Naslov
Fonetski problemi difonske sinteze hrvatskoga govora
(Phonetic problems with the diphonic synthesis of croatian speech)

Autori
Bakran, Juraj ; Lazić, Nikolaj

Izvornik
Govor : časopis za fonetiku (0352-7565) XV (1998), 2;

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
difoni; govorna sinteza; hrvatski jezik
(diphones; speech syntesis; Croatian language)

Sažetak
Termin sinteza govora obuhvaća niz postupaka kojima se s ograničenim, što manjim utroškom memorije, ozvučava, prevodi u kvazi govoreni oblik, po mogućnosti neograničen korpus pisanog jezika. Jedna je od metoda sinteze nizanje unaprijed snimljenih, u digitalnom obliku pohranjenih, govornih elemenata. Kod toga, temeljni je problem odabir govornih elemenata (rečenice, riječi, slogovi, fonemi) koji će se zadanim redoslijedom kombinirati u nizove. Problem koartikulacije i interpolacije u velikoj se mjeri rješava obabirom difona. Difonom se naziva govorni segment od sredine jednog do sredine sljedećeg alofona (Fujimura et al. 1977) Na taj su način sačuvani prirodni tranzijenti, izbjegava se diskontinuitet na spoju i interpolacija postaje nepotrebna. U fonetskom laboratoriju Faculte Politechnique de Mons, grupa autora (Dutoit et al. 1996a, 1996b) razvila je program za difonsku sintezu koji za realizaciju koristi izvorne snimke repertoara difona nekog konkretnog jezika. Program je razvijen u okviru projekta pod nazivom MBROLA i preko Interneta je dostupan potencijalnim korisnicima i autorima baze difona. Krajnji cilj projekta je poticanje akademskog istraživanja u području sinteze govora u godinama koje dolaze, posebno na planu istraživanja prozodje sintetiziranog govora. U radu se opisuje postupak kreiranja baze difona za hrvatski standardni govor. S obzirom na to da baza difona mora sadržavati sve moguće prijelaze jer u kontinuiranom govoru na granici riječi svi fonemi mogu doći u neposredni kontakt, trebalo je sastaviti takav tekstovni korpus u kojem svih 30 htvatskih fonema dolaze u kontakt, svaki sa svakim. To je ujedno i prilika da se realiziraju svi mogući alofoni, oni koji se u opisu nekog govora opisuju, kao i oni koji izmiču pažnji, kako fonetičara tako i govornika. Uz pretpostavku da su sve glasovne promjene (ozvučavanja, obezvučavanje, djelomične asimilacije…) zapravo uzrokovane fonetskim kontekstom, uputa govorniku da ne artikulira suviše pažljivo osigruala je pojavljivanje alofona.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA