Naslov
Učinak pentadekapeptida BPC 157 na subhondralnu kost kondilnog nastavka mandibule, funkciju i transmandibularni koštani defekt u modelu kirurški inducirane osteoartroze čeljusnog zgloba štakora
(The Effect of Pentadecapeptide BPC 157 on Condylar Subchondral Bone, Function, and Transmandibular Bone Defect in Model of Surgically Induced Temporomandibular Joint Osteoarthrosis in the Rat)

Autori
Kokić, Neven

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
30.04

Godina
2005

Stranica
73

Mentor
Sikirić, Predrag

Ključne riječi
pentadekapeptid BPC 157; kost; osteoartroza; artikulacijska hrskavica; mandibula; temporomandibularni zglob; funkcija
(pentadecapeptide BPC 157; bone; osteoarthrosis; articulating cartilage; mandible; temporomandibular joint; function)

Sažetak
U svrhu umanjenja regresivnih promjena kondilne subhondralne kosti, funkcijskog poremećaja posljedično kirurškoj indukciji osteoartroze čeljusnog zgloba i transostealnog mandibularnog defekta kod štakora, korišten je stabilni želučani pentadekapeptid BPC 157 (GEPPPGKKPADDAGLV, molekularne težine 1419, PLD-116, trenutno u kliničkoj fazi II za upalnu bolest crijeva, PL-14736, Pliva, Hrvatska). Ovo istraživanje je utemeljeno na prethodno objavljenim korisnim učincima ovog peptida na osteoartrozu, “ non union” prijelom, kožne opekline, cijeljenje tetive i adjuvantni artritis, bez osobitog nosača. Želučani pentadekapeptid BPC 157 10 g, 1 g, 100ng, 10ng, and 1ng/kg tjelesne težine ili ekvivolumen fiziološke otopine (5.0 ml/kg tjelesne težine) je apliciran intraperitonealno neposredno nakon kirurškog zahvata u svrhu procjene učinka na kondilnu subhondralnu kost, 10 µ g and 10 ng/kg tjelesne težine intraperitonealno ili 2 µ g i 2 ng/kg otopljen u 1ml fiziološke otopine za lokalnu aplikaciju u svrhu procjene učinka na cijeljenje transmandibularnog defekta. Rezultati indiciraju da želučani pentadekapeptid BPC 157 čuva funkciju u vlastitom modificiranom i kombiniranom modelu indukcije osteoartroze, poboljšava transkoštane mandibulne defekte u izoliranim eksperimentalnim grupama i pokazuje visoko koristan učinak na kondilnu subhondralnu kost. U svim neposredno oštećenim kontrolnim čeljusnim zglobovima prisutan je ozbiljan funkcijski poremećaj. Učinak ovog peptida na kondilnu subhondralnu kost je visoko koristan i osobit. Kod primjene 4-hydroxynonenal-a (HNE), završnog proizvoda lipidne peroksidacije i medijatora oksidacijskog stresa, pentadekapeptid BPC 157 reducira inkorporaciju 3H-timidina u kultiviranim hrskavičnim stanicama porijekla čeljusnog zgloba štakora. Konačno, ovaj osobiti peptid bi mogao biti farmakološki pogodan za buduće terapijske studije koštanog cijeljenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA