Pregled bibliografske jedinice broj: 219114
Novosti u liječenju Parkinsonove bolesti
Novosti u liječenju Parkinsonove bolesti // GDJE SMO U NEUROLOGIJI 2004? Medicina temeljena na dokazima / Demarin, Vida ; Trkanjec, Zlatko (ur.).
Zagreb: Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 2004. str. 27-29 (pozvano predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), stručni)
CROSBI ID: 219114 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Novosti u liječenju Parkinsonove bolesti
(Update in therapy of Parkinson's disease)
Autori
Trkanjec, Zlatko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni
Izvornik
GDJE SMO U NEUROLOGIJI 2004? Medicina temeljena na dokazima
/ Demarin, Vida ; Trkanjec, Zlatko - Zagreb : Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 2004, 27-29
Skup
GDJE SMO U NEUROLOGIJI 2004? Medicina temeljena na dokazima
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 04.12.2004
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Parkinsonova bolest; etiologija; liječenje
(Parkinson disease; etiology; therapy)
Sažetak
Parkinsonova bolest je neurodegenerativni, idiopatski, sporo progredirajući poremećaj središnjeg živčanog sustava koji obilježava sporost i siromaštvo pokreta (bradikineza) udružena s još barem jednim od slijedećih simptoma: povišen tonus (rigor, rigiditet) mišića, tremor u mirovanju i nestabilnost u održavanju položaja tijela. U početku simptomi su često asimetrični, a bolesnici vrlo dobro reagiraju na terapiju levodopom. Parkinsonova bolest je najčešća neurodegenerativna bolest, a njezina prevalencija raste s godinama starosti. U osoba mlađih od 40 godina prevalencija je 3-4 slučaja na 100000 stanovanika, a u osoba starijih od 70 godina prevalencija može iznositi i više od 500 na 100000 stanovnika. U osnovi bolesti nalazi se propadanje dopaminergičnih neurona u pars compacta substantiae nigre i posljedična hipoaktivnost dopaminergičnog sustava. Nakon propadanja od oko >50% dopaminergičkih neurona u pars compacta substantiae nigre pojavljuju se prvi klinički simptomi. Uzrok propadanja dopanimergičnih neurona nije poznat, no u zadnje vrijeme sve više se govori o mutacijama alfa-sinukleina za koji se pretpostavlja da igra ulogu u funkcioniranju sinaptičkih vezikula i u oslobađanju neurotransmitera. Alfa-sinuklein se metabolizira ubikvitinskim proteasomskim putem, a mutacije alfa-sinkuleina dovode do sporije brzine razgradnje u ubikvitinskom proteasomskom putu, do nakupljanja proteina i na kraju do smrti stanice. Čini se da mutirani alfa-sinuklein oštećuje dopaminergične stanice čineći ih osjetljivijim na oksidativni stres, promičući agregaciju alfa-sinukleina i apoptozu ovisnu o dopaminu. U zadnje vrijeme neki autori govore o Parkinsonovoj bolesti kao o sinukleopatiji. U liječenju Parkinsonove bolesti primjenjuju farmakoterapijske metode, neurokirurške metode i neurorehabilitacija. Osnovni cilj farmakoterapije Parkinsonove bolesti je postići kontinuiranu stimulaciju dopaminergičnih receptora nigrostrijatalnog sustava. Levodopa, metabolički prekursor dopamina koji prolazi hematoencefalnu barijeru, najučinkovitiji je lijek za Parkinsonovu bolest i « ; zlatni standard» ; terapije.Dopaminergički (DA) agonisti se u zadnje vrijeme sve više propisuju, kako u početnim, tako i u uznapredovalim fazama bolesti jer se pokazalo da bi mogli odgoditi početak primjene levodope, odgoditi i ublažiti diskineziju i motoričke fluktuacije koje su posljedica primjene levodope, a postoje indicije i o neuroprotektivnom učinku DA agonista. U Hrvatskoj je od nedavno dostupan periferni COMT inhibitor entakapon koji sprečava razgradnju levodope i na taj način povećava poluvrijeme eliminacije levodope čime dovodi do ublažavanja motoričkih fluktuacija povezanih s dugotrajnom primjenom levodope i do skraćivanja off faza bolesti. Primjenom entakapona mogu se umanjiti motoričke fluktuacije i diskineze uzrokovane dugotrajnom primjenom levodope.U terapiji Parkinsonove bolesti nužno je potreban individualni pristup, za svakog bolesnika ponaosob treba odrediti monoterapiju ili kombinaciju lijekova koji tom bolesniku u određenoj fazi bolesti najbolje djeluju. U početnim fazama bolesti kod mlađih bolesnika (<65 godina) terapija se obično počinje jednim od dopaminergičkih agonista, selegilinom ili amantadinom. U starijih bolesnika (>65 godina) u početku terapije uvode se propravci levodope. S napredovanjem bolesti u terapiju se uvode dodatni lijekovi tako da se većina bolesnika najčešće liječi različitim kombinacijama antiparkinsonika.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti