аЯрЁБс>ўџ ЩЫўџџџЧШџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСY ПzJbjbjѓWѓW \‘=‘=–ž–џџџџџџ]...BBBBB^B~ Ж†††††555S U U U U U U $4 є( ’y .5Й|555y 5..††3†5555.†.†S BB....5S 55S ..S †z @e‡CЄ”УBB5S Mirko Peti Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Strossmayerov trg 2/I Zagreb mpeti@ihjj.hr Subjektni i predikatni nominativ U radu se opisuje sintakti ki relevantna semanti ka razlika izmeu nominativa u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim i u re enicama s imenskim predikatom, s jedne strane, te izmeu dvaju pade~nih izraza u nominativu u re enicama s imenskim predikatom, s druge strane. Kad se u gramatikama hrvatskoga jezika govori o sintakti koj funkciji pade~a1, za nominativ se obi no ka~e da je pade~ subjekta i predikata2 (Mareti 1899: 519-20; Florschќtz 1940: 209; Brabec-Hraste-}ivkovi 1954: 210; Ivai 1970: 355; Te~ak-Babi 1992: 251; Ragu~ 1997: 119). Ta je tvrdnja o nominativu samo djelomi no to na. Zaato? Zato ato je definicija sintakti ke funkcije nominativa, kao pade~a subjekta i predikata, u njoj dana isklju ivo s morfoloakoga glediata. A za definiranje sintakti ke funkcije re eni nih dijelova to glediate nije relevantno. U njemu se nominativ imenske rije i u funkciji subjekta i predikatnoga imena pretpostavlja kao dio morfoloaki utvrdive paradigme gramati ke kategorije pade~a, a ne kao pade~ni izraz3 sintakti ka funkcija kojega je uvjetovana gramati kim kontekstom u kojemu se imenska rije  u tom obliku u re enici upotrebljava. Da bi se nominativ imenske rije i u funkciji subjekta i predikatnoga imena pretpostavio na takav na in, umjesto samo s morfoloakoga glediata nu~no ga je za navedene dvije funkcije, subjektnu i predikatnu, definirati i sa sintakti ki relevantnoga semanti koga glediata. U definiciji nominativa kao pade~a imenske rije i u funkciji subjekta i predikatnoga imena sa semanti koga glediata u prvi plan izbija potreba da se za njegov valjan opis u jednom morfoloaki utvrdivu pade~nom obliku pretpostavi viae njegovih sintakti ki relevantnih semanti kih oblika. A to se iz tvrdnje o nominativu kao pade~u subjekta i predikata ne vidi. U tradicionalnoj definiciji nominativa kao pade~a subjekta i predikata sintakti ki relevantan semanti ki aspekt nominativa kao pade~noga izraza ne dolazi do izra~aja. Zbog sintakti ki nedovoljno precizne tvrdnje o nominativu kao pade~u subjekta i predikata u njoj se ne razlikuje nominativ kao pade~ subjekta u re enicama s glagolskim predikatom, tipa Dje ak tr i, Dje aci tr e, od nominativa kao pade~a subjekta u re enicama s imenskim predikatom, tipa Dje ak je u enik, Dje aci su u enici. Kao pade~i subjekta ta se dva nominativa sintakti ki meusobno razlikuju. Razlika meu njima ne proizlazi iz razlike u njihovim morfoloaki definiranim oblicima, jer te razlike nema, nego iz razlike meu njihovim semanti ki definiranim oblicima. Imenske rije i u ta dva nominativa imaju dva razli ita oblika sadr~aja s glediata kategorije lica i broja. Razlika je meu tim oblicima uvjetovana razlikom meu gramati kim kontekstima u kojima se imenska rije  u nominativu u re enici upotrebljava. Jedno je kontekst glagolskoga, a drugo kontekst imenskoga predikata. Budui da se subjekt definira po predikatu, koji mu kao imenskoj rije i u nominativu kategorijom lica i broja u re enici otvara mjesto, razlika se izmeu nominativa imenske rije i u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom i nominativa imenske rije i u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom prakti ki svodi na razliku meu tim dvama predikatima. Razlika izmeu glagolskoga i imenskoga predikata nije gramati ka. Oba predikata kao obilje~ja tipi no predikatnih kategorija imaju izra~ene oznake gramati ke kategorije lica i broja. Tim oznakama u gramati kom ustrojstvu re enice otvaraju mjesto imenskoj rije i u nominativu kao subjektu: glagolski predikat u morfoloaki utvrdivim oblicima predikatnoga glagola: tr i dje ak, tr e dje aci, a imenski predikat u oblicima spone: u enik je dje ak, u enici su dje aci. Razlika je izmeu glagolskoga i imenskoga predikata semanti ka. Predikatna rije  u glagolskom predikatu ima razli ito definiran sadr~aj s glediata kategorije lica i broja od predikatne rije i u imenskom predikatu. Predikatna je rije  u glagolskome predikatu uvijek pojedina ni glagol, a u imenskome spona. Pojedini glagol kao predikatna rije  osim sadr~aja kategorije lica i broja ima i svoj leksi ki sadr~aj, a spona kao predikatna rije  s oznakama kategorije lica i broja toga leksi koga sadr~aja nema. Sadr~aj je spone samo gramati ki. Stoga se u re enicama s glagolskim predikatom s aktualizacijom lica i broja predikatnoga glagola s glediata tih kategorija aktualizira i njegov leksi ki sadr~aj: tr i, tr e, a u re enicama se s imenskim predikatom s aktualizacijom lica i broja taj sadr~aj, kao nepostojei, s glediata tih kategorija ne mo~e aktualizirati, ostaje neutraliziran: je, su. Aktualizacijom leksi koga sadr~aja predikatnoga glagola s glediata kategorije lica i broja u re enicama s glegolskim predikatom taj sadr~aj postaje li an. Vidi se to po tome ato mu se mo~e pridru~iti osoba odreenoga lica kao vraitelj njegove radnje u tom licu: tr i dje ak (osoba treega lica jednine), tr e dje aci (osoba treega lica mno~ine), tr im ja (osoba prvoga lica jednine), tr imo mi (osoba prvoga lica mno~ine) itd. Neutralizacijom sadr~aja spone s glediata kategorije lica i broja u re enicama s imenskim predikatom taj sadr~aj nu~no postaje bezli an. Vidi se to po tome ato se u re enicama toga tipa sponi ni u jednom licu ne mo~e pridru~iti osoba odreenoga lica kao vraitelj njezine radnje u tom licu. Spona naime kao predikatna rije  s kategorijom lica nema radnje, pa joj ni osoba odreenoga lica koja je ozna ena imenskom rije ju u nominativu u funkciji subjekta ne mo~e biti vraitelj: Dje ak je u enik, Dje aci su u enici, Ja sam u enik, Mi smo u enici. U re enicama s glagolskim i imenskim predikatom s glediata kategorije lica i broja nastaju tako dva semanti ki razli ita gramati ka konteksta u kojima se imenska rije  u nominativu na dva razli ita na ina definira kao subjekt. Sintakti ki relevantna semanti ka razlika izmeu predikatnoga glagola u glagolskom predikatu (tr i, tr e) i spone u imenskom predikatu (je, su) s glediata kategorije lica i broja, sadr~ana u opreci li nosti i bezli nosti njihovih sadr~aja, u re enicama s tim predikatima uvjetuje i sintakti ki relevantnu semanti ku razliku s glediata tih dviju kategorija meu imenskim rije ima u nominativu (dje ak, dje aci; ja, mi) kao njihovim subjektima. Tako definirani subjekti ne razlikuju se po gramati kim oblicima kategorije lica i broja po kojima su u re enicu uvedeni po svojim predikatima. Imenske rije i ja i mi, dje ak i dje aci u funkciji subjekata u re enicama s glagolskim predikatom, tipa Ja tr im, Mi tr imo, Dje ak tr i, Dje aci tr e po gramati kim se oblicima kategorije lica i broja ne razlikuju od imenskih rije i ja i mi, dje ak i dje aci u funkciji subjekata u re enicama s imenskim predikatom, tipa Ja sam u enik, Mi smo u enici, Dje ak je u enik, Dje aci su u enici. U oba slu aja rije  je o imenskim rije ima u nominativu u jednini i mno~ini koje su kao subjekti u re enicu uvedene predikatnim rije ima prvoga i treega lica u oba navedena broja. Imenske se rije i u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom od imenskih rije i u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom razlikuju po semanti kim oblicima kategorije lica i broja. Ta je razlika uvjetovana razlikom meu semanti kim oblicima kategorije lica i broja predikatnih rije i koje subjektnima u re enici otvaraju mjesto. Budui da je semanti ki oblik kategorije lica i broja predikatne rije i sa svojim aktualiziranim oznakama u re enicama s glagolskim predikatom li an, s aktualizacijom se sadr~aja predikatne rije i u odreenom licu i broju u re enicama toga tipa: tr im, tr imo, tr i, tr e, u tom licu i broju aktualizira i sadr~aj imenske rije i u nominativu kojoj takav glagol kategorijom lica i broja u re enici otvara mjesto kao subjektu: Ja tr im, Mi tr imo, Dje ak tr i, Dje aci tr e. Taj sadr~aj u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica i broja postaje li an i brojiv. Li an je po tome ato se ono ato je njime ozna eno u tom kontekstu s glediata kategorije lica ozna uje kao osoba odreenoga lica u funkciji vraitelja radnje predikatnoga glagola u tom licu (ja, mi, dje ak, dje aci). Brojiv je po tome ato se ono ato je njime ozna eno u tom kontekstu s glediata kategorije lica ozna uje kao cjelovit pojedina an predmet koji se mo~e brojiti u rasponu od jedan do mnogo (ja - mi, dje ak - dje aci). Nominativom jednine imenske rije i taj se sadr~aj tada jednozna no ozna uje kao jedan cjelovit pojedina an predmet: ja, dje ak, po emu ta rije  tu dobiva semanti ko obilje~je jednosti, a nominativom mno~ine kao mnogo pojedina nih cjelovitih predmeta: mi, dje aci, po emu ta rije  tu dobiva semanti ko obilje~je mnogosti. Po li nosti i brojivosti sadr~aja imenska se rije  u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom razlikuje od imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom. U re enicama s glagolskim predikatom subjektna se rije  u nominativu i oblikom izraza i oblikom sadr~aja sla~e s predikatnom rije ju u licu i broju. Jednost i mnogost kao brojive oblike sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja ta rije  ima samo na sintakti koj razini, i to samo u nominativu, kao subjekt, u re enicama s glagolskim predikatom kojemu su oznake kategorije lica i broja aktualizirane. Jednost se i mnogost kao oblici sadr~aja imenske rije i u nominativu s glediata kategorije broja na sintakti koj razini (dje ak - dje aci) razlikuju od jednoga i mnogoga kao oblika sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na morfoloakoj razini: dje ak, dje aka, dje aku itd.; dje aci, dje akт, dje acima itd. Semanti ko se obilje~je jednosti kao oblik sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na sintakti koj razini ozna uje samo imenskom rije ju u nominativu jednine, a jedno se kao oblik sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na morfoloakoj razini imenskom rije ju ozna uje u svim pade~ima jedninske paradigme te rije i. Po obliku jednosti nominativ se jednine iste imenske rije i kao pade~ni izraz u funkciji subjekta razlikuje od nominativa jednine kao dijela morfoloaki utvrdive paradigme kategorije pade~a. Semanti ko se obilje~je mnogosti na sintakti koj razini ozna uje samo imenskom rije ju u nominativu mno~ine, a mnogo se kao oblik sadr~aja imenske rije i s glediata kategorije broja na morfoloakoj razini tom rije ju ozna uje u svim pade~ima mno~inske paradigme te rije i. Po obliku mnogosti nominativ se mno~ine iste imenske rije i kao pade~ni izraz u funkciji subjekta razlikuje od nominativa mno~ine kao dijela morfoloaki utvrdive paradigme kategorije pade~a. Zbog semanti koga razlikovanja morfoloakoga nominativa imenske rije i od sintakti koga s glediata kategorije lica i broja potrebno je za nominativ jednine i nominativ mno~ine kao semanti ki specificirane pade~ne izraze na sintakti koj razini u subjektnoj funkciji pronai i posebne nazive. Budui da je u svim oznakama kategorije lica kao pade~ni izraz u funkciji subjekta definiran aktualizacijom jednine predikatnoga glagola koji mu u re enici otvara mjesto: Ja tr im, Ti tr ia, On tr i, Dje ak tr i, nominativ jednine imenske rije i u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom s aktualiziranim oznakama kategorije lica i broja opravdano je zvati jedninskim nominativom. Jedninski se nominativ kao sintakti ki relevantan semanti ki oblik s glediata kategorije lica i broja po jednosti kao obliku sadr~aja imenske rije i razlikuje od nominativa jednine na razini paradigme kategorije broja. Imenskom se rije ju u nominativu jednine na razini paradigme kategorije broja sadr~aj te rije i ozna uje kao jedno, npr. dje ak, jednako kao ato se ozna uje i u ostalim pade~ima jedninske paradigme te rije i: dje aka, dje aku, dje aka itd., a imenskom rije ju u nominativu jednine na sintakti koj razini kao jednost onoga ato je tom rije ju ozna eno, i ozna ivanje mu je ograni eno samo na nominativ. Budui da je u svim oznakama kategorije lica kao pade~ni izraz u funkciji subjekta definiran aktualizacijom mno~ine predikatnoga glagola koji mu u re enici otvara mjesto: Mi tr imo, Vi tr ite, Oni tr e, Dje aci tr e, nominativ mno~ine imenske rije i u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom s aktualiziranim oznakama kategorije lica i broja opravdano je zvati mno~inskim nominativom. Mno~inski se nominativ kao sintakti ki relevantan semanti ki oblik s glediata kategorije lica i broja po mnogosti kao obliku sadr~aja imenske rije i razlikuje od nominativa mno~ine na razini paradigme kategorije broja. Imenskom se rije ju u nominativu mno~ine na razini paradigme kategorije broja sadr~aj te rije i ozna uje kao mnogo, npr. dje aci, jednako kao ato se ozna uje i u ostalim pade~ima mno~inske paradigme: dje akт, dje acima, dje ake itd., a imenskom rije ju u nominativu mno~ine na sintakti koj razini kao mnogost onoga ato je tom rije ju ozna eno, i ozna ivanje mu je ograni eno samo na nominativ. Budui da je semanti ki oblik kategorije lica i broja predikatne rije i sa svojim neutraliziranim oznakama u re enicama s imenskim predikatom bezli an, bezli nost se kao oblik sadr~aja predikatne rije i prenosi i na sadr~aj imenske rije i u nominativu kojoj predikatna rije  kategorijom lica i broja u re enici otvara mjesto kao subjektu. S neutralizacijom se sadr~aja predikatne rije i u odreenom licu i broju u re enicama toga tipa u tom licu i broju neutralizira i sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta: Ja sam u enik, Mi smo u enici, Dje ak je u enik, Dje aci su u enici. Imenska rije  u nominativu kao leksem tu ima morfoloaki utvrdiv gramati ki broj na razini paradigme kategorije broja te rije i, ali joj na sintakti koj razini, kao subjektnoj rije i, sadr~aj oznaka kategorije broja nije aktualiziran. A nije joj aktualiziran zato ato nije aktualiziran ni sadr~aj oznaka kategorije lica i broja predikatne rije i koja subjektnoj u re enici otvara mjesto. Sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta tu dakle nije definiran aktualizacijom jednine i mno~ine predikatnoga glagola, nego upravo obratno: neutralizacijom oznaka kategorije broja predikatne rije i. Zato u re enicama toga tipa nominativ imenske rije i u funkciji subjekta ne mo~e biti jedninski i mno~inski nominativ. Sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica i broja postaje bezli an i nebrojiv. Bezli an je po tome ato se ono ato je njime ozna eno u tom kontekstu s glediata kategorije lica ne mo~e ozna iti kao osoba odreenoga lica u funkciji vraitelja radnje predikatnoga glagola u tom licu. U re enicama tipa Ja sam u enik, Dje ak je u enik, Mi smo u enici, Dje aci su u enici imenskim se rije ima ja, dje ak, mi, dje aci ne ozna uju osobe prvoga i treega lica u jednini i mno~ini koje bi bile vraitelji radnje predikatnoga glagola u prvom i treem licu jednine i mno~ine. Nebrojiv je taj sadr~aj po tome ato se ono ato je njime ozna eno u tom kontekstu s glediata kategorije broja ne ozna uje kao cjelovit pojedina an predmet koji se mo~e brojiti u rasponu od jedan do mnogo. Zbog toga se u tom kontekstu nominativom jednine imenske rije i sadr~aj te rije i i ne mo~e jednozna no ozna iti kao jedan cjelovit pojedina an predmet, niti se nominativom mno~ine taj sadr~aj mo~e jednozna no ozna iti kao mnogo cjelovitih pojedina nih predmeta. Imenska rije  tu ne dobiva ni semanti ko obilje~je jednosti ni semanti ko obilje~je mnogosti. U zamjenu za ozna ivanje sadr~aja imenske rije i u nominativu kao cjelovita pojedina nog predmeta koji se mo~e brojiti u rasponu od jedan do mnogo, po emu imenska rije  dobiva semanti ko obilje~je jednosti i mnogosti, sadr~aj se imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom s glediata kategorije lica i broja i nominativom jednine i nominativom mno~ine te rije i ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija koja se ne mo~e brojiti u rasponu od jedan do mnogo, po emu ta rije  tu dobiva semanti ko obilje~je pojedina nosti. Po bezli nosti i nebrojivosti sadr~aja imenska se rije  u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom razlikuje od imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom, sadr~aj koje je li an i brojiv. U re enicama s imenskim predikatom subjektna se rije  u nominativu ni oblikom izraza ni oblikom sadr~aja ne sla~e s predikatnom rije ju u licu i broju. Sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom kao pojedina na se izvanjezi na situacija tom rije ju mo~e ozna iti samo onda kad ta rije  izgubi sintakti ki relevantan semanti ki odnos s predikatnom rije ju po kategoriji lica i broja. Samo tada imenska rije  u nominativu u funkciji subjekta dobiva semanti ki oblik pojedina nosti. U tom slu aju jednina su i mno~ina imenske rije i u nominativu pojedina noau kao nebrojivim oblikom sadr~aja te rije i s glediata kategorije broja neutralizirane. Nakon ato je opisana sintakti ki relevantna semanti ka razlika izmeu nominativa kao pade~a imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom i nominativa kao pade~a imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom, za potpun je opis nominativa kao pade~a subjekta i predikata potrebno opisati i razliku izmeu nominativa kao pade~a imenske rije i u funkciji subjekta i nominativa kao pade~a imenske rije i u funkciji predikatnoga imena, izmeu subjektnoga i predikatnoga nominativa. Premda su morfoloaki identi na, ta se dva nominativa meusobno sintakti ki razlikuju. Upravo po toj razlici imenska se rije  u jednom od tih dvaju pade~nih izraza u nominativu definira kao subjekt, a u drugom kao predikatno ime. Razliku meu dvama navedenim nominativnim izrazima nije mogue utvrditi po nominativu kao njihovu morfoloaki utvrdivu obliku. Nominativ se kao pade~ imenske rije i u funkciji subjekta od nominativa kao kao pade~a imenske rije i u funkciji predikatnoga imena po tome ne razlikuje. Razliku je meu tim dvama nominativnim izrazima mogue utvrditi samo po razlici meu njihovim sintakti ki relevantnim semanti kim oblicima. Ta se dva nominativa, subjektni i predikatni, razlikuju po dva razli ita oblika sadr~aja imenske rije i u nominativu s glediata kategorije lica i broja koji se tom rije ju ozna uju u dva razli ita gramati ka konteksta. Rije  je dakle o kontekstualno uvjetovanu semanti kom obliku nominativa. Jedno je kontekst subjekta, drugo kontekst predikatnoga imena. Imenskom se rije ju u nominativu u funkciji subjekta ozna uje jedan sintakti ki relevantan oblik sadr~aja s glediata kategorije lica i broja, a imenskom rije ju u nominativu u funkciji predikatnoga imena drugi. Kao sintakti ki razlikovni na semanti koj razini, subjektni se i predikatni nominativ valjano mogu opisati samo ako se postave u sintakti ki relevantnu opreku. U sintakti ki relevantnu opreku dva navedena nominativna izraza ulaze onda kad se nau u istoj re enici kao glavni dijelovi njezina gramati koga re eni nog ustrojstva, bez mogunosti razlikovanja po nominativu kao morfoloaki utvrdivu obliku. U takvu gramati kom kontekstu imenska e se rije  u nominativu u funkciji subjekta od imenske rije i u nominativu u funkciji predikatnoga imena moi razlikovati zaista samo semanti ki, po razli itom obliku sadr~aja koji se njome ozna uje u te dvije njezine sintakti ke funkcije. Re enica u kojoj je nominativ kao pade~ imenske rije i u funkciji subjekta u opreci prema nominativu kao pade~u imenske rije i u funkciji predikatnoga imena mo~e biti samo re enica s imenskim predikatom, tipa Susjed je pravnik. Samo u re enicama toga tipa nominativom se imenske rije i u jednom govornom aktu mo~e izrei i subjekt i predikatno ime, i samo se u re enicama toga tipa unato  morfoloaki identi nu obliku nominativa nominativ kao pade~ imenske rije i u funkciji subjekta metodoloaki utemeljeno mo~e razlikovati od nominativa kao pade~a imenske rije i u funkciji predikatnoga imena. Niti se predikatni nominativ mo~e valjano opisati iz opreke prema jedninskom i mno~inskom nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom, niti se subjektni nominativ kao imenska rije  u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom mo~e valjano opisati iz opreke prema predikatnom glagolu u glagolskom predikatu. Nominativ se kao pade~ imenske rije i u funkciji subjekta od nominativa kao pade~a imenske rije i u funkciji predikatnoga imena u re enicama s glagolskim predikatom ne mo~e razlikovati zato ato nominativa kao pade~a imenske rije i u nominativu u funkciji predikatnoga imena u re enicama s glagolskim predikatom nema. Kako je pak subjekt u re enici definiran po predikatu, u u re enicama s glagolskim predikatom ne mo~e biti ni imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta koja bi bila definirana iz odnosa s imenskom rije ju u funkciji predikatnoga imena. U re enicama s imenskim predikatom subjektni se i predikatni nominativ dosada nisu analizirali kao dva sintakti ki razlikovna pade~na izraza. U definiciji nominativa kao pade~a subjekta i predikata i na imensku se rije  u nominativu u funkciji subjekta i na imensku se rije  u nominativu u funkciji predikatnoga imena nominativ odnosio samo kao morfoloaki utvrdiv pade~ni oblik. Semanti ka se razlikovnost tog oblika u njegove dvije razli ite sintakti ke funkcije pri opisu nije uzimala u obzir. Taj se oblik uostalom i nije definirao kao subjektni i predikatni nominativ nego kao nominativ subjekta i predikata. A u definiciji tog oblika to je bitna razlika. Subjektni i predikatni nominativ dva su razli ita pade~na izraza koja su definirana sa sintakti koga glediata, a nominativ subjekta i predikata samo je jedan pade~ni oblik koji se od subjektne do predikatne funkcije sintakti ki ne razlikuje. Razlika se izmeu dvaju navedenih pade~nih izraza, nominativa kao pade~a subjekta i nominativa kao pade~a predikata, i ne mo~e valjano opisati sve dotle dok se ostaje samo na razini morfoloakoga definiranja tog oblika. Razlika se izmeu nominativa kao pade~a subjekta i pade~a predikata mo~e valjano opisati tek onda kad se s morfoloake razine definiranja tog oblika prijee na sintakti ku. Subjektni se i predikatni nominativ mogu dakle valjano opisati samo u re enicama s imenskim predikatom, ondje gdje se zbog morfoloake identi nosti tih dvaju oblika njihov opis nu~no problematizira uvoenjem semanti kih kriterija za razlikovanje jednoga od drugoga. Sintakti ki se relevantan semanti ki aspekt dvaju navedenih nominativnih izraza u opisu mora uzeti u obzir ~eli li se utvrditi je li i pod kojim uvjetima imenska rije  u nominativu u re enicama tipa Bila je buka na ulici subjekt ili predikatno ime, odnosno koja je rije  uz sponu subjekt a koja predikatno ime u re enicama tipa Susjed je pravnik, }ena je ~ena, Vlast je vlast itd. O ito je naime da su te re enice sintakti ki dvozna ne. U njima imenska rije  u nominativu uz sponu kao predikatnu rije  s kategorijom lica i broja mo~e biti i subjekt i predikatno ime. Sintakti ku dvozna nost re enicт navedena tipa nije meutim mogue razrijeaiti po morfoloakim svojstvima nominativa kao oblika za subjekt i za predikatno ime. Ta se dvozna nost u sintakti kom opisu tih re enica dosada nije ni pretpostavljala. A eventualno pitanje o tome koja je rije  u njima subjekt a koja predikatno ime razrjeaavalo se tako da se reklo kako je u re enicama toga tipa subjekt obi no prva rije , a druga predikatno ime. Ondje gdje se subjekt i predikat nisu mogli odrediti na takav na in, po redoslijedu pojavljivanja u re enici, kao npr. u re enicama tipa Bila je buka na ulici, imenska se rije  u nominativu nije ni pretpostavljala kao predikatno ime, nego samo kao subjekt, iako po odnosima u gramati kom ustrojstvu re enice ona tu mo~e biti i dio imenskoga predikata. Sintakti ku dvozna nost re enicт navedena tipa o ito nije mogue razrijeaiti ni utvrivanjem redoslijeda pojavljivanja imenske rije i u nominativu u navedene dvije funkcije. Kao dijelovi re enice u njezinu gramati kom ustrojstvu, subjekt i predikatno ime nisu odreeni redoslijedom pojavljivanja imenske rije i u nominativu kojom se izri u. Ti su dijelovi definirani invarijantnim odnosima u koje imenska rije  u nominativu ulazi u obje navedene funkcije, neovisno o redoslijedu njezina pojavljivanja u re enici. Najprimjerenije e stoga biti dvozna nost re enica navedena tipa pokuaati razrijeaiti utvrivanjem sintakti ki relevantnih semanti kih svojstava nominativa kao oblika imenske rije i kojim se izri u subjekt i predikatno ime. Nominativ bi imenske rije i u funkciji subjekta po tome u tim re enicama imao jedna sintakti ki relevantna semanti ka svojstva, a u funkciji predikatnoga imena druga. Po tim svojstvima tada bi bilo mogue utvrditi koja je rije  i pod kojim uvjetima u re enicama toga tipa subjekt, a koja i pod kojim uvjetima predikatno ime. Koja su to sintakti ki relevantna semanti ka svojstva po kojima se u re enicama s imenskim predikatom nominativ imenske rije i u funkciji subjekta razlikuje od nominativa imenske rije i u funkciji predikatnoga imena? Ovdje je ve utvreno da se sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom zbog neutralizacije sadr~aja sponskoga glagola s glediata kategorije lica i broja tom rije ju ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija, i da po tome ta rije  u tom kontekstu dobiva semanti ki oblik pojedina nosti. U tom obliku sadr~aj je imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica i broja bezli an i nebrojiv. Pojedina nost kao oblik sadr~aja imenska rije  u navedenu gramati kom kontekstu dobiva u zamjenu za aktualizaciju oznaka kategorije lica i broja. Pojedina nost je oblik po kojemu se s glediata kategorije lica i broja imenska rije  u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom razlikuje od imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolaskim predikatom S glediata kategorije lica i broja oblici su sadr~aja imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s glagolskim predikatom jednost i mnogost. Oblik je pojedina nosti takav oblik sadr~aja imenske rije i u nominativu s glediata kategorije lica i broja elementi kojega se ne mogu obuhvatiti oznakama jednine i mno~ine. Ono ato je imenskom rije ju ozna eno, njezinom se jedninom u takvu obliku ne mo~e ozna iti kao jedan a mno~inom kao mnogo cjelovitih pojedina nih predmeta. Oznake su jednine i mno~ine imenske rije i u nominativu pojedina noau kao oblikom njezina sadr~aja s glediata kategorije lica i broja neutralizirane. Pojedina nost kao oblik sadr~aja s glediata kategorije lica i broja u re enicama s imenskim predikatom nema samo imenska rije  u nominativu u funkciji subjekta. Taj oblik ima i imenska rije  u nominativu u funkciji predikatnoga imena. I imenskom se rije ju u nominativu u funkciji predikatnoga imena zbog neutralizacije sadr~aja sponskoga glagola s glediata kategorije lica i broja sadr~aj te rije i ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija. Imenskoj rije i u nominativu u funkciji predikatnoga imena spona kao predikatna rije  s kategorijom lica i broja u re enici ne otvara mjesto oznakama tih dviju kategorija nego nepotpunoau svoga leksi koga sadr~aja. Budui da se imenska rije  u nominativu kao predikatno ime u re enici s imenskim predikatom uz sponu uvratava samo svojim leksi kim sadr~ajem, neovisno o licu i broju predikatne rije i, lice su joj i broj neutralizirani, pa joj ni sadr~aj u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica i broja ne mo~e biti ni li an ni brojiv. Obilje~en pojedina noau kao svojim tipi nim semanti kim oblikom, taj je sadr~aj bezli an i nebrojiv, jednako kao i sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta. Posljedica je toga to da se sadr~aj imenske rije i u nominativu u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica tom rije ju ne mo~e ozna iti kao osoba odreenoga lica, a s glediata kategorije broja kao cjelovit pojedina an predmet koji se mo~e brojiti u rasponu od jedan do mnogo. Sponi kao predikatnoj rije i s kategorijom lica i broja oznake su tih dviju kategorija u re enicama s imenskim predikatom neutralizirane. S neutralizacijom oznaka kategorije lica i broja predikatne rije i u re enicama se toga tipa neutraliziraju i oznake kategorije lica i broja imenskih rije i u nominativu u funkciji subjekta i predikatnoga imena kojima predikatna rije  u re enici otvara mjesto. Da su kategorije lica i broja imenskih rije i u nominativu u funkciji subjekta i predikatnoga imena u re enicama s imenskim predikatom zaista neutralizirane, najbolje se vidi po tome ato se uz sponu na mjesto subjekta i predikatnoga imena u re enicama toga tipa mogu uvrstiti oblici bezli no-bezrodne zamjenice tipa ono, to, ovo kao imenske rije i u nominativu kojoj su lice i broj neutralizirani ve na razini morfoloaki utvrdive paradigme kategorije lica i broja te rije i: To je to, To je bilo ono, Ono je prozor, Ovo su studenti itd. U re enicu s aktualiziranim oznakama kategorije lica i broja tipa Dje ak tr i, Dje aci tr e bezli no se bezrodna zamjenica ne mo~e uvrstiti ni kao subjekt ni kao predikatno ime: *To tr i, *To tr e. Kao subjekt se ne mo~e uvrstiti zato ato joj predikatni glagol s aktualiziranim oznakama kategorije lica i broja u re enici ne otvara mjesto. A kao predikatno ime ne mo~e se uvrstiti zato ato re enice s glagolskim predikatom u svom gramati kom ustrojstvu nemaju kategoriju predikatnoga imena. I kao subjekt i kao predikatno ime ta se zamjenica u re enicu mo~e uvrstiti samo uz sponu kojoj su oznake kategorije lica i broja neutralizirane. S neutraliziranim oznakama kategorije lica i broja imenska se rije  u nominativu u funkciji subjekta i predikatnoga imena u re enici s imenskim predikatom nu~no upotrebljava samo kao pojedina na rije . Stoga se i sadr~aj koji je njome ozna en u tom gramati kom kontekstu s glediata kategorije lica i broja ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija. Budui da su joj lice i broj neutralizirani, bezli no se bezrodnom zamjenicom tipa ono, to, ovo u re enici s imenskim predikatom mo~e izrei samo subjekt i predikatno ime, a ne i vraitelj radnje. `to vrijedi za bezli no-bezrodnu zamjenicu, u istom gramati kom kontekstu vrijedi i za leksi ki punozna ne rije i u nominativu u funkciji subjekta. Nemogunost da se tim rije ima uz ozna ivanje subjekta ozna i i vraitelj radnje samo je joa jedan dokaz viae o neutralizaciji oznaka kategorije lica i broja predikatne rije i u re enicama toga tipa. Da se sadr~aj imenskih rije i u nominativu u re enicama s imenskim predikatom s glediata kategorije lica i broja ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija i opet se najbolje vidi po tome ato se u re enice toga tipa umjesto leksi ki punozna nih rije i uz sponu kao predikatnu rije  s kategorijom lica na mjesto subjekta i predikatnoga imena mogu uvrstiti nominativni oblici bezli no-bezrodnih zamjenica tipa ono, to, ovo, npr. To je to ili To je ono ili Ovo je to ili To je ru~a, Ono su empresi, Putnici su ovo i sl. Temeljno je gramati ko svojstvo bezli no-bezrodne zamjenice to da kao imenska rije  bez leksi koga sadr~aja, s neutraliziranim oznakama kategorije lica i broja, sadr~aj re enice u kojoj se nalazi ozna uje kao pojedina nu izvanjezi nu situaciju. U re enici To djeca pla u zamjenicom se to sadr~aj re enice (da djeca pla u) ozna uje kao jedna pojedina na izvanjezi na situacija, a u re enici Ono netko dolazi zamjenicom se ono sadr~aj re enice (da netko dolazi) ozna uje kao druga pojedina na izvanjezi na situacija. Jednako je i s re enicama tipa To je to ili To je ono, odnosno Ovo je to. U zamjenu za sadr~aj oznaka kategorije lica i broja u njima se sadr~aj koji je kao pojedina na izvanjezi na situacija ozna en jednom bezli no-bezrodnom zamjenicom (to, ovo) kao sadr~aj re enice ozna uje drugom bezli no-bezrodnom zamjenicom (to, ono). Ozna ujui sadr~aj re enice u kojoj se nalazi kao pojedina nu izvanjezi nu situaciju, bezli no-bezrodna zamjenica dobiva semanti ki oblik pojedina nosti kao za nju tipi an oblik sadr~aja s glediata kategorije lica i broja. Tim je semanti kim oblikom gramati ka kategorija broja neutralizirana. Svojim samo jedninskim oblicima bezli no-bezrodna zamjenica u re enicama s imenskim predikatom i morfoloaki primjereno prati tu neutralizaciju. Oblik pojedina nosti u re enicama s imenskim predikatom imaju i leksi ki punozna ne imenske rije i u nominativu, tipa Susjed je pravnik. Pojedina nost kao oblik sadr~aja imenske rije i u nominativu u re enicama s imenskim predikatom nije uvjetovana gramati ko-semanti kom strukturom bezli no-bezrodne zamjenice nego gramati kim kontekstom u kojemu su neutralizirane kategorije lica i broja sponskoga glagola. U takvu gramati kom kontekstu sadr~aj imenske rije i u nominativu s glediata kategorije lica i broja mo~e dobiti samo semanti ki nebrojiv oblik pojedina nosti. Taj kontekst bezli no-bezrodna zamjenica ne stvara nego se svojom gramati ko-semanti kom strukturom u nj samo vrlo dobro uklapa. Uklapajui se u nj, bezli no-bezrodna zamjenica i leksi ki punozna ne rije i u nominativu u tom kontekstu u re enicama tipa Susjed je pravnik verificira kao rije i s istom bezli no-nebrojivom gramati ko-semanti kom strukturom. Ozna ujui sadr~aj re enice kao pojedina nu izvanjezi nu situaciju, oblik pojedina nosti imenska rije  dobiva neovisno o oznaci gramati ke kategorije broja, jednini i mno~ini. I mno~inskim se oblikom imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta i predikatnoga imena u re enicama s imenskim predikatom sadr~aj re enice ozna uje kao pojedina na izvanjezi na situacija, kao u primjerima tipa Seljaci su naivci, inovnici su potkupljivci, vorci su napast za vinogradare itd., pa i takav gramati ki oblik imenske rije i u tom kontekstu dobiva semanti ki nebrojiv oblik pojedina nosti. Razlika izmeu oblika bezli no-bezrodne zamjenice i leksi ki punozna nih rije i samo je u tome ato se leksi ki punozna nom rije ju u nominativu sadr~aj re enice u kojoj se ta rije  nalazi kao pojedina na izvanjezi na situacija ozna uje upuivanjem na leksi ki sadr~aj druge imenske rije i u nominativu u istoj re enici. U re enici Susjed je pravnik imenskom se rije ju susjed sadr~aj re enice kao pojedina na izvanjezi na situacija ozna uje upuivanjem na sadr~aj imenske rije i pravnik, i obratno, imenskom se rije ju pravnik sadr~aj re enice kao pojedina na izvanjezi na situacija ozna uje upuivanjem na sadr~aj imenske rije i susjed. Ozna ivanje sadr~aja re enice kao pojedina ne izvanjezi ne situacije jednom imenskom rije ju u nominativu upuivanjem na sadr~aj druge dovodi do toga da se u re enicama s imenskim predikatom nu~no uspostavlja sintakti ki relevantna opreka meu dvjema pojedina nim izvanjezi nim situacijama koje su kao sadr~aj re enice ozna ene dvjema imenskim rije ima u nominativu, jednom u funkciji subjekta, drugom u funkciji predikatnoga imena. Budui da se u re enici s imenskim predikatom sadr~aj obiju imenskih rije i u nominativu s glediata kategorije lica i broja ozna uje jednako, kao pojedina na izvanjezi na situacija, ni po semanti kom se obliku pojedina nosti tih rije i ne mo~e utvrditi koja je od njih subjekt a koja predikatno ime. Da bi se u re enicama tipa Susjed je pravnik utvrdilo koja je imenska rije  u nominativu subjekt a koja predikatno ime, potrebno je u opis sintakti kog polo~aja tih rije i s glediata kategorije lica i broja uvesti i dodatne semanti ke kriterije. Bit e nu~no utvrditi tip pojedina ne izvanjezi ne situacije koja se ozna uje imenskom rije ju u nominativu u funkciji subjekta i tipoloaki je razlikovati od pojedina ne izvanjezi ne situacije koja se ozna uje imenskom rije ju u nominativu u funkciji predikatnoga imena. Sadr~aj koji je imenskom rije ju u nominativu ozna en kao pojedina na izvanjezi na situacija s glediata se kategorije lica i broja ne mo~e manifestirati ni kao jedan ni kao mnogo cjelovitih pojedina nih predmeta, pa ne mo~e dobiti ni semanti ki brojive oblike jednosti i mnogosti.Taj se sadr~aj s glediata kategorije lica i broja ne manifestira ni kao cjelina iz koje se mo~e izdvojiti dio, pa mu se kao sintakti ki relevantni ne mogu pretpostaviti ni semanti ki nebrojivi oblici jedinosti i dijelnosti. U gramati kom kontekstu u kojemu se ozna uje, pojedina na se izvanjezi na situacija mo~e pretpostaviti ili samo kao konkretna ili samo kao nekonkretna. Od dviju pojedina nih izvanjezi nih situacija koje se ozna uju kao sadr~aj imenskih rije i u nominativu u re enici tipa Susjed je pravnik obje situacije iz opreke jedne prema drugoj s obavijesnoga glediata ne mogu imati isti status. Jedna je situacija nu~no obavjesnija od druge, a druga je nu~no manje obavijesna. Za situaciju koja je manje obavijesna u organiziranju se prijenosa obavijesti jezi nim znakovima polazi od pretpostavke da je poznata, a za situaciju koja je obavjesnija od druge da je nepoznata. U opreci dviju pojedina nih izvanjezi nih situacija poznata je i manje obavijesna situacija konkretna, nosi zna enjsko obilje~je konkretnosti, a nepoznata je i obavjesnija situacija nekonkretna, nosi zna enjsko obilje~je nekonkretnosti. Budui da je sa semanti koga glediata subjekt u re enici ono ato je u samom njezinu temelju (podmet), dakle poznato, a predikat ono ato se o subjektu novo ka~e (prirok), dakle nepoznato, imenska rije  u nominativu sadr~aj koje se u re enici tipa Susjed je pravnik ozna uje kao konkretna izvanjezi na situacija ima gramati ki status subjekta, a imenska rije  u nominativu sadr~aj koje se u re enici istoga tipa ozna uje kao nekonkretna izvanjezi na situacija ima gramati ki status predikatnoga imena. Konkretnost i nekonkretnost dva su semanti ka obilje~ja pojedina nosti kao oblika sadr~aja imenske rije i u nominativu s glediata kategorije lica i broja koja se u re enicama s imenskim predikatom tom rije ju ozna uju u dva razli ita gramati ka konteksta, subjektnom i predikatnom. Sadr~aj se imenske rije i u nominativu u funkciji subjekta u re enicama s imenskim predikatom s glediata kategorije lica i broja u svojoj pojedina nosti tom rije ju ozna uje kao konkretan, a sadr~aj imenske rije i u nominativu u funkciji predikatnoga imena kao nekonkretan. Za razliku od jedninskoga i mno~inskoga nominativa, kojima se izri e subjekt u re enicama s glagolskim predikatom s aktualiziranim oznakama kategorije lica i broja, u re enicama je s imenskim predikatom rije  o konkretnom i nekonkretnom nominativu kao dvama semanti ki razlikovnim pade~nim izrazima za izricanje subjekta i predikatnoga imena. Imenska rije  u subjektnom nominativu u svojoj pojedina nosti s glediata kategorije lica i broja ima semanti ko obilje~je konkretnosti, a imenska rije  u predikatnom nominativu semanti ko obilje~je nekonkretnosti. Literatura Brabec-Hraste-}ivkovi, 1954: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb. Florschќtz, J.,1940: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika za srednje i sli ne akole, Zagreb. Ivai, S., 1970: Slavenska poredbena gramatika, Zagreb. Mareti, T., 1899: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika, Zagreb. Ragu~, D., 1877: Prakti na hrvatska gramatika, Zagreb. Te~ak-Babi, 1992: Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb. Subjective and Predicative Nominative Summary The paper describes syntactically relevant semantic difference between the nominal word nominative in the subjective function in clauses with verbal predicate and the nominal word nominative in the subjective function in clauseswith nominal predicate on the one hand and the difference between the nominal word nominative in the subjective function and the nominal word nominative in the nominally predicative function in clauses with nominal predicate on the other. The nominal word nominative in the subjective function in clauses with verbal predicate with actualized characteristics of person and number categories from the perspective of thesetwo categories is semantically defined as singular and plural nominative, and the nominal word nominative in the subjective function and nominally predicative function in clauses with nominal predicate with neutralized characteristics of the person and number categories from the perspective of these two categories is semantically defined as concrete and inconcrete nominative. Klju ne rije i: nominativ, glagolski predikat, imenski predikat, spona, lice, broj Key words: nominative, verbal predicate, nominal predicate, copula, person, number 1 Za razliku od moderno koncipirana sintakti kog opisa, koji se usredoto uje na re enicu i odnose u njoj, u tradicionalno koncipiranom sintakti kom opisu osim o nauku o re enici posebno se govori i o sintaksi dijelova govora, zapravo vrsta rije i, te o sintaksi pade~a i glagolskih oblika (Mareti 1899: 391, 446, 519, 583; Florschќtz 1940: 127,178, 209, 239; Brabec-Hraste-}ivkovi 1954: 182, 210, 230; Ivai 1970: 273, 322, 350; Te~ak-Babi 1992: 197, 249, 251, 261). 2 Na nominativ kao pade~ predikata misli se, naravno, kad je rije  o tzv. imenskom predikatu, kad predikat "nije sav u glagolu, nego joa u kojoj rije i" (Mareti 1899:520); danas se ta rije  obi no naziva predikatnim imenom. 3 Va~no je tu terminoloaki i pojmovno razlikovati pade~ kao morfoloaki pojam od pade~noga izraza kao sintakti koga pojma. Pade~ se odnosi na morfoloaki oblik rije i s pridru~enim mu leksi kim sadr~ajem, na oblik koji je dio paradigme kategorije pade~a, i niata viae, a pade~ni se izraz odnosi na sintakti ku funkciju imenske rije i u tom obliku. Stoga pade~ ne pretpostavlja, a pade~ni izraz nu~no pretpostavlja sintakti ki relevantan gramati ki kontekst u kojemu se imenska rije  u odreenom pade~u u re enici upotrebljava. Nominativ je kao pade~ za imensku rije  samo jedan, a nominativт kao pade~nih izraza u jednome nominativnom obliku ima viae. Razlika izmeu pade~a i pade~noga izraza analogna je razlici izmeu imenske rije i kao leksi ke jedinice i imenske rije i kao sintakti ke jedinice. Kao leksi ka jedinica imenska je rije  sa svojim pade~nim oblikom za sintaksu irelevantna. Za sintaksu je u odreenom pade~nom obliku relevantna samo imenska rije  kao sintakti ka jedinica. Ъ 4ЮаLNў АМЪиф|ˆ ЎШ (ќ ! !!!$!,!Š f"&€0М5X;дAZKфOЂWиaФiїѕѕѕѕѕѕѕѕѕёёѕїїїїїїїїїїїїїїї„а$„аdhnšЈФЦШЪ 46 >Š f"&€0М5X;дAZKфOЂWиaФit`}ў„8‰T—Ё$Ј@ВКюО>ЧіЭ*бюдZрЌчЌѓШћРќŽ юRt!6+ъ3ь344Є4h5к5”67v7x7Ф7д7ж7я;№;І<L=N=ј@КBvJxJzJўўћћў N†AŠAœAЈAЖAФAаADHDКEђEмFђFTGdGьGHfHvHTNxNdO”OЂOиO8[@[P[T[d[h[v[‚[Ž[І_Д_V`ˆ`.c2cDcHcZc`cnc|cˆc gВg>hthрmфmњmnn*nBnPnjnъvrwœwЪwЎЪќ"žрЕ ЖтЖBЗ@НlН№хц0чЂч0шdшщ6щ№*№ції їЖїТљољќљњЮњюњ ћњіњіњіѓіѓіѓіѓюѓіѓюѓіѓіѓіѓњіњіњіњіѓіѓіѓњіњіњіњіѓіѓіѓњіњіњіњіѓіѓіѓюѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓіѓ@ˆFmHmH6mH 56mH^Фit`}ў„8‰T—Ё$Ј@ВКюО>ЧіЭ*бюдZрЌчЌѓШћРќŽ юRt!6+ъ3ь3їїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїїї$„аdh ћћќќ ќ4ќFќZќЂ§Д§<ўRўЌа,N Ј $Fp|L\œЊzˆ|žd"†"8)\)ь34x7Ф7<<І<К<L=N=ј@њ@КBМBxJzJћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјћјєјєјєјєјёёёј0J5mHmH6mH1ь344Є4h5к5”67v7x7Ф7д7ж7я;№;І<L=ј@КBvJxJzJїїїїїїїїїїїїїїїїєєєђї$$„аdhА‚. АЦA!А"А# $ %А [(@ёџ(NormalCJmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font2@ђ2 Footnote TextCJ8&@Ђ8Footnote ReferenceH*ч&-ЅжЗ•˜-Ѕ\џџџџ†A ћzJЇЊЌФiь3zJЈЋ­zJЉ№8№@ёџџџ€€€ї№ъ№№ˆ№( № №№NB № S №DПбџ№№№NB № S №DПбџ№№№NB № S №DПбџ№№№NB № S №DПбџ№№№B №S №ПЫџ ?№    -Ѕ И t˜ H tHQјQtЈQXQtџџ Mirko Peti@C:\DOS\AutoRecovery save of Subjektni i predikatni nominativ.asd Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.doc Mirko Peti4C:\My Documents\Subjektni i predikatni nominativ.docџ@€А>А>Р"ХА>А>  "58MRYqrv|„Œ˜š№-Ѕ    * @ D H n t ž Ј Ж ц ш № ќ    4 p@ <G‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial"1ˆаh;*u&n‹zІ`[wІ_№У‚BбЅРДД€0d• џџ Subjektni i predikatni nominativ Mirko Peti Mirko Petiўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0Œ˜Фаф№   < H T `lt|„т!Subjektni i predikatni nominativrosubj Mirko Peti irkNormale Mirko Peti 21kMicrosoft Word 8.0t@њдР@Иъ  GУ@вџЭгУ@ <Є”У№У‚ўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎP  hp€ˆ˜  ЈАИ Р этIHJJnB• j !Subjektni i predikatni nominativ Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{F0C304E3-7ED7-11D7-B04A-0000F81AAB4C}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ЁЂЃЄЅІЇЈЉЊЋЌ­ЎўџџџАБВГДЕЖўџџџИЙКЛМНОўџџџРСТУФХЦўџџџ§џџџ§џџџЪўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF`iN(дУCЄ”УЬ€1TableџџџџџџџџџџџџЏWordDocumentџџџџџџџџ\SummaryInformation(џџџџЗDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџПCompObjџџџџjObjectPoolџџџџџџџџџџџџCЄ”УCЄ”Уџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq