoj mjesto u re enici otvara predikatni glagol u li nom obliku brojiv, a sadr~aj imenske rije i kojoj mjesto u re enici otvara predikatni glagol u bezli nom obliku nebrojiv. Kao ato se iz izlo~enoga vidi, promjene u na inu ozna ivanja sadr~aja predikatnoga glagola s glediata kategorije lica, kao li na ili kao bezli na, izravno utje u i na promjene u na inu ozna ivanja sadr~aja predikatnoga glagola s glediata kategorije broja i s njim povezana sadr~aja imenske rije i u nominativu kojoj predikatni glagol u re enici otvara mjesto. Sadr~aj koji ima, sâm glagol nema mogunosti ozna iti ni kao brojiv ni kao nebrojiv. Ali aktualizacijom i neutralizacijom oznaka kategorije broja glagol determinira brojivost i nebrojivost sadr~aja imenske rije i kojoj u re enici otvara mjesto6. Po tome se vidi da je broj u glagolskih rije i, premda zapostavljen, semanti ki iai i gramati ki primarniji od broja u imenskih. Broj u glagola zadaje odnose u kategoriji broja: aktualizira ili neutralizira broj u imenica. Tek s brojem u glagola broj u imenica ini cjelinu kategorije broja. Brojivost se kao semanti ko obilje~je kategorije broja vezuje uz li nost kao semanti ko obilje~je kategorije oli enja, a ne uz jedninu i mno~inu kao oznake gramati ke kategorije broja, niti uz prvo, drugo i tree lice kao oznake gramati ke kategorije lica. Nebrojivost se, s druge strane, kao semanti ko obilje~je kategorije broja vezuje uz bezli nost kao semanti ko obilje~je kategorije oli enja, a ne uz jedninu kao oznaku kategorije broja, niti samo uz tree lice jednine predikatnoga glagola kao oznaku gramati ke kategorije lica. Granica izmeu li noga i bezli noga i brojivoga i nebrojivoga ne povla i se u morfologiji nego u semantici. Budui da ozna ivanje sadr~aja predikatnoga glagola u re enici kao li na ili kao bezli na ne ovisi o oznaci kategorije lica, nego o gramati kom kontekstu u kojemu se glagol upotrebljava, postoje u hrvatskom jeziku re enice u kojima se sadr~aj predikatnoga glagola mo~e ozna iti na oba na ina, i kao li an i kao bezli an. To su re enice tipa Pas laje, Avion leti, Ovca bleji, Mladi pije i sl. Te su re enice dvozna ne. U jednom slu aju zna e to da pas stvarno laje, da avion stvarno leti, da ovca stvarno bleji i da mladi stvarno pije, a u drugome da je svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac). U prvom slu aju sadr~aj je predikatnoga glagola u tim re enicama ozna en kao li an, u drugome kao bezli an. Kad je ozna en kao li an, osoba je treega lica, iskazana u re enicama imenicama pas, avion, ovca, mladi, pretpostavljena kao vraitelj radnje predikatnoga glagola. Kad je ozna en kao bezli an, osoba treega lica ne mo~e biti pretpostavljena kao vraitelj radnje. U slu aju li ne upotrebe glagola uz navedene se re enice mogu uvrstiti re enice s li nom zamjenicom treega lica kao gramati kim izrazom osobe toga lica. Ta zamjenica mo~e biti izre ena ili neizre ena, npr. Pas laje. Bijesan je; Avion leti. On se sada uspinje na svoju visinu; Ovca bleji. Ona je vjerojatno zalutala; Mladi pije. }edan je. U slu aju bezli ne upotrebe glagola, kad re enice zna e da je svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac), uz navedene se re enice ne mogu uvrstiti re enice s li nom zamjenicom treega lica. Takve su re enice u tom slu aju neovjerene: Pas laje. *Bijesan je; Avion leti. *On se sada uspinje na svoju visinu itd. Kad je sadr~aj predikatnoga glagola ozna en kao li an, uspostavlja se opreka njegova jedninskog oblika prema mno~inskomu, npr. Pas laje - Psi laju, Avion leti - Avioni lete, Ovca bleji - Ovce bleje, Mladi pije - Mladii piju. Kad je sadr~aj predikatnoga glagola ozna en kao bezli an, opreka se njegova jedninskog oblika prema mno~inskomu neutralizira tzv. generi kim zna enjem, kojim se iskazuje svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladia da pije (da je pijanac). Uz jedninske oblike glagola s tim zna enjem re enice su s mno~inskim oblicima neovjerene: Pas laje - *Psi laju, Avion leti - *Avioni lete itd. Generi ko se zna enje mo~e izrei i mno~inskim oblicima glagola, uz uvjet da se dokine opreka prema oblicima u jednini. Tada se u re enicama Psi laju, Avioni lete, Ovce bleje, Mladii piju iskazuje svojstvo pasa da laju, aviona da lete, ovaca da bleje i mladia da piju (da su pijanci). Uz re enice se u mno~ini tada ne mogu uvrstiti re enice s li nom zamjenicom treega lica kao gramati kim izrazom osobe toga lica, npr. Psi laju. *Bijesni su itd. U re enicama s generi kim zna enjem glagol mo~e biti ili samo u jednini, npr. Pas laje, ili samo u mno~ini, npr. Psi laju, kao ato je to u poznatom primjeru ovjek je smrtan - Ljudi su smrtni, a ne mo~e imati opreku jednina - mno~ina. Ta je opreka u tom kontekstu generi kim zna enjem neutralizirana. S neutralizacijom glagolskoga broja neutralizira se i broj imenske rije i kojoj glagol u re enici otvara mjesto. I ta rije  u tom kontekstu mo~e biti ili samo u jednini, npr. Pas laje, ili samo u mno~ini, npr. Psi laju. S neutralizacijom broja imenske rije i neutralizira se i njezin sadr~aj. Imenicom u jednini taj se sadr~aj ne ozna uje kao pojedina an brojiv predmet, a u mno~ini kao mnogo takvih predmeta. I u jednini i u mno~ini taj se sadr~aj ozna uje kao jedinstven cjelovit pojam semanti ka struktura kojega je takva da mu se elementi ne mogu brojiti. Ima u hrvatskom jeziku glagola zna enje kojih je takvo da im se kao predikatima u odreenom gramati kom kontekstu neutralizira vraitelj radnje. To su glagoli boliti, guaiti, mu iti, gristi, spopasti, hvatati, obuzeti, pei, svrbjeti, ~uljati, zepsti, zanimati, oduaeviti, srditi, izdavati, tresti, trti, proi, pritiskati, podilaziti itd. u re enicama tipa Boli me glava, Mene mu e vrele ~udnje, Guai ga kaaalj, Psa izdaje snaga, More ih brige, ovjeka hvata strah, Ne grize ih savjest, Gradona elnika spopada bijes, Djevojku obuzima sjeta, Svrbi me dlan, }uljaju me cipele, Zebu me prsti, Trese ga groznica, Podilaze me srsi itd. Re enice su s takvim glagolima u tom kontekstu bezli ne. Paradigma im je kategorije lica reducirana samo na dvije oznake: tree lice jednine i tree lice mno~ine (tipa Boli me glava i Bole me kosti). Takvi glagoli kategorijom lica i broja kao subjektu otvaraju u re enici mjesto samo imenskoj rije i u nominativu kojom se ozna uje ato ne~ivo (glava, snaga, ~udnje, kaaalj, brige, cipele itd.), a rekcijom kao objektu mjesto samo imenskoj rije i u akuzativu kojom se ozna uje ato ~ivo (mene, me, njega, ga, ovjeka, psa, gradona elnika itd.). Do neutralizacije vraitelja u re enicama s tim glagolima u navedenom kontekstu ne dolazi zato ato se imenskim rije ima u nominativu u njima obavezno ozna uje ato ne~ivo7, nego zato ato se iz odnosa ne~ivoga prema ~ivomu, koje se ozna uje imenskom rije ju u akuzativu, ne~ivo ne mo~e definirati kao vraitelj. Ono ato je ozna eno samo kao ne~ivo, npr. glava, ne mo~e biti vraitelj radnji predikatnoga glagola (boli) kojom je kao objekt zahvaeno ono ato se ozna uje samo kao ~ivo (npr. mene). Stanju u koje je radnjom predikatnoga glagola dovedeno ono ato je objektnom rije ju u akuzativu ozna eno kao ~ivo (hvata ovjeka) subjektna rije  u nominativu (strah) s obilje~jem ne~ivoga u re enici ovjeka hvata strah mo~e biti samo uzrok. im se gramati ki kontekst upotrebe glagola promijeni, veina glagola iz navedene skupine dobiva punu paradigmu kategorije lica, npr.: Mu im sve oko sebe, Mu ia nas svakodnevno, esto mu i ~ivotinje, Mu ite sami sebe, Hvatao sam lisicu, Policija hvata bjegunca, Nave er hvatamo golubove itd. U tim re enicama predikatni se glagoli nalaze u li noj upotrebi. Ta se upotreba zna enjski bitno razlikuje od bezli ne: Djevojku mu i ljubav, ovjeka hvata panika itd. Do neutralizacije glagolskoga broja dolazi i u re enicama u kojima se predikatni glagol upotrebljava sa zbirnim imenicama kao subjektima, npr. Telad pase i Telad pasu (jednina i mno~ina za istu zbirnu imenicu), zatim Liae pada (samo jednina) prema List pada i Listovi padaju (i jednina i mno~ina), pa onda Braa pjevaju (samo mno~ina), prema Brat pjeva (samo jednina, bez mno~ine), pa Petero studenata putuje (samo jednina), prema Student/studentica putuje i Studenti/studentice putuju (i jednina i mno~ina) itd. Jednina i mno~ina kao morfoloaki utvrdivi oblici kategorije broja predikatnoga glagola u re enici uz zbirne imenice kao subjekte semanti ki nemaju vrijednost jednine i mno~ine. Odvojene jedna od druge, u takvu gramati kom kontekstu jednina i mno~ina imaju vrijednost zbrojine. Zbrojina je oznaka kategorije broja zbirnih imenica (Peti 2001, 209-250). Tom su oznakom obuhvaeni i predikatni glagoli koji se sa zbirnim imenicama sla~u u jednini i mno~ini. Glagolska je kategorija broja neutralizirana i u re enicama u kojima se kao subjekti upotrebljavaju imenice uz glavne brojeve i priloge koli ine, tipa Uz obalu je plivalo deset riba, Na trgu prosvjeduje mnoatvo graana. U takvu gramati kom kontekstu i s imenicama u jednini i s imenicama u mno~ini predikatni je glagol uvijek samo u jednini, npr. Jedan u enik ne ide na izlet : Sto u enika ide na izlet, Mnogo u enika putuje u akolu vlakom. Samo na oznaku jednine predikatni se glagol tu svodi zato ato je kategorija broja imenskih rije i uz glavni broj i prilog koli ine neutralizirana. Sadr~aj ozna en imenicom u jednini uz glavni broj (jedan u enik) ne ozna uje se kao jedno koje bi bilo u opreci prema mnogo, a sadr~aj ozna en imenicom u mno~ini uz glavni broj i prilog koli ine (sto u enika, mnogo u enika) ne ozna uje se kao mnogo koje bi bilo u opreci prema jedno. I u jednini i u mno~ini sadr~aj se imenske rije i uz glavni broj i prilog koli ine ozna uje kao izbrojena ili kao neizbrojena koli ina. Umjesto na obilje~je jednosti i mnogosti, sadr~aj se imenice uz glavni broj i prilog koli ine i u jednini i u mno~ini svodi samo na jedno semanti ko obilje~je, obilje~je koli ine. Koli ina nije obilje~je gramati ke kategorije broja, pa joj oznake te kategorije ne mogu biti izraz. Koli ina je semanti ko obilje~je matemati ke kategorije broja. Uz imenice s takvim obilje~jem predikatni su glagoli samo u jednini. Bezli nih re enica s neutraliziranom oznakom kategorije broja predikatnoga glagola u jeziku ima viae nego ato na prvi pogled izgleda. Ovdje je uz opis postupka aktualizacije i neutralizacije sadr~aja predikatnoga glagola upozoreno na nekoliko tipova takvih re enica. No na elno se mo~e rei da se takve re enice javljaju svagdje gdje uz radnju predikatnoga glagola nije istaknut i njezin vraitelj. Vrlo esto se to dogaa upravo s glagolima nepotpuna zna enja, koji zahtijevaju dopunu kakvom imenskom rije ju. Takvi se glagoli tu po funkciji pribli~uju sponi. Umjesto da se ostvaruje, radnja im se, bez vraitelja u prvom planu, pretvara u kvalifikaciju osobe odreenoga lica. Tako nastaju re enice tipa Iznajmljujem ba ve za vino, Ustupam pravo na uvoz automobila, Popravljam sve vrste televizora, Dajem usluge prijepisa, Prodajem kuu itd. Uvjetovane specifi nim komunikacijskim potrebama, svojim bezli nim sadr~ajem te su re enice prikladne za objavljivanje kao oglasi. Prvo lice jednine mo~e se u njima bez promjene zna enja zamijeniti prvim licem mno~ine: Iznajmljujemo ba ve za vino, Popravljamo sve vrste televizora, Dajemo usluge prijepisa itd. Da je sadr~aj u tim re enicama ozna en kao bezli an, utvrdivo je mogunoau njegove parafraze u bezli noj formi: iznajmljuju se ba ve za vino, prodaje se kua itd. Isticanje svojstva pred radnjom prevladava i u bezli nim re enicama tipa Ki mi pjeva u operi (operna je pjeva ica), Sin mi predaje na fakultetu (predava  je na fakultetu), Igram u Dinamu (igra  sam Dinama), Svira po barovima (barski je svira ), Dijete mu joa ide u akolu (akolarac je), Marko piae pjesme i kritike (pjesnik je i kriti ar) itd. Zbog izuzetna komunikacijskog u inka tih re enica, njihove bezli nosti naj eae nismo ni svjesni. Literatura Bari, E. i dr. (1979): Priru na gramatika hrvatskoga knji~evnog jezika, `kolska knjiga, Zagreb. Corbett, G. (2000): Number, Cambridge University Press, Cambridge. Kati i, R. (1986): Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika, JAZU - Globus, Zagreb. Kekez, J. (1984): Poslovice i njima srodni oblici, Zavod za znanost o knji~evnosti, Zagreb. Peti, M. (2001): Zbrojina, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 27, 209 - 250, Zagreb. Peti, M. (2002): Matemati ki broj prema gramati kome, Rije ki filoloaki dani, 4, 351-364, Rijeka. Ragu~, D. (1977): Prakti na hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb. Walter, H. (1984): O semantici kategorije broja u okviru glagolske sisteme srpskohrvatskog jezika, Rod i broj u srpskohrvatskom jeziku, Nau ni sastanak slavista u Vukove dane, Referati i saopatenja 13/1, 259-267, Beograd. Smjernice za izradu Hrvatskoga pravopisa u izdanju Matice hrvatske Novi se pravopis izrauje u dobroj namjeri da se u Hrvatskoj kona no razrijeai pravopisno nedefinirana situacija u kojoj zbog nepomirljivo suprotstavljenih stavova oko odreenog broja pravopisnih rjeaenja nijedan od dvaju postojeih pravopisa nema izgleda za plebiscitarno prihvaanje u hrvatskoj javnosti. Dva su postojea pravopisa govornike hrvatskoga jezika u pisanju razjedinila, a stanje s jezikom u inila kaoti nim i zbunjujuim. Da bi se atetne posljedice takva stanja za jezi nu komunikaciju neutralizirale, izrada se novoga pravopisnoga priru nika namee kao nu~nost. Novi bi pravopis trebalo izraditi tako da kao korisno pomagalo bude prihvatljiv svima koji se u pisanju slu~e standardnim hrvatskim jezikom. Da bi se to postiglo, u pravopisna rjeaenja valja u velikoj mjeri inkorporirati tradicijom i navikama ve uvrije~enu praksu pisanja hrvatskim jezikom. Po uzoru na tradiciju na koju se naslanja pravopis bi trebao nositi naziv Hrvatski pravopis. U pravopisu valja rjeaavati samo pravopisnu problematiku, bez ambicija da se u njemu rjeaavaju pitanja jezi ne politike, identiteta jezika i sl. Pravopis je skup konvencija i pravila za koja je najbitnije da budu jednostavna i upotrebljiva i da se ato manje mijenjaju. Izrada novoga pravopisa te~i upravo tom cilju. Pravopis se izrauje kao timski rad skupine kompetentnih autora pod nadzorom Mati ina povjerenstva. Posao po tematskim poglavljima raspodjeljuje se unutar autorskoga tima. Pravopisna rjeaenja u pojedinim poglavljima moraju biti usklaena i uklopljena u cjelinu. Odnos meu dijelovima pravopisne problematike mora biti ravnomjeran. Pravopis se izrauje kao novo djelo, i u na elu se ne bi trebao izri ito zasnivati ni na jednome od postojeih pravopisa (Babi-Finka-Mogua, Hrvatski pravopis; Ani-Sili, Pravopis hrvatskoga jezika). No to ne zna i da se u nj ne smiju i ne trebaju preuzimati prihvatljiva rjeaenja iz jednoga ili iz drugoga pravopisnog priru nika. Pritom se mora voditi ra una da ta rjeaenja nisu koncepcijski meusobno proturje na. U formuliranju pravopisnih pravila valja izbjegavati dopuatanje dvostrukosti u pisanju. Korisnike pravopisnoga priru nika to zbunjuje i ostavlja ih u nedoumici. Novi pravopis valja zasnivati na fonoloakom na elu pisanja glasova i rije i, uz uva~avanje odstupanja od tog na ela kada je pisanje nu~no zasnovati na morfonoloakom na elu. Pravopis se treba sastojati od pravopisnih pravila i od pravopisnog rje nika. U pravopisnim pravilima daju se upute za pravilno pisanje pojedinih segmenata jezika, a u pravopisnom rje niku abecednim redom primjeri rije i koje su korisniku zanimljive s bilo kojega od pravopisnih aspekata. Pravopisna pravila obuhvaaju ove tematske cjeline: jezik i pismo, pravopisni znakovi u u~em i airem smislu, veliko i malo po etno slovo, glasovne promjene, sastavljeno i rastavljeno pisanje rije i, pisanje rije i na kraju retka, kratice, glasovi , , d~, , alternacija ije/je/e/i, alternacija l/o, jotovanje, pisanje stranih imena i naziva. U novom pravopisu treba na prihvatljiv na in rijeaiti sva pitanja oko kojih dolazi do sukoba i nesporazuma zbog razlike u njihovu rjeaavanju u postojeim dvama pravopisima. U tom smislu kao prihvatljivije rjeaenje treba pravopisno propisati da se negacija piae zajedno s nenaglaaenim oblicima prezenta glagola htjeti, dakle neu, a ne ne u. Jednako tako valja pravopisno propisati da se glasovi d i t ispred c gube i u dvoslo~nim i u viaeslo~nim rije ima, pa treba pisati reci, mlaci, peci, zadaci, dohoci, a ne retci, mladci, petci, zadatci, dohodci. Countability and Uncountability in the Description of the Category of Number Countability and uncountability are concepts that have only recently been used as terms in the literature of Croatian studies for the last 20-odd years. They were adopted either directly from the literature of English studies or indirectly from the literature of Slavic studies, especially Serbian, as interpreted by their linguist Milka Ivi. The Croatian linguistics has not been extremely fortunate in the adoption of these terms into its conceptual apparatus. They were adopted in only one of their conceptual dimensions, the mathematical one, while almost completely neglecting their other conceptual dimension, the grammatical one. On the one hand, the partial adoption of the terms into Croatian linguistics resulted from the uncritical and exclusive acceptance of their mathematical dimension in English studies and beyond and on the other hand, from the insufficient comprehension of the relations within that segment of the Croatian language the terms refer to. In other words – the segment of the grammatical category of number. Consequently, instead of the description of semantic relations in the category of number, the terms are here used for the qualification of nouns signifying anything countable in the extralinguistic reality and in turn, those signifying anything uncountable in the extralinguistic reality. However, to discriminate between nouns as lexems, the concepts of countability and uncountability are not necessarily required since everything previously mentioned can be determined through morphological forms of the nouns themselves. The paper strives to eradicate such misunderstandings as accumulated in Croatian studies. Da bi se gramati ka kategorija broja opisala u potpunosti, a ne samo na njezinoj morfoloakoj razini, nu~no je protuma iti odnose sadr~aja koji se ozna uju imenskim rije ima s glediata kategorije broja kao sintakti kim jedinicama, u razli itim za tu kategoriju sintakti ki relevantnim gramati kim kontekstima. Tuma enju tih odnosa mo~e pridonijeti samo brojenje kontekstualno uvjetovanih semanti kih oblika sadr~aja imenske rije i po oznakama gramati ke kategorije broja. Iz tog tipa brojenja tih oblika izvodi se onda i njihova brojivost odnosno nebrojivost. U matemati kom dimenzioniranju pojmova brojivosti i nebrojivosti ti se pojmovi izvode iz broja kao matemati ke veli ine a ne iz broja kao gramati ke kategorije. `to zna i matemati ka dimenzija brojivosti i nebrojivosti? To da se ono ato se ozna uje kao brojivo i kao nebrojivo ozna uje po matemati kom na elu brojenja. Tomu se i nije uditi, jer se brojivost i nebrojivost od samoga po etka operacionalisti ki ve~e uz matemati ki a ne uz gramati ki pojam broja. Izrijekom se doduae to baa tako nigdje ne formulira, ali se iz opisnih postupaka s imenicama mo~e zaklju iti da to tako nesporno jest. U opisu sadr~aj koji se broje time se u prvi plan stavlja imenica sa svojim leksi kim zna enjem, a u drugom planu ostaju gramati ka zna enja imenske rije i sa svojim morfoloaki utvrdivim oznakama jednine i mno~ine. Za brojenje dijelova izvanjezi ne zbilje ozna enih imenicama kao leksemima mogu poslu~iti glavni brojevi i prilozi koli ine kao oznake matemati koga broja. Budui da podjela brojivosti i nebrojivosti na matemati ku i gramati ku u literaturi dosada nigdje nije izvedena ovako izri ito, o kojem je tipu brojivosti i nebrojivosti zapravo rije , matemati kom ili gramati kom, u opisima e se brojivosti i nebrojivosti sadr~aja koji se imenicom ozna uje moi utvrditi jedino po tome ato se pretpostavlja kao predmet brojenja. `to se ozna uje imenicom? Svaka imenica ima svoje leksi ko zna enje. Narav je toga zna enja takva da se njime nu~no ozna uje dio izvanjezi ne zbilje: kakav predmet, tvar, pojava ili pojam. Neki se dijelovi izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni leksi kim zna enjem imenice kao cjeloviti pojedina ni entiteti mogu umna~ati, i po tome brojiti. To se brojenje zasniva na matemati kom na elu poimanja broja. Imenice kojima su kao dijelovi izvanjezi ne zbilje ozna eni takvi entiteti smatraju se brojivima. Brojivost je tih imenica matemati ka brojivost. To su "imenice za brojljivo". (Ragu~ 1997, 361). Neki se dijelovi izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni leksi kim zna enjem imenice ne ozna uju kao cjeloviti pojedina ni entiteti koji se mogu brojiti, nego kao jedinstvene pojmovne cjeline koje se ne mogu brojiti, po matemati kom na elu poimanja broja. Imenice kojima su kao dijelovi izvanjezi ne zbilje ozna ene takve cjeline smatraju se nebrojivima. To su "imenice za nebrojljivo" (Ragu~ 1997, 361). Sámo je leksi ko zna enje imenice takvo da se dio izvanjezi ne zbilje koji se njime ozna uje ozna uje ili kao brojiv ili kao nebrojiv, i na to gramati ka kategorija broja sa svojim oznakama jednine i mno~ine nema nikakva utjecaja. Ono ato se ozna uje imenicom stol na razini je njezina leksi koga zna enja kao neato ega ima viae od jednoga brojivo ve u jednini. Ono ato se tom rije ju ozna uje ve je u njezinoj oznaci jednine "pomialjivo" kao viae od jednoga, za razliku od sadr~aja koji se imenskom rije ju ozna uje s glediata gramati ke kategorije broja koji se u jednini ne mo~e pretpostaviti kao viae od jednoga, jer ima mno~inu koja mu odreuje da ga se pretpostavi samo kao jedno kojega mo~e biti i mnogo, ak i onda kad ta mno~ina kao oznaka gramati ke kategorije broja u imenice izostaje. Semanti ki odnos jedno/viae od jednoga tu se zasniva na matemati kom a ne na gramati kom broju. Po tome se taj tip brojivosti mo~e okvalificirati kao matemati ki. Izmeu matemati koga i gramati koga broja i tipova brojivosti koji se na njima zasnivaju viaestruka je razlika. Ta se razlika ne mo~e anulirati preautnim izjedna ivanjem tih dvaju modela. No to nije sve ato se imenicom ozna uje a mo~e se brojiti. Osim leksi kih sadr~aja, koji se definiraju u rje niku, na razini leksikografske obrade leksema, svaka imenica ima i svoje gramati ke sadr~aje. Oblici su gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na paradigmatskoj razini te kategorije jedno i mnogo. Ti se oblici na toj razini ozna uju jedninom i mno~inom kao morfoloaki utvrdivim oblicima kategorije broja. Oblici gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na sintakti koj razini te kategorije nisu viae samo jedno i mnogo. Oblike jedno i mnogo gramati ki sadr~aj imenske rije i na sintakti koj razini kategorije broja ima samo u odreenom gramati kom kontekstu upotrebe te rije i, a ne u svim njezinim morfoloaki utvrdivim oblicima jednine i mno~ine. Brojivost i nebrojivost su usko vezane s gramati kom kategorijom broja, a ne s matemati kom kategorijom broja, s kojom ih se preautno dovodi u vezu i iz te veze tuma i. S matemati kom kategorijom broja, s brojem kao matemati kom veli inom, usko je povezan pojam izbrojivosti. Sadr~aj koji se ozna uje brojem kao matemati kom veli inom ne mo~e se ozna iti ni kao brojiv ni kao nebrojiv nego samo kao izbrojiv ili kao neizbrojiv i tuma iti kao izbrojena i kao neizbrojena koli ina. Kao izbrojena koli ina matemati kim se brojem ozna uje sadr~aj onih imenica kojima se kao leksemima u izvanjezi noj zbilji ozna uju pojedina ni cjeloviti predmeti (kojima se ono ato zna e u izvanjezi noj zbilji ozna uje kao pojedina an cjelovit predmet). Kao neizbrojena koli ina matemati kim se brojem ozna uje sadr~aj onih imenica kojima se kao leksemima u izvanjezi noj zbilji ozna uju pojmovi i tvari (kojima se ono ato zna e u izvanjezi noj zbilji ozna uje kao cjelovita jedinstvena tvar, materijalna ili duhovna). Jedninom i mno~inom kao svojim oznakama kategorija se broja mo~e opisati samo na leksi ko-morfoloakoj razini imenice. U opis imenica s glediata kategorije broja na morfoloako-leksi koj razini nema puno smisla uvoditi pojmove brojivosti i nebrojivosti, jer je gramati ka kategorija broja imenica na toj razini ve opisana svojim morfoloaki utvrdivim oznakama. Uvoenje pojmova brojivosti i nebrojivosti na leksi ko-morfoloakoj razini imenice u opis gramati ke kategorije broja unosi samo zabunu. Stavljanjem u prvi plan pojmova brojivosti i nebrojivosti koji su utemeljeni na matemati kom na elu brojenja onoga ato je ozna eno imenicom u gramati koj se kategoriji broja zakrivaju semanti ki odnosi te kategorije koje bi kao sintakti ki relevantne svakako valjalo opisati. Da bi se brojive od nebrojivih imenica moglo i formalno razlikovati, najprimjerenijim se smatra brojive poistovjetiti s onima koje imaju i jedninu i mno~inu, a nebrojive s onima koje su samo u jednini. Za takvo razlikovanje imenica kao leksema po oznakama kategorije broja pojmovi brojivosti i nebrojivosti nisu meutim nu~ni. Ta se razlika meu imenicama mo~e utvrditi i po morfoloakim oblicima samih imenica. U referatu se pokuaavaju otkloniti nesporazumi koji su se s tim u svezi u kroatistici nagomilali. Uvoenje je pojmova brojivosti i nebrojivosti u lingvisti ki opis metodoloaki motivirano potrebom da se opiae semanti ki aspekt gramati ke kategorije broja na sintakti koj razini. Tas se aspekt navedene kategorije jedninom i mno~inom kao morfoloaki utvrdivim oblicima te kategorije ne mo~e valjano opisati. Taj aspekt pretpostavlja dinamiku kategorije broja, broj kao ~ivu kategoriju. Od morfoloako-leksi ke do sintakti ko-semanti ke razine gramati ko zna enje imenske rije i s glediata kategorije broja do~ivljava potpunu transformaciju. Iz stanja potencijalnosti u morfoloaki utvrdivoj paradigmi prelazi u stanje aktualizacije i neutralizacije upotrebom imenske rije i u re enici u odreenom gramati kom kontekstu kao sintakti ke jedinice. Budui da se brojivost i nebrojivost shvaaju kao potkategorije leksi koga zna enja imenice, trpa ih se kao pojmove u leksikografiju i leksikologiju. U pojedinim se rje nicima oznake za brojivost i nebrojivost imenica uvode ak kao dio njihova metajezika. Pitanje brojivosti i nebrojivosti nije problem leksikoloaki i leksikografski. To je problem isklju ivo sintakti ke razine. Taj se problem zadr~ava na razini imenice kao leksema, a na toj razini ta je problematika trivijalna, pa e se ne mo~e utemeljiti kako valja. Ta je problematika bitna za sintakti ku razinu kategorije broja. Imenice nisu ni brojive ni nebrojive kao leksi ke jedinice. Imenice mogu biti i brojive i nebrojive samo kao sintakti ke jedinice, onda kad im je u re enici ili aktualizirana ili neutralizirana gramati ka kategorija broja. Gramati ka se kategorija broja imenske rije i ne mo~e ni aktualizirati ni neutralizirati bez gramati ke kategorije broja glagolske rije i u njezinoj predikatnoj funkciji. Jednina su i mno~ina kao oznake gramati ke kategorije broja imenske rije i, zajedno s oblicima sadr~aja koji se njima ozna uju kao jedno i kao mnogo samo potencija za aktualizaciju i neutralizaciju gramati ke kategorije broja te rije i. Gramati ka je kategorija broja imenice aktualizirana onda kad joj je mjesto u re enici otvoreno brojem predikatnoga glagola, npr. Konj pase, Konji pasu. Imenici se mjesto u re enici otvara onda kad su oznake kategorije broja toga glagola aktualizirane. Oznake su kategorije broja predikatnoga glagola aktualizirane onda kad su tom glagolu aktualizirane oznake kategorije lica. Oznake su kategorije lica predikatnoga glagola aktualizirane onda kad se svakoj od tih oznaka osoba odreenoga lica pridru~uje kao vraitelj radnje. Ako se u re enici Konj pase osoba treega lica, ozna ena u ovom slu aju imenicom konj, oznaci treega lica, iskazanoj predikatnim glagolom pase, pridru~uje kao vraitelj njegove radnje, re enica je li na. S aktualizacijom oznake kategorije lica u takvoj je re enici aktualizirana i oznaka kategorije broja predikatnoga glagola. S aktualizacijom oznake kategorije broja predikatnoga glagola aktualiziran je i broj imenske rije i kojoj predikatni glagol u re enici otvara mjesto kategorijom lica i broja. Sadr~aj je imenske rije i ozna en tom rije ju s aktualiziranom oznakom kategorije broja brojiv. Brojiv sadr~aj mo~e dakle imati samo imenica s aktualiziranom oznakom kategorije broja, imenica u koje je oznaka gramati ke kategorije broja aktualizirana. Imenica u koje gramati ka kategorija broja nije aktualizirana ne mo~e imati brojiv sadr~aj. Sadr~aj je imenice s neutraliziranom oznakom gramati ke kategorije broja nebrojiv. Ako se u re enici Konj pase osoba treega lica, ozna ena u ovom slu aju imenicom konj, oznaci treega lica, iskazanoj predikatnim glagolom pase, ne pridru~uje kao vraitelj njegove radnje, re enica je bezli na. (Otuda i bezli nost re enice sa sponom, kad se sadr~ajem rije i u funkciji predikatnoga imena kvalificira sadr~aj rije i u funkciji subjekta, a rije ju kojom je ozna en subjekt nije u isti mah ozna en i vraitelj radnje predikatnoga glagola, npr. Konj je biljo~der) S neutralizacijom oznake kategorije lica u takvoj je re enici neutralizirana i oznaka kategorije broja predikatnoga glagola. S neutralizacijom oznake kategorije broja predikatnoga glagola neutraliziran je i broj imenske rije i kojoj predikatni glagol u re enici otvara mjesto. Kad su predikatnom glagolu neutralizirane oznake kategorije lica i broja, takav glagol ne mo~e u re enici otvoriti mjesto imenskoj rije i u nominativu kojom bi bio ozna en vraitelj njegove radnje. Matemati kom brojivoau mo~e se opisati samo leksi ko zna enje imenice, to da li se to ato se imenicom ozna uje kao dio izvanjezi ne zbilje mo~e ili ne mo~e brojiti, neovisno o oznaci gramati ke kategorije broja. Rije  je tu o dvije vrste semanti kih odnosa. Jedno su kvantitativni, u modelu matemati ke brojivosti i nebrojivosti, a drugo to nisu, u modelu gramati ke kategorije broja i njojzi primjerene gramati ke brojivosti i nebrojivosti. Odnosi u gramati koj kategoriji broja na leksi koj razini imenice opisani su odnosom meu njezinim morfoloaki utvrdivim oznakama, jedninom i mno~inom, i nema nikakve potrebe joa ih i dodatno opisivati uvoenjem pojmova matemati ke brojivosti i nebrojivosti. U imenica s jedninom i mno~inom gramati ka je kategorija broja definirana oprekom meu tim dvjema morfoloaki utvrdivim oznakama te kategorije. To meutim ne zna i da u imenica koje imaju ili samo jedninu ili samo mno~inu gramati ka kategorija broja nije definirana oprekom meu tim dvjema oznakama te kategorije. Opreka je meu jedninom i mno~inom kao oznakama gramati ke kategorije broja definirana i ondje gdje je neutralizirana. Lingvisti ki gledano, i u imenica samo s jednom oznakom gramati ke kategorije broja tu je kategoriju na morfoloakoj razini nu~no definirati oprekom jednina - mno~ina. Bez definiranja te kategorije tom oprekom u njoj se kako valja ne mo~e protuma iti brojivost i nebrojivost sadr~aja koji je ozna en imenicom kao sintakti kom jedinicom. Rije  je samo o tome da u takvim slu ajevima jedan od lanova opreke nema morfem jedne od oznaka kategorije broja nego ima morfem nula. `to se broji? Broji se sadr~aj ozna en imenskom rije ju s glediata gramati ke kategorije broja. Sadr~aj se s glediata kategorije broja imenskom rije ju ozna uje kao jedno i kao mnogo, a ne kao dio izvanjezi ne zbilje koji je ozna en leksi kim zna enjem imenske rije i. (navesti Kati ia iz prikaza Chomskoga o izvanjezi nim elementima, SL 10, 1974,31). To se broji matemati ki. Utvruje se to da li se sadr~aj imenske rije i koji je njezinom jedninom na razini paradigme kategorije broja ozna en kao jedno, u svim kontekstima upotrebom te rije i u re enici njezinom jedninom takoer ozna uje kao jedno (koje se mo~e brojiti) ili se ozna uje kako druga ije. Ako se ozna uje druga ije, utvruje se kada, u kojim okolnostima se ozna uje druga ije, u kojem gramati kom kontekstu. To da se sadr~aj ozna en imenskom rije ju u jednini ne ozna uje uvijek kao jedno nego se ozna uje i druga ije, mo~e se pokazati. Utvruje se to da li se sadr~aj imenske rije i koji je njezinom mno~inom na razini paradigme kategorije broja ozna en kao mnogo, u svim kontekstima upotrebe te rije i u re enici njezinom mno~inom takoer ozna uje kao mnogo (koje se mo~e brojiti) ili se ozna uje kako druga ije. Ako se ozna uje kao mnogo, imenica je brojiva. Ako se ozna uje kako druga ije (ako se ne ozna uje kao mnogo), imenica nije brojiva, odnosno nije brojivo ono ato se njome ozna uje, sadr~aj koji se njome ozna uje, taj sadr~aj nema brojiv oblik. Ako se ozna uje kao mnogo, utvruje se u kojim uvjetima, u kojem gramati kom kontekstu se tako ozna uje. ini imenicu brojivom s glediata gramati ke kategorije broja. Gramati ki kontekst u kojemu se leksi ki sadr~aj imenice njezinom jedninom ne ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo ini imenicu nebrojivom s glediata gramati ke kategorije broja. Ozna en kaso jedno i kao mnogo, leksi ki se sadr~aj mo~e i brojiti kao jedno i kao mnogo. Sadr~aj se imenice kao leksema njezinom jedninom ne ozna uje uvijek kao jedno niti se taj sadr~aj njezinom mno~inom ozna uje uvijek kao mnogo. Vidljivo je to ve na morfoloakoj razini kategorije broja, na primjeru zbirnih imenica i imenica ozna enih kao pluralia tantum. U svim oblicima jedninske paradigme imenica ima gramati ko zna enje jedno, u svim oblicima mno~inske paradigme imenica ima gramati ko zna enje mnogo. (Izuzetak su zbirne imenice i imenice ozna ene kao pluralia tantum. U njih je ve na morfoloakoj razini ta paradigma naruaena.) Matemati ka se brojivost i nebrojivost dijelova izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni leksi kim zna enjem imenice kao nesporna mo~e utvrditi neovisno o oznakama kategorije broja. Dobar su primjer za to imenice ozna ene kao pluralia tantum. Po gramati koj oznaci mno~ine tih imenica ne mo~e se pouzdano utvrditi da se ono ato je njima ozna eno njihovom mno~inom jednozna no ozna uje kao mnogo. Ono ato je tim imenicama ozna eno njihovom se mno~inom mo~e ozna iti i kao jedno. Po tme je gramati ka kategorija broja tih imenica neutralizirana ve na razini njezinih morfoloaki utvrdivih oznaka. Stoga je sadr~aj koji se tim imenicama ozna uje gramati ki nebrojiv. Po svom leksi kom zna enju te su imenice meutim brojive. Leksi ko im je zna enje takvo da se ono ato je njima ozna eno u izvanjezi noj zbilji mo~e brojiti, u rasponu od jedan do beskona no. Rije  je tu o matemati koj a ne o gramati koj brojivosti onoga ato je tim imenicama ozna eno. Ako se sadr~aj imenice u jednini njezinom jedninom ne ozna uje uvijek kao jedno na razini paradigme gramati ke kategorije broja, joa manje e se kao jedno ozna ivati imenicom u jednini na razini njezine upotrebe u re enici. Ako se sadr~aj imenice u mno~ini njezinom mno~inom ne ozna uje uvijek kao mnogo na razini paradigme gramati ke kategorije broja, joa manje e se kao mnogo ozna ivati imenicom u mno~ini na razini njezine upotrebe u re enici. Kako je imenica brojiva samo onda kad se sadr~aj koji je njome ozna en s glediata kategorije broja njezinom jedninom ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo, a to se jednozna no s imenicom ne dogaa ni u paradigmi kategorije broja ni u upotrebi imenice u re enici, da bi se imenica definirala u svojoj brojivosti, potrebno je utvrditi gramati ki kontekst u kojemu e se sadr~aj imenice njezinom jedninom jednozna no ozna iti kao jedno a njezinom mno~inom kao mnogo. `to zna i tvrdnja da se "imenicama ozna uju razdvojivi entiteti koji se mogu brojiti"? Imenicama se ozna uju ovakvi ili onakvi oblici sadr~aja. Ti se oblici mogu i ne mogu brojiti samo gramati ki, s glediata gramati ke kategorije broja. Tu je pobrkana matemati ka mogunost brojenja sadr~aja koji je ozna en imenicom s mogunoau da se sadr~aj imenice u jednini tom jedninom gramati ki ozna i kao jedno a u mno~ini kao mnogo. Brojivost nije potkategorija leksi koga zna enja imenice. "Ne sadr~e, meutim, kategorijalna pravila samo podatke o sintakti kim odnosima u re enici. U njih su ugraena i dodatna pravila koja raa lanjuju najmanje jedinice sintakti koga ustrojstva na njihova sintakti ka svojstva. Ta svojstva mogu biti razli ita unutar iste kategorije (brojivost i nebrojivost su unutar iste kategorije uvijek iste, opaska moja), pa se takvo raa lanjivanje po svojstvima zato naziva subkategorizacija. Subkategorizacija slu~i to nom odreenju razreda rije i (leksi kih jedinica) koje se mogu pod danim kategorijskim znakom uvrstiti u re eni no ustrojstvo. Odreuju ih pravila koja proizvode skup relevantno prisutnih ili relevantno odsutnih sintakti kih svojstava. Ova izgledaju npr. ovako: (I) N... ’! +N ą common, count itd" (Kati i, 1974, 27-8). Imenska se rije  istoga leksi koga zna enja (leksi koga zna enja koje se ne mijenja) u re eni no ustrojstvo s glediata kategorije broja u razli itim gramati kim kontekstima ne uvratava na isti na in. Jedanput kao brojiva, drugi put kao nebrojiva. To zna i da se ni kao brojiva ni kao nebrojiva ne mo~e jednozna no odrediti po svome leksi kom zna enju. Imenice nisu ni brojive ni nebrojive kao imenice, sa svojim leksi kim zna enjem, nego postaju i brojive i nebrojive kad im se pridru~i gramati ki kontekst u kojemu se X]^eguvw ( B L â î BX‚*0Š˘ŞÂČĘÚęrvňôâö2@<>€!.!Ź!Â!0"V"n#|#ˆ#œ#Â#Đ#Ü#î#öěáěáöÖËÁöśöśöŞöśöśöšöśśöśöšöŞöŞöŞöśöśöśöśöśöśśöśśh,!Ľ56CJmHsHjh,!ĽCJUmHnHuh,!Ľ@ˆCJmHsHh,!Ľ6CJmHsHh,!ĽCJmHsHh,!Ľ5CJ mHsHh,!Ľ5CJmHsHh,!Ľ6CJmHsHh,!ĽCJmHsHh,!ĽCJmHsH7 6JXfgvwD *rÄb*Z"'’+@03č7”;Ě>ĆCÂK¤Núřřřřúúđäđđđđđđđđđđđđđđđđđ $„Đdh`„Đa$$dha$dhX.=ýýî#ś%ş%ô%ú%*&0&R&x&|&¸&ź&đ&ö&'^(p(¤(Ş(č()Č)Î) *2*+<+r+Ž+š+°+Ž-°-’.Ä.Š//Î/ř/j4†4ô4*5Ş5Ö5|7â7"9$9ˆ9ź9\<„<š<¨<=>=L@r@AAAlAňAôA*BŽBţBPCDFDžDöDÂEÎEäEđEŽG HöéŢéŢéŢöéŢéŢéŢöŇöŢöŢöŢöŢöŢöŢöŇöĆöŢöŢöŢöŢöŢöŢöŢöĆöŢöŢöŢöŢöŢöĆöŢöŢöŢöŢöŢöŢöŢöŢöŢh,!Ľ0JCJmHsHh,!Ľ@ˆCJmHsHh,!Ľ6CJmHsHh,!Ľ56CJmHsHh,!ĽCJmHsHN HH”HzK„KŠKK*MŽM´McşcźcžcţcddddFdeňe÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷ňňéééňňŕŕŕŕŕňňň$„p^„pa$$„Đ`„Đa$$a$$dha$şcžcÂcČcddd6dDdjd„döde8eVeŇeđef.f°fĘfĚfĐfîf$g(g0g4gDgŒg˘gŹgÜgîgögügh(h6hThjhŒh˘h˛hĐhîhihj‚jŚjÄjLkPkźkŇkřkltlxllÎlÔlmm m(m6mLmZm\mlm‚mm’m8oonuä{đ‚ú‡‹ęX•@š" †¤úúúúúúúúúúúúúúňňćňňňňňňňňň $„Đdh`„Đa$$dha$$a$¸D¸X¸ž¸Ň¸ţ¸šš2šršŒšşšĐšş>şlşžş¤şŘş$˝:˝Ěżôż Ŕ4ŔTŔTÁtÁ|Á¨Á˛ÁŕÁđÁϜĂŔÄúÄpƂĆDĎLĐҺҨÓÔ˘ÔĘÔúÔ0ŐöëößëöÓöëöëöëöëĆëöëöëößöëöëöëöëöëöëöëöëöëöëöëöëößöëĆëĆöëĆëĆëĆëöëöëößöëöëöëöëöëh,!Ľ56CJmHsHh,!Ľ0JCJmHsHh,!Ľ@ˆCJmHsHh,!Ľ6CJmHsHh,!ĽCJmHsHN0ŐjՆհŐŇŐüŐ.ÖNք֎ÚřږŰČۢÝđÝRŢzޢŢ:ć^ćŽě˛ěČěíŔřÎřÜřćřňřţřlůnůrůvů†ůˆůú%úęň^DbDTJœJŞMźM(N2NœNŚNěTţTjUvUŢUčUXX~X˜ś–˛*:>:PGzG0HhHŽHđHœ…ȅʆę†ö†‡R‡t‡˜‡ڇŔŁâŁŘÎâÎöëöëöëöëöëöëöëöçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâçÔçâçâçâçâçâçâçâçâçŇçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâçâUjh,!ĽUmHnHu h,!Ľ6h,!Ľh,!Ľ6CJmHsHh,!ĽCJmHsHSrëţď\ńRöUúVú¤úĽúü)ţť˙DFHJ¨R  :âŕ!v#f&.(ţ/Ę?÷÷÷÷÷ň÷ććććććććććććććććććć $„Đdh`„Đa$$a$$dha$Ę?^DČT2\Ü]źhŢmÎo˛tly˜{ú‚Šr&şŒ˝ĹŒÇ4ÍŘŇ°ÖFáFäÎĺŕçđéď"ňóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóëóóóóó$dha$ $„Đdh`„Đa$ upotrebljavaju u re enici kao sintakti ke jedinice. Samo tada je svojstvo brojivosti i nebrojivosti imenice sintakti ki i semanti ki relevantno. Po njemu se tada mo~e utvrditi ato se u re enici dogaa s gramati kom kategorijom broja, kako se ta kategorija ponaaa na sintakti koj razini imenice, u morfoloaki utvrdivim oznakama kategorije broja. . Svojstvo brojivosti i nebrojivosti imenice nije ni sintakti ki ni semanti ki relevantno samo na razini imenice kao leksi ke jedinice, nego na razini imenice kao sintakti ke jedinice. Predmnijevalo se da ako je u pitanju brojivost, ne mo~e biti nego matemati ka, makar i bila rije  o odnosima u gramati koj kategoriji broja. Takvo je predmnijevanje meutim pogreano. Odnosi u gramati koj kategoriji broja ne mogu se valjano opisati brojivoau koja se preautno pretpostavlja kao matemati ka a eksplicira se kao gramati ka. Ti se odnosi valjano mogu opisati samo brojivoau koja se pretpostavlja i tuma i kao gramati ka. Sadr~aj koji se ozna uje imenicom njezinom se jedninom mo~e ozna iti kao jedno, ali se mno~inom ne mo~e ozna iti kao viae od jednoga, nego se mo~e ozna iti samo kao mnogo. Mno~ina se ne manifestira kao koli insko umna~anje predmeta ozna enih jedninom, veli Blanár. Ako je jednomu opreka viae od jednoga, dakle joa jedno koje se dalje mo~e umna~ati do beskona no, "izbrojavanje se onoga ato je imenicom ozna eno" kao izbrojivo zasniva na matemati kom na elu. Tako se mogu brojiti samo predmeti i pojave u izvanjezi noj zbilji koje se imenicama ozna uju na razini njihova leksi koga zna enja. Tako se meutim ne mogu brojiti oblici sadr~aja koji se kao jedno i kao mnogo ozna uju imenskim rije ima s glediata kategorije broja, jedninom i mno~inom. Sadr~aj ozna en imenicom u jednini i mno~ini ne mo~e se brojiti matemati ki. Ono ato je ozna eno imenicom u jednini s onim ato je ozna eno imenicom u mno~ini nije povezano po matemati kom na elu jedno/viae od jednoga. Logi no je i razumljivo da se dijelovi izvanjezi ne zbilje kao elementi sadr~aja ozna eni leksi kim zna enjem imenice ne mogu brojiti gramati ki. Ti dijelovi ne pripadaju gramati kom sustavu jezika nego sustavu izvanjezi ne zbilje, i sa jezi nim su sustavom povezani samo posredstvom leksi koga zna enja imenice. Matemati ki se mo~e brojiti, i izbrojiti, samo ono ato je ozna eno imenicom kao leksi kom jedinicom, neovisno o gramati koj kategoriji broja. Ono ato je ozna eno imenicom s oznakama gramati ke kategorije broja, jedninom i mno~inom, ne mo~e se brojiti ni izbrojiti matemati ki. To je brojivo i nebrojivo samo posredstvom oznaka gramati ke kategorije broja, jednine i mno~ine. Te dvije vrste brojivosti i nebrojivosti valja razlikovati i ne zamjenjivati jednu drugom. Jedno je matemati ka brojivost, odnosno, u terminologiji M. Ivi, izbrojivost, a drugo je gramati ka brojivost. Ovdje su te dvije brojivosti zamijenjene, pa se matemati ka prezentira kao gramati ka, a o gramati koj se brojivosti govori vrlo malo ili niata. Matemati kom se brojivoau i nebrojivoau ne opisuje gramati ka kategorija broja imenice, pogotovo ne na sintakti koj razini, nego se opisuje njezino leksi ko zna enje, i na osnovi se toga zna enja izvode zaklju ci o gramati koj kategoriji broja, o tome jesu li imenice s ovim ili onim leksi kim zna enjem u jednini i mno~ini ili su samo u jednini odnosno samo u mno~ini. Ne iznenauje stoga ato se zagovornici tog tipa brojivosti/nebrojivosti bave leksi kom polisemijom (M. Ivi 1983, 11; Tafra 1989, ; Znika 2002, 21, 24, 62), a ne bave se polisemnoau gramati ke kategorije broja, utvrivanjem njegovih razli itih zna enja, uvjetovanih upotrebom imenice s oznakama te kategorije u razli itim gramati kim kontekstima. Iz podjele imenica na brojive i nebrojive po matemati kom na elu brojivosti i nebrojivosti izvodi se potom u gramati koj kategoriji broja podjela imenica na one koje imaju jedninu i mno~inu i na one koje imaju samo jedninu. Takvo je izvoenje meutim metodoloaki neprimjereno i zbog toga nesvrhovito. Odnosi koji su relevantni u matemati kom tipu brojivosti i nebrojivosti ne mogu se po na elu semanti ke jednakovrijednosti kao relevantni preslikati na odnose u gramati koj kategoriji broja. Imenice koje su s glediata matemati ke brojivosti i nebrojivosti definirane samo kao brojive u odreenim se gramati kim kontekstima s glediata gramati ke kategorije broja ponaaaju kao nebrojive. Budui da se ta dva tipa brojivosti i nebrojivosti i u teoretskim pretpostavkama i u krajnjim rezultatima dosta razlikuju i uzajamno sukobljuju, kojem tipu brojivosti i nebrojivosti u opisu gramati ke kategorije broja treba dati prednost? Onomu koji tu kategoriju opisuje na viae lingvisti kih razina. A to je model gramati ke brojivosti i nebrojivosti. Osim na morfoloakoj tim se modelom gramati ka kategorija broja opisuje i na sintakti koj razini, u njezinu semanti kom aspektu. Modelom matemati ke brojivosti i nebrojivosti gramati ka se kategorija broja opisuje samo u onim elementima koji su nam ve poznati, a to je njezin morfoloaki aspekt. Zbog toga je uvoenje tog tipa brojivosti i nebrojivosti u lingvisti ki opis za opis gramati ke kategorije broja suviaan. Za neke se imenice po njihovu leksi kom zna enju decidirano tvrdi da su samo brojive a za druge da su samo nebrojive. To se mo~e tvrditi samo po modelu matemati ke brojivosti i nebrojivosti. Ali se rezultati o brojivosti i nebrojivsti imenica dobiveni tim modelom demantiraju rezultatima o brojivosti i nebrojivosti imenica koji su dobiveni modelom gramati ke brojivosti i nebrojivosti. Uvoenje brojivosti i nebrojivosti u lingvisti ki opis ne bi trebalo slu~iti opisu leksi kog zna enja imenice na morfoloakoj razini kategorije broja, nego opisu semanti kog aspekta kategorije broja imenske rije i, opisu brojiva i nebrojiva sadr~aja koji se u odreenoj oznaci kategorije broja tom rije ju ozna uje na razini njezine upotrebe u re enici, tj. na sintakti koj razini. Utvrivanje ovoga ili onoga gramati koga konteksta presudno je za utvrivanje brojivosti i nebrojivosti sadr~aja koji se imenicom ozna uje i u skladu s tim brojivosti i nebrojivosti same imenice. Budui da se zasnivaju na matemati kom na inu brojenja onoga ato je imenicom ozna eno, pojmovi brojivosti i nebrojivosti u nas slu~e podjeli imenica na brojive i nebrojive po njihovu leksi kom zna enju, a ne opisu semanti kih odnosa u gramati koj kategoriji broja. A u predlo~enom se modelu opisa ti dijelovi opisuju upravo s glediata gramati ke kategorije broja. Zbog toga u tom modelu opisa "izbrojivosti onoga ato imenica ozna ava" nu~no dolazi do metodoloaki nedopustivog izjedna ivanja gramati ke brojivosti s matemati kom. Kako se matemati ka brojivost u opisima izrijekom ne spominje, a imenice su kao jezi ne jedinice nedvojbeno opskrbljene gramati kom kategorijom broja, logi no je zaklju iti da se uz njih pretpostavlja i gramati ki tip brojivosti i nebrojivosti. Taj se tip brojivosti i nebrojivosti u opis uvodi kao logi ka pretpostavka, a kao skrovita se pretpostavka operacionalizira matemati ki tip brojivosti i nebrojivosti. Mijeaanje dvaju razli itih tipova brojivosti i nebrojivosti u jednom opisnom postupku rezultira metodoloakom nekoherentnoau opisa, njegovom neadekvatnoau u primjeni na predmet koji se opisuje. A to je u ovom slu aju gramati ka kategorija broja. Takvim postupkom gramati ka je brojivost, utemeljena na gramati koj kategoriji broja kao model njezina opisa, stavljena u drugi plan. Gramati kom se brojivoau kao brojivi i kao nebrojivi ne broje dijelovi izvanjezi ne zbilje ozna eni imenicama kao leksemima, nego gramati ki oblici sadr~aja tih imenica, ozna eni imenicama kao sintakti kim jedinicama u razli itim gramati kim kontekstima. Kao ato se iz naslova vidi, brojivost se i nebrojivost u ovom radu upotrebljavaju kao pojmovi za opis gramati ke kategorije broja, a ne za opis semanti kih svojstava imenice s glediata njezina leksi koga zna enja. Opisom samo na leksi ko-morfoloakoj razini imenice kategorija se broja ne mo~e valjano opisati. Brojivost/nebrojivost ni Chomsky (ni Katz-Fodor 1963, ni Weinreich 1966, ni Bierwisch 1969), ne smatra posebnom kategorijom, nego elementom leksi koga zna enja imenice u komponencijalnoj raa lambi. Potkategorizacija. Kao potkategorija leksi koga zna enja imenice brojivost/nebrojivost ne daje nikakav uvid u semanti ke odnose gramati ke kategorije broja. Iz nje se mo~e neato zaklju iti samo o naravi leksi koga zna enja imenice. Ali se to mo~e zaklju iti i iz njezinih oznaka kategorije broja. Kad se sadr~aj koji je imenicom ozna en njezinom jedninom ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo? Sadr~aj se imenice na sintakti koj razini njezinom jedninom ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo kad su toj imenici u re enici aktualizirane oznake gramati ke kategorije broja. Imenici su oznake gramati ke kategorije broja u re enici aktualizirane onda kad joj je mjesto u njoj otvoreno predikatnim glagolom s aktualiziranim oznakama gramati ke kategorije broja. Oznake su gramati ke kategorije broja predikatnoga glagola aktualizirane onda kad su tom glagolu aktualizirane oznake gramati ke kategorije lica. Oznake su gramati ke kategorije lica predikatnoga glagola aktualizirane onda kad se bilo kojoj od tih oznaka osoba odreenoga lica pridru~uje kao vraitelj radnje. Budui da brojivost sadr~aja imenice s glediata kategorije broja ne ovisi o njezinu leksi kom zna enju, nego o gramati kom zna enju s glediata kategorije broja koje imenica dobiva u sintakti ki relevantnom gramati kom kontekstu svoje upotrebe, sadr~aj se imenice s istim leksi kim zna enjem u razli itim gramati kim kontekstima nu~no ozna uje i kao brojiv i kao nebrojiv. . Sa sintakti koga glediata nije bitno to je li brojiva ili nebrojiva sama imenica nego je bitno jesu li brojivi ili nebrojivi oblici sadr~aja imenske rije i koji nastaju upotrebom te rije i u odreenom gramati kom kontekstu. Najviae ato se mo~e jest to da se konstatira koje imenice i s kojim ograni enjima ulaze u odreene kontekste, a koje ne. Nedefiniran, matemati ki se model brojivosti i nebrojivosti kao gramati ki u opis gramati ke kategorije broja tu uvukao u obliku skrovite pretpostavke. Time je na metodoloaki nedopustiv na in par excellence matemati ka brojivost imenica u lingvisti ki opis na mala vrata uala kao gramati ka brojivost. Sadr~aj koji je ozna en bilo kojom imenicom njezinim se mno~inskim oblikom ne ozna uje kao viae od jednoga. Kontekstualno se uvjetovanim oblicima brojivosti i nebrojivosti kao sintakti ki relevantnim semanti kim oblicima sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja broj opisuje kao ~iva kategorija, opisuje se ono ato se s njim dogaa u re enici, pri prijelazu s morfoloaki utvrdive paradigmatske razine te kategorije na njezinu sintakti ku razinu. Njome se uostalom u sintaksi i nije doalo do zna ajnijih rezultata. Doseg se te metode zaustavlja na opisu imenice s glediata njezina leksi koga zna enja. Gramati ko zna enje imenske rije i s glediata kategorije broja na njezinoj sintakti koj razini tom se metodom uope ne doti e. A za opis je leksi ko-morfoloakog aspekta gramati ke kategorije broja imenskih rije i ta metoda suviana. Pojmovima jednine i mno~ine kao oznakama kategorije broja taj je aspekt te kategorije ve opisan. Budui da se dijelovi izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni leksi kim zna enjem imenice oznakama gramati ke kategorije broja ne mogu ozna iti, ti se dijelovi s glediata te kategorije ne mogu ni brojiti. Morfoloakim oblicima rije i s glediata kategorije broja, jedninom i mno~inom, ne daje se podatak o "brojnom stanju" dijelova izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni imenicama. Tim se oblicima ne ozna uju predmeti i pojave u izvanjezi noj zbilji, Morfoloaki utvrdiv oblik mno~ine semanti kom obliku 'viae od jednoga' nije gramati ki izraz. Morfoloaki je utvrdiv oblik gramati ki izraz obliku sadr~aja koji se imenicom ozna uje kao mnogo. Pojam 'viae od jednoga' ne pripada gramatici nego matematici. Jedno i viae od jednoga nisu oblici gramati koga sadr~aja imenske rije i. Oblici su toga sadr~aja samo jedno i mnogo. Morfoloakim oblicima rije i mo~e se dakle dati samo podatak o oblicima sadr~aja s glediata kategorije broja koji se tim rije ima ozna uju u jednini i u mno~ini. U jednini kao jedno, u mno~ini kao mnogo. Ono ato se i kako kao brojivo i kao nebrojivo opisuje u modelu tipa jedno/viae od jednoga bitno se razlikuje od noga ato se i kako kao brojivo i kao nebrojivo opisuje u modelu tipa jedno/mnogo. U modelu tipa jedno/viae od jednoga kao brojivi i kao nebrojivi opisuju se sadr~aji koji se leksi kim zna enjem imenice ozna uju kao dijelovi izvanjezi ne zbilje. To je matemati ki model opisa brojivosti i nebrojivosti. U njemu se brojivost i nebrojivost izvode iz broja kao matemati ke veli ine, a ne iz broja kao gramati ke kategorije. Rije  je tu dakle o matemati koj brojivosti i nebrojivosti sadr~aja koji su ozna eni imenicama kao leksi kim jedinicama. Sadr~aji koji se kao brojivi i kao nebrojivi opisuju matemati kim modelom brojivosti i nebrojivosti, tipa jedno/viae od jednoga, ne mogu se kao brojivi i kao nebrojivi opisati modelom tipa jedno/mnogo. Model tipa jedno/mnogo gramati ki je model opisa brojivosti i nebrojivosti. U njemu se brojivost i nebrojivost izvode iz broja kao gramati ke kategorije, a ne iz broja kao matemati ke veli ine. Rije  je tu dakle o gramati koj brojivosti i nebrojivosti sadr~aja koji su ozna eni imenskim rije ima s glediata gramati ke kategorije broja. Tim se modelom kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo sadr~aji koji se imenskim rije ima ozna uju s glediata gramati ke kategorije broja, jednine i mno~ine. Iz usporedbe dvaju navedenih modela mo~e se zaklju iti da se u modelu tipa jedno/viae od jednoga dijelovi izvanjezi ne zbilje kao sadr~aji koji su ozna eni imenicama kao brojivi i kao nebrojivi opisuju neovisno o oznakama gramati ke kategorije broja, jednini i mno~ini. To pak zna i da uvoenje pojmova brojivosti i nebrojivosti u opis leksi koga zna enja imenice posredstvom modela jedno/viae od jednoga ne pridonosi rasvjetljavanju semanti kih odnosa u gramati koj kategoriji broja. Upravo je obratno: stavljanjem tih pojmova u u takvu kontekstu u prvi plan ti se odnosi joa viae zakrivaju. zabuna U modelu tipa jedno/viae od jednoga rije  je o leksi kim sadr~ajima imenice, a u modelu tipa jedno/mnogo o gramati kima. Leksi ki sadr~aji imaju oblike koji se kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo matemati ki, kao jedno i kao viae od jednoga, u rasponu od jedan do beskona no, a gramati ki sadr~aji imaju oblike koji se kao brojivi i kao nebrojivi mogu opisivati samo gramati ki, po oznakama gramati ke kategorije broja, kao jedno i kao mnogo. Tu se kategorija brojivosti izjedna uje s jedninom i mno~inom kao oznakama kategorije broja. Imenice koje imaju jedninu i mno~inu po tome su brojive imenice. I to se uzima kao novo za gotovo. Morfoloake oznake u nastavcima za jedninu i mno~inu nisu oznake brojivosti nego gramati ke kategorije broja. Sve bi to bilo dobro kad imenice koje imaju jedninu i mno~inu ne bi bile u nekim gramati kim kontekstima nebrojive. I to zato ato im se u tim kontekstima neutralizira gramati ka kategorija broja. To da se sadr~aj ozna en imenicom koja ima i jedninu i mno~inu njezinom jedninom ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo utvrdivo je i bez uvoenja kategorije brojivosti u lingvisti ki opis. Nastavci za jedninu i mno~inu imenica ne mogu biti morfoloake oznake za brojivost. Imenice nisu brojive i nebrojive zato ato im se sadr~aj ozna uje jedninom i mno~inom. To mogu biti samo morfoloake oznake za kategoriju broja na leksi koj razini imenice. To da uz imenicu mo~e stajati glavni broj nije nikakav dokaz da je ta imenica brojiva s glediata gramati ke kategorije broja. To mo~e biti samo dokaz da je ta imenica brojiva s matemati koga glediata. Prvo, metodoloaki nije ispravno tvrditi da glavni broj stoji uz imenicu, nego je ispravno rei da imenica stoji uz glavni broj, da joj je to gramati ki kontekst u kojemu se upotrebljava. Imenice koje nemaju jedninu i mno~inu nisu nepravilne imenice. Za imenice koje ozna uju pojedina ne, razdvojive entitete i imaju opreku jednina ~ mno~ina ka~e se da "imaju kategoriju brojivosti". Ta brojivost meutim nema nikakve veze s gramati kom kategorijom broja. To je brojivost koja je izvedena iz broja kao matemati ke veli ine a ne iz broja kao gramati ke kategorije. Ta se dva tipa brojivosti i nebrojivosti meusobno bitno razlikuju. Da se brojivost matemati koga tipa na metodoloaki pogreaan na in izjedna uje s gramati kom kategorijom broja vidi se i po tome ato se tvrdi da "brojivost ima morfoloake oznake u nastavcima za jedninu i mno~inu". Ne mo~e nastavke za jedninu i mno~inu imati brojivost, pogotovo ne matemati ka, nego ih mogu imati samo morfoloaki utvrdive oznake kategorije broja. Jednako je metodoloaki neprimjereno tvrditi da "nebrojivost ima svoje tvorbene oznake u nekim domecima, npr. -stvo, -ad kojima se ozna uje jednina". I tu se na pogreaan na in s jedninom kao oznakom kategorije broja povezuje ono ato se u izvanjezi noj zbilji ne mo~e brojiti matemati ki. To ato se ono ato je imenicom ozna eno kao leksemom kao gramati ki sadr~aj imenice na toj razini njezinom jedninom ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo niata ne govori o brojivosti i nebrojivosti toga sadr~aja s glediata kategorije broja. To govori samo o oznakama te kategorije, jednini i mno~ini, i njihovu gramati kom zna enju, koje smo ozna ili kao jedno i kao mnogo. Izgubivai paradigmatsko zna enje, jednina se i mno~ina imenice kao oznake gramati ke kategorije broja na toj razini njezine upotrebe relativiziraju. S njima se relativizira i sadr~aj koji se njima na paradigmatskoj razini ozna avao kao jedno i kao mnogo. Na razini gramati koga konteksta u kojemu se imenica upotrebljava sadr~aj se imenice njezinom jedninom viae ne ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo. Jedno se i mnogo kao gramati ka zna enja imenice s glediata kategorije broja na razini njezine kontekstualno uvjetovane upotrebe razla~u na niz sintakti ki relevantnih semanti kih oblika kategorije broja koji s glediata te kategorije mogu biti i brojivi i nebrojivi. Brojivi su onda kad je aktualizirana gramati ka kategroija broja imenske rije i kojom se ozna uju. Nebrojivi su onda kad je gramati ka kategorija broja te rije i neutralizirana. Ima u hrvatskom jeziku imenica jedninom kojih se njihov gramati ki sadr~aj ne ozna uje kao jedno a mno~inom kao mnogo. To su zbirne imenice. U tih imenica jednina su i mno~ina za njih neutralizirane kao oznake gramati ke kategorije broja. Niti se jedninom zbirnih imenica tipa liae, telad, snoplje gramati ko zna enje tih imenica ozna uje kao jedno, niti se mno~inom zbirnih imenica tipa mladenci, studenti, putnici u sintagmama poput dvoje mladenaca, petero studenata, osmero putnika gramati ko zna enje tih imenica ozna uje kao mnogo. Umjesto jednine i mno~ine kao oznaka gramati ke kategorije broja te imenice kao oznaku te kategorije imaju zbrojinu. Zbrojinom se kao oznakom kategorije broja zbirnih imenica gramati ki sadr~aj tih imenica ozna uje kao zbroj (Peti 2001, 209-250). Budui da se ne mo~e ozna iti ni kao jedno ni kao mnogo, gramati ki je sadr~aj zbirnih imenica s glediata kategorije broja nebrojiv. Semanti ka je struktura zbroja kao oblika gramati koga sadr~aja tih imenica takva da se iz njega ne mo~e izdvojiti ni jedno koje bi bilo ozna eno njihovom jedninom ni mnogo koje bi bilo ozna eno njihovom mno~inom. Pretpostavkom o nebrojivosti gramati koga sadr~aja zbirnih imenica s glediata kategorije broja adekvatno je opisana bitna semanti ka narav te kategorije, to da je neutralizirana. Oblici se gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na sintakti koj razini te kategorije meusobno ne razlikuju po jednini i mno~ini imenske rije i u kojima se nalaze kao u morfoloaki utvrdivim oblicima nego po (s glediata kategorije broja) sintakti ki relevantnim gramati kim kontekstima u kojima se imenska rije  upotrebljava. Brojivi i nebrojivi s glediata kategorije broja ti oblici postaju upravo iz odnosa prema morfoloaki utvrdivim oznakama te kategorije na njezinoj paradigmatskoj razini i semanti ki utvrdivim oblicima gramati koga sadr~aja imenske rije i koji se kao jedno i kao mnogo tim oznakama na toj razini ozna uju. Krajnji je rezultat gramati kog na ina brojenja onoga ato je imenicom ozna eno utvrivanje semanti ki brojivih i semanti ki nebrojivih oblika sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja koji nastaju upotrebom te rije i u razli itim brojem uvjetovanim gramati kim kontekstima. A za opis je morfoloakog aspekta kategorije broja ta metoda suviana. Taj je aspekt navedene kategorije pojmovima jednine i mno~ine ve opisan. Da bi se sadr~aj imenske rije i valjano opisao s glediata kategorije broja, za nj nije dovoljno rei da je ili samo brojiv ili samo nebrojiv. Brojivost i nebrojivost sadr~aja ima i svoje lingvisti ki utvrdive oblike koje je potrebno opisati. Sadr~aj koji se kao brojiv i kao nebrojiv ozna uje imenskom rije ju s glediata njezina leksi koga zna enja takvih oblika nema, pa se onda o njima i ne govori. Taj je sadr~aj stoga mogue definirati ili samo kao brojiv ili samo kao nebrojiv. Lingvisti ki utvrdive oblike brojivosti i nebrojivosti ima samo sadr~aj imenske rije i koji se kao brojiv i kao nebrojiv tom rije ju ozna uje s glediata gramati ke kategorije broja. Neutraliziranu oznaku kategorije broja valja razlikovati od neaktualizirane oznake kategorije broja. Dok je za neutraliziranu oznaku kategorije broja tipi an nebrojiv sadr~aj koji se imenicom u toj oznaci ozna uje, dotle za neaktualiziranu oznaku kategorije broja nije bitno je li sadr~aj koji se imenicom u toj oznaci ozna uje brojiv ili nebrojiv. Kad je oznaka gramati ke kategorije broja neaktualizirana? Oznake su gramati ke kategorije broja imenske rije i neaktualizirane onda kad te oznake toj rije i nisu relevantne za definiranje njezina sintakti kog polo~aja u re enici. To su oznake kategorije broja imenskih rije i u funkciji objekta i prilo~ne oznake. Upravo zato ato nisu samo brojive, tim je imenicama potrebno opisati njihovu brojivost (odnosno gramati ki kontekst u kojemu one jesu brojive), a ne brojivost tih imenica uzeti kao gotovu stvar i operirati s njom kao s lingvisti ki neproblemati nom injenicom. To je prvo. Drugo, te su imenice u odreenim gramati kim kontekstima nebrojive, pa to treba rei. Ovako ispada da su samo brojive. Upravo na primjeru takvih imenica lijepo se vidi koliko je neadekvatna i za sintaksu slbo produktivna metoda po kojoj se imenice analiziraju po obilje~jima tipa brojivo - nebrojivo, ~ivo - ne-~ivo, ljudsko- ne-ljudsko itd. (komponencijalna analiza - Kati i). Po toj analizi za neku se imenicu na temelju njezina leksi kog zna enja (koje izvorni govornik zna po intuiciji na osnovi znanja jezika) tvrdi da je brojiva, a po njezinoj upotrebi u odreenom gramati kom kontekstu pokazuje se da je nebrojiva. Takva okolnost upuuje nas na zaklju ak da nije ispravna metoda po kojoj se s glediata brojivosti i nebrojivosti analiziraju same imenice kao leksemi i po njoj vrai podjela imenica na brojive i nebrojive. Od primjene metode komponencijalne analize kojom se dolazi do podjele imenica na brojive i nebrojive po njihovu leksi kom zna enju daleko je svrhovitije utvrditi i analizirati gramati ke kontekste u kojima imenice postaju brojive odnosno nebrojive, i onda vidjeti kako se pojedine skupine imenica ponaaaju u tim kontekstima s obzirom na njihovo leksi ko zna enje. Gramati ki se kontekst s obzirom na brojivost i nebrojivost mora analizirati na sintakti koj razini imenice a ne na razini njezina leksi koga zna enja. Analiziranje konteksta s obzirom na obilje~je ą brojivo na leksi koj razini imenice (polisemija, viaezna nost, itd.) daje za sintaksu trivijalne rezultate. Takvi su rezultati za sintakti ka istra~ivanja i sintakti ki opis od slabe koristi. Ostaju na leksi ko-morfoloakoj razini kategorije broja. I u takvim se istra~ivanjima autori posredstvom pojmova ą brojivo bave opisom gramati ke kategorije broja, ali taj opis ostaje na leksi ko-morfoloakoj razini imenice, na razini paradigme njezine kategorije broja, a ono najva~nije ato treba opisati, a to je funkcioniranje kategorije broja na sintakti koj razini, semanti ki aspekt te kategorije, ostaje izvan dohvata spomenute metode. Da bi se brojivost i nebrojivost mogla valjano opisati, u opis se mora uklju iti i gramati ka kategorija broja glagolskih rije i. Da bi se brojivost i nebrojivost mogla valjano opisati, u opis se mora uklju iti i gramati ka kategorija broja glagolskih rije i. U gramati kim kontekstima u kojima sadr~aj imenske rije i poprima takve oblike ono ato je njome ozna eno ne mo~e se ozna iti kao jednost i kao mnogost. Nego se neovisno o jednini i mno~ini imenske rije i ozna uje ili kao neato jedino ili kao dio, ili kao neato konkretno ili kao neato nekonkretno. U ovom prilogu pokuaalo se pokazati da razlog uvoenju pojmova brojivosti i nebrojivosti u lingvisti ki opis ne bi trebala biti prezentacija bilo kakve nove semanti ke kategorije leksi koga zna enja imenice koja bi bila neovisna o kategoriji broja i po kojoj bi se imenice dijelile na brojive i nebrojive. Ti bi pojmovi u prvom redu trebali slu~iti samo joa potpunijem opisu ve postojee gramati ke kategorije broja, onoga njezina dijela koji se odnosi na semanti ki aspekt te kategorije na sintakti koj razini, na razini na kojoj se imenska rije  upotrebljava u razli itim gramati kim kontekstima. Jedninom i mno~inom kao oznakama kategorije broja na morfoloakoj razini imenice taj se njezin dio ne mo~e valjano opisati. Zato se za opis toga sintakti ki relevantna semanti kog aspekta kategorije broja uz njezine morfoloaki utvrdive oznake jednine i mno~ine kao primjeren opisni model uvode i pojmovi brojivosti i nebrojivosti. Uvoenjem pojmova brojivosti i nebrojivosti u opis kategorije broja broj se kao morfoloaki utvrdiva gramati ka kategorija podi~e na svoju sintakti ki relevantnu semanti ku potenciju i time postaje "~iva" kategorija. Imenica se kao brojiva ili kao nebrojiva ne mo~e definirati na razini paradigme gramati ke kategorije broja. To bi bilo mogue jedino onda kad bi se sadr~aj ozna en imenicom u jednini njezinom jedninom uvijek jednozna no ozna ivao samo kao jedno a sadr~aj ozna en imenicom u mno~ini njezinom mno~inom kao mnogo. To meutim nije tako. Da to nije tako vidljivo je ve na razini paradigme gramati ke kategorije broja. Da se sadr~aj ozna en imenicom u jednini njezinom jedninom ne ozna uje kao jedno, dokaz su zbirne imenice tipa telad, liae, snoplje itd. Da se sadr~aj ozna en imenicom u mno~ini njezinom mno~inom ne ozna uje jednozna no kao mnogo, dokaz su imenice ozna ene kao pluralia tantum, tipa vrata, vile, akare itd. i zbirne imenice tipa studenti, putnici u sintagmama tipa troje studenata, petero putnika itd. Da se sadr~aj ozna en imenicom u jednini njezinom jedninom ne ozna uje kao jedno a sadr~aj ozna en imenicom u mno~ini njezinom mno~inom kao mnogo joa viae dolazi do izra~aja na sintakti koj razini gramati ke kategorije broja, upotrebom imenske rije i s njezinim oznakama u razli itim gramati kim kontekstima. Da bi bila brojiva s glediata gramati ke kategorije broja, po njezinim morfoloaki utvrdivim oznakama jednine i mno~ine i oblicima sadr~aja koji se kao jedno i kao mnogo tim oznakama ozna uju, imenica ne mora imati i jedninu i mno~inu. Mo~e biti i samo u jednini. Uvjet za brojivost sadr~aja imenske rije i nije broj njezinih oznaka kategorije broja nego njihova aktualizacija. Tim se obilje~jima ne opisuje morfoloaki aspekt kategorije broja, nego oblici sadr~aja imenske rije i s glediata te kategorije koji se njome ozna uju u razli itim sintakti kim funkcijama. To slaganje i neslaganje prati joa i aktualizacija odnosno neutralizacija tih dviju kategorija. Po tome su brojivost i nebrojivost kao semanti ka obilje~ja kategorije broja usko vezane uz sintakti ki polo~aj imenske rije i u re enici a ne uz njezino leksi ko zna enje. Kad se gramati ki sadr~aj imenice s glediata kategorije broja njezinom jedninom u re enici ne mo~e ozna iti kao jedno a mno~inom kao mnogo, nego se ozna uje ili kao jedino ili kao dio, ili kao konkretno ili kao nekonkretno, rije  je o nebrojivim oblicima sadr~aja imenice s glediata gramati ke kategorije broja. Nebrojivi su ti oblici zato ato se gramati ki sadr~aj imenice ni kao jedino ni kao dio, ni kao konkretno ni kao nekonkretno u re enici ne ozna uje ni jedninom ni mno~inom kao oznakama gramati ke kategorije broja nego se neovisno o jednini i mno~ini i za imenice u jednini i za imenice u mno~ini ozna uje isklju ivo sintakti ki relevantnim gramati kim kontekstom u kojemu se imenica upotrebljava. Bitno je svojstvo takva konteksta to da su u njemu neutralizirane oznake gramati ke kategorije broja. Jedninom se i mno~inom kao oznakama kategorije broja gramati ki sadr~aj imenice s glediata te kategorije mo~e ozna iti samo kao jedno i kao mnogo, i to samo na njezinoj paradigmatskoj razini. Na to da se gramati ki sadr~aj s glediata kategorije broja koji je imenicom ozna en na paradigmatskoj razini te kategorije u sintakti ki relevantnom gramati kom kontekstu njezinom jedninom mo~e ili ne mo~e ozna iti kao jedno a mno~inom kao mnogo ne utje e sam taj gramati ki sadr~aj nego gramati ki kontekst u kojemu se imenica upotrebljava. Gramati ki se sadr~aj imenice s glediata kategorije broja u jednom gramati kom kontekstu mo~e ozna iti kao brojiv, u drugome kao nebrojiv. U lingvisti ki se opis ta svojstva uvode zato da se gramati ka kategorija broja valjano opiae i na sintakti koj razini. Na morfoloakoj je razini ta kategorija dobro opisana oznakama jednine i mno~ine i oblicima sadr~aja imenskih rije i koji se njima ozna uju kao jedno i kao mnogo. Opisivati gramati ku kategoriju broja na sintakti koj razini zna i nu~no opisivati kontekstualno uvjetovan semanti ki aspekt te kategorije. Semanti ka svojstva brojivosti i nebrojivosti imenice kao leksi ke jedinice nisu za nju sintakti ki relevantna. Ta nam svojstva o gramati koj kategoriji broja ne kazuju niata viae od onoga ato je za pojedine skupine imenica o njoj ve poznato na osnovi morfoloaki utvrdivih oznaka te kategorije. Matemati ka se brojivost i nebrojivost dijelova izvanjezi ne zbilje koji su ozna eni leksi kim zna enjem imenice kao nesporna mo~e utvrditi neovisno o oznakama kategorije broja. Dobar su primjer za to imenice ozna ene kao pluralia tantum. Te imenice ne mogu biti brojive s glediata gramati ke kategorije broja, a s glediata su matemati ke kategorije broja brojive. Po gramati koj oznaci mno~ine tih imenica ne mo~e se pouzdano utvrditi da se ono ato je njima ozna eno njihovom mno~inom jednozna no ozna uje samo kao mnogo. Ono ato je tim imenicama ozna eno njihovom se mno~inom mo~e ozna iti i kao jedno. Po tome je gramati ka kategorija broja tih imenica neutralizirana ve na razini njezinih morfoloaki utvrdivih oznaka. Stoga je sadr~aj koji se tim imenicama ozna uje gramati ki nebrojiv. Po svom leksi kom zna enju te su imenice meutim brojive. Leksi ko im je zna enje takvo da se ono ato je njima ozna eno u izvanjezi noj zbilji mo~e brojiti, u rasponu od jedan do beskona no. Rije  je tu o matemati koj a ne o gramati koj brojivosti onoga ato je tim imenicama ozna eno. Njihovo je gramati ko zna enje s glediata kategorije broja takvo da se gramati ki ne mo~e brojiti. Gramati ko je zna enje tih imenica (kao i drugih) s glediata kategorije broja jedno i mnogo, a leksi ko jedno i viae od jednoga. Gramati ko se zna enje koje te rije i nedvojbeno imaju ne mo~e brojiti oblikom gramati ke kategorije broja koji imaju, taj im oblik ne mo~e biti izraz. Leksi ko se zna enje tih imenica mo~e brojiti glavnim brojevima i prilozima koli ine. Od konteksta do konteksta semanti ka svojstva brojivosti i nebrojivosti imenice s glediata kategorije broja poprimaju razli ite sintakti ki relevantne oblike. Na taj se na in, u razli itim oblicima brojivosti i nebrojivosti, na sintakti koj razini semanti ki strukturira gramati ka kategorija broja. Ono ato se na razini paradigme te kategorije njezinim morfoloaki utvrdivim oblicima jednine i mno~ine ozna uje kao jedno i kao mnogo, na njezinoj se s glediata kategorije broja semanti ki relevantnoj sintakti koj razini viae ne mo~e tako ozna ivati. Sadr~aj se imenskih rije i na toj razini posebnim oblicima njihova gramati koga zna enja s glediata kategorije broja u razli itim gramati kim kontekstima ozna uje kao niz sintakti ki relevantnih semanti kih oblika koji se u sklopu gramati ke kategorije broja mogu tuma iti ili kao brojivi ili kao nebrojivi. Brojivi su oni oblici u kojih se morfoloaki utvrdivim oblikom jednine imenske rije i upotrebom u sintakti ki relevantnom gramati kom kontekstu njezin sadr~aj ozna uje kao jedno a morfoloaki utvrdivim oblikom mno~ine kao mnogo. U gramati kom kontekstu u kojemu se sadr~aj imenske rije i njezinim morfoloaki utvrdivim oblikom jednine ozna uje kao jedno a morfoloaki utvrdivim oblikom mno~ine kao mnogo gramati ka je kategorija broja s jedninom i mno~inom kao morfoloaki utvrdivim oblicima aktualizirana. Nebrojivi su oni oblici u kojih se morfoloaki utvrdivim oblikom jednine imenske rije i upotrebom u sintakti ki relevantnom gramati kom kontekstu njezin sadr~aj ne ozna uje kao jedno a morfoloaki utvrdivim oblikom mno~ine kao mnogo. U gramati kom kontekstu u kojemu se sadr~aj imenske rije i njezinim morfoloaki utvrdivim oblikom jednine ne ozna uje kao jedno a morfoloaki utvrdivim oblikom mno~ine kao mnogo gramati ka je kategorija broja s jedninom i mno~inom kao morfoloaki utvrdivim oblicima neutralizirana. Ista imenska rije , rije  s istim leksi kim zna enjem i s istim morfoloaki utvrdivim oznakama gramati ke kategorije broja u jednom gramati kom kontekstu mo~e imati jedna sintakti ki relevantna semanti ka svojstva s glediata navedene kategorije, u drugome druga. Zadatak je sintakse da ta razli ita sintakti ki relevantna semanti ka svojstva iste imenske rije i u razli itim gramati kim kontekstima adekvatno opiae. To e se za sintaksu najsvrhovitije u initi tako da se opiau gramati ki konteksti u kojima ista imenica dobiva razli ita sintakti ki relevantna semanti ka svojstva. Opisom tih konteksta opisuju se i semanti ka svojstva imenica kao sintakti kih jedinica. Leksi ko zna enje imenice na definiranje tih svojstava nema nikakva utjecaja. Ono ato je u re enici relevantno za njezino gramati ko ustrojstvo nije leksi ko zna enje imenice nego gramati ki oblik u kojemu se imenica upotrebljava u odreenom gramati kom kontekstu. To nije kategorija leksi koga zna enja imenice i nije tim zna enjem definirana. Pojmovi su brojivost i nebrojivost prikladni za opis semanti koga aspekta gramati ke kategorije broja, onoga njezina dijela koji se morfoloaki utvrdivim oblicima te kategorije ne mo~e valjano opisati. Pogotovu se to odnosi na upotrebu oznaka kategorije broja u re enici u razli itim gramati kim kontekstima. Sadr~aje koje imenska rije  dobiva u toj upotrebi nije mogue valjano opisati utvrivanjem oblika gramati ke kategorije broja te imenice samo na njezinoj morfoloakoj razini. Moraju se uzeti u obzir i oblici gramati ke kategorije broja na sintakti koj razini imenske rije i. Ulaskom u re enicu imenska se rije  od morfoloaki definirane leksi ke jedinice s glediata kategorije broja, s jedninom i mno~inom kao svojim oznakama, transformira u gramati ki definiranu sintakti ku jedinicu u kojoj se oznake kategorije broja relativiziraju. U novom gramati kom kontekstu, sintakti kom, oznake su kategorije broja imenske rije i izlo~ene procesima aktualizacije i neutralizacije. S aktualizacijom i neutralizacijom jednine i mno~ine kao oblika kategorije broja imenske rije i na morfoloakoj razini, na sintakti koj se razini aktualiziraju i neutraliziraju i oblici sadr~aja koji se tom rije ju ozna uju. Oblici su sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na razini te rije i kao morfoloake jedinice jedno i mnogo, s jedninom i mno~inom kao oblicima svoga gramati koga izraza na toj razini. Jedno i mnogo semanti ki su utvrdivi oblici sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja, a jednina i mno~ina morfoloaki utvrdivi oblici izraza imenske rije i s glediata te kategorije. Ti oblici sadr~aja i oblici izraza imenske rije i s glediata kategorije broja na sintakti koj razini te rije i viae ne vrijede. Na toj razini imenska rije  dobiva nove oblike izraza i nove oblike sadr~aja s glediata kategorije broja. Ti oblici izraza i oblici sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja viae nisu uvjetovani paradigmatskim odnosima u toj kategoriji nego gramati kim kontekstima u kojima se imenica upotrebljava kao sintakti ka jedinica. `to se dogaa s kategorijom broja imenske rije i upotrebom te rije i u tim gramati kim kontekstima? Upotrebom te rije i u oba ta konteksta njezina se gramati ka kategorija broja aktualizira. `to to zna i? To zna i da se u kontekstu jedninskoga nominativa sadr~aj imenske rije i jedninom te rije i ozna uje kao jedno, a u kontekstu mno~inskoga nominativa mno~inom te rije i kao mnogo. Gramati ka se kategorija broja imenske rije i u re enici aktualizira onda kad joj je mjesto u njoj otvoreno glagolskom rije ju s aktualiziranom oznakom kategorije broja koja se s imenskom rije ju sla~e u licu i broju. Gramati ka je kategorija broja glagolske rije i aktualizirana onda kad joj je aktualizirana i gramati ka kategorija lica. Tek s aktualiziranom oznakom kategorije lica glagolska rije  mo~e u re enici otvoriti mjesto imenskoj rije i u nominativu s kojom se sla~e u licu i broju. Gramati ka je kategorija lica glagolske rije i aktualizirana onda kad se bilo kojoj oznaci bilo kojega lica osoba toga lica pridru~uje kao vraitelj radnje predikatnoga glagola. S aktualizacijom gramati ke kategorije broja te rije i aktualizira se i sadr~aj koji se s glediata kategorije broja tom rije ju ozna uje. Taj sadr~aj postaje s toga glediata brojiv. Sadr~aj koji se imenskom rije ju ozna uje u jedninskom se nominativu njezinom jedninom jednozna no mo~e ozna iti kao jednost a u mno~inskom nominativu njezinom mno~inom jednozna no kao mnogost. Kontekstualno uvjetovan gramati ki sadr~aj imenska rije  mo~e imati samo kao sintakti ka jedinica, nikako kao leksi ka ili samo kao morfoloaka. Taj se sadr~aj razlikuje od gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na paradigmatskoj razini te kategorije. U emu je ta razlika? S morfoloaki utvrdive paradigmatske razine imenske rije i kategorija se broja te rije i na njezinu sintakti ki utvrdivu kontekstualnu razinu ne preslikava bez ikakve promjene. Prijelazom s morfoloaki utvrdive paradigmatske razine na sintakti ku semanti ki se aspekt kategorija broja imenske rije i stubokom mijenja. Sadr~aj imenske rije i koji se na razini paradigme kategorije broja njezinom jedninom u svim oblicima jednozna no ozna uje kao jedno u svim se gramati kim kontekstima sintakti ke upotrebe te rije i u tim oblicima njezinom jedninom viae ne ozna uje kao jedno. Sadr~aj imenske rije i koji se na razini paradigme kategorije broja njezinom mno~inom u svim oblicima jednozna no ozna uje kao mnogo u svim se gramati kim kontekstima sintakti ke upotrebe te rije i u tim oblicima njezinom mno~inom viae ne ozna uje kao mnogo. Dok se jedno i mnogo kao oblici gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na razini paradigme te kategorije meusobno razlikuju upravo po jednini i mno~ini rije i kojom su ozna eni, dotle taj kriterij razlikovanja gramati ki relevantnih oblika sadr~aja imenske rije i na sintakti koj razini gramati ke kategorije broja ne vrijedi. Tu se ti oblici meusobno razlikuju po sintakti ki relevantnim gramati kim kontekstima u kojima se imenska rije  upotrebljava. Brojivi i nebrojivi s glediata kategorije broja ti oblici postaju upravo iz odnosa prema morfoloaki utvrdivim oznakama te kategorije na njezinoj paradigmatskoj razini i semanti ki utvrdivim oblicima gramati koga sadr~aja imenske rije i koji se kao jedno i kao mnogo tim oznakama na toj razini ozna uju. Na razini paradigmom uvjetovanih oblika gramati koga sadr~aja imenice ne mo~e se joa utvrditi je li imenica s glediata kategorije broja brojiva ili nije. Jednina su i mno~ina s jedno i mnogo kao oblicima sadr~aja imenske rije i koji su njima ozna eni samo potencija za brojivost i nebrojivost sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja koji se tom rije ju s tim oznakama kao sintakti kom jedinicom ozna uje u gramati kom kontekstu u kojemu je za sintakti ki polo~aj imenske rije i kategorija broja relevantna. Imenica se kao brojiva ili kao nebrojiva s glediata kategorije broja mo~e utvrditi tek na razini kontekstualno uvjetovanih oblika njezina gramati koga sadr~aja. Gramati kih konteksta koji su s glediata kategorije broja relevantni za upotrebu imenice kao sintakti ke jedinice u jeziku ima viae. Svi su oni u svojoj gramati koj dimenziji definirani sintakti ki, po slaganju ili odstupanju od slaganja imenskih rije i s glagolskima u broju. koji se tom rije ju u tim kontekstima ozna uju potpuno su neovisni o jednini i mno~ini kao morfoloaki utvrdivim oznakama te kategorije. Osim jednosti i mnogosti kao oblika gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja, na sintakti koj se razini te kategorije kao oblici gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja mogu definirati joa i oblici jedinosti i dijelnosti te oblici konkretnosti i nekonkretnosti. U gramati kim kontekstima u kojima se upotrebljava kao sintakti ka jedinica imenska rije  uz jedno i mnogo kao oblike svoga gramati koga sadr~aja s glediata kategorije broja na paradigmatskoj razini dobiva i nove kontekstualno uvjetovane oblike svoga sadr~aja. Novi su kontekstualno uvjetovani oblici sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja jedino i dio te konkretno i nekonkretno. S novim oblicima gramati koga sadr~aja imenska rije  dobiva i nove oblike njihova izraza. Dok su na razini paradigme gramati ke kategorije broja jednomu i mnogomu kao oblicima gramati koga sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja izraz oznake gramati ke kategorije broja, jednina i mno~ina, dotle ni jednomu ni mnogomu ni jedinomu ni dijelu ni konkretnomu ni nekonkretnomu kao oblicima gramati koga sadr~aja imenske rije i na razini njezine upotrebe u razli itim gramati kim kontekstima izraz viae nisu jednina i mno~ina nego kontekstualizirani oblici gramati ke kategorije broja, jedninski i mno~inski nominativ, jedini nominativ i dijelni genitiv te konkretni i nekonkretni nominativ. S glediata je kategorije broja, po njezinim morfoloaki utvrdivim oznakama, jednini i mno~ini, brojiv onaj semanti ki oblik gramati koga sadr~aja imenske rije i na sintakti koj razini njezine upotrebe u odreenom gramati kom kontekstu kojim se taj sadr~aj po uzoru na paradigmu kategorije broja i na razini kontekstualno uvjetovane upotrebe te rije i u re enici jednozna no ozna uje ili kao jedno ili kao mnogo. To da se sadr~aj imenske rije i i na razini njezine kontekstualno uvjetovane upotrebe u re enici njezinim jedninskim oblikom jednozna no ozna uje kao jedno a mno~inskim kao mnogo, dokaz je brojivosti te rije i s glediata gramati ke kategorije broja. To da se ne ozna uje na takav na in, dokaz je njezine nebrojivosti. "Od veine imenica koje stoje u jednini mo~e se na initi mno~inski oblik: stol - stolovi, olovka - olovke, dlijeto - dlijeta. On je u njih pravilan i pretkaziv, pa se stoga takvim imenicama neemo posebno baviti" (Znika 2002, 22). Opis je brojivosti upravo tih imenica bitan za razumijevanje naravi pojave o kojoj je rije . Prvo, brojivost se tih imenica nipoato ne mo~e izjedna iti s njihovim oznakama gramati ke kategorije broja (To i Znika na nekoliko mjesta isti e, ali u opisnom postupku to ini) Te imenice nisu brojive zato ato imaju i jedninu i mno~inu, za raliku od nekih drugih koje imaju samo jedninu. Drugo, osim ato su brojive, te su imenice u odreenim gramati kim kontekstima svoje upotrebe i nebrojive. Da bi ih se opisalo s glediata brojivosti i nebrojivosti, potrebno je i to rei. Zato je nu~no prezentirati sintakti ke modele po kojima se te imenice opisuju i kao brojive i kao nebrojive i utvrditi gramati ke kontekste u kojima su takvi opisi mogui. Imenice s jedninom i mno~inom kao paradigmom gramati ke kategorije broja nisu brojive same po sebi, zbog toga ato imaju jedninu i mno~inu, nego to postaju onda kad im se jednina i mno~ina kao oznake kategorije broja aktualiziraju. Jednina se i mno~ina kao oznake kategorije broja imenskih rije i ne aktualiziraju u svim gramati kim kontekstima u kojima se te rije i upotrebljavaju. Te se oznake aktualiziraju samo u onim gramati kim kontekstima u kojima se imenskim rije ima s oznakama kategorije broja mjesto u re enici otvara predikatnim glagolom kojemu su jednina i mno~ina kao oznake kategorije broja aktualizirane s aktualizacijom njegovih oznaka kategorije lica. Kao brojiva i kao nebrojiva za imensku su rije  sintakti ki relevantna samo ona svojstva njezina sadr~aja s glediata kategorije broja koja ta rije  dobiva upotrebom u razli itim za nju sintakti ki relevantnim gramati kim kontekstima. Dr. Mirko Peti Izvjeataj o radu za 2002. godinu 1. Abecedarij viaesveza nog rje nika dopunjavao sam u po etku iz Anieva i `onjina rje nika, a poslije samo iz `onjina. Sudjelovao sam na svim sastancima u vezi s tim poslom. 2. Radio sam na redigiranju i ureivanju institutske Spomenice. 3. Uredio sam 28. broj Rasprava. 4. Uredio sam tri knjige iz biblioteke Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju (Lj. `ari, M.Znika i A. Fran i). 5. Napisao sam za Spomenicu prikaz gramati ke djelatnosti u Institutu. 6. Prijavio sam referat za slavisti ki kongres u Ljubljani i napisao sa~etak. 7. Pomagao sam savjetima mlaim kolegama. Objavljeni radovi: a. Matemati ki broj prema gramati kome, Rije ki filoloaki dani, 4, 351-364. b. Broj u glagola, Rasprave IHJJ 28, 161-179. Radovi u tisku: a. Bezli no-bezrodne zamjenice, u Filologiji. b. Brojivost i nebrojivost u opisu kategorije broja, u publikaciji za ljubljanski slavisti ki kongres. c. Bezli ne re enice sa subjektom, u Rije kim filoloakim danima. Javni nastupi a. U slavisti kom institutu u Grazu odr~ao sam predavanje o zbrojini - kategoriji broja zbirnih imenica. b. Na slavisti koj akoli u Dubrovniku odr~ao sam predavanje o broju u glagola. c. Na treem slavisti kom kongresu u Zadru podnio sam referat o normativnim problemima abecedarija za viaesveza ni rje nik hrvatskoga jezika. d. Na rije kim filoloakim danima govorio sam o bezli nim re enicama sa subjektom. e. Na treem stupnju kroatistike odr~ao sam predavanje o sintakti kom opisu i normiranju u sintaksi. Dr. Mirko Peti Izvjeataj o radu za 2004. godinu 1. Viaesveza ni rje nik hrvatskoga jezika. U svojstvu voditelja organizirao rad na stvaranju leksi ko-morfoloake baze hrvatskoga jezika u svim fazama njezine izrade. Sa suradnikom za programsku podraku rjeaavao sporna pitanja u vezi s izvoenjem oblikâ i obilje~avanjem gramati kih zna enja. Provjeravao izvedene oblike i pomagao mlaima u provjeri. Sudjelovao u radu Uredniatva. Radio na popisu izvora za Rje nik. Ministarstvu znanosti uputio nekoliko dopisa u vezi s poveavanjem nov anih sredstava i nabavom opreme za projekt. 2. Biblioteka Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju. Objavio knjigu Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku. Zatra~io od Ministarstva nov anu potporu za knjigu }eljke Brlobaa. 3. Biblioteka Pretisci. Napisao recenziju za pretisak Veberove Skladnje. 4. Spomenica. Napisao dopis HAZU za financijsku pomo u objavljivanju Spomenice. 5. Rasprave. Sudjelovao u radu Uredniatva. Za priloge u Raspravama napisao jednu recenziju. 6. Skupovi. Sudjelovao na skupu Rije ki filoloaki dani s referatom Prilozi od pridjeva srednjega roda. 7. Objavljeni radovi: a. Bezli ne re enice sa subjektom, Rije ki filoloaki dani 5. b. Glagolski predikat u imenskom predikatu, Rasprave 30. 6. Radovi u tisku: a. Bezli no-bezrodne zamjenice, u Zborniku posveenom Daliboru Brozoviu. b. Prilozi od pridjeva srednjega roda, u Rije kim filoloakim danima 6. c. Razlikovni rje nici, u Zborniku sa skupa Hrvatski jezik u XX. stoljeu. 1 Otklon od takva shvaanja bezli nosti nalazimo u Ragu~evoj Prakti noj hrvatskoj gramatici (str. 376). Ondje se osim u treem licu jednine mogunost izra~avanja bezli nosti pretpostavlja i za drugo lice jednine, te za prvo i tree lice mno~ine. Izmeu ostaloga Ragu~ upozorava na upotrebu bezli nih re enica u kulinarskim uputama, tipa Posudu napunite vodom i dodate malo soli, Kola  prelijete alagom, Prepr~imo luk na maslacu i stavimo na nj pripremljene odreske itd. 2 Kati i je u Sintaksi (str. 77) s tim u vezi izri it: "Bezli ni glagoli nisu dakle obilje~eni time ato ne otvaraju mjesto subjektu, nego time ato im je sadr~aj pri bezli noj uporabi takav da mu se kao rijeku ne mo~e dodati vrailac". 3 Primjer istoga tipa nalazi se i u naslovu knjige koja mi je nedavno doala pod ruku, a glasi Jedem, dakle mraavim (sa zna enjem 'kad se jede mraavi se, jedenjem se mraavi'). 4 Re enicu Pas laje, a karavana prolazi mogue je pretpostaviti i s jedninom kao oznakom kategorije broja, ali u tom slu aju to viae nije poslovica. 5 Neovisno zato ato su oznake te kategorije tu neutralizirane. 6 Analiza navedenih primjera mo~e poslu~iti kao dokaz da je u lingvistici neodr~iva teza po kojoj se imenice na brojive i nebrojive dijele kao leksemi. Iz izlo~enoga se lijepo vidi da jedna te ista imenica, u naaem slu aju imenica pas, a tako je i s ostalima, u jednom gramati kom kontekstu mo~e biti brojiva, u drugom nebrojiva. Kontekst u kojemu je imenica brojiva odnosno nebrojiva nije uvjetovan leksi kim zna enjem imenice, nego njezinim kontekstualno uvjetovanim gramati kim zna enjem. 7 Svojstvo ne~ivosti ozna eno imenskom rije ju kao leksemom u funkciji subjekta nije razlog neutralizaciji vraitelja radnje koji se tom rije ju ozna uje, ato se vidi u re enicama tipa Vjetar ruai stabla ili Zemlja eka kiau itd. u kojima se imenicama za ne~ivo (vjetar, zemlja) ozna uje vraitelj. "ňŽôlřxţ`rJ Î bH0âd %˘(„3~6;~>&EdO‚TşVŘW ]:b0tóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóó $„Đdh`„Đa$0t8vŒx€NŠ@¸ŽҐZ–hœ˘ŽĆ´˛¸°źüĂ(ÉÎŹÔÜߪäÖîäň&ôRöĐůX Üóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóóó $„Đdh`„Đa$âÎčÎňÎúÎ ĎĎ"ĎŽĎ˜ĎžĎ¨ĎJŒŚ(@XŽĚ"##h#B&P&X'˜'ş'(Ž(ž() )´)Ć)<*R*Ć*ň* +P+Š+Ć+,T, ,Ö,6-z-Ć-ě-.R.X.Z.Ň./ř0ú122$242Ţ3ŕ3š4Ä4<5>5R5Š5h6j6č6ę6ś8ž8Ŕ:Â:0<T<^<~<Ę<ě<=ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷üňüňü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷ü÷üěü÷ü÷üěü÷üěü÷üěü÷üěüěü÷üěü÷ü÷ü÷ü h,!Ľ0J h,!Ľ5 h,!Ľ6h,!ĽUÜ°˛´ś¸şźžŔŢŕâ(*ˆ L"°N¤ĚfÄä@óóóóóóóóëëóóóóóóóóóóóóóóóóó$dha$ $„Đdh`„Đa$’Ž€ >!ä!Ž"Ě"Î"Đ"###<'’(&)Ě)†*V+„+,r,š,0-Ŕ-óóóóóóóëŰŰŰŰóóóóóóóóóóóóó$„Đ„Đdh^„Đ`„Đa$$dha$ $„Đdh`„Đa$Ŕ-X.2Ţ3<5h6č6Ŕ:===óëëëëëëëéó$dha$ $„Đdh`„Đa$ °‚. °ĆA!°"°# $ %°œ<@ń˙< NormalCJ_HmH sH tH P@P Heading 1$¤đ¤<@&5CJKHOJQJDA@ň˙ĄD Default Paragraph FontVi@ó˙łV  Table Normal :V ö4Ö4Ö laö (k@ô˙Á(No List @&@˘ń@ Footnote ReferenceH*B@B  Footnote Text CJtH uב‚*!-N<ƒS…Ž×ĂrH4]`…ŽJ˙˙˙˙ 6JXfgvw˘ šâą  - É ŒôĘfăá!R#T%-( *”-•-–-—-˜-™-š-›-œ--ž-Ÿ-Ý-Ţ-ß-˙-....#.‹.ů.f/i/j/k/l/m/’/•/–/—/˜/Á/Â/Ă/Ä/Ĺ/Ć/÷/ü/ý/ţ/˙/0R0Ĺ0+1Ś1Ő1 2:2=2>2?2@2‹22‘2’2“2”2É243œ3ž3Ÿ3ˇ6ň9x=ý?‡AőCŹF ILCN„QŰRšU…WN[ ]ş^á`†cfĂgÄgĎgĐg3hxhĚh+i•iůiGj(k)klkmk0ošq˙sŽt)wUyVy¤yĽyýz#|ľ}€€€€N‚Ł„{…†„‡k‹ęľ-’“ů–ßž)Ą^Š­č­XłéľáśSš°ťĆźwŔ ijŠÍŔ΄ŇŔӔÖfŮR۝ŕâáâęăňä…ç éAę0ě6ďŞđň3óŸóüôáöŤ÷žřúký,„Kź 9  9Ź;Wć!*+@,ş0!5š6V7c8';.>ü@G]JSLRNřQŽTüVPZč_Obegli j#kâl&q˙shzR{S{T{U{V{W{X{Y{Z{i{j{k{Ž{{>|| | }R}Ą}Ě}ŕ}-~\~l~š~CQş €™€ě€Q`abƒ„…˜ƒC„„ŕ„=…Ľ…ź…ú…3†G†’†چ&‡ýˆé‰˜Š.‹n‹ZƒŽ†ŽM90M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€M90€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€đ˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€(˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€ €˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜0€€p˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€݈™ î# Hşc?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ Ą˘Ł¤ĽŚ§¨ŠŞŤŹ­ŽŻ°ą˛ł´ľśˇ¸šşťź˝žżŔÁÂĂÄĹĆÇČÉĘËĚÍÎĎĐŃŇÓÔŐÖ×ŘŮÚŰÜÝŢßŕáâăäĺćçčéęëěíîďđńňóôőö÷řůúűüýţ˙      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ Ą˘Ł¤Ľţ˙˙˙§¨ŠŞŤŹ­ŽŻ°ą˛ł´ľśˇ¸šşťź˝žżŔÁÂĂÄĹţ˙˙˙ÇČÉĘËĚÍţ˙˙˙ĎĐŃŇÓÔŐţ˙˙˙ý˙˙˙ý˙˙˙ý˙˙˙ý˙˙˙Űţ˙˙˙ţ˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔFHU5ĹÝ€1Table˙˙˙˙˙˙˙˙Śô>WordDocument˙˙˙˙˙˙˙˙JSummaryInformation(˙˙˙˙ĆDocumentSummaryInformation8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ÎCompObj˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙j˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8ô9˛q