Naslov
Socijalna podrška djeci u udomiteljskim obiteljima i domovima obiteljskog tipa
(Social support of children placed in foster families and family type children homes)

Autori
Kregar, Klaudija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada

Mjesto
Zagreb

Datum
29.09

Godina
2005

Stranica
141

Mentor
Žganec, Nino

Ključne riječi
socijalna podrška; udomiteljstvo; domovi obiteljskog tipa
(social support; foster care; family type children homes)

Sažetak
Prema Deklaraciji o udomiteljstvu (2002.), udomiteljstvo, kao oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojom se djetetu u obiteljskom okruženju pruža briga primjerena njegovoj dobi i potrebama, ima za cilj omogućiti djetetu odrastanje u zamjenskoj obitelji. Iako u nas, udomiteljstvo ima relativno dugu tradiciju do sada u Hrvatskoj nisu provođena sustavna praćenja učinka boravka djece u udomiteljskim obiteljima na njihov razvoj, a rijetka su i istraživanja udomiteljstva uopće. Unapređenje rada u udomiteljskim obiteljima, u pravilu nije bilo utemeljeno na jasnim modelima stručnog djelovanja niti je bilo evaluirano. Stoga ovo istraživanje predstavlja doprinos širenju znanstvenih spoznaja o djeci izdvojenoj iz obitelji i smještenoj u izvaninstitucionalne oblike skrbi. Ciljevi istraživanja bili su: 1. utvrditi obilježja socijalne podrške kod djece izdvojene iz obitelji i smještene u udomiteljske obitelji i domove obiteljskog tipa, te 2. utvrditi značaj socijalne podrške za prilagodbu na školu i život u udomiteljstvu/obiteljskom domu, te značaj socijalne podrške za ukupnu sliku o sebi djece smještene u ova dva tipa izvaninstitucionalne skrbi. Istraživanje je provedeno na uzorku od 250 djece sudionika istraživanja u dobi od 10-16 godina. Od toga je 112 djece bilo smješteno u udomiteljskim obiteljima u Hrvatskoj, a 138 djece bilo je smješteno u domove obiteljskog tipa &laquo ; Nuevo Futuro&raquo ; i &laquo ; SOS-Dječje Selo Hrvatska&raquo ; . Osim djetetove dobi, kriteriji odabira djece sudionika istraživanja bili su slijedeći: djeca su morala imati normalno razvijene intelektualne sposobnosti, trebala su biti polaznici četvrtog razreda OŠ ili stariji, a u udomiteljsku obitelj/domove obiteljskog tipa trebala su biti izdvojena zbog socijalnih indikatora (zanemarivanje, zlostavljanje, materijalne prilike u obitelji, i sl.). U uzorak nisu ulazila djeca koja su u udomiteljsku obitelj smještena zbog potreba obrazovanja. U istraživanju je korišteno 8 mjernih instrumenata. Rezultati upućuju na to da se djeca ne razlikuju s obzirom na percepciju instrumentalne socijalne podrške, percepciju socijalne podrške samopoštovanju, kao ni s obzirom na percepciju ukupne socijalne podrške, a razlike nisu utvrđene niti u podršci koju djeca dobivaju putem kontakata s članovima primarne obitelji kao ni putem kontakata sa značajnim drugim osobama iz svog primarnog okruženja. Djeca uglavnom rijetko ili uopće ne održavaju kontakte s roditeljima, a onda kada se kontakti i događaju, oni su uglavnom osrednje kvalitete. Također, može se primijetiti da su djeca iz obiteljskih domova u druženju s vršnjacima orijentirana na domske resurse za razliku od djece u udomiteljstvu koja prijateljstva s vršnjacima ostvaruju u školskom okruženju. Djeca smještena u udomiteljstvo u prosjeku su bolje prilagođena na školu i život u udomiteljskoj obitelji, te imaju bolju sliku o sebi, a utvrđeno je da je da su sve tri spomenute kriterijske varijable značajno povezane sa socijalnom podrškom. Regresijskom je analizom utvrđeno da pozitivnoj slici djece koja su sudjelovala u istraživanju značajno doprinosi socijalna podrška. I dok se znanstvene implikacije istraživanja odnose na širenje znanstvenih spoznaja o djeci smještenoj u izvaninstitucionalnim oblicima skrbi, praktične se implikacije ogledaju u mogućnostima preventivnog djelovanja na svim razinama prevencije u kontekstu jačanja socijalne podrške i širenja socijalne mreže, prije svega djece smještene u domove obiteljskog tipa. Također, nalazi istraživanja upućuju na potrebu individualnog pristupa u planiranju, prije svega, kontakata djece (iz oba subuzorka) s njihovim roditeljima. No istovremeno, oni govore i o potrebi uvažavanja vrijednosti koju odnosi i kontakti s drugim značajnim osobama iz djetetove socijalne mreže prije izdvajanja (baka, djed, drugi rođaci, prijatelji i sl.) mogu imati za dijete, pa sukladno tome i o potrebi poticanja i održavanja istih. Istraživanje je potvrdilo nalaze ranijih istraživanja, a prema kojima je socijalna podrška značajan činitelj zaštite u razvoju djece i mladih, budući se pokazalo da djeca s boljom socijalnom podrškom imaju bolju ukupnu sliku u sebi, da su bolje prilagođena kako na školu tako i na život u udomiteljskim obiteljima i domovima obiteljskog tipa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA