ࡱ> z%*Oh+'0x   ( 4 @ LX`hpDrrDragica Maliorag Normal.dotiDragica Malio99gMicrosoft Word 8.0@̓@(f@@h E՜.+,D՜.+,4 hp  IHJJitl<Kj Dr Title 6> _PID_GUIDAN{D83C5E18-209C-49E4-A07C-BB097556C3AB}Dr. sc. Dragica Mali Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Strossmayerov trg 2 Tragom latini ke grafije u hrvatskim glagolji kim i irili kim spomenicima Rad je nastavak autori inih istra~ivanja hrvatske srednjovjekovne grafije. U dosadaanjim je prilozima s grafijskom tematikom uo ila neke o ite tragove i utjecaje glagolji ke i irili ke grafije u spomenicima pisanima hrvatskom srednjovjekovnom latinicom. Ovdje e se pokuaati ukazati na obratnu pojavu: na tragove latini ke grafije u spomenicima pisanima glagoljicom i irilicom. 1. Uvod Obi no objavljiva i i prou avatelji hrvatskih srednjovjekovnih i postsrednjovjekovnih spomenika (bez obzira na pismo kojim su pisani) pisarske pogreake na koje u njima nailaze tuma e kao obi ne lapsuse. Tek rijetki od njih ukazuju na to da se u nekima od pogreaaka (jer naravski da i lapsusa ima) ili u nekim za grafiju pojedinog spomenika neobi nim grafijskim ostvarajima kriju tragovi drugoga pisma iz kruga tropisamske hrvatske srednjovjekovne knji~evnosti. Tuma enje pisarskih pogreaaka i neobi nosti samo kao lapsusa dobrim je dijelom razumljivo s obzirom na ukorijenjene slavisti ke stavove o odjelitosti hrvatske glagoljaako-irilske i latinaake pismenosti i kulture, koji se tek posljednjih desetljea u hrvatskoj filologiji odbacuju kao neutemeljeni, dobrim dijelom zaslugom knji~evnopovijesnih i jezi nopovijesnih napora i ostvaraja naaega slavljenika. U svom sam se radu viae bavila latini kom hrvatskom spomeni kom baatinom negoli ostalim dvjema, te su mi i osobitosti latini ke grafije bolje poznate. I sama sam svojedobno, bavei se pojedinim spomenicima, bila sklona pisarske pogreake tuma iti kao lapsuse, odnosno kao posljedicu pisarske djelatnosti pisara stranaca. Tek sam nakon dugogodianjega bavljenja tim spomenicima po ela uo avati odreene podudarnosti u vrstama pogreaaka i pojedina nih, odnosno neobi nih grafijskih rjeaenja, ato me je navelo na pomisao da izvor tih pogreaaka i neobi nosti potra~im unutar istoga (latini koga) pisma i ostalih dvaju pisama hrvatske srednjovjekovne knji~evnosti. Tako su nastali noviji radovi u kojima neke pojave latini ke grafije tuma im utjecajem glagoljice i irilice. Ovdje e se provesti obratno istra~ivanje: ide se za utvrivanjem latini kih tragova i utjecaja u glagolji kim i irili kim spomenicima. Za ovu prigodu prostor ne dopuata iscrpna razmatranja, a bilo je ograni eno i vrijeme potrebno za potanja istra~ivanja, tako da e i izbor razmatranih spomenika i navoenje pojava biti su~eni na najmanju mjeru potrebnu da se uka~e na postojanje u naslovu nazna enih pojava. Do meusobnih raznopisamskih grafijskih utjecaja i veza dolazi bilo izravnim prepisivanjem s jednoga pisma na drugo, bilo neizravnom primjenom poligrafi nih znanja pojedinih pisara/prepisiva a, odnosno poznavanjem odlika drugoga pisma u okvirima jednoga skriptorija. Premda je na poligrafizam srednjovjekovnih dalmatinskih skriptorija V. Novak ukazao joa daleke 1957. godine, njegov rad dugo nije potaknuo na prou avanje spomenutih pojava, koje su  meu ostalim   va~an pokazatelj (i dokaziva ) jedinstvenosti hrvatske tropismene knji~evne baatine. Pojedina ne pogreake do kojih dolazi u procesu prepisivanja mogu se tuma iti oateenoau predloaka, odnosno sli noau pojedinih slova istoga ili drugoga pisma, a obi no je u pitanju prepisiva eva nepa~nja. Druga je vrsta grafijskih pojava uvjetovana poligrafizmom prepisiva evim ili unutar pojedinih skriptorija. Radi se, naime, o sustavnom utjecaju jednoga grafijskog sustava na drugi. Poznato je koja se latini ka, koja glagolji ka i koja irili ka slova zbog sli nosti najlakae (i naj eae) zamjenjuju. Do takvih zamjena dolazi prijepisom s istoga pisma ili s razli itoga i one ukazuju na pismo kojim je bio pisan predlo~ak prepisanoga spomenika i je li u vertikalnom slijedu prepisivanja bilo i meupredlo~aka ili predpredlo~aka pisanih drugim pismom. Tako se za sve dosad poznate hrvatske srednjovjekovne latini ke spomenike mo~e utvrditi da su prijepisi s latini kih predlo~aka, ali u mnogima od njih ima i tragova drugoga pisma, koji ukazuju na predpredlo~ak ili meupredlo~ak glagolji ki ili irili ki. Ispisujui grau za ovu prigodu i drugim usputnim zapa~anjima uo ila sam u glagolji kim tekstovima pogreake ato ukazuju na irili ke tragove, a u irili kima (osobito to vrijedi za dubrova ke spomenike) one ato ukazuju na glagolji ke tragove. Ali te emo pojave meusobnih utjecaja glagolji ko-irili kih ovom prigodom ostaviti po strani i posvetiti se latini kim tragovima u glagolji kim i irili kim spomenicima. 2. Razrada Ovo u razmatranje zapo eti najstarijim spomenikom kojim sam se u svom radu bavila  irili kom Povaljskom listinom iz 1250. godine. U njoj ima nesumnjivih tragova latini ke pisarske tradicije, uobi ajene i za podru je gdje je spomenik nastao i za njezina pisara, kanonika splitske (latinaake!) prvostolnice i zaprisegnutoga hvarskog pisara. Radi se o primjerima pisanima grafemom u na mjestu etimoloakoga v, te pisanju s, a umjesto z, ~: usemirL (= Vsemir < VLsemirL) 11, usa (= vsa < vLsa) 14 (pored 19 primjera iste zamjeni ke osnove vLs- pisanih s v), zatim: huarLskim 2, huarLsky 50 (pored hvarLsky 4), pohuali (= pohvali) 10, 14, radoun (= RadovDa) 43, paulahL (= Pav<ah pored pavlahL 4, povlahL 41); rogosnice (= Rogoznice) 16, rasdoli (= Razdoli) 20, niae (= ni~e) 36, se eva i s eva (= Ze eva) 45, priseaenL (= prise~en 'zaprisegnut') 50. Ovamo se mo~e uvrstiti i primjer roaenia (= ro~denija, crsl., s ligaturom za a) 1. Ti su primjeri ranije istra~iva e naveli na domialjanja o lokalnom vokalnom izgovoru v (bez obzira na veinu primjera pisanih s v!), te o obezvu avanju suglasnika pod utjecajem splitskoga romanskoga govora. A radi se naprosto o grafijskoj tradiciji prisutnoj u zapisivanju hrvatskih rije i latini kim pismenima u istoj toj sredini. Od tih primjera jedino bi se pisanje roaenia moglo tuma iti u okvirima irili ke pisarske tradicije (analogno pisanju jednim grafemom  ervom  refleksa prasl. *t', *d'  piae se stsl. refleks ~d grafemom za srodan skup a). Meutim, to je samo nagaanje budui da navedena irili ka grafijska odlika u ovom tekstu nije potvrena. Pisar ju je eventualno mogao poznavati iz drugih irili kih tekstova. Ostali irili ki i glagolji ki tekstovi koje sam za ovu prigodu uzela u razmatranje uglavnom su iz 16. stoljea. To je viae-manje slu ajnost: uzela sam ih bilo stoga ato sam se njima u nekim prigodama sama bavila, bilo stoga ato su mi bili najpristupa niji u objavljenim izdanjima. Ali za istra~ivanje zadane problematike pokazalo se da je to zapravo vrlo pogodno razdoblje: tekstovi iz 16. stoljea ve jasno odra~avaju raznopisamski preplet naaih srednjovjekovnih spomenika  u malo kojem od njih nema tragova prepisivanja s jednog pisma na drugo. Od glagolji kih tekstova najprije emo se zaustaviti na Fancevljevu izdanju Pla a bla~ene dive Marije ("Graa za povijest knji~evnosti hrvatske" 13), u kojem smo, transkribirajui ga za potrebe projekta Hrvatski rje nik do Marulia i njegovih suvremenika, zapazili neke latini ke tragove. Fancev je tekst sastavio od dvaju predlo~aka: Glavieva prijepisa iz 1529. (original: Arhiv HAZU, I a 25) do stiha 519, te nastavak iz Klimantovieva zbornika iz 1502. 1505. u Kukuljevievu latini kom prijepisu (Arhiv HAZU, VIII 245). U oba ta sastavna dijela (Glavievu i Klimantovi/Kukuljevievu) pojavljuju se rije i na temelju kojih se mo~e zaklju iti da se radi o prijepisu s latinice, a neki ak ukazuju na to da je prvotni glagolji ki tekst prepisan latinicom, a onda s latinice opet na glagoljicu. Po et emo od ovih posljednjih: kakosi (stih 392  airi kontekst: Zato, sinko moj predragi, / bo~i dar vazda pravi, / gdi te mrui tako viju, / kakosi se ne ubiju), nekasi (stih 520  airi kontekst: O gospoe i kralice, / ... / ... / mene pla na sada slia(a)i, / neka s' tugom potuguju, / druzim srce da probuju, graf. u orig. nekasi). Dok bi se drugi primjer na temelju Fancevljeva ispisa i mogao protuma iti kao enkliti no si s otpadanjem krajnjega i, dakle: 'neka sebi tugom potugujem' (premda ni to nije logi no s obzirom na nastavak: 'drugima da srce probudim'), u prvom primjeru Fancev nije zamijetio niata neobi no. Kada bismo ga (bez obzira na sastavljeno pisanje!) tuma ili kao prethodni, tj. si = sebi, pitamo se ato bi u ustima Majke Bo~je imao zna iti iskaz: 'kako (da) se sebi ne ubijem'. Odbacujui takvu interpretaciju, itamo te primjere kao priloge kako~, neka~ s crsl. poja ajnom esticom ~ < ~e, s time da pretpostavljamo da je prethodno glagolji ko kako~L, neka~L u latinici prepisano kao *chachoi, *nechai, pri emu je glagolji ki poluglas u obliku atapia identificiran kao i, dok je  = ~ pri ponovnom prijepisu u glagoljicu prenesen kao s. Jednako, tj. sa s <  = ~, tuma imo i primjere e da s' (stih 268  airi kontekst: prd Pilatom i ~udi / vsi pla imo mali i veli, / e da s' pogleda naae suze / ter ti pusti sinka z uze), akos' (stih 755  airi kontekst: Otidi t', poi od mene, / tu~na ~eno ti gospoe, / niatar nimaa ti od mene, / akos' ti srce od tuge vene), neka s' (stih 1114  airi kontekst: ... / ne zadivai sama sebi, / er e biti prirok tebi, / neka s' isusa po teno shranju, / ~alost vsaku puaai na stranu ), te ih itamo: jeda~, ako~, neka~ jer ni u jednom od navedenih konteksta povratna zamjenica s' < si nema logi nog opravdanja. U navedenim tekstovima ima joa nekoliko tragova prijepisa s latinice, koji naoko djeluju kao obi ni lapsusi. Tako u stihu 917 tugu umj. tugi sa zamjenom latini kih i  u (airi kontekst: zato ne tij tugovati / ni se tugu, pla u dati); u stihu 947 dolazi v umj. i, opet zamjenom latini kih i  u (= v). Pogreake su mogle postojati ve u latini kom predloaku, pa je u drugom primjeru glagoljaa latini ko u pro itao kao v: Ti mi re e ter me svisti, / v ovo mi ti navisti (umj. i ovo). Nejasna je rije  slivati u stihu 773 (Caru dohodak on branaae, / slivati ga ne velaae) jer ni eventualna zamjena latini kih s  z pisanih istim grafemom (tj. 'slijevati' i 'izlijevati') ne pojaanjava smisao. Idui glagolji ki izvor na kojemu emo se zaustaviti prilog je Biserke Grabar Apokrifna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi ("Radovi Staroslavenskog instituta" 6), u kojem objavljuje Djela Andrije i Mateja u gradu ljudo~dera iz Tkonskoga zbornika (po . 16. st.  Arhiv HAZU, IV a 120; tekst nepotpun) i iz krnjeg zbornika Ber ieve petrogradske zbirke br. 5 (15. st.), te Djela apostola Petra i Andrije iz }gombieva zbornika (15. 16. st., odnosni dio izmeu 1520. i 1530.; Arhiv HAZU, VI 30). U svim navedenim tekstovima ima pojedina nih primjera koji bi mogli ukazivati na odreene latini ke tragove, premda se mogu tuma iti i kao pisarske pogreake. Takvi su u prvom od njih (Tk 90v 94v  Grabar, str. 186 191) primjeri: re~e umj. re e 93r; sliaav~e umj. sliaavae 93v (premda bi se ovaj drugi mogao tuma iti i kao sliaav ~e , tj. s poja ajnom esticom), zatim dva primjera koja su mogla nastati prijenosom latini koga  = s i a kao s: I privese mu~ sa ~ (= 117) i metaae ~reb 93v (tj. vjer. priveae kao metaae  3mn aor.), Slugi ~e ne [pom]/ilovavae detetu, na pravise i ka koritu 94r. Autorica opisujui jezi ne crte spomenika ta dva primjera uzima kao potvrde za sigmatski aorist, od kojih bi drugi bio pogreaan umj. privse (tj. kao prvi), ato mo~e ali i ne mora stajati. Joa je jedan dvojbeni primjer s eventualnom zamjenom latini kih s  a: I videvae i erei poidut v sled nas i otveavae reae 91r, pri emu se nas mo~e uzeti kao posvojni genitiv, ali u takvim je kontekstima mnogo obi nija posvojna zamjenica: v sled naa. U Ber ievoj varijanti sli ni su primjeri zamjene z i s (zajedni ki latini ki grafem naj eae ): Ljudie [i]s' grada 34r, is'daae 34r, vsmuenie morskoe 35v, u kojima naredni zvu ni suglasnik i sonant nikako ne tra~e obezvu avanje prijedlo~nog i prefiksalnog suglasnika. U istom je tekstu i jedna pogreaka na kakve se mo~e naii u onodobnim latini kim tekstovima: sice umj. srce, tj. zamjena r s i, do ega dolazi previanjem kratice za r (mala kva ica u obliku pti jih krila) iznad okomite crtice gotovo identi ne s 1 (u ono doba uobi ajeni i bez to ke): G(ospod)L is'pl'ni sice v'sake rados'ti 36v. I joa jedan primjer koji pokazuje poznavanje latini ke grafije, ali istovremeno i pogreaku uzrokovanu zamjenom glagolji kih slova d  l: biae korito u ineno i v' nem' palak' kalii zakalahu ljudi 38v, tj. kadii, pri emu udvojeno ii vjerojatno potje e od latini kog ozna avanja dugoga samoglasnika. U tekstu iz }gombieva zbornika jedva je jedan (suviae nepouzdan!) primjer koji bi mogao kriti latini ki trag: O ~e ideae v domL svoi 102r, gdje bi O = On moglo biti posljedica previanja title za izostavljeno n. Idua dva glagolji ka teksta na kojima emo se zaustaviti manje sadr~e pogreake, a viae tragove poznavanja latini ke grafije, tj. ukazuju na poligrafizam pisarev ili skriptorija u kojem je tekst nastao. Jedan od njih je 16-stoljetni prijepis Vinodolskoga zakona, za koji sm objavljiva  Josip Bratuli (1988, 69) ka~e da je pisar "pod sna~nim utjecajem latini ke grafije hrvatskih tekstova", te njezine norme esto unosi u svoj glagolji ki (kurzivni) prijepis. Jedna je od tih latini kih normi koje pisar unosi u tekst pisanje slogotvornoga r grafijom er (paralelno s r). Navest emo po nekoliko primjera s prvih stranica teksta: sveraenm, kerstiti, keraen5a, Derga, zverh, ter... pored ugrskoga, kr kih, prvi, prvad, Crsata, Na5prvo, tr, dr~ani..., tako i hrvatski 2r i hervatski 9r, ili npr. na istoj stranici 9r u tri susljedna retka zverhu, zvrhu (3x) i zvrrhu (!). Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuje stanje u novije doba: Milan Mogua (1977, 30) za Novi Vinodolski navodi r, a citira i Belia s po etka 20. stoljea. Osim toga, iz latini koga prijepisa iz 17. stoljea Bratuli u biljeakama navodi primjere s grafijom ar. Nadalje, poznavanje latini ke grafije pokazuje pisanje suglasnika <, D grafijom li, ni, pa i l5, n5: volia (= vo<a) 4r pored vola, volan 4r i d., na pol5i (= na po<i) 3r, manie (= maDe) 2v, 3r, man5e 2v pored mane 3r. Latini ki je utjecaj o ito i obilje~avanje jote nultim grafemom u slijedu i + j + a, o, u: viahu (= vijahu)1v, pudaria (= pudarija) 4r, oficiu, oficia (= oficiju, oficija) 4r, pria (= prija) 5r, oficia, oficiala (= oficija, oficijala) 8v, indicione (= indicijone) 9v (pri emu je u posuenicama na glagolji ku grafiju vjerojatno utjecala i latinska ili talijanska, a ne samo hrvatska latini ka), te nesigurno vapiu (= vapiju/vapju) 3r; zatim pisanje glasovnog slijeda ja grafijskim slijedom ia umj. glagolji koga  = ja: Domian (= Domjan) 2r, po~gania (= po~ganja) 3r uz npr. bien, ranen (= bijenja, raDenja) 3v. I obilje~avanje jote ervom (5) i erv + i (5i) takoer je moglo biti potaknuto latini kim grafemima za j  g, y, odnosno gi, ji. Tako npr. bluen5a pored bluen (= blujenja) 1v, Na5prvo 2r, nareen5em (= narejenjem) 2r, isto5 2r, re eno5 6v pored niza primjera s -oi (= -oj) u D ~. r. pridjevsko-zamjeni ke promjene, pa i 5oi (= joj) 7v, keraen5a 2r pored keraen 2v, po5de i po5idi pored poiti (= pojde, pojdi, pojti) 2v, svo5u 2v, 5iden5e 2v, 5isti 3v, sto5i 3r pored stoi 2r, me5u 3v, 4r, 5e 4r, 4v pored niza primjera za e (= je) i druge slu ajeve inicijalnoga e- (= je-), dela5u 4r, likari5u (= likariju) 4r, na5ti 5r, evanel5e (= /j/evanjelje, mo~da i s jotacijom: /j/evaDelje) 5v, imi5te 5v, imi5 6r, 9r, ofici5 6r, 5ebui, 5ebati 7v, 5a, ni 5i 8r, 5eti, po~gan5e 8v, ri 5u 9r, te jedan pored drugoga oba na ina pisanja  glagolji ki s  = ja i 5a = ja: Ni drugoga ukazan vola pokazan5a ne vridno 8r. O it je latini ki utjecaj i i5 za obilje~avanje dugoga i, koji se u latinici naj eae piae ij): ni5 (= n  3jd zanijekanog enkl. prez.) 3r (2x), 3v (3x), 4r i d. i nii 3r pored ni 3v, 4r, 4v i d. Ne bi trebalo posebno isticati da su ovi primjeri pisanja pod utjecajem latini ke grafije u tekstu znatno malobrojniji od istih ili istovrsnih primjera za pisanje po starim glgolji kim na elima, dakle  za ja, i za i, j, ji, ij, odnosno ii za ij, ji, iji, neobilje~avanje intervokalne jote osim ligaturom ju i dr. Osim ovih prili no brojnih tragova pisareva poznavanja latini ke grafije i njezina utjecaja na njegovo pisanje glagolji koga teksta, u Vinodolskom zakonu ima i nekoliko pojedina nih primjera te vrste. esto latini ko obilje~avanje suglasnika s, z, a, ~ istim grafemima odrazilo se i u ovom spomeniku u nekoliko primjera. Tako u isbraae se 1v  u Margetia: i sbraae se, ali ipak sa suvremenim prijevodom "izabravai"  bez obzira na sastavljeno/rastavljeno pisanje, tj. na to radi li se u prvotnom tekstu o izbraae se (< izbrati = izabrati) ili o s'braae (<sJbrati = sabrati), u pravopisnoj konvenciji ovoga teksta bilo bi logi nije pretpostaviti asimilaciju po zvu nosti u drugom primjeru, pa bismo u oba slu aja o ekivali z, dakle tu imamo latini ko s () = z (usp. npr. na istoj stranici izbrani, ali i iskuaene, te na 2r zbrani 'izabrani'), zatim zverhu i sverhu 3r, knez~tva i kne~stva (2x) 3v, od kojih z~ iz prvog primjera nikako nije uvjerljiv (jer je ~ < z, a ne od s), ako bi drugi i pokuaao odraziti etimologiju. Ni jedan od navedenih objavljiva a teksta ne komentira niti usporeuje te primjere s latini kom trsatskom varijantom. Svakako se tu radi o latini kom tragu, bilo izravnom ili neizravnom, gdje bi najlogi nije bilo pretpostaviti   , ato se mo~e dvojako razrijeaiti: etimoloaki kne~stvo (kao ovdje) ili s provedenim glasovnim promjenama kneatvo. I joa jedan primjer zamjene s  z: zvoga umj. svoga 6v. Posljednji glagolji ki tekst na kojemu se ovdje zaustavljam zbornik je iz 1556. (iz Arhiva HAZU, IV a 47), a primjere iz njega navodim posredno, prema magistarskom radu Amira Kapetanovia, obranjenom 2001. godine. Kapetanovi napominje kako se "prepletanje hrvatskih pisama" mo~e pratiti "od prvih hrvatskih pisanih spomenika", kakav je primjerice Baa anska plo a. Spominje "osobiti stil pisanja pod utjecajem goti ke frakture", "grafostilske osobine u oblikovanju slova", koje zapa~a i u Vinodolskom zakonu, a za zbornik iz 1556. ka~e da je "tipi ni predstavnik takva utjecaja", koji da je izrazit u slovima l, r, ~, b, k, n, p. Zatim navodi niz latini kih inicijala ("Mo~da su pisarima goti ki inicijali bili svojevrsna poveznica s tradicijom."), a na jednome mjestu uo ava i tildu za izostavljeno m na kraju rije i. Za slogotvorni r navodi dosljedno pisanje ar (za razliku od Vinodolskoga zakona, gdje je er ili r). Latini ki utjecaj prepoznaje i u nekim "nehoti nim zapisima", meu kojima je najuvjerljiviji otiid (= otd', 2jd imperativa), u emu prepoznaje latini ko ozna avanje duljine sloga udvojenim grafemom, dok bi se drugi mogli i druk ije tuma iti. Latini kim utjecajem smatra i geminirano nn za D (npr. nnegovo = Degovo, klannam pored klanam = klaDam), premda je to i u latinici dosta rijetka pojava. O ozbiljnijem latini kom utjecaju moglo bi se govoriti u pisanju suglasnika <, D grafijskim slijedom 5 (erv) + l, n, ali to je diskutabilno pitanje budui da upravo u toj grafijskoj crti Mogua (1983; 1984) vidi obratan grafijski utjecaj, tj. glagoljice na latinicu. Naime, on u u vraivanju latinsko-talijanskih grafijskih sljedova gl, gn kao naj eaih grafema za naae palatale <, D u hrvatskoj dopreporodnoj latinici vidi utjecaj glagolji kih grafijskih sljedova erv + l, n, tim prije ato je hrvatski grafem g vrlo est u obilje~avanju jote, kao i glagolji ki erv (5), pa je zapravo gl, gn = j + l, n = 5 + l, n (jednako i u Divkovievoj irilici) za razliku od sekundarnih skupova lj, nj, bilje~enih l, n + jota/erv. Njegovo je izvoenje logi no, ali zasad nema vremensku podlogu za izravno grafijsko preuzimanje: najstarije su poznate potvrde glagolji kih grafijskih sljedova 5 + l, n = <, D iz Petrisova zbornika (1468.), dok latini ke traju od Reda i zakona (1345.). Zato radije u najstarijim glagolji kim potvrdama za <, D pisane 5 + l, n vidimo utjecaj latini ke grafije na glagolji ku. Pritom ne mora biti upitno Moguaevo mialjenje o kasnijem glagolji kom utjecaju na frekventnost upotrebe grafema gl, gn = <, D u odnosu na druge latini ke grafijske mogunosti obilje~avanja navedenih fonema. Za kraj ove grafijske raa lambe vraamo se irilici  dvama dubrova kim irili kim spomenicima s po etka 16. stoljea, u kojima su latini ki grafijski tragovi i utjecaji o iti ve na prvi pogled, ukazujui na prijepis s latini kih predlo~aka, uz istovremene glagolji ke tragove i utjecaje, za koje smo rekli da ih ovdje neemo razmatrati, ali su zna ajni jer ukazuju na vrstu povezanost latini ko-irili ko-glagolji ke pisarske, pa onda i itala ke prakse u Dubrovniku 14. 16. stoljea. Neemo se ovdje zaustavljati na poznatom Reaetarovu mialjenju da se irilica i nije upotrebljavala baa u samome Gradu, nego u okolici. Prvi od spomenika na kojemu emo se zaustaviti irili ki je molitvenik tiskan u Veneciji 1512., u hrvatskoj jezi nopovijesnoj znanosti relativno slabo poznat, mo~da i stoga ato ga je Reaetar i objavio i jezi no obradio kao "srpski molitvenik od g. 1512.", odnosno kao prvi srpski spomenik na narodnom jeziku. U svojim dosadaanjim bavljenjima najstarijim dubrova kim molitvenicima zovem ga irili ki dubrova ki molitvenik (DM). Glavni su mu sastavni dijelovi (oficiji Bla~ene Djevice Marije, za mrtve, Svetoga Duha i Svetoga Kri~a, te Psalmi pokorni s litanijama svim svetima i pripadnim molitvama) isti kao i u starijim latini kim molitvenicima  Vatikanskom i Akademijinu, samo poslo~eni drugim redom, a osim njihovih molitava za razne prigode na kraju ima 15 molitava "koje u ini sveta Bri ida", dok na po etku ima kalendar. Sastavni su dijelovi (kao i u ostalim molitvenicima) prepisani s razli itih predlo~aka, pa u njima ima raznih grafijskih nepodudarnosti, ali odstupanja nisu za ovu prigodu bitna, te sam u razmatranje uzela kalendar, prvih 30-ak stranica oficijskoga teksta i molitve svete Bri ide. Kao i u latini kim dubrova kim molitvenicima i tu se refleks dugoga i kratkoga jata, te primarni sljedovi ije, je piau jednako, tj. grafijskim slijedom ie, ali se toj grafiji pridru~uje i irili ka liga tura je i kombinacija i + je, pri emu je ie o it latini ki trag. Ne ulazei u pitanje izgovora reflekasa jata i primarnih sljedova ije, je, ovdje emo navesti neke primjere koji pokazuju njihovo identi no zapisivanje, bilo grafijskim slijedom ie, bilo irili kom ligaturom je ili slijedom ije: NaaasLje tjela (= Naaastje tijela) 9a, vierLniehL (= vjernijeh) 15a, ofi je svete dieve marje (= ofi je svete Djeve Marije) 17a, va vjekL vjekomanL (= va vijek vjekoman) 18b, mijesecL 18b  mjesecL ... zLvjezde (= mjesec ... zvijezde) 28a, loviekL  lovje asLki 19b, vje Lna  vie Lna 21b, dievo marie (= Djevo Marije) 23b, tenLje Tretie (= tenje tretje) 23b, svjemL svetiemL negoviemL ... va silahL negovjeh (= svijem svetijem Degovijem ... va silah Degovijeh) 30b, PjesanLca 31a  PijesanL 35a  pijesanLca 39a  PjesanLca 43a  PiesanLca (= Pjesanca  Pjesan...) 46b..., vie Lna dobLra ... pokoi vje Lni (= vje na ... vje ni) 33b, Lijepa jesi 29a  Ljepa jesi (= Lijepa jesi) 31a, odL krivjehL svjedoka (= od krivijeh svjedoka) 131a, vidienihL i-nevidjenihL(= vidjenih i nevidjenih) 132a, niedLno  njedLna (= nijedno ... nijedna) 132b, iezuse 133b  jezuse (= Jezuse) 134a, utieaiti u-brieme (= utjeaiti u brijeme) 134r itd. Slogotvorni r redovito se piae arL/ar, ali u pregledanom dijelu teksta jednom i er  serca 20b i jednom ra  va crakvahL svetihL 30a, pri emu bi arL/ar o ito bila redaktorova manira (pod utjecajem prete~ne latini ke dubrova ke grafije, premda u VHM i ADM dolazi i er), dok mu se er i ra o ito potkralo iz predloaka. Mo~da je latini ki utjecaj i pisanje irili kih ligatura ja, je uz l za ozna avanje <: zemLlja 18b, 25b, 27b, pomoljenjem (= pomo<enjem) 22a, hvaljenL 29a, hvaljenLje 30a, BlagoLlovljena 29a, u-garLkljanihL (= u grk<anih) 30a. Za D u ispisivanom dijelu nisam naiala na takve potvrde, ato ne zna i da ih dalje u tekstu nema, ali sam naiala na jedan primjer za nn = D: vonnu (= voDu) 21a pored vonju (s irili kom ligaturom ju) 27b. U molitvama sv. Bri ide jedan je primjer za 5 (tj. erv) + n = D: ra5nenL (= raDen) 131a, ato pokazuje da je ta crta u irili koj grafiji mlaa od Divkovia. U oba ova spomenika ervom se piau suglasnici  i  i takvi e se primjeri (radi lakaega praenja) i pisati s , ; 5 se piae samo u treoj grafijskoj funkciji erva, tj. kad se on identificira s glagolji kim 5 = j i latini kim j/g. O iti je utjecaj latini ke grafije pisanje udvojenih samoglasni kih grafema za ozna avanje duljine sloga, tako npr. bii (3jd aor.) 17a, 18b, 19b, 25a, 26b, 27b, 32b, tii (N li . zamj.) 19a, 19b/20a, 22b (2x), 23a, 23b, 29a, 31a, 31b i d., sii tri psalLmi (Nmn m. r.) 19a, mii (N li . zamj.) 25b, govorenLja ustaa moihL 21a, pod krovomL krilaa tvoihL (Gmn sr.) 26b, Bla~ena kii (Vjd ~.) 27b, svezati slavnee nihL (Amn m. r.) 30b. Izravan je prijenos latini ke (iz latinskoga!) grafije t = c: s(ve)ta konLstaotia (! = Sveta Konstancija) 3b, kao i prijenos latini koga i na mjestu glagolji koga poluglasa: Krali uzLveselitL-se o-bozi (= Kra<...  Njd m.  Ps. 6212) 27a, ... i-bogL naaL milujeti (= ... milujet  3jd prez.) 101a. Zadr~at emo se i na nekim pogreakama koje su posljedica prijepisa DM s latini kih predlo~aka. Jedne od njih vezane su uz slova s tzv. i-crticama i sa zamjenom sli nih latini kih slova, i one su mogle biti ve u predloaku, npr. pomenu (umj. pomeni) 32a, kriepostL u-uzLrokL (umj. ... i- uzLrokL) 135a, i-duau-bu (umj. i-duau-bi) 139b; O JEzusi (umj. O JEzuse) 135a. Druge su vezane s pogreanom interpretacijom viaezna nih latini kih grafema. Tako npr. zamjenom s  z (lat. grafem vjer. ): zatvorL marie nosi (umj. satvorL) 18b, urasi (umj. urazi  2jd imper.) 134b; zamjenom z  ~: SuzanLstvo (umj. Su~anLstvo) 9a; zamjenom s  a: prilo~ise (umj. prilo~iae  3mn aor.) 132b, odnosno izravnim prijenosom latini ke grafije, kao npr. s(ve) serLuuli (= sveti Servuli) 13b. Ovamo ulazi i problem mogunosti dvojnih interpretacija, odnosno irili ki tekst ne mora uvijek biti siguran pokazatelj izgovora kao ni latini ki, nego se izravnim prijenosom latini ke grafije i u irili ke tekstove mogla prenijeti nesigurnost u itanju, ato osobito vrijedi za posuenice i strana imena. Tako je primjerice kao i u latinici upitno jesu li imena svetaca u kalendaru pisana sa s samo posljedica doslovnog prijepisa latini ke grafije, odnosno treba li ih i itati sa s ili sa a, npr. simunL 2a, simiunL 5b, kresenLcio 7b, arLsenio 8b, agusLtinL 9b, pored onih ija grafija nesumnjivo odra~ava glasovnu promjenu s > a: alekLaio 8b, jeatakio 8b, euatakio 11a, damaaLko 13a, od kojih se pak za euatakio postavlja pitanje izgovora u ili v (usp. redovito lavLdesL24a, 25a, 70b i d.). Isti je problem kao i u latinici itanja c ili , u latinici pisanih istim grafemima: vinLcencio 2b, lucio 4a, vicenLco 5a, marLcelo 5b, 7a, felice 6b, 12b, felicianL 7a pored feli L 2b, cecilija 12b, lucija 13a, ali franL esLko 11a. Isto vrijedi i za ope rije i, npr. kako cedarL ... i kako epresL 23b, cedLri 29b, kako cinamomL 23b. Idui je (i posljednji) irili ki spomenik na kojemu se zaustavljamo takoer dubrova ki  Libro od mnozijeh razloga iz 1520. Prema Reaetaru (1926, XII XV) pisale su ga (istovremeno, o ito s namjerom zajedni koga uvezivanja sastavnih dijelova) etiri ruke. Glavne su dijelove zbornika pisale ruke A, B i C, a natpise i neke dodatke ruka D. Joa su dvije mlae ruke iz 17. stoljea  E i F, od kojih je prva zapisala neke pjesme i molitve, a ruci F pripada samo po etak Evanelja po Mateju na str. 42b. Svaka od tih ruku pored glavnine zajedni kih grafijskih crta odlikuje se i nekim posebnostima. Zajedni ke su im grafijske crte pisanje suglasnika <, D grafemima l, n ( ak i u rije ima kao lubavL, lubite 2a) i onim problemati nim latini ko-glagolji kim s ervom  5l, 5n, uz odstupanje ruke B, koja osim tih zajedni kih grafema ima i irili ki preslik latini kih li, ni, gli, gni, gl, gn; pisanje suglasnika  i  ervom; pisanje slogotvornoga r grafijskim slijedom ar (izuzetno er), u emu pak odstupa ruka C, koja redovitoima r. Razlikuju se i u pisanju nekih tipi nih irili kih grafijskih crta, kao ato je pisanje poluglasa, ligatura ja, je, estotnost pisanja o i omege ( = o), na koje se ovom prigodom neemo osvrtati. Od onih zanimljivih za latini ke utjecaje neemo se zadr~avati ni na mnogobrojnim primjerima za ar = ((r)), odnosno kod ruke C r = ((r)). Spomenut emo samo izuzetno er kod ruke A: utvarenie kako govori sveti isidoro iestL pravo utverenie u-iedno svoie dlu enie 7b, te kod ruke C naslov PO INE TENIE BARNARDA, uz prvu re enicu: tenie svetga brnarda kak piae sveti brnaradL 153b, ato bi moglo navoditi na pomisao o grafijskom neskladu, ali naslov je dopisala ruka D. Primjer birzo (= brzo) 47b kod ruke A zbog dosljednosti pisanja ar prije je pisarska pogreaka nego trag latini kog predloaka u kojemu se slogotvorni r pisao ir. Za razliku od DM, koji oba refleksa jata te primarne sljedove ije i je piae na razli ite na ine (ali koji se svi javljaju u sva etiri slu aja), pisari Libra pod dosljednijim su latini kim utjecajem i sve etiri navedene vrijednosti piau ie. O ito je to bio zahtjev/uputa redaktora knjige, odnosno osobe koja je zamislila njezin sastav i raspodijelila (organizirala) pisanje izmeu ruku A, B, C i D. Navest emo samo neke primjere, uglavnom s po etka knjige  refleksi jata: zapovidie na vratiehL (= zapovidje na vratijeh) 1a, nevierniehL (= nevjernijeh) 4a (2x), postidie-se (= postidje se) 1a, izodsiecati (= izodsijecati) 1a, primieniti (= primijeniti) 1b, sriesti medviedicu (= srjesti medvjedicu) 1b, napriedL grediehu (= naprijed gredijehu) 1b... i dalje: i-u- pieaciehL (= i u pjeacijeh) 46b; kratki refleks jata ne jotira osnovu: koliena (= koljena) 1a, nieki (= njeki) 1a (4x), 1b, ne-~eliei (= ne ~eljej) 2a, nietko (= njetko) 3b (2x), nasliedovati (= nasljedovati) 46b, prognievavL (= prognjevav) 149b, liepta (= ljepota) 149b, 151b, u-liepotu (= u ljepotu) 151b, 152a kao i liepi (= lijepi) 47b, liet liep (= ljeto lijepo) 151b, gnieva (= gnjeva) 164a i dr.; slijed  + je > ije: smie (= smije) 1b, nie (= nije) 1b, 3a, ne-umieaL, ne-umie, umie (= ne umijea, ne umije, umije) 2a, 4b, niedna (= nijedna  tvorbena granica) 2a, gdi-e (= gdi je  leksi ka granica) 2a; primarni ije u domaim rije ima i posuenicama: ieno (= ijeno) 2a, dievice marie (= djevice Marije  kratki jat i primarni ije) 46b, dadieae-se (= dadijeae se) 48a, zmie (= zmije) 157b, 162a i dr. uz nesigurne primjere: bienL (= bijen/bjen) 48b, razbieno (= razbijeno/razbjeno) 144a, razbiena (= razbijena/razbjena) 146b, bie (= bije/bje) 147b; barbiera (= barbijera) 1a, manastierL (= manastijer) 4b, d-kapadocie (= od Kapadocije) 46b, za-pietatL (= za pijetat) 47a, erezie (= erezije) 48b, bandierami (= bandijerami) 75b, naukierL (= naukijer) 147a, levterie (= Levterije) 158b pored levteriju (= Levteriju  s ligaturom ju) 160b (2x), eremie (= Eremije) 159b, tarasie (= Tarasije) 160b i dr.; primarni je: da-mu-ie, i-da-ie (= da mu je, i da je) 1a, tiem-ie (= tijem je  dugi jat i primarni je) 1a, ato-mu-ie (= ato mu je) 1b, iednoga (= jednoga) 1b, iedne (= jedne) 2a, iesamL (= jesam) 3a, (ne)vieruie (= ne vjeruje  kratki jat i primarni je) 4a (2x), iezikL (= jezik) 4a, koie (= koje) 4a, prodaiemo (= prodajemo) 5a, smuuie (= smuuje) 47b, stoiei (= stojei) 47b, uzvieruieaL (= uzvjerujea  kratki jat i primarni je) 47b, aierL (= ajer) 48b itd. itd. Od latini kih grafijskih utjecaja spomenut emo joa pisanje udvojenih samoglasni kih grafema za oznaku duljine sloga. Npr. inii (= in  3jd prez., duljina na nastavku) 3a, li ne zamjenice: tii 47b, mii 59a, vii 58b, okolo nee (= okolo D  Gjd), go i goo (= g) 48b, 50a, graadL (= grd) 69b, naukL ovie askii (= nauk ovje ask) 152a, parvii (= prv) 166a i dr. Zatim, ve spomenuto pisanje suglasnika <, D grafemima 5l, 5n(sve ruke): u-5nu (= u Du) 2a, 5ne (= De)47b (2x), ja5ne (= jaDe) 40a, zadovo5le (= zadovo<e) 42a, vo5le (= vo<e) 42a, naibo5le (= najbo<e) 42a, kra5l (= kra<) 42b, ra5nena (= raDena) 41b, segasvitL5na (= segasvitDa) 141a, namie5nuju (= namjeDuju) 141a, u i5nu (= u iDu) 141a, 5ne (= De) 148a i dr., te kod ruke B latini kim grafemima za te suglasnike  li, ni: trublia (= trub<a) 143a, napokonia (= napokoDa) 143a, ne-valia (= ne va<a) 143a, liuckoi (= <uckoj) 144b, trubliu (= trub<u) 145a; gl, gn: kragli (= kra<i  Vmn) 145a, gnemu, gnegovo (= Demu, Degovo) 145a; gli, gni: arvagnie (= rvaDe) 143a, gliubavi (= <ubavi) 143b (2x), gliube~livo (= <ube~<ivo  gli i l!) 145a, napokognie (= napokoDe) 146a, daglie (= da<e) 146a. Joa je jedan latini ki utjecaj na upotrebu irili koga erva  pisanje grafijskoga slijeda erv+ i za jotu, tj. 5i = j prema latini kom ji = i: uv5ieda (= ujeda  s uv = v vjer. prema lat. uu) 3a, 5iestivo (= jestivo) 40a, 5iesti (= jesti) 49b. Joa su nam ostale tipi ne (ve u DM spomenute) pogreake kao trag prepisivanja latini kih predlo~aka. Pogreake do kojih dolazi zamjenom slova s i-crticama i njihovom krivom interpretacijom u Libru su rjee nego u DM, ali ih ipak ima. Npr. zamjena i  u: koi-godi-opLie (tj. opuje) 148b; zamjena n  v (graf. u): avdroniko umj. androniko 7b, 19b, naae umj. vaae 8b, kralenstvu (tj. kra<evstvu) 147b. Zbog sli nosti goti koga v i b modoi do njihove zamjene, npr. trave ni zovi (umj. zobi) 8a, reci  [jednu] abemariju 169b, reci abe mariju 170a i d. (ako se u posljednjim primjerima ne radi o identifikaciji latinskoga ave s betacizmom?!). I u ovom spomeniku ima nekoliko primjera izostanka r, do ega je moglo doi previanjem title za izostavljeno r): na-sva[r]hu 144a, zama[r]aenL 144b, u-sreb[r]u 147a. Grafijski slijed i =  vjerojatno je trag latini koga grafema chi = : tisuiu, hoiu 144b, veie 146a. Izravnim prijepisom (nerazlikovanjem) latini kih grafema c, za c i za  nastaju pogreake tipa initi umj. ciniti 10b. Zamjenom latini koga grafema g (zbog este glasovne vrijednosti j) doalo je do pogreanoga itanja imena Gualfredo kao JUvalfredo (s dodanim v!) 20b. Zajedni ki latini ki grafemi za suglasnike s  z  a  ~, odnosno z  ~ (koji su u latinici est izvor nedoumica u itanju (osobito posuenica i stranih imena) uzrok su narednih pogreaaka u irili kom prijepisu: pozdrieti (tj. po~drijeti) 46b, lupeaL (tj. lupe~) 89a, podloaenie (tj. podlo~enje) 143b, utie~enie (tj. utjeaenje) 144a, moaebit (tj. mo~ebit) 144a (2x), fresakL (vjer. freaak) 144b, draae (tj. dra~e) 145a, primise (tj. primiae) 170a. Kao i u latinici problemati ni su primjeri s obzirom na itanje s  a: stentati 47b, kastigaae 48b, stentaaL 144b, despetL 146b. Upitno je i itanje u = v u imenu levterie (= levterije/Leuterije) 158b, dok dvojaki izgovor dopuataju primjeri ANBRO}A (naslov  ruka D), a u prvom retku sveti am[b]rozL 160b. I joa dva za irilicu zanimljiva primjera izravnoga prijenosa s latinice rije i za zamjenom grafema za suglasnike h i a pod sustavnim irili kim utjecajem: duhovnieaL (tj. duhovnijeh) 143a (naslov  ruka D), nesagLreha (tj. nesagrjeaa) 148a (ruka E). Ovim smo primjerima iscrpli najzna ajnije izravne utjecaje latini ke grafije na irili ku i tragove prijepisa s latini kih predlo~aka iz  za ovu prigodu ispisanih dijelova  razmatranih spomenika. Sustavno izu avanje sigurno bi donijelo novih primjera, ali nije sigurno da bi bitno pridonijelo airenju repertoara sada uo enih grafijskih pojava. 3. Umjesto zaklju ka Ovaj je lanak samo jedan od priloga mnogobrojnim u posljednja tri- etiri desetljea uo enim dokazima su~ivota i bliske isprepletenosti hrvatske tropisamske knji~evnosti  glagolji ke, irili ke i latini ke  i kulturnih sredina iz kojih je potekla. Najlakae i najprije su se te veze po ele uo avati na planu knji~nog repertoara, tj. tekstova zastupljenih u raznim sredinama i pisanih raznim pismima. Slijedilo je uo avanje zajedni kih knji~evnojezi nih odlika, dok su grafijski utjecaji i prepletanja mo~da bili ne te~e uo ljivi, nego naprosto zanemareni. Jer jasno je, ako je bilo prepisivanja s jednoga pisma na drugo (kao ato je bilo), da je i grafija predlo~aka morala u prepisivanom tekstu ostaviti nekoga traga. Drugi je  va~niji  razlog grafijskih prepletanja bila poligrafi nost naaih skriptora i skriptorija. Samo neki od prou avatelja pojedinih tekstova usput napominju o utjecaju jedne grafije na drugu, dok se u veini jezi nopovijesnih istra~ivanja samo uo avaju grafijske pogreake, esto pripisivane prepisiva ima strancima. Autorica ovoga napisa na jednom se mjestu ogradila od vlastitih ranijih stavova te vrste, te zaklju ila da se radi prije o starcima, nego o strancima. U ranijim je radovima (Mali 2000; 2004) pokuaala sistematizirati naj eae pogreake meu onima "neobi nima" i doala do zaklju ka o putovima i na inima njihova nastajanja unutar jednoga pisma (latinice) i djelovanjem ostalih dvaju pisama na latinicu. Ovo istra~ivanje poalo je obratnim smjerom, tj. uo avanjem utjecaja i tragova latini ke grafije na ostala dva hrvatska pisma  glagoljicu i irilicu. Pritom je, skupljajui grau za ovaj rad, uo ila i meusobne tragove i utjecaje ostalih dvaju hrvatskih pisama  glagoljice na irilicu i irilice na glagoljicu (ovo drugo, ini se, izrazito rjee), ali se tim problemom nije pozabavila. Izvori Povaljska listina (ir.), Bra  1250.  prema: Mali, 1987, 11 16. Pla  Bla~ene Dive Marije (glag.  prijepisi fra `imuna Glavia i `imuna Klimantovia s po . 16. st.)  prema: Fancev 1938, 195 208 i transkripciji Kristine `trkalj Despot uz njezinu provjeru izvornika u Arhivu HAZU. Vinodolski zakon (glag.  prijepis 16. st.)  prema: Bratuli 1988, 51 67 i Margeti 1998, 10 43. Glagolji ki zbornik iz 1556.  prema opisu u: Kapetanovi 2001. Djela Andrije i Mateja u gradu ljudo~dera iz Tkonskoga zbornika i zbornika iz Ber ieve zbirke (glag.  po . 16. st.) i Djela apostola Petra i Andrije iz }gombieva zbornika (glag.  po . 16. st.)  oboje prema Grabar 1967, 186 206. irili ki dubrova ki molitvenik (Venecija 1512.)  prema: Reaetar, u Reaetar aneli 1938, 1 109. Libro od mnozijeh razloga (ir.  Dubrovnik 1520.)  prema: Reaetar 1926. Literatura Bratuli, J. 1988. Sedam stoljea Vinodolskoga zakona, u: Vinodolski zakon 1288. (v. tamo), 5 17. Faliaevac, D. 2004. Izmeu molitve i stege, u: Najstariji hrvatski latini ki spomenici (do sredine 15. stoljea), Priredila Dragica Mali, ur. Josip Von ina, Stari pisci hrvatski, knj. 43, HAZU, Zagreb, CVII CXXXVIII. Fancev, F. 1938. Pla  bla~ene dive Marije, "Graa za povijest knji~evnosti hrvatske" 13, JAZU, Zagreb, 192 212. Grabar, B. 1967. Apokrifna Djela apostolska u hrvatskoglagoljskoj literaturi, Radovi Staroslavenskog instituta" 6, Zagreb, 109 208. Kapetanovi, A. 2001. Jezi no-stilski mozaik i nova tekstoloaka obrada "Miaterija vele lipa i slavna..." (1556.), magistarski rad  rukopis, Filozofski fakultet Zagreb, 2001. Mali, D. 1977. "Red i zakon" zadarskih dominikanki iz 1345. godine, "Rasprave Instituta za jezik" 3, Zagreb, 59 128. Mali, D. 1887. Povaljska listina  Latini ka transliteracija teksta, u: Obljetnica Povaljske listine i Praga 1184 1984., "Bra ki zbornik" XV, Supetar, 11 16. Mali, D. 1988. Povaljska listina kao jezi ni spomenik, Znanstvena biblioteka Hrvatskog filoloakog druatva 17, Zagreb. Mali, D. 1989. Prilog istra~ivanju hrvatske srednjovjekovne knji~evnosti 14. stoljea  Odlomak Kor ulanskog lekcionara [Pokuaaj itanja i (orto)grafijska obilje~ja], "Croatica  Prinosi prou avanju hrvatske knji~evnosti" 31 32, Zagreb, 7 47. Mali, D. 1996. Hrvatski latini ki molitvenik u Arhivu HAZU, "Filologija" 27, HAZU, Zagreb, 63 96. Mali, D. 1997. }ia svetih otaca  Hrvatska srednjovjekovna proza, Hrvatska jezi na baatina, knj. 1, Matica hrvatska  Institut za hrvatski jezik, Zagreb. Mali, D. 2000. Novija zapa~anja o srednjovjekovnoj hrvatskoj latinici, "Filologija" 34, HAZU, Zagreb, 97 128. Mali , D. 2002. Skrivene veze izmeu srednjovjekovne hrvatske latini ke, glagolji ke i irili ke grafije  referat odr~an na meunarodnom znanstvenom skupu Glagoljica i hrvatski glagolizam, HAZU i Staroslavenski institut, Zagreb  Krk, listopad 2002.  u tisku u zborniku radova. Mali, D. 2004. Uvodna razmatranja, u: Najstariji hrvatski latini ki spomenici (do sredine 15. stoljea), Priredila Dragica Mali, Stari pisci hrvatski, knj. 43, HAZU, Zagreb, I CV. Margeti, L. 1998.  vidi: Vinodolski zakon. Melich, J. 1903. Miseknyv a XIV. szbadbl, "Magjar knyvszemle" XI, Budapest, 36 64. Mil eti, I. 1955. Ber ieva zbirka glagoljskih rukopisa i atampanih knjiga u Lenjingradu, "Radovi taroslavenskog instituta" 2, Zagreb, 93 128. Mogua, M. 1977. akavsko narje je, `kolska knjiga, Zagreb. Mogua, M. 1982 1983. O pisanju fonema /</ i /D/ u staroj hrvatskoj latinici, "Filologija" 11, JAZU, Zagreb, 93 98. Mogua, M. 1984. Glagoljica kao ortografski uzorak u hrvatskoj knji~evnosti, "Slovo  asopis Staroslavenskog zavoda u Zagrebu" 34, Zagreb, 263 268. Nedeljkovi, O. 1971. O ispravi kneza Bre ka kao spomeniku jezi ne proalosti na Bra u, "Polji ki zbornik" 2, Zagreb, 199 212. `imunovi, P. 1972. Toponimija otoka Bra a, "Bra ki zbornik" 10, Supetar. `tefani, V. 1970. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije  II dio: zbornici razli itog sadr~aja, regule i statuti, registri, varia, indeksi, album slika, JAZU, Zagreb. Vinodolski zakon  prema: Vinodolski zakon 1288.Faksimil / Diplomati ko izdanje / Kriti ki tekst / Tuma enje / Rje ni,. Priredio Josip Bratuli, Globus, Zagreb  Nacionalna i sveu iliana biblioteka, Zagreb  Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb  Pravni fakultet, Zagreb (1988.) i: Lujo Margeti, Vinodolski zakon  La legge del Vinodol / Das Gesetz von Vinodol / The Vinodol Law, Adami  Vitagraf, Rijeka 1998. Von ina, J. 1975. Zagonetka "`ibenske molitve", "Croatica  Prinosi prou avanju hrvatske knji~evnosti" 6, Zagreb, 7 38. Vrana, J. 1962. Kulturnohistorijsko zna enje Povaljske listine iz godine 1250., "Filologija" 3, JAZU, Zagreb, 201 218. Abstract Following the Latin Script in the Croatian Glagolitic and Cyrillic Monuments The paper considers the traces and impacts of the Croatian Latin script in the monuments written in two other Croatian scripts - Glagolitic and Cyrillic. This continues the author's previous research, where she studied the impacts of these two scripts on the Croatian medieval Latin script. Rewriting the texts from one script into the other, must and did leave traces in the rewritten texts due to the influence of the original spelling. We should make a difference between mistakes caused by the indescernible simillar letters of the other script, and the systematic impacts of one script onto the other (in this case, the transfer of the Latin graphemes, actually the same spelling combinations, into the Glagolitic and Cyrillic script), owing to the polygraphy of our manuscript writers. Such research is to verify the co-existance and close and interwoven relations between the Croatian triple-script literature - Glagolitic, Cyrillic and Latin - and cultural regions that brought it about. Key words: graphic impacts, manuscript writer's mistakes, Croatian medieval Latin script, Glagolitic script, Cyrillic script, polygraphy Klju ne rije i: grafijski utjecaji, pisarske pogreake, hrvatska srednjovjekovna latinica, glagoljica, irilica, poligrafi nost Sa~etak Tragom latini ke grafije u hrvatskim glagolji kim i irili kim spomenicima U lanku se razmatraju tragovi i utjecaji hrvatske latini ke grafije u spomenicima pisanima ostalim dvama hrvatskim pismima  glagoljicom i irilicom. To je nastavak ranijih autori inih istra~ivanja, u kojima se bavila utjecajima tih dvaju pisama na hrvatsku srednjovjekovnu latinicu. Prepisivanjem tekstova s jednoga pisma na drugo grafija predlo~aka morala bi u prepisivanim tekstovima ostaviti i ostavljala je odreene tragove. Jedno su pogreake do kojih je dolazilo nerazlikovanjem sli nih slova drugoga pisma, drugo su sustavni utjecaji jedne grafije na drugu (u ovom slu aju prenoaenje latini kih grafema  zapravo istovjetnih grafijskih kombinacija u glagolji ku i irili ku grafiju), a to je posljedica poligrafi nosti naaih skriptora i skriptorija. Takva su istra~ivanja prilog dokazivanju su~ivota i bliske isprepletenosti hrvatske tropisamske knji~evnosti  glagolji ke, irili ke i latini ke  i kulturnih sredina iz kojih je potekla. Klju ne rije i: grafijski utjecaji, pisarske pogreake, hrvatska srednjovjekovna latinica, glagoljica, irilica, poligrafi nost  Npr. Von ina 1975, 29 32; Bratuli 1988, 6, 69; Mali 1988, 66 67; Kapetanovi 2001, 46 51.  Mali 2000, 113 123; 2002. u tisku; 2004.  Vidi o tome: Faliaevac 2004, CXI CXIII.  O utjecaju glagoljice i irilice na latini ku grafiju vidi: Mali 2000, 115 123; 2002  u tisku.  Vidi npr. Mali 2000, 98, 113, 115. Pogreake koje pritom nastaju vidi ibid. 108 112, 113 115.  Vidi: Mali 1988, 66 67.  Primjeri iz irili kih i glagolji kih tekstova u itavom se lanku navode u latini koj transliteraciji, s uobi ajenim znakovima: L za poluglas,  za jat, 5 za erv; ligature se podcrtavaju.  Brojevi uz primjere iz Povaljske listine ozna uju redak originala u kojem se primjer nalazi, a za ostale tekstove ozna uju stranice originala, s time sa se oznake recto i verso prenose kao r i v, odnosno a i b, kako je u pojedinih izdava a.  Nedeljkovi 1971, 202; Vrana 1962, 214; `imunovi 1972, 50.  Radni zadatak asistentice Kristine `trkalj Despot, koja je radei transkripciju Fancevljeva izdanja (na pola puta izmeu transliteracije i transkripcije!) tekstove provjerila prema origimalima u Arhivu HAZU.  Vidi o tome u drugim latini kim spomenicima: Mali 2000, 120 122.  Usp. npr. u latini kim }iima svetih otaca: a~, ako~/ako~e, jeda~, kako~ s graf. a, as: achos/achoe, yeda, yedas, Chachos (prema: Mali 1997, preslik originala [187 454]).  Bilo bi dosta nategnuto taj primjer tuma iti trostrukom zamjenom: glagolji kih t  l i i  o, te latini kih s  a (sa zajedni kim grafemom ), pa primjer itati: atovati, premda bi smisao to dopuatao.  Prema Mil etievu opisu iz 1955, 105 108.  Autorica konstatira da je tekst jezi no mlai (?) od varijante iz Tkonskoga zbornika (1967, 119).  Prema: `tefani 1970, 40 45.  Autorica u bilj. 22 (str. 189) navodi iz irili ke varijante: re e.  Od latini kih spomenika u kojima se istim grafemom piau  i ~ spomenimo npr. `ibensku molitvu, Odlomak Kor ulanskoga lekcionara i }ia svetih otaca.  U bilj. 27 autorica iz irili ke varijante navodi: slyaavae, a na str. 120 uvoda primjer tuma i kao pogreaku prepisiva a.  U veini srednjovjekovnih latini kih spomenika a i ~ mogu se pisati istim grafemom, naj eae ,  , ali i c,  c.  Razrjeaenje broja iz transliteracije B. Grabar.  Ajd m. r. li ne zamjenice za 3. lice, tj. 'ga'.  Uvod, str. 125.  Vidi bilj. 19.  Autorica u biljeaci navodi iz irili ke varijante: srLdLce.  U irili koj varijanti: ide~e.  Ovaj primjer Bratuli prenosi kao vola; u originalu i u Margetia: volia.  Ovaj primjer Bratuli prenosi s ju: Vapiju; Margeti: Vapiu.  Iz rukopisa se ne razabire radi li se o satavljenom ili rastavljenom pisanju.  U svim se ostalim primjerima taj prijedlog piae sa z.  Poglavlje: Analiza glagoljske grafije i pravopisa (2001, 46 52).  Budui da su prijepis Vinodolskoga zakona i zbornik iz 1556. nastali "otprilike u isto vrijeme i na istom prostoru", Kapetanovi se pozabavio i usporedbom njihovih grafijskih osobitosti (2001, 50 51).  2001, 46.  Ibid., 50.  Naiala sam na nju samo u drugom dijelu }ia svetih otaca, u kojem je udvajanje suglasni kih grafema i ina e dosta esta pojava, koja se ne mo~e tuma iti nekim posebnim razlozima, pa bi to bila samo reduplikacija n = D iz prvoga dijela rukopisa (kao i ll prema l iz prvoga dijela za <, ali i lly)  Mali 1997, 464 (tablica).  Osim Reda i zakona od 14-stoljetnih spomenika gl, gn = <, D dolaze joa u Kor ulanskim glosama i Odlomku Kor ulanskoga lekcionara, te u dubrova kom Vatikanskom hrvatskom molitveniku (oko 1400.) i u oko pola stoljea mlaem Akademijinu dubrova kom molitveniku (vidi: Mali 1977, 71 /tablica/; 1989, 27 /tablica/  za dubrova ke molitvenike na temelju uvida u originale).  Za grafijske veze s glagoljicom i irilicom u najstarijim dubrova kim latini kim spomenicima (i ne samo dubrova kima!) Vatikanskom hrvatskom molitveniku i Akademijinu dubrova kom molitveniku v. Mali 2000, 114 123; 2002; 2004a, LVI LIX.  Vidi npr. Reaetar 1926, XIV XV, ali i drugdje.  Reaetar  aneli 1938; Reaetar 1938.  Vidi o tome: Mali 1996, 72 74; 2004, LXIX LXX.  Obilje~avanje stranica kao u Reaetara (Reaetar  aneli 1938).  Poluglas kao u suglasni kom skupu.  Ako to nije udvajanje suglasnika zbog kratkoe prethodnoga sloga, ali i u tom bi se slu aju radilo o latini kom utjecaju. Vidi i naprijed kod Kapetanovia za glagolji ki zbornik iz 1556. g.  Vidi naprijed u ovdje razmatranim glagolji kim spomenicima; za tu grafijsku crtu u Divkovia vidi tamo navedene Moguaeve radove.  Ve je re eno da se na izravnim glagolji kim utjecajima neemo ovdje zaustavljati.  Reaetar u bilj. navodi da je pogr. umj. kralL.  Na toj se grafijskoj crti, tipi noj za irilicu i glagoljicu, takoer neemo zadr~avati, a primjere s  i , koje navodimo u drugim prigodama, pisat emo zbog lakaega praenja. s , . Grafijskim znakom 5, uobi ajenim za transliteraciju erva, slu~imo se u ostalim prigodama njegove upotrebe.  Pogreake sa zamjenama     c, tipa upu ena, posve ene, ve ie, prievra ia 143b, bogatva 144b, neokvargnenu 147b, tra~e airi komentar, pa ih ovom prigodom ostavljamo po strani.  Vidi o tome: Mali 2000, 119; 2004, LVIII (od akavskih spomenika u `ibenskoj molitvi i Bo~jim zapovijedima Pavla `iben anina, a od dubrova kih (dosta frekventno) u Vatikanskom hrvatskom molitveniku.  Mali 2000, 108.  O vra~iku ato ometa pisce/pisare tekstova u njihovu poslu vidi: Faliaevac 2004, CXI CXIII. PAGE 1 PAGE 10 TVNP` $&HJ ''((t)v)**"+$+>+F+X+`+d+r+t+++*,2,H,J,^,p,x,,,,,,,, -.-P-^-f-t------- ...*.J.\.....8/*CJ6CJj0JCJU5CJ5CJCJCJX,bTVNP`b$^'''5V9X9Rg֍`dhpdhp$dh,bTVNP`b$^'''5V9X9Rg֍`bF.46T 8(((()*+,-.:/KDKRKKK L~LLL:MHM|M~M|NNNNNNN.O6ONOzO|O>*CJ 6>*CJj0JCJUCJ6CJZ|OOOOOPPPPPPQ&Q2Q4Q*CJ6CJCJ[[\\]]]]]]]]^&^.^^^__j_l_p_t__________````6`aaaaaaaabbb bpbrbccBcDc^cccccddde e"e@eTe^eee(fPffffg8gDgggiikk ll,l.llmmmm 6>*CJj0JCJU6CJCJ\mmmmLnfnvnzn~nnnoo0oooppqqqqqqqqqqr&r6rXrbrrrrr ssJshslsxssssstt*CJCJ6CJ\ yFyPyXyhyyyzz4zHzZzlztz~zzzzzzzz{{{${0{B{J{T{\{n{t{{{|||&|0|B|d|p|x|||} }}&}4}>}\}d}x}}}}}.~<~@~N~R~t~v~~~~~~ "hlrx΁Ё؁܁CJH* 6>*CJ6CJCJ^"8BDFX|Z\$0XZfjlv|~Ή҉4>RTzތTd̍БґƒȒʒ"$fhj0JCJU 6>*CJ6CJCJ\ ʕԕHLTXd—&(˜ʘĚК (̛(*`hМҜ̝"(08\ʟ̟6>N^24BDTxZpvʰذ&*,±Ʊb 6>*CJj0JCJUCJH*CJ6CJZ`bF.46T 8(((()*+,-.:/bdhpt<@DNX\`x|ܵ&<jtx̷зڷ$f޸j0JCJU 6>*CJCJ6CJ\BRV`dnιҹڹ04>zƺHJntv|һ2VdDHbflp"&*26TVZdhȾоԾؾ ,<@Hx~zj0JCJUCJ 6>*CJ6CJ\dfrz~FHr~&.24 hn"<Bl0X^b(.04LP^CJH*CJH*j0JCJU6CJCJ 6>*CJY (8JXjzv (,\fj~  *< 0brfhrt .:NbtCJH*6CJCJ^0nzn`6vFJ`d"L^NP^F,.<@v"&&dz0 6CJH*j0JCJU6CJCJ 6>*CJZ0Fn:V<Nt2@r6Djz"(p| 2^hL^8:<P0@j|"HX 6>*CJ 6CJH*CJ6CJ] 28PT`t0`f~,P`02,6NT"(.4:^jhp 2Xb(Rf 6>*CJCJH*CJ6CJ^fXdhx <Lnz~*J\( &2Vbft02XZ(26T   .        B F T n r  6>*CJCJH*6CJCJ^r        8 D Z h |      8 D P       (4@JL0:>Nfjln 4`l"Vdx",>N0N@DHJ 6>*CJj0JCJU6CJCJ\6##(((()N)**++,f,l,,->-F-l--"...h>p????@@BB`FFFH(HHH\H|H~HIIIJ@KKKrLbMdMhMzM|M NQQRSST TT\,\ ]6j0JCJU5CJCJ6CJY35:7(8::<<"?@@AB,CDjZj\jjjk kkkkkk(l*lTlVlllmmmm nn&n8n:n6 j0JUa]]] ^t^:__2`cde@fg:iiZjjTl:nno&oHoopp qq0rrNtfttwy{6|||j}}4:Fvx  7Tl:nno&oHoopp qq0rrNtfttwy{6|||j}}4:F:nFJrv26846CJH*j0JCJU6CJCJ0JmH0J j0JU6 j0JUSvx<>28hdhdh&`#$oji nezamijeen primjer. 12 JN>L~2>R68^&bf j0JCJU>*CJ6CJCJ0JmH6 j0JUW68:<hj6Vnrt"$:>TX\dlvLNPRTV>L~2>R68^&xz>*CJ0JmH6 j0JUj0JCJUCJ6CJWi su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "stoj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksii su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "sthnNPTV:dh: :lrPRXZ  L"dhi su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "stoj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuju primjeri ato ih navodi u biljeakama uz svoju transliteraciju. Zza istu glasovnu crtu u posuenicama `tefani, V. 1969.  I dio: uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, JAZU, Zagreb. `tefani, V. i sur. 1969. Hrvatska knji~evno, te u N iha (kao i u DM) , ipreslikom hU utakoer se ogleda latini ki utjecaj ()dolazilo je i u latini kim spomenicimaa ovdje jer je mogue izravno prenoaenje latini ke grafijenekidosadaanjim 2002; Zanimljivo je napomenuti da su i tipovi pogreaaka i sustavni latini ki grafijski utjecaji  kao ato se mo~e zapaziti iz ovdje navedenih primjera  uglavnom identi ni i u glagolji kim i u irili kim tekstovima., 46 51:p"u Zagrebu, pur. Josip Von ina, ik,p2002  u tisku); VHM 17 >L~>L~rtz|>L~2>R6 j0JUj0JCJU>*CJ6CJ0JmHCJXst srednjega vijeka, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 1, Matica hrvatska, Zagreb.n Vidi: `tefani i sur. 1969, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 U tradicionalnoj glagolji koj grafiji slijed ja pisao se u takvim polo~ajima grafemom , a slijed ju ligaturom ju; erv za jotu u takvim se polo~ajima javlja tek od 14. stoljea.  Vidi o tome: `tefani 1969, 14; Mihaljevi 1986, 124. 6  > L      ~          2 > R   68tv N$&(ln  :Zrvx&(>BX\`hpzNPRVXZ>L~0JmH6 j0JUj0JCJU>*CJCJ6CJWL"h"#$$H&J&''(*****011R11113337t8z8|8dh3366777t8x8z8|8::;;;T==>>> >BBCCCTEZFFFFF0JmH6CJCJ amska (= je) i drugih slu ajevati Margetievu. Primjeri sugeriraju etimoloako pisanje, pri emuo) (posredan  preko li = <) itavo stoljee ~ mjer/latinskeese aaa, (= nevjernijeh) 4a (2x), ...j uizravan je , (= L na latini ku grafiju4abaa 4a, LVI LIX;b3366777t8x8z8|8::;;;T==>>> >0JmH6CJCJ4bIbid.,, bilj. 8, nav. dj., 190u ; 2004ba a; 2004b, 554) 16 amska (= je) i drugih slu ajevati Margetievu. Primjeri sugeriraju etimoloako pisanje, pri emuo) (posredan  preko li = <) itavo stoljee ~ mjer/latinskeese aaa, (= nevjernijeh) 4a (2x), ...j uizravan je , (= L na latini ku grafiju4abaa 4b. . Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb  Krk, 2. 6. listopad 2002.),  Kr ka biskupija549 560.4a, LVI LIX;b4bIbid.,, bilj. 8, nav. dj., 190u ; 2004ba a; 2004b, 554) 16 |8;>> >dh [(@(NormalCJmH<A@<Default Paragraph Font, @,Footer  9r &)@& Page Number2@2 Footnote TextCJ8&@!8Footnote ReferenceH*,2,Header  9r % S"$%K&O';(**+-,J, -|--.1U289:BDGHiIM$N[OST>XZ[_cc&nep  !"#$%&'()*+,-./01^q?}OE]t#O ( 9 w - ~ QvsGxE$'/ X R'6)3 AFKK}RX`cjq{{w΋:oj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuju primjeri ato ih navodi u biljeakama uz svoju transliteraciju. Zza istu glasovnu crtu u posuenicama `tefani, V. 1969.  I dio: uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, JAZU, Zagreb. `tefani, V. i sur. 1969. Hrvatska knji~evnoi su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da 18 i su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "stoj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  `tefani 1969, 162.  RCJHR I, 35. 4 tƕɗQǚݛќ4? Ρ_ åqidzyƸݸ MMC:Fy[d. A!"#$%ti(!)+ l, n   2jd imper. < *smje  3jd prez. VHM  ADM)  V(tablica)();VHMADMNa toj se (irili koj) grafijskoj crti ni ovdje neemo zadr~avati, a za transliteraciju a pisanihervom vrijedi ato je re eno naprijed uz DM Mo~da uz joa kst srednjega vijeka, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 1, Matica hrvatska, Zagreb.n `tefani 1969b, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 U tradicionalnoj glagolji koj grafiji slijed ja pisao se u takvim polo~ajima grafemom , a slijed ju ligaturom ju; erv za jotu u takvim se polo~ajima javlja tek od 14. stoljea.  Vidi o tome: `tefani 1969a, 14; Mihaljevi 1986, 124. 16 vne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  n `tefani 1969, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 5 i su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "stoj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuju primjeri ato ih navodi u biljeakama uz svoju transliteraciju. Zza istu glasovnu crtu u posuenicaman `tefani 1969b, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 U tradicionalnoj glagolji koj grafiji slijed ja pisao se u takvim polo~ajima grafemom , a slijed ju ligaturom ju; erv za jotu u takvim se polo~ajima javlja tek od 14. stoljea.  Vidi o tome: `tefani 1969a, 14; Mihaljevi 1986, 124. 6 @@ @@ @@ @@i su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "stoj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuju primjeri ato ih navodi u biljeakama uz svoju transliteraciju. Zza istu glasovnu crtu u posuenicama Mihaljevi, M. 1986. O glasu j i na inima njegova bilje~enja u tekstovima hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika, "Slovo  asopis Staroslavenskog zavoda u Zagrebu" 36, Zagreb, 123 138. Rje nik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak, Staroslavenski institut, Zagreb 2000. (kratica: RCJHR). `tefani, V. 1969.  I dio: uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, JAZU, Zagreb. `tefani, V. i sur. 1969. Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 1, Matica hrvatska, Zagreb.n Vidi: `tefani i sur. 1969, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 U tradicionalnoj glagolji koj grafiji slijed ja pisao se u takvim polo~ajima grafemom , a slijed ju ligaturom ju; erv za jotu u takvim se polo~ajima javlja tek od 14. stoljea.  Vidi o tome: `tefani 1969, 14; Mihaljevi 1986, 124. 17 @@@@@ @@@ @@ @@@@ @@ @@@@@@ @@@@@ @@@ $3|O[m yb0fr  ]:n6 3 > `3QTlL"|8 > ]Unknown Dragica Mali !4!4 Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MalicC:\DOCUME~1\DRAGIC~3\LOCALS~1\Temp\AutoRecovery save of Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc@<$FC$Eƀb' 6dhdhC$Eƀb' 6C$Eƀb'CJC$EƀCJb'FGCJmH`"> B <\ef.!!!!""""i su navedeni glagolji ki tekstovii(s poluglasom iza suglasnika na kraju rije i po starijem glagolji kom ortografskom uzusu) dr~im da Postoji, meutim, i drugo tuma enje: Vjekoslav `tefani objavljujui glagolji ki apokrif }ivot Adama i Eve uz primjer "st r#r$$$$$$$8%9%^%`%%%%%%%%%%%%%%%& &$&%&&&-&0&3&6&9&:&F&G&I&J&K&L&M&`&g&&&&&&&&&&&&&'"'-'.'='O'P'Q'R'S'T'\';(<(5)6))*-../056 7 797@7C7E7M7S7]7h7q7~7777777777788*8@8h88999====>>? @ @@@@BCCCCDDDDDDDEE!E"EFFF G9H:H?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~oj va vode reke Tigre 30 dni i jeda si pomilujet nas Gospodin Bog" u biljeaci navodi da je to si pleonasti ko. O ito tako misle i autori Rje nika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, jer se u I. svesku s. v. ako navodi da dolazi uz dativ refleksivne zamjenice, ali i neki bi se tamoanji primjeri mogli svesti pod moje tuma enje.  Da se ne radi o izgovornoj crti, tj. devokalizaciji ((r)) > V + r, tj. ((r)) > er, pokazuju primjeri ato ih navodi u biljeakama uz svoju transliteraciju. Zza istu glasovnu crtu ajest prikazanja za glagoljicu16. stoljea (razmahani kurziv), udvajanje suglasni kih grafema, npr.). t . Na ovoj se grafijskoj crti moramo zaustaviti. Naime, Milan aj, odnosno onpislatini ko analogno i irili kuobilje~avanja navedenih fon]pq~Ԧ'(lmnopqhiuwܵĸŸƸȸθҸ۸ܸݸ߸(),-6:DERST_cUV<KMOtu}ǽɽ˽Ͻӽؽ 'BCz¾þ:?lmyFX  "Y[+:;BCDKLRSx@@A:@A:@29AA=AA>ADA>A@ABA(FAFAFAAAAFGAHAJALA~LALA|MALAALA~MAA0A0AR0AAT0AAAAAA\0Ab0A0A0AA(A>ALAAAA0AAAA0AA0AA0A0AAAAAAZAlAnA~AAAAAAAA&A0A0A0AbAAA@0AMAMA0AMAANO@ARATAVA\AA]A`@bAlAnAAA AAA"A2A>ARAhApAzADpA|ApAAAAAAoAToApoAoAAoAqArA AhsAtA :A*:A{A|A|AA>:AA A@AA@:AAD:AAZ:AAn:Ap:A:ẢAA:A"A:@A APA$ AdA8 A: A> AĐAT AƐAn AA A:AA AF@ @`@AA AAAbA&AdAԷAڷA Aڹ@A.AA:A:A:A:A:A:AA AAA AzA A AL!A\!A A^!A`!Aj!A A Al!A Ap!AR A!Ah A A!A A!A A Al A!A A!AHA"A("A A:A @J"AA&AAA;A"A;@:AALAAAAAAA ;AA&;APADAL"AA8;Ab@fAA:;AA2A@;ALA"ANAB;A$AjAD;AAAA(AAA6AAAA A$A8AdA@:ADA AA A A A~AAF;A AJ;AdAL;A|;A;AA&AA> A@ AF AJ AhAX Ad Af Al Ar Av AAAA@A4AATAAA(AAAAAAAA A4AA6AAA8AA:AAAA<AA@AATAA.AAAVAAZAAN"AA\A^A`A4AVA;AAbAA;A@A;AAA AAAA AA A A A;A AA;A;ApAAA`AA;AXA;@@AVA@AbAlA#AtA#AA;AA#A;A#A;A$AAALANAAAAAA@(@(A)@1A)@*AP"A+A<AD@,AJ@-@0AL@0AN@F3A3APA4A5@f@5@8A:@1A1@:@<A"?A;A>?A?AhA?AjA(@@;A<A<A;ema.Navedeni primjer iz DM pokazuje prikazanja Mihaljevi, M. 1986. O glasu j i na inima njegova bilje~enja u tekstovima hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika, "Slovo  asopis Staroslavenskog zavoda u Zagrebu" 36, Zagreb, 123 138.S Rje nik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak, Staroslavenski institut, Zagreb 2000. (kratica: RCJHR). `tefani, V. 1969.  I dio: uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, JAZU, Zagreb. `tefani, V. i sur. 1969. Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, knj. 1, Matica hrvatska, Zagreb. n Vidi: `tefani i sur. 1969, 162.  RCJHR I, 35.  Ovaj bi se primjer mogao tuma iti i zamjenom glagolji kih g i k, dakle: ... ni se tuku [tj. 'toliku'] pla u dati. 21 U tradicionalnoj glagolji koj grafiji glasovni slijed ja pisao se u takvim polo~ajima grafemom , a slijed ju ligaturom ju; erv za jotu u takvim se polo~ajima javlja tekA =A;A;A(>A;A0<AR<A<A=A=A.=AT=Ax>AV=AX=A>Az=A=@@@f"Ah"A"A"A"A"A"AT#Ad#A#A#@AAAA#@\B@D@*E@#A#AB$AP$Af$A$@$A8F@$A$A$A%AFA%A%A%A`%A%A&A(&@F&AFAH@H&AJ&Ad&Ar&Az& od 14. stoljea.  Vidi o tome: `tefani 1969, 14; Mihaljevi 1986, 124. s (bilj. 40) 17 2>R      ^!`!j!l!J"L"f"""#P$%(&~&&T'V'X'Z'''''4(6(<(>(P(l((((())j)l)))))))))********0R0T0b00000011111122F33330JmH6 j0JU6CJj0JCJUCJ6CJWA~&A&A'@&HAT'AHAAAAIAAI@J@tLAbM@fM@@@R@X@@ ]A=A=A^A=@^A=@6_@bAV'@e@@fA1A 1AN1@P1AX'A=A'A=A'@'A'A'A'A'@'A'A'A(A4(A6(A<(A>(AP(AX(Al(An(A(A(A(AR1AZ1A1|8;>> >CEFFFdh amska (= je) i drugih slu ajevati Margetievu. Primjeri sugeriraju etimoloako pisanje, pri emuo) (posredan  preko li = <) itavo stoljee ~ mjer/latinskeese aaa, (= nevjernijeh) 4a (2x), ...j uizravan je , (= L na latini ku grafiju4abaa 4b. . Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb  Krk, 2. 6. listopad 2002.),  Kr ka biskupija549 560. Novak, V. 1957. Paleografija i slovensko-latinska simbioza, "Istoriski asopis" 7, SANU, Beograd, 1 19.4a, LVI LIX;b4bIbid.,, bilj. 8, nav. dj., 190u ; 2004ba a; 2004b, 554) 16  [(@(NormalCJmH<A@<Default Paragraph Font, @,Footer  9r &)@& Page Number2@2 Footnote TextCJ8&@!8Footnote ReferenceH*,2,Header  9r % S"$%K&O';(**+-,J, -|--.1U289:BDGHiIM$N[OST>XZ[_cc&nep  !"#$%&'()*+,-./01^q?}OE]t#O ( 9 w - ~ QvsGxE$'/ X R'6)3 AFKK}RX`cjq{{w΋:tƕɗQǚݛќ4? Ρ_ J+٦_Rѳ/]N d.ET t OVGDI@@ @@ @@ @@@@@@@ @@@ @@ @@@@ @@ @@@@@@ @@@@@ @@@ $3|O[m yb0fr  ]:n6 3F `3QTlL"|8F ]Unknown Dragica Mali !4!4 Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi lati@(@:i@jAl@lA=@nA(A1@DoA(A(A(A(A)A)A)A )Aj)Al)An)Ap)A)A)A)A)A)A)A)A)A*A *A"*A$*A(*A**A0*AB*A\*@*ApA1@ qA*@xq@rAyAzAA*{AAv{AzA=AzAx{A{A=@{@|A=@|@|@j}A*AJA1A@*AwAAA~xAAAAyAAAVyAAnyAAy@yA:AAA=@ȀAA AVAtAAvAxAzA"AAAA*A1A*@AA@0@A@A=AHA=A >AVA&AHAA>@@>@xA>@@@@>@GzTimes New Roman5Symbol3& zArial"1hnʈf'CFlCfb K;!0dDr Dragica Mali Dragica MaliA(AAA6AA8AdA@:ADAAAA@<A~ A A A>A@AFAJAh AXAdAfAlArAvAY bjbjWW B==i%]*~~~D D D 8| X T > (LNNNNNN$>@br%~r~~ 2~~L~~~~L2 L~~L @ D LRoot Entry FSy@ `@1TableAWordDocumentOBSummaryInformation(      !"#&+'().,-7/0123456;89:<>=KLMNPTnabwxy{|}~DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolCUCU0Tablem?nice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MalicC:\DOCUME~1\DRAGIC~3\LOCALS~1\Temp\AutoRecovery save of Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.doc@<$FC$Eƀb' 6dhdhC$Eƀb' 6C$Eƀb'CJC$EƀCJb'FGCJmH"> B <\ef.!!!!""""r#r$$$$$$$8%9%^%`%%%%%%%%%%%%%%%& &$&%&&&-&0&3&6&9&:&F&G&I&J&K&L&M&`&g&&&&&&&&&&&&&'"'-'.'='O'P'Q'R'S'T'\';(<(5)6))*-../056 7 797@7C7E7M7S7]7h7q7~7777777777788*8@8h88999====>>? @ @@@@BCCCCDDDDDDDEE!E"EFFF G9H:H _PID_GUIDAN{D83C5E18-209C-49E4-A07C-BB097556C3AB}Oh+'0x   ( 4 @ LX`hpDrrDragica Maliorag Normal.dotiDragica Malio98gMicrosoft Word 8.0@ʻ@(f@@" ߈ÐǐȐ Kxyޓ,9:ĕ;<ab8CIPQɛɜМќҜɝ?MNÞ֞ rstƟ +4GH`ar#$,-Zȡ͡Ρ12LyƤIJ[\]*+Ŧئ٦<^ԧէ֧קا٧LKKKгѳIPUZ[ݴߴD d,-.06:CDEGIPSTVǹ˹Wܽݽ"$/137;@hqrsuvy*+o '?MTl"GICDPUWXlmu Kxk{~ @@AB@AB@29AA=AA>ADA>A@ABA(FAFAFAAAAFGAHAJALA~LALA|MALAALA~MAA0A0AR0AAT0AAAAAA\0Ab0A0A0AA(A>ALAAAA0AAAA0AA0AA0A0AAAAAAZAlAnA~AAAAAAAA&A0A0A0AbAAA@0AMAMA0AMAANO@ARATAVA\AA]A`@bAlAnAAA AAA"A2A>ARAhApAzADpA|ApAAAAAAoAToApoAoAAoAqArA AhsAtA BA*BA{A|A|AA>BAA A@AA@BAADBAAZBAAnBApBABẢAABA"AB@A APA$ AdA8 A: A> AĐAT AƐAn AA ABAA AF@ @`@AA AAAbA&AdAԷAڷA Aڹ@A.AABABABABABABAA AAA AzA A AL!A\!A A^!A`!Aj!A A Al!A Ap!AR A!Ah A A!A A!A A Al A!A A!AHA"A("A ABA @J"AA&AAACA"AC@:AALAAAAAAA CAA&CAPADAL"AA8CAb@fAA:CAA2A@CALA"ANABCA$AjADCAAAA(AAA6AAAA A$A8AdA@:ADA AA A A A~AAFCA AJCAdALCA|CACAA&AA> A@ AF AJ AhAX Ad Af Al Ar Av AAAA@A4AATAAA(AAAAAAAA A4AA6AAA8AA:AAAA<AA@AATAA.AAAVAAZAAN"AA\A^A`A4AVACAAbAACA@ACAAA AAAA AA A A ACA AACACApAAA`AACAXAC@@AVA@AbAlA#AtA#AACAA#ACA#ACA$AAALANAAAAAA@(@(A)@1A)@*AP"A+A<AD@,AJ@-@0AL@0AN@F3A3APA4A5@f@5@8A:@1A1@:@<A"?ACA>?A?AhA?Aj [(@(NormalCJmH<A@<Default Paragraph Font, @,Footer  9r &)@& Page Number2@2 Footnote TextCJ8&@!8Footnote ReferenceH*,2,Header  9r % S"$%K&O';(**+-,J, -|--.1U289:Bamska (= je) i drugih slu ajevati Margetievu. Primjeri sugeriraju etimoloako pisanje, pri emuo) (posredan  preko li = <) itavo stoljee ~ mjer/latinskeese aaa4a, LVI LIX;b4bIbid.,, bilj. 8, nav. dj., 190u ; 2004ba 11 A(@@CA<A<ACA =ACACA(>ACA0DARDADAEAEA.EATEAx>AVEAXEA>AzEAE@@@f"Ah"A"A"A"A"A"AT#Ad#A#A#@AAAA#@\B@D@*E@EAEAEA@FARF@#A#AB$AP$Af$A$@$A8F@$A$A$A%AFA%A%A%A`%A%A&A(&@F&AFAH@H&AJ&Ad&Ar&Az&A~&A&A'@&HAT'AHAAAAIAAI@J@tLAbM@fM@@@R@X@@ ]AZFAhFA^ArF@^AtF@6_@bAV'@e@@fA1A 1AN1@P1AX'AxFA'AFA'@'A'A'A'A'@'A'A'A(A4(A6(A<(A>(AP(AX(Al(An(A(A(A(AR1AZ1A1@(@:i@jAl@lAF@nA(A1@DoA(A(A(A(A)A)A)A )Aj)Al)An)Ap)A)A)A)A)A)A)A)A)A*A *A"*A$*A(*A**A0*AB*A\*@*ApA1@ qA*@xq@rAyAzAA*{AAv{AzAFAzAx{A{AF@{@|AF@|@|@j}A*AJA1A@*AwAAA~xAAAAyAAAVyAAnyAAy@yA:AAAF@ȀAA AVAtAAvAxAzA"AAAA*A1A*@AA@0@A@AFAHAFAFAVA&AHAAF@@F@xAF@@@@F@GzTimes New Roman5Symbol3& zArial"1hnʈf(CFlCfc EK<!0dDr Dragica Mali Dragica MaliY bjbjWW H==ѳ%]*~~~Z Z Z 8 n T[>(000000bdddddd$?Ab%~000000~~00 20000~0~0b~~~~0b02 0b~~b0 g Z 0bDGHiIM$N[OST>XZ[_cc&nep*  !"#$%&'()*+,-./01^q?}OE]t#O ( 9 w - ~ QvsGxE$'*/ X R'6)3 AFKK}RX`cjq{{w΋:tƕɗQǚݛќ4? 7Mޠ aBv%iFte7{-E\k 7̺!̻¼fmſ^[/`- &'+Root Entry FSyg @1TableAWordDocumentuHSummaryInformation( @@ @@ @@ @@@@@@@ @@@ @@ @@@@ @@ @@@@@@ @@@@@ @@@ $3|O[m yb0fr  ]:n6 3|8 `3QTlL"|8]Unknown Dragica Mali !4!4 Dragica MalicC:\DOCUME~1\DRAGIC~3\LOCALS~1\Temp\AutoRecovery save of Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima Dragica MaliuC:\Documents and Settings\Dragica Mali\Desktop\Moji dokumenti\U Radu\Tragovi latinice u glag. i cir. spomenicima.d     !"#&+'().,-7/0123456;89:<>=K@ABDEFGHIJULMNVWXYZ[\]cndefghijklopqrstvDocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolCUCU0TableCgA  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q՜.+,D՜.+,4 hp  IHJJitl<Kj Dr Title 6> _PID_GUIDAN{D83C5E18-209C-49E4-A07C-BB097556C3AB}Oh+'0x   ( 4 @ LX`hpDrrDragica Maliorag Normal.dotiDragica Malio99gMicrosoft Word 8.0@̓@(f@@h E $^?