Naslov
Jezik Smrti Čengić-age prema jeziku Dopune Gundulićeva Osmana
(The language of Smrti Čengić-age (The Death of Agha Čengić - an epic by Ivan Mažuranić) juxtaposed with the language of Dopune Supplements to Ivan Gundulić’ s epic Osman by Ivan Mažuranić))

Autori
Pavlić, Andrea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
25.04

Godina
2005

Stranica
123

Mentor
Menac-Mihalić, Mira

Ključne riječi
izvornik; pravopis; morfologija; leksik; frazeologija
(original; orthography; morphology; lexis; phraseology)

Sažetak
Analiza književnoumjetničkih tekstova može se napraviti na tekstovima na kojima nije bilo naknadnih, neautorskih intervencija: mijenjanja pravopisnih obilježja, riječi te morfoloških obilježja. Usporedba jezika Smrti Čengić-age i jezika Dopune Gundulićeva Osmana pokazuje da je autor u oba teksta imao brojna zajednička obilježja. Osim pravopisa, koji je u doba kad su tekstovi napisani bio morfonološki, tekstovi imaju brojne zajedničke riječi te zajedničke frazeme. Koliko je bitno držati se autorovih načela pokazuje jedan jednostavan primjer: u Dopuni iz 1844. zabilježen je oblik instrumentala jednine pred sélom (sestrom). U prikazanim kasnijim izdanjima Osmana (osim izdanja iz 1877. ) ovo mjesto glasi: pred selom. Ukidanje samo jednog nadslovka može zbuniti čitatelja: nalazi li se netko pred selom ili pred sestrom. Imenica séle upotrijebljena je samo jednom u cijelom Osmanu. Ona je Mažuranićeva leksička inovacija unutar teksta Osmana. Uvidom u Konkordanciju lako se vidi da je Gundulić u svojim pjevanjima imao samo imenicu sestra, a Mažuranić nema imenicu sestra već samo stilski obilježen oblik séle. Oba teksta, u skladu s temema koje obrađuju, imaju znatan broj turcizama. Turcizmi koji su zabilježeni u Smrti Čengić-age pripadaju fondu usmene književnosti, dok brojni turcizmi iz Dopune pripadaju specifičnom osmanlijskom vojnom i dvorskom nazivlju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA