Pregled bibliografske jedinice broj: 224332
OPTIMIRANJE OMJERA POMOĆNIH TVARI U DOZIRNOM OBLIKU KORIŠTENJEM TEHNIKE DIZAJNIRANJA EKSPERIMENATA
OPTIMIRANJE OMJERA POMOĆNIH TVARI U DOZIRNOM OBLIKU KORIŠTENJEM TEHNIKE DIZAJNIRANJA EKSPERIMENATA // Treći hrvatski kongres s međunarodnim sudjelovanjem / Zorc, Branka (ur.).
Zagreb: Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005. (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 224332 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
OPTIMIRANJE OMJERA POMOĆNIH TVARI U DOZIRNOM OBLIKU KORIŠTENJEM TEHNIKE DIZAJNIRANJA EKSPERIMENATA
(OPTIMIZATION OF EXCIPIENTS RATIO IN DOSAGE FORM USING EXPERIMENTAL DESIGN TECHNIQUES)
Autori
Golja, Petra ; Medić-Šarić, Marica
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Treći hrvatski kongres s međunarodnim sudjelovanjem
/ Zorc, Branka - Zagreb : Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005
Skup
Treći hrvatski kongres s međunarodnim sudjelovanjem
Mjesto i datum
Cavtat, Hrvatska, 27.04.2005. - 30.04.2005
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
optimiranje; pomoćne tvari
(optimization; excipients)
Sažetak
Principi dizajniranja eksperimenta (Design of experiment, DOE) poznati su već godinama, a suvremeni programski paketi koji omogućuju lakše proračunavanje matematičkih i statističkih metoda i modela, učinili su ga jeftinijim i pristupačnijim. Budući da većina lijekovitih supstancija spada u kategoriju teško topljivih lijekova, za povećanje njihove topljivosti koriste se razne pomoćne tvari (ekscipijensi). U ovome se radu primjenom metoda dizajniranja eksperimenta, određivao optimalan odnos odabranih ekscipijensa. Kao lijek-model, za ispitivanje je odabran paracetamol (acetaminofen) teško topljiv lijek gorkog okusa. Formulacijom u obliku tableta ili kapsula izbjegava se njegov gorak okus spriječavanjem izravnog dodira lijeka s jezikom. No često je potrebno pronaći i alternativni način primjene npr. kod pacijenata koji imaju problema s gutanjem ili kod djece. U takvim je slučajevima najprikladniji tekući, oralni farmaceutski pripravak kod kojeg će lijek kad stigne u želudac biti odmah spreman za apsorpciju, a u većini će se slučajeva i mnogo brže i učinkovitije apsorbirati nego iz tablete ili kapsule. Često korištene pomoćne tvari za povećanje topljivosti u tekućim formulacijama su polietilenglikol i propilenglikol. U novije vrijeme postoji sve više izvještaja o njima kao otapalima koja uzrokuju nefrotoksičnost, hiperosmolalnost, acidozu, srčane aritmije, depresije respiratornog sustava itd. U ovome radu testirane su različite pomoćne tvari trenutno dostupne na tržištu, u svrhu zamjene za polietilenglikol i propilenglikol, a ujedno i za maskiranje gorkog okusa aktivne supstancije. Faktorski dizajn pokusa odabran je za optimizaciju omjera odabranih pomoćnih tvari. Topljivost paracetamola određivana je pripremom zasićenih otopina, mućkanjem 24h pri 23± ; 0.5°C, flitriranjem (Milipore filter 18μ m) te spektrofotometrijskim mjerenjem koncentracije pri 244 nm (Cary 300 Scan). Budući da omjer otapala značajno utječe i na viskoznost, viskoznost je određivana na Brookfield viskozimetru LVDV-III+, pri 23± ; 0.5°C uz vreteno LV3. Statistička obrada dobivenih rezultata provedena je pomoću Design-Expert statističkog programa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Farmacija
