Naslov
Analiza odlaganja osteoida u prvoj fazi cijeljenja kroničnoga apeksnog parodontitisa u psa
(Analysis of osteoid deposition in the first stage of chronic apical periodontitis healing in dogs)

Autori
Horvat, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Stomatološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
07.04

Godina
2005

Stranica
114

Mentor
Kovačević, Maja

Ključne riječi
Apeksni parodontitis ; endodontska terapija ; osteoid ; pas
(Apical periodontitis ; root canal therapy ; osteoid ; dog)

Sažetak
Odlaganje osteoida i njegova mineralizacija jedna su od najvažnijih karakteristika cijeljenja kronične periapeksne lezije. Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj načina izvođenja endodontske terapije na odlaganje osteoida i nove kosti u prvoj fazi cijeljenja takve lezije. Nakon indukcije periapeksnih lezija kroz 35 dana na donjim premolarima šest pasa mješanaca, 17 korijenskih kanala instrumentirano je do razine apeksne konstrikcije (skupina 1). Preostalih 20 korijenskih kanala instrumentirano je na isti način, nakon čega je provedeno probijanje apeksne delte strojnim K– proširivačem i instrumentacija H– pilicom #20 do duljine određene elektroodontometrijski apeksnim lokatorom prve generacije EED-11 (Struja, Zagreb) – kontrolirana periapeksna instrumentacija. Svi su kanali napunjeni do razine apeksne konstrikcije. Po jedna je životinja u svakoj skupini primila intraperitonealnu injekciju vitalne boje Procion Brilliant Red H8-BS. Životinje su žrtvovane nakon 35 dana. Blokovi čeljusti s eksperimentalnim zubima uklopljeni su u metil– metakrilat. Rezovi debljine 5– 7 μ m analizirani su kvalitativno pod fluorescentnim mikroskopom, te nakon bojenja toluidinskim modrilom kvalitativno i kvantitativno pod svjetlosnim mikroskopom. U skupini 1 fluorescentne su se linije nalazile većinom uz površinu resorbirane alveolarne kosti, a na obojenim preparatima vidjele su se male količine osteoida te mnogobrojni osteoklasti na koštanoj površini. U skupini 2 fluorescentne su linije bile dublje u kosti, a vidjelo se i više osteoida, te manje osteoklasta. Kvantitativna analiza pokazala je veću površinu i debljinu osteoida u skupini 2. Iz navedenog možemo zaključiti da je u ranoj poslijeoperacijskoj fazi veći potencijal cijeljenja prisutan u skupini gdje je provedena kontrolirana periapeksna instrumentacija u terapiji kroničnoga apeksnog parodontitisa u psa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA