ࡱ;   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry  !"#$%&'()+,-./  FMicrosoft Word-Dokument MSWordDocWord.Document.89qhJKKQQn[p[V_X_ccffNiPipp [jjDefault1$ *$7$5$3$A$/B*OJQJCJmH sH PJnH^JaJ_HtHBA@BAbsatz-Standardschriftart66Footnote Characters2&2Footnote anchorH*0*0Endnote anchorH*4!4Endnote Characters.B2. Text body xNM1BNFirst line indent^]` /1R List^J@b@Caption xx $CJ6^JaJ]HrHFootnote^]` $CJaJ&&Index $^J@ Qz #+f++-/2 6u7c8:;>#@ADFHNPQT_TIUsX Z\^O`a=cede jko&4Z4Lrm  Goran Hutinec OBRA UN S "NARODNIM NEPRIJATELJEM" U MEIMURJU 1945. UVOD Sudbina Meimurja u toku Drugog svjetskog rata se po mnogo klju nih faktora razlikuje od ostatka hrvatskog prostora. Ono je ostalo poateeno dugotrajnih vojnih operacija veih razmjera pa je izbjeglo najte~a materijalna razaranja. S druge strane, zbog neslaganja oko teritorijalnog razgrani enja hrvatskog i maarskog politi kog prostora ono se naalo u procijepu izmeu nekoliko meusobno sukobljenih dr~ava i vojno-politi kih pokreta, pri emu je s vremenom doalo do sna~ne i jasne polarizacije izmeu pristaaa pojedinih grupacija uklju enih u konflikt. Sve te skupine  Maarska, Nezavisna Dr~ava Hrvatska te Narodnooslobodila ki pokret koji je s vremenom formirao vlastitu dr~avnu strukturu (Demokratsku Federativnu Jugoslaviju) u obra unima s neistomialjenicima koristile su se nasiljem, uklju ujui i ubojstva i smaknua. Na kraju rata Meimurje je u teritorijalnom pogledu priklju eno Narodnoj Republici Hrvatskoj, odnosno DFJ. To nisu bile samo upravno-teritorijalne, ve i dublje druatvene promjene. Nova je jugoslavenska dr~ava stvorena na temeljima NOP-a, pod vrstom kontrolom Komunisti ke Partije Jugoslavije. Jedan od klju nih procesa uz pomo kojih je KPJ uspjela nametnuti svoju viziju politi ke i druatvene organizacije jest i obra un s narodnim neprijateljima, odnosno ka~njavanje svih koji su se istakli u suradnji s silama lanicama Trojnog pakta, te aktivnostima usmjerenim protiv NOP-a koji je jedini smatran iskrenim predstavnikom jugoslavenskih, pa tako i hrvatskog naroda. Cilj je ovog rada prikazati tok tog obra una na prostoru Meimurja, istaknuti metode kojima je provoen te posljedice koje je ostavio. MEIMURJE 1941.-1945. Na samom po etku rata, ve 6. travnja 1941. godine jugoslavenska je vojska bez borbe napustila ovaj kraj. Dan kasnije u Meimurje ulaze Nijemci, a lokalni ustaae su 8. travnja oformili Ustaaki sto~er za Meimurje i po eli preuzimati vlast u svoje ruke. S druge strane, aktivna promaarska skupina u Meimurju zapo ela je s tra~enjem maarske okupacije Meimurja. Meu njima je uz etni ke Maare bio i dosta velik broj  maarona , tj osoba hrvatskog porijekla koje su prigrlile maarsku nacionalnu ideju. Delegacije koje su s takvim zahtjevima upuivane predsjedniku maarske vlade i regentu Horthyju urodile su plodom, te je maarska vojska 16. travnja uala u Meimurje. Istaknute ustaae bile su prisiljene spas potra~iti ju~no od Drave. Osim ustaaa, u sljedeih nekoliko mjeseci maarska okupacijska vojska voena savjetima lokalnih Maara i maarona okupljenih u tzv.  Vijeu dvadesetorice protjerala je na teritorij NDH sve one za koje je sumnjala da bi se na bilo koji na in mogli izjasniti protiv pripadnosti Meimurja Maarskoj. 9. srpnja 1941. okupacija je zamijenjena vojnom upravom, a dva mjeseca kasnije predratni jugoslavenski kotarski i opinski inovnici zamijenjeni su maarskima. U prosincu 1941.  Zakonom o Ju~nim krajevima izglasanom u maarskom parlamentu Meimurje je jednostrano pripojeno Maarskoj. Taj in nisu priznale ni NDH, niti narodnooslobodila ki pokret pod vodstvom KPJ. Od samog po etka maarske vlasti nad Meimurjem zapo ela je ~estoka maarizacija Meimuraca. Reaktivirana je devetnaestostoljetna teza o posebnom  megyimurskom narodu preko koje je Maarska nastojala otrgnuti Meimurce iz korpusa hrvatske nacije. Maarski i  megyimurski jezik uvedeni su u akole, s tendencijom postupnog potpunog prelaska na maarski. Toponimi su izmijenjeni iz hrvatskih u maarske varijante, a povijesno pamenje nastojalo se uskladiti s maarskom nacionalisti kom ideologijom  njegovan je kult Nikole Zrinskog akove kog i maarske revolucije 1848. Hrvatstvo Meimuraca negiralo se u svakoj prilici. Kako je rat du~e trajao, a ratna srea okretala se protiv sila Osovine, Meimurje se naalo i na udaru sve te~ih ekonomskih posljedica totalnog rata. U estale su rekvizicije poljoprivrednih proizvoda, esto praene nasiljem i poni~avanjima, a brojni Meimurci unova eni su u maarsku vojsku i poslani na isto no bojiate. To je uzrokovalo novi val izbjeglica prema NDH, uglavnom vojno sposobnih muakaraca. Njihov manji dio pristupio je ustaaama, a vei partizanskom pokretu. Od njih je 1943. formirana meimurska eta u Kalni kom partizanskom odredu, koja je zapo ela s povremenim upadima u Meimurje, ato je opet prouzro ilo oatre i nemilosrdne protumjere maarskih vlasti. Te mjere ipak nisu bile okrenute samo protiv pristaaa NOP-a, ve i protiv malobrojnih preostalih ustaakih simpatizera. Njema ka okupacija Maarske 1944. godine i smjena Horthyjeva re~ima Szalasijevom Strankom strelastih kri~eva (Nyilas keresztes part - NKP) ozna ila je novo zaoatravanje represivnih mjera. Pred kraj 1944. sovjetske trupe su ve dr~ale velike dijelove Maarske, i postalo je jasno da e s Njema kom propasti i pokuaaj Maarske da obnovi Ugarsku u granicama nekadaanjih Zemalja krune Sv. Stjepana. Zbog toga je krajem 1944. zapo ela masovna mobilizacija u maarsku, te sve eae i njema ku vojsku, a za borbu protiv partizana formirani su odredi Narodne stra~e, zadu~eni za lokalnu obranu sela ugro~enih partizanskim akcijama. Maarska vojska je zbog sve izra~enijeg prodiranja sovjetskih trupa na maarski teritorij najveim dijelom povu ena iz Meimurja i preba ena na front, no poja ane su policijske i ~andarmerijske snage. akove ki Stari grad Zrinskih pretvoren je u tamnicu u kojoj su brutalnim metodama ka~njavani svi za koje se sumnjalo da ne podr~avaju njilaaki re~im. }idovska zajednica je u potpunosti uniatena deportacijama u nacisti ke logore za uniatavanje. Rekvizicije, nova enja, prisilni rad na utvrenjima i bunkerima, te surove metode potrage za simpatizerima NOP-a osobito su teake bile u sije nju i velja i 1945., kad Njema ka posljednjim snagama pokuaava suzbiti sovjetsko napredovanje. Suo eni s takvim terorom, mnogi su pristali na suradnju s vlastima kako bi sa uvali ~ivot. No, krah njema kog otpora nije se nikako mogao izbjei, te su 2. travnja 1945. godine bugarske i sovjetske jedinice, a ubrzo nakon njih i kalni ki partizani uali u Meimurje. akovec je osloboen 6. travnja, a borbe su do po etka svibnja nastavljene na podru ju `trigove. I sovjetska i bugarska vojska, ali i OZN-a odmah su zapo ele s istragama i ka~njavanjem njema kih i maarskih suradnika, te neprijatelja novog poretka. U vrlo kratkom roku nakon osloboenja uhapaeno je, sudski gonjeno ili likvidirano bez suenja nekoliko stotina navodnih narodnih neprijatelja. NARODNI NEPRIJATELJI Proglaaavanje politi kih i vojnih protivnika narodnim neprijateljima je vrlo rano ualo u praksu partizanskog pokreta voenog od strane KPJ. Na taj je na in izvraen udar na neistomialjenike i suparnike, koji bivaju stavljeni izvan zakona te im esto prijeti smaknue bez suenja u akcijama udarnih grupa posebno formiranih u tu svrhu, dok se istovremeno promi e narodni karakter partizanske borbe a NOP prikazuje jedinim pravim predstavnikom narodnih te~nji. Kako je gerilski na in ratovanja voen na rubu meunarodnog ratnog prava, a neorganiziranost i nekontrolirano nasilje zasjenjivalo na ela pravde i jednakosti koje je partizanski pokret isticao, a time i spre avalo stjecanje podrake pokretu u narodu, pojavila se potreba da se barem okvirno definira kategorija "narodnih neprijatelja" i odrede djela smatrana protunarodnim aktivnostima. Zato se u Fo anskim propisima iz velja e 1942. godine, koji reguliraju osnivanje i djelokrug aktivnosti narodnooslobodila kih odbora te njihovo financiranje izri ito povezuju s konfiskacijama imetka "narodnih neprijatelja", ozna ava "narodnim neprijateljima"  ...sve aktivne ustaae, ili njihove organizatore ili pomaga e, ... one koji su slu~ili okupatorima ... kao apijuni, dostavlja i, kuriri, agitatori , sve one  koji su natjerivali narod da okupatorima preda oru~je , sve  koji su izdali narodnu borbu i bili u dosluhu sa okupatorima , one  koji se odmetnu od narodne vlasti i rade protiv nje. , te  oni koji razaraju Narodnooslobodila ku vojsku ili dezertiraju i  koji na teritoriji gdje je vlast u rukama naroda vrae ubistva i plja ku. . "Narodnim neprijateljima" nisu smatrani oni  koji su bili zavedeni bilo od okupatora ili ustaaa, bilo od izdajni kih etni kih oficira i koji se pridru~e Narodno-oslobodila koj vojsci . Ovako airoka definicija s nejasnim granicama omoguila je KPJ da se preko borbe protiv "narodnih neprijatelja" obra una i s politi kim neistomialjenicima i svima koji su predstavljali potencijalnog politi kog konkurenta u poslijeratnom razdoblju. To je do izra~aja dolazilo osobito u kasnoj fazi rata kad je postalo jasno da e osovinske sile rat izgubiti, a KPJ postajala sve zaokupljenijom pitanjem vlasti u poratnom vremenu. Primjer koriatenja airokog shvaanja pojma "narodnog neprijatelja" u svrhu difamacije politi kih suparnika KPJ na prostoru Meimurja jest izvjeataj Opunomostva OZN-e za okrug Vara~din od 1. svibnja 1945. o aktivnostima  etnika u akove kom kotaru:  Otkrilo se nekoliko ljudi etni kog sva anja. No to ne moraju biti etnici, ve ljudi koji misle da bi bilo bolje da dodje ponovno dr~avno uredjenje kao ato je to bilo za bivae Jugoslavije.  Jednostavnom generalizacijom svi pristalice prijeratnog politi kog ureenja, dakle viaestrana ke parlamentarne demokracije, izjedna eni su sa velikosrpskim etni kim pokretom, iako za to nisu podastrti nikakvi dokazi. ak i sami pripadnici slu~be zadu~ene za borbu protiv "narodnih neprijatelja" shvaaju da je njihova optu~ba nerealna i preuveli ana, no to ih ne spre ava da ljude koji s etni kim pokretom vjerojatno nisu imali nikakve veze ozna e kao etnike. Meutim, valja istaknuti kako obra unavanje s "narodnim neprijateljima" nije imalo isklju ivo karakter osvete ili borbe protiv politi kih protivnika. U mnogim slu ajevima stradalnici hajke na "narodne neprijatelje" opravdano su se naali na udaru progona, i bili ka~njeni za zlo ine koje su doista i po inili. PO ECI OBRA UNA S NARODNIM NEPRIJATELJIMA Zbog maarskih okupacijskih snaga partizanskim jedinicama i udarnim grupama je sve do druge polovine 1944. bilo ote~ano djelovanje na prostoru Meimurja. Partizani iz Kalni kog partizanskog odreda ograni avali su se na kratkotrajne upade u sela blizu Drave, u kojima su mogli izvesti brze prepade i joa iste noi vratiti se na teritorij NDH. U tim akcijama glavne mete bili su pripadnici maarskih vojnih i policijskih snaga. Poznati su slu ajevi zastraaivanja osoba sumnji enih za suradnju s okupatorima, no u tom periodu joa nisu zabilje~eni slu ajevi egzekucija "narodnih neprijatelja". U listopadu 1944. godine dolazi do kapitulacije Maarske, nakon ega Nijemci ruae re~im Miklosa Horthyja i postavljaju vladu Stranke strelastih kri~eva. Tad je privremeno oslabljena kontrola granice na Dravi, pa se partizanske postrojbe mogu lakae infiltrirati u Meimurje i izvoditi opse~nije viaednevne akcije. U takvim je akcijama potkraj 1944. likvidirana nekolicina meimurskih suradnika okupatora, a nekoliko osoba preba eno je preko Drave na osloboeni teritorij, presluaano, a zatim smaknuto. To su prve sa uvane vijesti o obra unu s "narodnim neprijateljima" u Meimurju. Zbog protupartizanskih mjera provedenih u Meimurju po etkom 1945. godine takve akcije prestaju. Ulogu obrane sela od upada partizana imale su novoformirane milicijske postrojbe Narodne stra~e. Partizanski agitatori poduzimali su propagandne akcije protiv ulaska seljaka u te postrojbe, govorei kako u stra~e pristupaju uglavnom narodni neprijatelji i maaroni uz prijetnje da e nakon osloboenja svaki stra~ar biti stavljen pred narodni sud kao narodni izdajica, i prema tome i tako ka~njen, koje su se kasnije doista obistinile. Partizanska aktivnost i nepovoljan tok borbi sa sovjetskim trupama potaknuli su strah u redovima doseljenih Maara, ali i mnogih njihovih pristalica. Po inje evakuacija njihovih obitelji, koja ubrzo prerasta u otvoreno bje~anje lokalnih inovnika, istaknutih maarona i Volksdeutschera. Partizanski izvori javljaju kako se ...`vapsko stanovniatvo sve odselilo u Nema ku, a maarski inovnici odselili su se u Prekmurje i odonud po par sati na dan dolaze u urede ... kod Maara se vidi sve vei strah.. Dva mjeseca kasnije, 21. XII. 1944. ponavlja se sli na vijest: Banda-mad~aroni bje~e poput atakora iz akovca.. Mnogi najistaknutiji predstavnici okupacijske vlasti iskoristili su tu priliku te se bijegom, naj eae ususret zapadnim saveznicima, spasili od progona narodnih neprijatelja zapo etih nakon istjerivanja Nijemaca iz Meimurja u travnju 1945. Za razdoblje travnja 1945, kad je u Meimurju osim partizana bila prisutna i bugarska i sovjetska vojska ne postoji izvorna graa koja bi pobli~e rasvijetlila tok tog obra una. Iz kasnijih sudskih presuda vidljivo je da su hapaenja po ela nekoliko dana nakon osloboenja  u isto nom dijelu Meimurja ve 8. i 9. travnja, a zatim su postupno preneaena u zapadnije predjele. Dio uhapaenih je odveden u istra~ni centar sovjetske vojske u Nagykanizsi, odakle su kasnije uglavnom vraeni u Meimurje i predani jugoslavenskim vlastima. Neki su tad postali suradnicima OZN-e, a kasnije preuzeti u slu~bu SDS-a, te su na taj na in izbjegli najte~e kazne. Naj eae se radilo o manje eksponiranim suradnicima maarskih vlasti, koji su mogli iskoristiti izgovor o  zavedenosti . Ipak, to se nekoliko godina kasnije pokazalo dvosjeklim ma em budui da je u vrijeme sukoba s Informbiroom svaki pojedinac koji je makar nakratko razgovarao s agentima sovjetskih tajnih slu~bi postao sumnjivim. Sve one koji su prilikom istrage doali u kontakt sa sovjetskom vojskom ili istra~iteljima SDS je nakon 1948. godine dr~ala pod stalnim nadzorom i preispitivala njihova javna istupanja u potrazi za eventualnim iskazima sklonosti prema sovjetskom tipu komunizma. Tokom travnja 1945. godine joa nije bilo organiziranih suenja narodnim neprijateljima. ini se da je bilo estih slu ajeva likvidacija bez sudskog postupka, budui da kasniji elaborati SDS-a navode da je nekoliko osoba  hapaeno poslije osloboenja i likvidirano po jedinicama NOV , te u jednom slu aju  hapaen po jedinicama NOV i odveden u nepoznatom pravcu . S obzirom na to da postoje dokumenti koji spominju popise narodnih neprijatelja po pojedinim opinama iz svibnja 1945. mogue je zaklju iti kako je OZNA ve prije osloboenja Meimurja pripremila liste osoba predvienih za likvidaciju. Ti popisi nisu sa uvani ve najvjerojatnije namjerno uniateni, pa stoga nikad nee biti mogue precizno utvrditi to an broj i identitet ~rtava stradalih u tom razdoblju. Tu se ponekad radilo o onima koji su u pokuaaju da se pritaje ili prilagode novonastalom stanju ugrozili ugled Komunisti ke partije i Jugoslavenske armije  npr. ovjek koji je prije preokreta bio poznati suradnik maarskih vlasti, a po dolasku partizana nabavio titovku sa crvenom zvijezdom i s njom na glavi aetao akovcem. Odmah je uhvaen i objeaen, ato je jedini zabilje~eni primjer primjene tog oblika smaknua u Meimurju 1945.. U svim ostalim slu ajevima govori se o strijeljanju, ili openitije "likvidaciji". Sli an je primjer ovjeka koji je 1941. godine pred Maarima pobjegao u Vara~din, stupio u ustaae, a 1945. ubio partizana i pokuaao u njegovoj uniformi izbjei progon. Otkriven je, te odmah potom ubijen. OBRA UN S MEIMURSKIM SURADNICIMA USTA`KOG POKRETA Pripadnici i simpatizeri ustaakog pokreta i Ustaake vojnice ine manji dio "narodnih neprijatelja" ka~njenih u Meimurju. Razlog tomu treba tra~iti u injenici da su oni bili progonjeni od strane maarskih vlasti, te su u toku rata najveim dijelom preali na teritorij NDH. Tu su uklju eni u strukture vlasti ili vojnih snaga NDH. Dio izbjeglih smjeaten je na podru ju ustaakog logora Ludbreg, odakle su do sredine 1942. rasporeivani na druga podru ja ili na razne funkcije u ustaakom aparatu Velike ~upe Vara~din. Nekolicina je postavljena za upravitelje ~idovskih radnji iji su vlasnici ubijeni ili deportirani. Neki od tih izbjeglica su joa u toku rata poginuli u borbi protiv partizana, a velik broj likvidiran je na mjestima gdje ih je zatekao kraj rata, te "kri~nom putu". SDS je nakon rata vodila evidenciju i o takvim slu ajevima, iako nepotpunu i esto temeljenu na nedokazanim sumnjama. Valja istaknuti kako su se poneki od njih ipak uspjeli pritajiti i izbjei progon. Najslikovitiji je takav primjer ustaaki asnik koji se 1941. godine pred Maarima sklonio u Vara~din, gdje je 1945. uhvaen i osuen na smrt. Uspio je pobjei iz zatvora, te se pod la~nim imenom krio u Bosni do 1956. godine. Tad se svojevoljno predao, izdr~ao dvogodianju zatvorsku kaznu i vratio u Meimurje, te postao douanikom SDS. Malobrojni simpatizeri ustaakog pokreta koji su ostali ~ivjeti u Meimurju i nakon maarske okupacije su zbog progona maarske policije odr~avali strogu konspiraciju, pa su na taj na in 1945. ostali nepoznati i OZN-i; iz kasnijih se izvjeataja jugoslavenskih tajnih slu~bi mo~e vidjeti da je s vremenom u pojedinim slu ajevima njihova politi ka opredijeljenost ipak izlazila na vidjelo, no tad je faza silovitog obra una s narodnim neprijateljem ve proala i takvi su pojedinci sa uvali ~ivot, a vrlo esto proali bez ikakve kazne. Nekolicina takvih  spava a je ak uspjela stei lanstvo u SSRN i Komunisti koj partiji, odakle su izba eni kad se saznalo da su simpatizirali ustaae ili bili lanovima ustaake organizacije, no nisu ka~njavani zatvorskim kaznama. Mo~e se zaklju iti kako je s vremenom ~ar borbe protiv narodnog neprijatelja jenjavao. Po initeljima djela koja su u prvim mjesecima poslije rata ka~njavana najte~im kaznama se nekoliko godina kasnije postupalo mnogo bla~e. S druge strane, jugoslavenske tajne slu~be su dugo vremena odr~avale nadzor nad svima za koje se sumnjalo da su u toku rata imali ikakve veze sa pripadnicima ustaakog pokreta. Iako mnoge od tih osoba zbog nedostatka dokaza nikad nisu optu~ene niti sudski gonjene, bile su esto izvrgavane presluaavanjima i drugim oblicima pritiska. Sli ni postupci primjenjivani su i prema prijeratnim istaknutim lanovima HSS, osobito u vrijeme prisilne kolektivizacije seljaka. U obra unu s narodnim neprijateljem stradali su i pojedini HSS-ovci, i to uglavnom pripadnici Selja ke zaatite. Oni su u prvim danima nakon sloma Kraljevine Jugoslavije sudjelovali u prikupljanju oru~ja organiziranom od strane njema ke vojske, zbog ega su nakon rata ka~njavani zatvorskim kaznama. SUENJA NARODNIM NEPRIJATELJIMA Obra un s njema kim i maarskim suradnicima bio je mnogo silovitiji i nemilosrdniji. Kako je maarska i njema ka vladavina u Meimurju potrajala 4 godine, i pritom tra~ila otvoreno odobravanje i podraku stanovniatva, tu je bilo mnogo lakae odrediti mete progona te pribaviti dokaze i svjedoke koji bi ih teretili. Zbog toga je ta etapa obra una s narodnim neprijateljem mnogo bolje dokumentirana arhivskom graom. Pritom je mogue raspoznati nekoliko obrazaca ka~njavanja te grupe narodnih neprijatelja. Prva skupina maarofilskih i germanofilskih narodnih neprijatelja su bili svi oni koji su otvoreno isticali svoju pripadnost okupacijskom aparatu ili suradnju s okupacijskim vlastima. Pored du~nosnika okupacijskih vlasti, za etnika i organizatora maarskih i njema kih politi kih stranaka, pripadnika maarske vojske i ~andarmerije koji su sudjelovali u prisilnim rekvizicijama, tu su svrstani i apijuni i prokaziva i simpatizera NOP-a na osnovu ijih informacija je netko bio izlo~en torturi ili ubijen od strane maarskih vlasti, svi koji su sudjelovali u sastavljanju popisa nepoudnih, a koji su kasnije redovito slani u logore ili na prisilni rad u Maarsku i Njema ku, sakuplja i potpisa za peticiju kojom se 1941. tra~ilo pripajanje Meimurja Maarskoj, oni koji su nagovarali Meimurce na u lanjenje u maarske politi ke stranke, svi koji su primili maarska odlikovanja i pritom maarizirali vlastito ime ili na neki drugi na in javno iskazali podraku maarskoj dr~avi ili vladi. Njima je sudio ponajprije Vojni sud u akovcu koji po inje djelovati po etkom lipnja 1945. godine. Postojale su dvije suda ke postave  jedna predvoena zapovjednikom Komande mjesta akovec, a druga politi kim komesarom istog zapovjedniatva. Nijedan lan suda nije imao in viai od kapetana, niti pravnu naobrazbu. Zbog toga je taj Sud donosio emotivno nabijene presude, uz komentare poput  ...optu~eni je po svom karakteru pokvareni izrod koji je uvijek mislio samo na sebe, lice koje je uvijek bilo pristaaa svakog odzgo diktiranog re~ima i priviknuto na koristi od slu~enja re~imu... , ...okrivljeni je narodni izrod i otvoreni narodni neprijatelj koji za obeanu mu korist, par rali zemlje iako nema nikakve brojne porodice prodaje sebe i svoje i svoje ime i tu~i druge i poma~e najveem neprijatelju naaeg naroda... te redovito aaenje osuenika pogrdama poput  suradnik najveih bandita ,  bezobziran bandit i sli no. U to vrijeme joa nisu precizno zakonski regulirana djela smatrana protunarodnim radom, niti odreene minimalne i maksimalne kazne predviene za pojedini prijestup, pa su presude bile formulirane prema interpretaciji samog suda. Kazne su varirale od smrtne do dugogodianih robija, esto praenih gubitkom graanskih prava i konfiskacijom dijela ili sveukupne imovine osuenika u korist lokalne NOF. Sud je osobito strog bio prema optu~enima za oru~anu borbu protiv partizana, a tek neato bla~i prema osobama koje su sudjelovale u progonu }idova. U po etku je kazne potvrivao Vojni sud 2. armije u Zagrebu, naj eae jednostavnim telefonskim pozivom. U nekoliko ranih procesa je taj viai sud povisio kazne odreene na Vojnom sudu u akovcu iz dugogodianjih robija u smrtne kazne. Nakon tih intervencija i akove ki sud je po eo primjenjivati najstro~a mjerila. Smrtne kazne izvraavane su nou, naj eae joa istog dana kad je dobivena potvrda armijskog suda. To an broj osuenih na tom Sudu nije mogue rekonstruirati jer su izvori nepotpuni. Sud je u lipnju 1945. godine Divizijskom vojnom sudu u Zagrebu dostavio popis od 47 dovraenih postupaka, no sa uvana su samo 32 zapisnika. Kako je na nekim suenjima sueno nekolicini optu~enika, broj osuenih je nedvojbeno vei. Vojni sud u akovcu je prema sa uvanim dokumentima do kraja lipnja izrekao najmanje 20 smrtnih kazni, dvije do~ivotne robije te vei broj dugogodianjih zatvorskih kazni. Zabilje~ena je samo jedna oslobaajua presuda, koja je odmah poniatena od strane zagreba kog divizijskog suda a proces vraen u ponovni postupak. Pokuaaji obrane optu~enika tvrdnjama kako su sudjelovali u okupacijskoj vlasti zbog fizi kog ili ekonomskog pritiska Maara nisu uva~avane. Nemilosrdno se postupalo i prema optu~enicima za relativno bezazlen prekraaj promjene hrvatskog imena u maarsko. Takav postupak smatran je otvorenim pristajanjem uz okupatora i propagandu maarizacije, te vrlo esto ka~njavan smru, osobito ako je optu~nica proairena i drugim stavkama. Nije bilo razlike u postupku prema lanovima pojedinih maarskih stranaka - otvoreno faaisti ke NKP ili umjerenije Magyar elet part (MEP). Svi su oni smatrani narodnim neprijateljima. Ukoliko su redovito prisustvovali strana kim skupovima ili preuzeli du~nosti u okupacijskom upravnom aparatu, imali su malo izgleda da izbjegnu kaznu zatvora. Oni koji su se u ratno doba isticali otvorenim noaenjem oru~ja smatrani su najprivr~enijima okupatoru, te su bez iznimke ka~njavani smru. akove ki vojni sud bio je nadle~an i za izgrede po injene od strane pripadnika Jugoslavenske armije. Nije dokumentiran nijedan slu aj ka~njavanja partizana za ubijanje zarobljenika bez suenja, iako ve spomenuti izvori potvruju takvu praksu. Jedini pripadnik JA izveden pred Vojni sud u akovcu optu~en je za pijanstvo, zloupotrebu polo~aja zbog prodaje soli iz vojnih zaliha te suprotstavljanje vojnicima poslanima da ga uhvate. Iako su izgredi optu~enog o ito bili inspirirani alkoholizmom, sud je zaklju io kako je rije  o sabota~i i namjernom ruaenju ugleda narodne vlasti i vojske potaknutom iz inozemstva. Optu~enik je osuen na smrt. Taj slu aj najbolje oslikava paranoju koja je obilje~avala obra un s narodnim neprijateljima i komunisti ko preuzimanje vlasti. Svaki postupak koji nije bio u skladu s namjerama KP okarakteriziran je dijelom smialjene zavjere protiv naroda i dr~ave, povezivan sa stvarnim i imaginarnim vanjskim neprijateljem i najoatrije ka~njavan. Potkraj kolovoza 1945. godine Privremena narodna skupatina DFJ izglasala je Zakon o krivi nim djelima protiv dr~ave. Prema tom zakonu, po kojem su od tada i novouspostavljeni civilni sudovi po eli suditi optu~enima za protunarodnu djelatnost ka~njiv je bio svaki pokuaaj da se obori dr~avno ureenje DFJ, ugro~avanje njene sigurnosti i "...temeljnih tekovina oslobodila kog rata: federativnog ureenja dr~ave, ravnopravnosti i bratstva ju~noslovenskih naroda i narodne vlasti.". Taj je zakon ozna io kraj kaoti nog postupka protiv narodnih neprijatelja putem likvidacija ili vojnih sudova, koji su u nedostatku pravne regulative pribjegavali openitim optu~bama poput "pripadniatvo protunarodnoj organizaciji" ili "sudjelovanje u izvranoj vlasti okupatora", pri emu je i prisilni dolazak na neki od skupova maarskih politi kih stranaka mogao rezultirati kaznom. Optu~enim narodnim neprijateljima s podru ja Meimurja je od tada sudio Okru~ni sud u Vara~dinu. Najraniji sa uvani zapisnici sa suenja narodnim neprijateljima na tom sudu potje u iz listopada 1945. godine, a suenja "narodnim neprijateljima" iz Meimurja su odr~avana do sredine 1947. godine. Sa uvani su podaci i presude u 22 slu aja vezana s podru jem Meimurja, no mogue je pretpostaviti kako su takva suenja bila eaa budui da je arhivska graa nepotpuna.. Na tim procesima dosuena je samo jedna smrtna kazna, i to maarskom ~andaru koji se istaknuo osobito brutalnim metodama premlaivanja zatvorenika u akove kom zatvoru. Ostali optu~eni dobili su vremenske kazne od nekoliko mjeseci do nekoliko godina robije ili prisilnog rada. Primjetna je tendencija da civilni sud popunjen stru njacima s pravni kom naobrazbom odreuje bla~e kazne od ad hoc formiranog nestru nog vojnog suda. S druge strane, najnepoudniji narodni neprijatelji su dotad ve osueni, a preostali su uglavnom bla~i, manje hitni slu ajevi za koje je ionako bila predviena i bla~a kazna. U tome je odreenu ulogu mogla igrati i regulacija jugoslavenskog pravnog sustava spomenutim Zakonom o krivi nim djelima protiv dr~ave. Svi nedovraeni procesi pred vojnim sudovima iji su po initelji civili bili su preba eni u nadle~nost civilnih sudova, a osim toga regulirane su i najviae i najni~e predviene kazne za svako pojedinu protunarodnu ili protudr~avnu aktivnost. Na vara~dinskom sudu je 1946. godine ovjek optu~en za promaarsku agitaciju, sudjelovanje u izaslanstvu koje je 1941. od maarskog premijera tra~ilo okupaciju Meimurja, promjenu imena iz slavenskog u maarsko, primanje maarskih odlikovanja i sudjelovanje u prisilnim rekvizicijama osuen na 5 godina robije. U lipnju 1945. godine akove ki vojni sud je za navedene prekraaje bez iznimke izricao smrtne kazne. U Vara~dinu je odr~ano i va~no suenje odsutnoj skupini od etvorice lanova uprave akove kog paromlina i elektri ne centrale, koji su osueni na viaegodianje zatvorske kazne i konfiskaciju imovine zbog protunarodne djelatnosti i slu~enja ekonomskim interesima okupatora. }urba u ovom rijetkom primjeru suenja narodnim neprijateljima u odsutnosti je jasnija ako se uzme u obzir da je tu glavni motiv vjerojatno bila konfiskacija tvrtke iji vlasnici nisu bili optu~enici, ve su njome samo upravljali. Prijeratni su vlasnici, hrvatski dioni ari iz Meimurja i Vara~dina onemogueni u koriatenju tih pogona od strane maarskih okupacijskih vlasti joa 1942. godine. Na ~albu branitelja optu~enih da se dioni ko druatvo kao pravna, a ne fizi ka osoba ne mo~e pozvati na odgovornost zbog djela onih koji njime upravljaju sud je u velja i 1946. odgovorio pomalo kontradiktornom izjavom u kojoj se "...zaatita ekonomskih i socijalnih tekovina borbe..." proglaaava "...jednom od glavnih tekovina narodnoslobodila ke borbe...", i "...imade se smatrati zakonom.", pa bi "...bilo suprotno narodnom shvaanju da se isklju i krivi na odgovornost pravnih lica, pa je stoga opravdano, da krivi no odgovaraju i da se ka~njavaju i pravna lica za djela po injena po njihovim organima i za to odgovornim upravlja ima.". O ito je kako pravi cilj suenja nije bilo ka~njavanje optu~enih osoba, ve te~nja za legalizacijom nacionalizacije privatne imovine. Ta ideoloaka pravovjernost koje su se nastojali dr~ati suci ovog suda, redom ugledni predratni vara~dinski odvjetnici i pravnici, mo~da i sami u strahu pred jugoslavenskim sigurnosnim slu~bama, doala je do izra~aja u joa nekoliko presuda. Tako je jedan optu~enik uz sudjelovanje u rekvizicijama i slanju simpatizera NOP-a na prisilni rad jednom prilikom rekao i  ...da Staljina treba objesiti koji je dao toliko ruskog naroda poubijati. , pa je pored ostalih to aka optu~nice osuen i za uvredu istaknutog predstavnika strane dr~ave. Drugi optu~enik je u jesen 1943. proklinjao  ...partizane i onog tko ih je izmislio jer se kolju u Hrvatskoj... , i opet 1. XI. 1944 rekao  ...da su partizani krvnici, koji prave u Meimurju bunu, da narod nema mira. , te osuen na godinu dana zatvora i gubitka graanskih prava. S druge strane, u nekim se slu ajevima dopustilo optu~enima branjenje sa slobode, a izricane su i na prijaanjem vojnom sudu nezamislive oslobaajue presude, u suenjima zbog kupovanja oplja kane ~idovske imovine koju su kupci svojevoljno vratili nakon kraja rata. Mnoga od tih suenja pokrenuta su na temelju iskaza repatriiranih bivaih logoraaa i prisilnih radnika, koji su po povratku identificirali osobe uklju ene u proces prisilnog slanja radnika u Reich. Specifi an oblik borbe protiv narodnih neprijatelja u Meimurju bila su javna suenja najistaknutijim maaronima i Maarima. Do tih suenja doalo je na inzistiranje predratnih meimurskih komunista, koji su uhapaeni neposredno nakon ulaska Maarske u rat protiv SSSR-a, te su rat proveli u maarskim zatvorima. Oni su se suprotstavili mialjenju meimurskih komunisti kih prvaka stasalih u partizanskom pokretu, koji su smatrali da se suenje tim optu~enicima mo~e prepustiti redovnim vojnim i civilnim sudovima. Zahtjev tih starih komunista i robijaaa mo~e se jednim dijelom objasniti i ~eljom za osvetom za osobna stradavanja po maarskim zatvorima. Prvo takvo javno suenje odr~ano je 29. srpnja 1945. u akovcu, u vrijeme kad je i akove ki vojni sud bio na vrhuncu svojeg djelovanja. Optu~enici su bili bivai lanovi kvislinake organizacije "Vijee dvadesetorice", koje je u prvim danima maarske okupacije pru~alo potporu maarskoj vojsci u preuzimanju kontrole nad javnom upravom. Mnogi od njih uhvaeni su od strane sovjetske obavjeatajne slu~be, te neposredno prije suenja predani jugoslavenskim vlastima. Od sedamnaestorice optu~enih aestorica su osuena na vremenske kazne u trajanju od 7 do 20 godina robije, a ostali na smrt strijeljanjem. Nedugo nakon toga sli no suenje je odr~ano i u Prelogu, no s manjim brojem optu~enih i neato bla~im kaznama. Ova su suenja javno oglaaavana plakatima, kao i kasnije presude. U Meimurju, za razliku od drugih hrvatskih krajeva nije bilo te~ih progona katoli kih sveenika. Meimurski sveenici hrvatske nacionalnosti su joa od XIX. stoljea bili najistaknutiji zastupnici hrvatske nacionalne ideje. Mnogi od njih su dolazili u otvoreni sukob s maarskim vlastima, a istodobno su zbog straha da im Maari ne uskrate pravo na boravak u Meimurju izbjegavali kontakte s ustaaama. Zbog toga su izbjegli sukobe s vlastima nakon osloboenja. Maarski vojni sveenici, prakti ni provoditelji maarizacije i kao takvi osobito zanimljivi jugoslavenskim vlastima, napustili su Meimurje po etkom 1945. godine. Samo je jedan meimurski sveenik osuen, i to na smrtnu kaznu zbog suradnje s Gestapom i otvorenog noaenja oru~ja. Dio osuenih narodnih neprijatelja, naj eae oni osueni na kratkotrajnije vremenske kazne bivali su amnestirani i puatani na slobodu prije isteka dosuene kazne. Prvi val puatanja amnestiranih osoba na slobodu po eo je ve krajem ljeta, kad su puateni mnogi od uhapaenih na po etku osloboenja. Kako nisu sa uvani nikakvi podaci o samim hapaenjima, ve jedino zapisi o puatanju odreenih ljudi na slobodu jasno je kako OZN-a u mnogim slu ajevima nije vodila nikakvu pismenu evidenciju o hapaenjima ili ka~njavanju uhapaenika, pa je vrlo teako rekonstruirati ukupan broj pogoenih represijom vlasti u toku obra una s "narodnim neprijateljem". Pritom se u nekim slu ajevima u biljeake o amnestiji unosilo i kazne koje je za pojedince predlagala lokalna OZN-a, iz kojih je vidljivo kako je ak i akove ki vojni sud u svojim presudama ponekad bio blag. Iako je OZN-a za gotovo sve uhapaene predlagala smrtne kazne, to mialjenje nije uvijek uva~eno od strane suda, ve su u nekim slu ajevima izre ene vremenske zatvorske kazne, a poneki rijetki osuenik ubrzo se mogao nai i na slobodi zahvaljujui amnestiji, osobito ako je neformalnim vezama mogao utjecati na organe vlasti. U jednom je takvom slu aju amnestiran i puaten na slobodu inovnik predodreen za strijeljanje, za kojeg se osobito zauzeo preloaki KK KPH i na taj na in spasio mu ~ivot. Ta je osoba odmah nakon puatanja na slobodu unato  svojoj proalosti zaposlena na mjestu opinskog mati ara gdje je ostala do 1950. godine. S druge strane, postoje i primjeri likvidacija amnestiranih narodnih neprijatelja. Dvije osuene osobe puatene su na slobodu 1946. godine, i ubrzo nakon toga ubijene od strane SKOJ-evskih aktivista. Masovni obra un s narodnim neprijateljem u Meimurju je zavraen sredinom 1946 godine, iako se sporadi ni slu ajevi suenja narodnim neprijateljima pojavljuju do sredine 1947. godine. Neki od osumnji enih su u pritvoru ekali na presudu i du~e od godine dana. No, neposredno nakon kraja obra una s narodnim neprijateljima , ve sredinom 1947. zapo inje novi val obra una vlasti s neistomialjenicima - ovog puta usmjeren protiv kri~ara. ZAKLJU AK Prve naznake obra una s "narodnim neprijateljima" u Meimurju mogue je pratiti od druge polovine 1944. godine. Meutim, zbog mjera okupacijskih vlasti otvoreni obra un bio je mogu tek od osloboenja u travnju 1945. godine. O prvoj, kaoti noj fazi tog obra una sa uvano je vrlo malo dokumentiranih podataka. Stoga je teako rekonstruirati broj stradalih. Nosilac obra una bila je jugoslavenska sigurnosna slu~ba OZN-a, uz pomo sovjetskih i bugarskih jedinica koje su sudjelovale u oslobaanju Meimurja. Ta je faza trajala oko mjesec dana, a osobe obilje~ene kao "narodni neprijatelji" nisu imale priliku pred sudom dokazati svoju nevinost, ve su najveim dijelom smaknute bez suenja. Druga faza obra una provoena je u toku ljeta 1945. Tad su ve organizirani vojni i civilni sudovi, i preuzeli zadau ka~njavanja "narodnih neprijatelja". Pritom je kao meimursku osobitost va~no spomenuti i javna suenja najistaknutijim suradnicima okupacijskih vlasti. akove ki Vojni sud nije bio na potrebnoj stru noj razini, te se suenja izvraena na tom sudu ne mogu okarakterizirati pravednima. Izricane su teake kazne, esto na temelju tankih i nepouzdanih dokaza. Mogunost priziva postojala je u teoriji, no u praksi se pokazalo kako jednom izre ene kazne viae nisu smanjivane. Osim toga, smrtne kazne su izvraavane u kratkom roku, pa je mogunost ~albe viaem sudu bila minimalna. Kontrolu suenja vraio je zagreba ki Vojni sud 2. armije, i u nekoliko navrata poveavao kazne izre ene u akovcu. Civilni Okru~ni sud u Vara~dinu koji preuzima suenja "narodnim neprijateljima" krajem ljeta 1945. je mnogo pa~ljivije i du~e vodio procese protiv optu~enika, u nedostatku materijalnih dokaza tra~io je svjedo enja pouzdanih svjedoka. Civilni sud nije sudio poput vojnog, bezobzirno i uz pretjerane emotivne ispade, no ipak je zadr~ana ideoloaka podloga obra una s narodnim neprijateljima. Taj je obra un provoen ne samo s namjerom ka~njavanja zlo inaca, ve i kao odsko na daska za gradnju novog druatvenog ureenja i preustroj politi kog sustava iz viaestrana kog u jednopartijski. Pored institucionalizirane borbe protiv "narodnih neprijatelja" putem sudova, i u kasnijem razdoblju je bilo slu ajeva pojedina ne osvete, ali i organiziranih napada na "narodne neprijatelje". Ipak, mo~e se rei kako je vjerojatnost stradavanja u tom obra unu opadala s vremenom. Najkriti niji su bili prvi dani nakon promjene vlasti, kad je vjerojatnost pre~ivljavanja osoba optu~enih za suradnju s okupatorima bila vrlo mala. Krajem rata i postepenim prelaskom na mirnodopski tempo ~ivota obra un s "narodnim neprijateljima" gubi karakter hitnosti. Vojne jedinice i sigurnosne slu~be gube prvenstvo u toj borbi, u nju se uklju uje i civilne sudove, pa obra un poprima neato civiliziraniji oblik. S vremenom opada broj smrtnih kazni, no do samog kraja obra una s "narodnim neprijateljem" zadr~ana je ideoloaka podloga ka~njavanja optu~enih za suradnju s okupatorima i protunarodan rad. Osim toga, svi koji su u tom obra unu izbjegli najte~e kazne i na kraju se uspjeli vratiti u normalan ~ivot, ipak su dugo vremena ostali pod budnom paskom jugoslavenskih sigurnosnih slu~bi. Vladimir KAL`AN, Meimurje 1941.-1945., magistarski rad (neobjavljen), Zagreb 2002., 10.-23. Goran HUTINEC, "List "Murakz  Megyimurje" kao organ maarske okupacijske vlasti u Meimurju (1941-1943)", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 37/ 2005. (u tisku) V. KAL`AN, Meimurje 1941.-1945. 87.-89. Juraj LAJTMAN, Meimurje 1919.-1959., akovec 1959., 109. dokumentirani su brojni takvi primjeri; za podru je sjeverozapadne Hrvatske vidi Grau za povijest Sjeverozapadne Hrvatske u narodnooslobodila kom ratu i socijalisti koj revoluciji, npr. sv. IV. 30., sv. V. 769.-770., sv.VII. 507., sv. VIII. 580., sv. IX. 329., 332. Pritom metama udarnih grupa nisu postali samo pripadnici i suradnici kvislinakih formacija, ve airok raspon osoba od razbojnika i avercera preko rojalisti kih agitatora do sveenika nesklonih NOP-u. Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodila kih odbora, Tako je stvorena Jugoslavija (ur. Tadi, urovi) Ljubljana-Beograd 19183., 24.-25. Hrvatski dr~avni arhiv Zagreb (dalje HDA), Organizacija za zaatitu naroda (dalje OZNA) 1491, 220/45 HDA, Zbirka mikrofilmova (dalje ZM) 28/42, KP93/4035; U izvorima se spominju tri osobe, od toga dvojica imenom, ubijene u akcijama s po etka listopada i po etka studenog.  HDA, ZM28/42, KP93/4072 izvori KPH i partizanskih jedinica te likvidacije svrstavaju u kontekst borbe protiv apijuna HDA, ZM28/42, KP-93/4097 isto HDA, Zemaljska komisija za istra~ivanje ratnih zlo ina okupatora (dalje ZKRZ), Glavni urud~beni zapisnik (dalje GUZ) 2611, Vojni sud akovec HDA, Republi ki sekretarijat unutraanjih poslova Socijalisti ke Republike Hrvatske , Slu~ba dr~avne sigurnosti (dalje RSUP SRH SDS), elaborati 01/16, kut.1 isto HDA ZM28/42; KP-94/4173 za podru je tadaanje opine `trigova HDA, OZNA 1491, 220/45 HDA, RSUP SRH SDS 1561, Spisak ustaakih oficira i ustaakih vojni ara sa kotara akovec 013.4.7 HDA, Velika ~upa Vara~din - Tajni spisi, 678/1942, kut. 12 HDA, RSUP SRH SDS 1561, Rekonstrukcija Ustaake nadzorne slu~be za kotar akovec 013.2 HDA, RSUP SRH SDS 1561, Spisak ustaakih oficira i ustaakih vojni ara sa kotara akovec 013.4.7 isto HDA, RSUP SRH SDS 1561, Rekonstrukcija Ustaake nadzorne slu~be za kotar akovec 013.2 HDA, RSUP SRH SDS, elaborati 01/16, kut.1 HDA, ZKRZ GUZ 2611, Vojni sud akovec isto, 30/1945 isto, 4/1945 isto, 25/1945, 63/1945, 73/1945 isto, 12/1945 isto, 3/1945, 12/1945, 18/1945, 24/1945 isto, 12/1945 isto, 4/1945, 11/1945, 13/1945, 24/1945, 50/1945 isto, 9/1945, 20/1945, 106/1945, 115/1945 isto, 93/1945 Slu~beni list DFJ, br. 66/1945., Beograd 1945. isto HDA, ZKRZ GUZ 2611, Vojni sud akovec, 51/1945 HDA, ZM 21/22, ZKRZ GUZ 2611/15, Okru~ni sud Vara~din Z-2953 isto, 8/1946 isto, 74/1946 isto, 251/1945 isto, 429/1946 isto, 51/1946 isto, 19/1946 isto, 89/1947 isto, 224/1945, 4/1947 V. KAL`AN, Meimurje 1941.-1945., 90. isto, 90.-91. HDA, OZNA 1491., Kotarsko opunomostvo OZN-e Prelog 4.24.1, 16/1945 HDA, Republi ki sekretarijat unutraanjih poslova Socijalisti ke Republike Hrvatske , Slu~ba dr~avne sigurnosti (dalje RSUP SRH SDS), elaborati 01/16, kut.1 isto z^`''44666667772799EEFFhJKKQQHRZ ZZZn[p[V_X_ccffNiPipppqǨǏjU0JmHsHmHsH0B*phCJmHsH5fHq aJ\=jU0JaJCJ\fHq 5mHsHB*ph0aJCJ\fHq 5mHsHB*phjU0JaJCJ jU0JCJaJaJCJ5\1qrrrtt vyy{{{B}FHFH@BHJ~Хҥ02й󴤍}}}}}}xaJCJjU0JCJaJCJaJ,jU0JCJ5fHq aJ\CJ5fHq aJ\mHsH,jU0J\fHq 5mHsH\fHq 5mHsH$jU0J\fHq 5\fHq 5*@B tvz|xz0<@B.0>@xzJLPfhz|TTV      lP (((mHsHjU0JOJQJ,jU0JCJ5fHq aJ\CJ5fHq aJ\CJaJ]6jU0JCJaJCJaJ jU0JaJCJjU0JaJCJ;()z)|))T****** +++:+h+++4,,"-$-@/B///N0P0011p2r222f3h33饛~y```0B*phCJmHsH5fHq aJ\CJaJ0CJaJ\fHq 5mHsHB*ph5\5\\5]6 5\\5\fHq 5]6]6\aJ5CJmHsH]6\aJ5CJmHsH]6\aJ5CJ]6jU0JOJQJmHsH mHsH6%333344666666666777888l9n9x9z9(:*:T:::::::;;T;V;r;t;;;;;F<H<<<<<==&=(===> >$>&>B>D>b>d>>>>>>>>> ??"?R?Z?\?x?z?@@DAFA \]56]6aJCJ CJ>*aJ CJaJ>*CJaJjU0JOJQJSFARA^`lW^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$'66677727lW^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$27QQHRffp{B}HlW^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$HJ~PlW^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$PT  llW^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$^] ` s$a$P (z)*++@/N01p22{^]`$a$ ^]`$a$ ^]` ^]` $a$x$a$^] ` s$a$^] ` s$a$ 2f33346666778l9x9(:::^]` ,^]` ,,^,]` ^]` ,^,]`$a$ ::;T;r;;;F<<<=&==>$>B>b>>>>> ?Z?x?@@DAPARATA ^]^]` ". A!"#$3P(20no po jedinicama NOV , te u jednom slu aju  hapaen po jedinicama NOV i odveden u nepoznatom pravcu . S obzirom na to da postoje dokumenti koji spominju popise narodnih neprijatelja po pojedinim opinama iz svibnja 1945. mogue je zakljuRoot Entry F CompObjjOle 1Table SummaryInformation(*PWordDocument $`