Naslov
Epidemiologija moždanog udara i strategije u prevenciji
(Epidemiology of stroke and prevention strategies)

Autori
Kadojić, Dragutin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
4. Hrvatski neurološki kongres, Zbornik radova / Soldo-Butković, Silva - Osijek : Vemako Tisak, Lučko, 2005, 102-103

Skup
4. Hrvatski neurološki kongres

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 07.09.2005. - 10.09.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Moždani udar; epidemiologija; prevencija
(Stoke; epidemiology; prevention)

Sažetak
Epidemiološki pokazatelji vrlo su važni za ispravno programiranje i planiranje zdravstvene službe i njezinu specifičnu organizaciju. Neuroepidemiološke studije moždanog udara (MU) omogućuju potpunije sagledavanje prirodnog tijeka bolesti, uzroka bolesti, te prosudbu utjecaja genetski determiniranih i egzogenih čimbenika na pojavu i razvoj bolesti. U epidemiološkim istraživanjima nužno je koristiti međunarodno prihvaćene standarde. Svjetska zdravstvena organizacija definira MU kao "naglo razvijanje kliničkih znakova fokalnog (ili globalnog) poremećaja moždanih funkcija, sa simptomima koji traju 24 sata ili duže, ili vode k smrti, bez drugog jasnog uzroka, osim znakova oštećenja krvnih žila". U kliničkom radu široko je prihvaćena patoanatomsko/patofiziološka klasifikacija koja razlikuje ishemijski moždani udar (IMU) s podtipovima: trombotički, embolički i hemodinamski udar te hemoragijski moždani udar s podtipovima: intracerebralna hemoragija tipične ili atipične lokalizacije i subarahnoidalna hemoragija. Međunarodna klasifikacija bolesti razvrstava MU na približno isti način, a praktična je i u zadnje vrijeme u široj uporabi TOAST klasifikacija IMU-a koja razlikuje slijedeće kategorije: infarkte velikih krvnih žila, lakunarne infarkte, kadioembolijske infarkte, infarkte koji su posljedica drugih uzroka, te infarkte nepoznatog uzroka. Procjenjuje se da u svijetu godišnje oboli od MU-a oko 4 milijuna ljudi. Od toga na Europu otpada otprilike 570.000, a na Sjedinjene Američke Države oko 500.000 oboljelih. U prikazu incidencije MU-a obično se koriste dobno standardizirane stope. Međunarodne epidemiološke studije pokazuju da stope incidencije rastu eksponencijalno s dobi, te se kreću između 0, 3 promila u trećoj i četvrtoj dekadi života, sve do 30 promila u osmoj i devetoj dekadi života, što u prosjeku iznosi 1-2 promila. Stope prevalencije MU-a u svijetu variraju između 5 promila i nekoliko postotaka. Fatalni ishod MU-a uzrokuju centralne i periferne komplikacije. Najčešće centralne komplikacije su: cerebralni edem, transtentorijalna hernijacija, hemoragička transformacija ishemije, epileptički napadi, depresija. Znatno češće smrt bolesnika s MU-om uzrokuju periferne (sistemske) komplikacije: duboka venska tromboza i plućna embolija, bronhopneumonija, urinarni infekt, septikemija, aspiracija, kardijalna aritmija, miocitoliza, nekontrolirana hipotenzija, nagla smrt. Procjenjuje se da otprilike jedna trećina oboljelih od moždanog udara umire, druga trećina ima teški, a treća trećina lakši rezidualni neurološki deficit, ili je bez deficita. Faktori koji predviđaju lošu prognozu i ishod MU-a su: visoka životna dob, muški spol, postojanje dijabetesa, arterijske hipertenzije i kardijalne bolesti u oboljelih, temperatura, disfagija, inkontinencija, pogoršanje svijesti, težak neurološki deficit, kognitivni poremećaji, lokalizacija i veličina infarkta, edem i pomak središnjih struktura, biokemijski i hematološki poremećaji itd. Stope mortaliteta od MU-a u Europi značajno variraju. Najviše stope od 249 umrlih/100 000 stanovnika zabilježene u Bugarskoj, a najmanje od 27/100 000 st. u Švicarskoj. Istočnoeuropske zemlje imaju viši ukupni mortalitet, dok su najniže stope zabilježene u skandinavskim zemljama, Švicarskoj i Nizozemskoj. Stope mortaliteta dramatično su smanjene tijekom zadnjih nekoliko dekada u Japanu i zapadnoeuropskim zemljama. Nasuprot tome, u istočnoeuropskim zemljama u tom razdoblju bilježi se stalni porast stope mortaliteta od MU-a, što se nastavlja i u uvjetima tranzicije ovih zemalja. Od osobitog su značenja studije koje pokazuju sekularne promjene u mortalitetu od neke bolesti, kroz dugo razdoblje godina ili desetljeća Prevencija je još uvijek najbolji način oblažavanja posljedica moždnog udara na cjelokupnu društvenu zajednicu. Cilj prevencije je smanjiti rizik nastanka moždanog udara djelovanjem na faktore rizika. Najčešći faktori rizika vezani su uz neadekvatnu prehranu, konzumiranje alkohola, pušenje, smanjenu tjelesnu aktivnost, hipertenziju, šećernu bolest, povišene vrijednosti kolesterola u serumu, infarkt miokarda, fibrilaciju atrija i karotidnu stenozu. MU je prikladan za prevenciju, budući da ima visoku prevalenciju i visoku ekonomsku cijenu te predstavlja visok društveni teret. Dvije su glavne strategije prevencije MU-a: a) "Masovni pristup" naglašava modifikaciju stila života, kako bi se postigla umjerena redukcija u razini čimbenika rizika kod svih pojedinaca u populaciji. Primjeri takvog pristupa su provođenje odgovarajuće dijete za smanjenje visokog tlaka, kolesterola i razine masti u hrani, ograničenje potrošnje teških alkoholnih pića, prestanak pušenja, te promoviranje zdravog načina života u ciljnoj populaciji. Ovim široko zasnovanim mjerama u zajednici uz prateće legislativne i ekonomske mjere moguće je postići značajne napretke o čemu ponajbolje svjedoči Finsko iskustvo, b) "Visokorizični pristup" identificira osobe s visokim brojem faktora rizika. Specifičnim individualnim liječenjem i drugim mjerama nastoji se postići značajnije sniženje postojećih čimbenika rizika u ugroženog bolesnika. Oba prilaza komplementarni su u uspješnoj prevenciji MU. Suradnja odgovarajućih stručnjaka na nacionalnoj i međunarodnoj razini može osigurati pronalaženje najbolje i najracionalnije strategije u prevenciji i ranoj detekciji cerebrovaskularnih poremećaja. Liječnici primarne zdravstvene zaštite trebali bi biti kontinuirano educirani o medikamentoznim i nemedikamentoznim načinima preventivnog djelovanja, u postavljanju pravilnih indikacija za korištenje antikoagulantne i antitrombotske terapije, mogućnostima ranog otkrivanja stenoza moždanih arterija i indikacijama za karotidnu endarterektomiju te drugim mjerama prevencije moždanog udara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA