Naslov
Muška moderna i ženska postmoderna: rođenje virtualne kulture
(Male modernism and female postmodernism: birth of virtual culture)

Autori
Oraić Tolić, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Naklada Ljevak

Grad
Zagreb

Godina
2005

Stranica
336

ISBN
953-178-674-7

Ključne riječi
kraj knjizevne znanosti; postmodernizam; suvremena hrvatska proza; kulturni stereotipi
(The end of Science of Literature; postmodernism; contemporary Croatian prose; cultural stereotypes)

Sažetak
Knjiga sadrži deset poglavlja. U prvom poglavlju &laquo ; ; ; Kraj moderne književne znanosti&raquo ; ; ; raspravlja se o četiri paradigme modernoga književnog znanja (autonomiji književnoga teksta, imanentnom pristupu, cjelovitosti znanja, linearnom konceptu povijesti) te prati njihova sudbina u najvažnijim književnozanstvenim školama 20. stoljeća. U drugoj studiji &laquo ; ; ; Put u postmoderni obrat&raquo ; ; ; izdvaja se pet autora na koje se oslonila postmoderna misao: Nietzsche, Freud, de Saussure, Bahtin i Walter Benjamin. Treća studija &laquo ; ; ; Muška moderna i ženska postmoderna&raquo ; ; ; , po kojoj je knjiga dobila naslov, daje kratku povijest feminizma i ženske imagologije od kraja 18. do kraja 20. stoljeća. Četvrto poglavlje &laquo ; ; ; Tipovi modernoga subjekta&raquo ; ; ; posvećeno je muškim autorima koji su u svom buntu protiv vlastite kulture odjenuli ženske rodne crte: genij – kaos, dandy – napadnu semiotičnost i blaziranost, boem – društvenu marginalnost, flâneur – lepršavost, nadčovjek – kaotičnu volju za prevladavanjem vlastite kulture i &laquo ; ; ; mogućnosni čovjek&raquo ; ; ; - djevojačku krhkost duše. Peta studija &laquo ; ; ; Hljebnikov i žena&raquo ; ; ; posvećena je jednom velikom androginom pjesničkom sustavu. U šestoj studiji, &laquo ; ; ; Poetici nulte točke&raquo ; ; ; , prati se modifikacija avangardne poetike nultog pisma na primjeru kulturnoga kuriozuma: ruskih stihova dvojice postmodernističkih hrvatskih pjesnika, Josipa Severa i Radomira Venturina. Sljedeća dva poglavlja posvećena su suvremenoj hrvatskoj prozi. U studiji &laquo ; ; ; Suvremena hrvatska proza&raquo ; ; ; razmatraju se načini na koje je književnost reagirala na ratnu zbilju te se izdvajaju modeli intertekstualnost (N. Fabrio), dokumentarizam (A. Mirković, R. Cvetnić), autobiografizam (P. Pavličić, J. Matanović, M. Jergović) i posttraumatska proza. U eseju &laquo ; ; ; Virtualni realizam – hrvatski post-postmodernizam&raquo ; ; ; tematizira se zahuktali fenomen virtualizacije i simulakralizacije književnoga pisma u prozi 2000-ih (S. Drakulić, Z. Ferić, I. Aralica, T. Zajec, J. Čarija). Napokon, u posljednja dva eseja, &laquo ; ; ; Kulturni stereotipi i kraj Jugoslavije&raquo ; ; ; te &laquo ; ; ; Hrvatski kulturni stereotipi&raquo ; ; ; , obrađuje se tvorba modernih identiteta na krajnjim rubovima – u skrutnutim slikama o sebi i drugima koje izviru iz želja i strahova te se preko ideologija i imagologija ukrućuju u čvrste idetifikacije točke.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA