Naslov
Polimerni prolijekovai: lijekovi kemijski vezani na polimere
(Polymeric pro-drugs. drugs chemically bound to polymers)

Autori
Zorc, Branka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka/Abstract book / Jadrijević-Mladar Takač, Milena ; Cetina-Čižmek, Biserka - Zagreb : Hrvatsko farmaceutsko društvo, 1996

Skup
Prvi hrvatski kongres farmacije

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 05.06.1996. - 07.06.1996

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
polimer-lijek konjugati; prolijekovi; razvoj
(polymer-drug conjugate; pro-drugs; development)

Sažetak
Jedan od načina postizanja produženog i kontroliranog oslobađanja lijekova je primjena polimer-lijek konjugata u kojima je ljekovita tvar kemijski vezana na polimerni nosač (“drug carrier”). Ljekovita tvar može biti dio polimernog kostura ili je povezana bočno, izravno ili preko kraćih pobočnih lanaca. Kovalentna kemijska veza polimera i ljekovite tvari najčešće je esterska, a može biti i amidna, karbamatna ili karbonatna. Ljekovita tvar oslobađa se s polimernog nosača enzimatskim ili hidrolitičkim cijepanjem te kemijske veze i tek tada ostvaruje svoje farmakološko djelovanje. Prednosti polimer-lijek konjugata mogu biti: predvidljive i ponovljive brzine oslobađanja ljekovite tvari kroz dulje vremensko razdoblje, održavanje optimalne, terapijske koncentracije ljika u krvi uz minimalna kolebanja, smanjenje nuzdjelovanja i toksičnosti, mogućnost ciljane terapije (“targeting”), promjena farmakokintike, promjena topljivosti, poboljšanje stabilnosti labilnih ljekovitih tvari, smanjenje učestalosti primjene i rasipanje lijeka, te bolja provedba terapije od strane pacijenta. Polimer koji se može upotrijebiti kao nosač ljekovitih tvari mora zadovoljavati određene zahtjeve: mora biti vodotopljiv, biorazgradljiv, ne smije uzrokovati alergijske i imunološke reakcije, ne smije utjecati na bioprocese u organizmu i s vremenom se mora eliminirati iz organizma. Mnogobrojni prirodni i sintetski polimeri su potencijalni dobri nosači ljekovitih tvari, npr. dekstran, N-(2-hidroksipropil)metakrilamid (HMPA), polietilen glikol (PEG), poli, -(N-2-hidroksietil-DL-aspartamid) (PHEA), poli(oksietilen), poli(etilenimin), hitosan, poli (L-glutaminska kiselina) i poli(L-lizin).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA