Pregled bibliografske jedinice broj: 214153
Poetički modeli fantastične novele u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu
Poetički modeli fantastične novele u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu, 2003., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 214153 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Poetički modeli fantastične novele u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu
(Fantastic Narratives in Italian literature in the late 19th and early 20th century)
Autori
Peruško, Tatjana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
21.02
Godina
2003
Stranica
367
Mentor
Machiedo, Mladen
Ključne riječi
teorija fantastike; supragenološka perspektiva; fantastična pripovijest; talijanska književnost;
(Italian fantastic narrative; historical genre; supragenological perspective; neo-romantic poetics; positivism)
Sažetak
SAŽETAK Uvodni dio disertacije o fantastičnoj noveli u talijanskoj književnosti na prijelazu iz 19. u 20., donosi pregled važnijih teorijskih studija o fantastičnoj prozi i njezinom genološkom statusu. One su predstavljene kroz mrežu temeljnih pojmova sadržanih u različitim definicijama fantastike, poput realizma, mimetizma, zbilje, norme, paradigme, vjerojatnosti, te binarnih parova prirodno/natprirodno, moguće/ nemoguće. Takva analiza pokazuje da je postojećim teorijskim definicijama nemoguće obuhvatiti sve povijesne oblike pretpostavljenog fantastičnog žanra. Stoga se romantički model fantastične pripovijesti, u talijanskoj književnosti preuzet u postromantičkom razdoblju i neoromantičkim poetikama, definira kao povijesni, a ne teorijski žanr. Povijesni žanr fantastične romantičke pripovijesti pripada široj skupini obuhvaćenoj iznadžanrovskom odrednicom fantastične proze. Središnje obilježje povijesnog žanra romantičke i post/neo-romantičke fantastične pripovijesti sastoji se u tematizaciji konfrontacije dvaju modela zbilje, odnosno dviju paradigmi. Drugim riječima, fantastična pripovijest je ona u kojoj ispripovijedani događaji ili pojave dovode u pitanje "prirodnu" paradigmu, odnosno aletičke modalitetete fizički mogućeg svijeta koji su, bilo eksplicitno bilo implicitno uspostavljeni u tekstu kao norma. Premda se u gotičkom romanu, te osobito Hoffmannovoj i Poeovoj prozi mogu prepoznati ishodišni modeli talijanske kasne (neoromantičke) fantastične produkcije, utjecaj pozitivističke paradigme predstavlja jedinstveno obilježje talijanske fantastične novele u devetnaestom stoljeću, počev od Tarchettija i ostalih autora neoromantičke boeme (Scapigliatura), do Capuane i verista. Tarchettijev, Capuanin i Zenin fantastični opus predstavljaju heterogenu jezgru talijanske otočentističke fantastike, te su stoga ovdje podvrgnuti pomnoj naratološkoj analizi. Ostali autori (Gozzano, Papini, Bontempelli, Buzzati) pak svojom prozom najavljuju bitne karakteristike suvremene fantastične proze koja se više ne može opisati terminima romantičkog odnosno postromantičkog žanra.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija