Naslov
Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova
(Glucocorticoid macrolide conjugates as a new class of antiinflammatory drugs)

Autori
Marković, Stribor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.07

Godina
2005

Stranica
226

Mentor
Medić-Šarić, Marica

Ključne riječi
glukokortikoidi; makrolidi; citokini; transkripcijski faktori
(glucocorticoids; macrolides; cytokines; transcription factors)

Sažetak
Ranih pedestih godina glukokortikoidima su se širom otvorila vrata upotrebi u liječenju brojnih upalnih bolesti kao što su reumatoidni artritis, astma te razne autoimune bolesti. Nitko nikada nije dvojio da li su oni dovoljno efikasni no uvijek je ostajalo pitanje da li je cijena njihovog korištenja odveć visoka. Doista, kako pobjeći nuspojavama lijekova koji reguliraju transkripciju barem 1% genoma? Farmaceutska industrija uvijek je težila razviti ne efikasnije, već sigurnije lijekove - glukokortikoide koji neće izazivati probleme s retencijom natrija zbog djelovanja na mineralokortikoidni receptor i što je najbitnije, sistemska djelovanja na cjelokupni metabolizam šećera, masti i proteina te imunosupresijsko djelovanje i djelovanje na središnji živčani sustav. Dogma u istraživanju glukokortikoida sve do pojave ciklesonida bila je pronalaženje lijeka što jačeg afiniteta za glukokortikoidni receptor, po mogućnosti visoke lipofilnosti i lokalnog doziranja, te brzog metabolizma. Ta marketinški dobro iskorištena strategija kulminirala je izlaskom flutikazon propionata na tržište antiastmatskih lijekova. U toj klasi slične marketinške prednosti imali su i budezonid, beklometazon dipropionat i mometazon furoat: kratko poluvrijeme života u plazmi, izražen efekt prvog prolaska kroz jetru i visok omjer topičke u odnosu na sistemsku aktivnost. No marketing nije i zbilja. Brojni radovi govore u prilog da je istraživanje rezlutiralo pojačanjem topičke aktivnosti tih lijekova, ali oni nisu bili posve sigurni. Od sistemskog glukokortikoidnog djelovanja, poput smanjenja rasta djece astmatičara zbog terapije, osteoporoze te lokalne imunosupresije i supresije osovine hipotalamus- hipofizanadbubrežna žlijezda, niti jedan lijek nije pobjegao. Idealni glukokortikoid nikada neće postojati, ali će postojati takav koji će imati dramatično bolji omjer lokalnog protuupalnog djelovanja u odnosu na sistemsko djelovanje. Ova disertacija predstavlja dio posla grupe istraživača u Plivi, a odnosi se na biološku karakterizaciju izvanredne zamisli da se mijenjanjem celularne kinetike i konjugacijom s makrolidima poveća protuupalno djelovanje a smanji nuspojave.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA