Naslov
Fenomenologija sjećanja i povijesno mišljenje
(Phenomenology of Memory and Historical Thought)

Autori
Pažanin, Ante

Izvornik
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (0350-2791) XXXI (2005); 49-60

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
fenomenologija sjećanja; povijesno mišljenje; Husserl; Hegel; politička filozofija; statička fenomenologija; generička fenomenologija; genetička fenomenologija; svijet života; svakidašnjica
(phenomenology of memory; historical thought; Husserl; Hegel; political philosophy; static phenomenology; generic phenomenology; genetic phenomenology; life-world; everyday life)

Sažetak
Analizom Husserlove studije "Povijest i sjećanje" iz 1937. u radu se pokušava pokazati, da kasni Husserl polazi od svijeta života te da se ni njegova fenomenologija sjećanja ne reducira ni na individualizam spoznaje kartezijanske tradicije ni na transcendentalnu subjektivnost i logičku apriornost, kako se često misli, nego da pored statičke fenomenologije razvija i genetsku fenomenologiju intersubjektivnosti i historijske apriornosti. Pri tom Husserl razlikuje dvije vrste povijesnosti, jednu koja protječe u obliku zamjedbe i sjećanja i "postoji u pojedinačnoj osobi" te drugu koja se "zbiva u pozajedničenju socijalnog života". U vezi s povijesnošću društvenog života u radu se podsjeća na sličnost genetske fenomenologije kasnoga Husserla sa socijalnom fenomenologijom od Helmutha Plessnera preko Alfreda Schütza do Petera Bergera i Thomasa Luckmanna, iako ovi posljednji govore o "Vergesellschaftung des Menschen" i "Alltagswelt"-u, a Husserl o "Vergemeinschaftlichung des sozialen Lebens" i "Lebenswelt"-u. Zajedničko im je pak nastojanje, da se društvena zbiljnost shvati kao "objektivna faktičnost" i kao "subjektivno mišljeni smisao". Socijalnoj i genetskoj fenomenologiji zajedničko je naime polaženje od svakidašnjeg svijeta života a ne od teoretske svijesti i refleksivnog posuvremenjenja logičkih oblika. Dakako, genetska fenomenologija ne odbacuje ni statičku fenomenologiju ni logički apriori, nego primjereno povijesnoj zbiljnosti razvija povijesno mišljenje pomoću "istraživanja društvene konstrukcije zbiljnosti", kako reče Plessner, i "historijskog osvješćivanja", kako reče Husserl. U tom smislu Husserl završava svoju studiju "Povijest i sjećanje" razlikovanjem dviju vrsta objekata: prvo "objekt u životnosvjetovnom smislu" i drugo "objekt 'filozofskog' pronalaska". Pravo filozofsko pitanje ide na "izvornu tvorbu smisla prvog i drugog objekta", da bi ih se tako razumjelo u njihovim raznovrsnim apriornim temeljima: prvi objekt u historijskome apriori i generativnoj povijesnosti, a drugi objekt u logičkome apriori i neuvjetovanoj istini "svijeta o sebi samome". Tu se pokazuje sličnost Husserlova razlikovanja prvog i drugog objekta kako s Hegelovom filozofijom objektivnog i apsolutnog duha tako s Aristotelovim odvajanjem najvišeg dobra biosa praktikosa kao ljudskog dobra od najvišeg dobra biosa theoretikosa kao božanskog dobra.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Filozofija

POVEZANOST RADA