ࡱ> 9  Zbjbjpll...BZ Z Z 8 $ ,B) "      ((((((($* ,f(.     (#..  )### (. . (# (##V(..V( s`BZ 8V(V(4)0)V(-!-V(#BB....MILKA CAR (ZAGREB): KOMPARATISTI KI RADOVI ZDENKA `KREBA Cilj ovoga rad prikaz je komparatisti kih radova Zdenka `kreba. Radi se o nizu `krebovih znanstvenih radova napisanih na hrvatskom jeziku i nastalih izmeu 1952. i 1981. godine, ato se uglavnom bave pitanjima hrvatsko-njema kih knji~evnih odnosa i meusobnih utjecaja. Prikazana su etiri, po svojoj tematici i ciljevima umnogome razli ita teksta, a poveznicu tvori autorova namjera da uka~e na to ke dodira izmeu razli itih knji~evnosti. U tri je teksta Zdenko `kreb u srediate svojeg interesa postavio binarne relacije u knji~evnom opusu jednog autora  u radovima iz 1952. i 1970. godine istra~uje `enoino djelo i njegov odnos prema njema koj knji~evnosti, dok u tekstu iz 1980/81. isto pitanje postavlja pri razmatranju djela poznatog pjesnika Tina Ujevia. Kao posljednji od `krebovih komparatisti kih radova na hrvatskom razmatra se 1977. godine objavljen rad pod naslovom Lik i ime Hrvata u njema koj knji~evnosti. Iz popisa tema proizlazi sadr~ajno raznoliko podru je u kojem je ipak mogue pronai nit vodilju: spoznaju o nu~nosti stavljanja knji~evnih djela u kontekst. Tim je radovima zajedni ki poseban, tako rei kombinatori ki pojam knji~evnosti Zdenka `kreba  on tekstove ne obrauje isklju ivo imanentno, nego ih stavlja u direktnu relaciju s drugim tekstovima i kulturnim fenomenima. U svakom slu aju, u tim radovima se njegov interes ne usmjerava isklju ivo na jednu filoloaku granu te se stoga mogu definirati kao komparatisti ka istra~ivanja. To nadila~enje strogo definiranih granica jedne filoloake discipline bilo je prava prekretnica u njegovo doba te su stoga nu~na daljnja pojaanjenja. U navedenim radovima `kreb postupa kao komparatist jer naglaaava injenicu kako je za razumijevanje tih autora u njihovim epohama nu~no poznavanje drugih tekstova iz drugih kultura, te prisutnost dvaju elemenata usporedbe ispunjava temeljno pravilo komparativne knji~evnosti i otvara mogunost svrhovite usporedbe. `kreb tekstove pokuaava kontekstualizirati s drugim sustavima tekstova na stranim jezicima. Pri tome knji~evnost ne promatra isklju ivo iz nacionalnog glediata, ve je njegovo stajaliate supranacionalno. U svojim tekstovima on ne istra~uje isklju ivo strukturu teksta, ve prije svega upravo uvjete knji~evne komunikacije. Pri istra~ivanju konteksta `kreb naglaaava povijesno uvjetovanu razli itost nacionalnih knji~evnosti, no njegova se pa~nja takoer usmjerava na zajedni ke elemente u na inu grae tekstova ili na ustanovljive sli nosti u strategiji diskursa. Upravo se zato ti znanstveni tekstovi Zdenka `kreba mogu promatrati kao temeljni tekstovi pri konstituiranju zagreba ke komparatistike, ali zbog obuhvatnosti njihove perspektive takoer i kao pionirski radovi germanistike van njema kog govornog podru ja. I. Pri rekonstrukciji njegove komparatisti ke metode od pomoi su nam metodoloake upute samog autora. U svojem radu Tragovi njema ke poezije u `enoinim stihovima on razvija teoretske premise nu~ne za premoaivanje razlike izmeu teorijskog utemeljenja i prakti ne interpretacije knji~evnih tekstova. Upravo ta razmialjanja tvore kopernikansku mijenu u hrvatskoj germanistici jer se `kreb izri ito odri e dotad vladajuih pozitivisti kih postulata. On upozorava kako e germanistika zalutati u slijepu ulicu ako se posveti isklju ivo izu avanju veza izmeu autora i druatva s jedne, a djela s druge strane. On se doduae sla~e s glavnim njema kim predstavnikom pozitivizma kasnog 19. stoljea Wilhelmom Schererom u shvaanju knji~evnosti kao produkta individualnih ali i druatvenih uvjeta, no samo utoliko ato ni `kreb ne ~eli potpuno isklju iti povijesnu dimenziju knji~evnosti, te se sla~e s tvrdnjom kako knji~evna djela nisu nastala slobodno, ve su druatveno i biografski determinirana. Na temelju pozitivisti ke materijalne baze iz istra~ivanja obrazovnih, idejnih i formalnih do~ivljaja pojedinog autora, te na temelju razmatranja njegove povijesne uvjetovanosti mogu se objasniti pojedine pojave u knji~evnim djelima. No, s druge je strane `kreb odustao od tipi no pozitivisti ke nade da e takvim knji~evno-znanstvenim na inom istra~ivanja otkriti zakonitosti u razvoju knji~evnosti usporedive s zakonitostima iz prirodnih znanosti. Time on odbija ideju o jednozna nom kauzalnom odreivanju nastanka djela iz biografskih i povijesnih podataka i njihovom utjecaju na odreeno umjetni ko djelo: Schererova akola voljela je istra~ivati  utjecaj pojedinih pjesnika na druge, gledajui u njima zakonitosti u razvoju knji~evnosti. Uz odbijanje glediata kako se nastanak umjetni kog djela mo~e objasniti pukim istra~ivanjem kauzalnih veza, `kreb u svojim metodoloakim razmatranjima takoer odbija svaki oblik metafizi kog spekuliranja, kao i svaki oblik rekonstruiranja knji~evnih pojava na temelju slabih indicija, te isklju ivo na temelju  dokazane vjerojatnosti  analizira meusobne tematske i stilisti ke sli nosti u knji~evnosti, odnosno istra~uje samo one procese koji se mogu egzaktno rasvijetliti. Time se Zdenko `kreb pribli~io postulatima metode imanentne interpretacije s njezinim zahtjevima za  strogo objektivnim radom na tekstu u sprezi idejne i formalne analize. Dakle, na samom po etku `krebovih komparatisti kih radova stoji pledoaje za novi metodoloaki pristup u prou avanju knji~evnosti. On se takoer izri ito protivi gomilanju studija iz istra~ivanja veza, odnosa i meusobnih utjecaja  to se mo~e ia itati ve iz naslova njegovog prvog rada  on govori o 'tragovima' a ne viae direktno o utjecajima. To se ponajprije odnosi na pozitivisti ku analogiju izmeu prirodnih znanosti i znanosti o knji~evnosti, koja je s jedne strane znatno pridonijela airenju tog pojma, no s druge je strane prevaziena u svojem dogmatskom shvaanju takvih analogija. Uvjeren kako se knji~evni produkti trebaju istra~ivati u njihovoj mnogostranoj uvjetovanosti on iznosi svoje sumnje u puko registriranje i nabrajanje utjecaja. Trudei se odrediti pojam usporeivanja u knji~evnosti, on postavlja slijedei problem: kakav status treba imati knji~evna usporedba? U svojim radovima on usporedbu u svakom slu aju koristi reflektirajui o njoj i to sa zadatkom da rekonstruira odreenu razvojnu liniju knji~evnosti. Pri tome je usporedba propedeuti ki instrument koji svoju primjenu nalazi u povezivanju tekstova u njihove kontekste. Da bi dobili uvid u specifi ne probleme pri usporeivanju knji~evnosti razli itih kulturnih krugova, treba definirati tri va~na pitanja. Prvo se odnosi na predmet usporeivanja, zatim treba odrediti na koji na in, te naposljetku s kojim se svrhom knji~evni tekstovi meusobno usporeuju. Uviajui spektar kompleksnih odnosa pri usporeivanju dva kulturna kruga `kreb usporedbu koristi kao heuristi ko sredstvo za bolje shvaanje ishodiane knji~evnosti. Dakle njegove bi studije o utjecaju trebale ukazati na jedinstvenost djela, ali i na njihovu povezanost s drugim pojavnim oblicima kulturne kompetencije. U vezi s bogatstvom pojava na podru ju istra~ivanja knji~evnih utjecaja Dionz uriain razradio je klasifikaciju knji~evnih kontakata u namjeri da teoretski u vrsti poziciju knji~evne usporedbe. Njegova se teorijska razmialjanja mogu primijeniti za analizu komparatisti ke strategije Zdenka `kreba. uriainova klasifikacija po iva na jednoj elementarnoj razlici: s jedne strane postoje ustanovljive paralele izmeu djela koje po ivanju na konkretnom poznavanju djela drugih autora, te njih ozna ava kao genetske ili kontaktoloake doticaje. Na drugoj strani on pronalazi paralele kod kojih se takvi konkretni utjecaji ne mogu dokazati i njih svrstava u podru je tipoloakih, dakle van knji~evnih dodira. To razlikovanje izmeu genetskih i tipoloakih kontakata nadalje razrauje: kod genetskih kontakata razlikuje izmeu eksternih i internih doticaja, pri emu interni kontakti nastaju uslijed direktne lektire tueg djela i mogu voditi do aktivnog bavljenja tim knji~evnim djelom, ili pak do pasivnog pojavljivanja elemenata pro itanog. Eksterni kontakti odvijaju se kroz izvjeataje, priopenja ili studije o stranim knji~evnostima za ato je nu~na institucija posredniatva, te se~u od publicisti kih radova do opse~nih studija. Svi navedeni pojavni oblici doticaja obrauju se u `krebovim komparatisti kim radovima, te se njegovi radovi mogu analizirati po prikazanom sustavu klasifikacije. Na podru ju tipoloakih srodnosti uriain prema dodirnim to kama odnosa razlikuje druatveno-tipoloake, knji~evno-tipoloake i psihi ko-tipoloake analogije. II. U `krebovim komparatisti kim radovima druatveno i knji~evno-tipoloaki kontakti imaju zna ajnu ulogu. Druatveno-tipoloaki dodiri izvode se iz analize politi ke situacije u trenutku nastanka knji~evnog djela. Iako sama usporedba dvaju djela mo~e biti izuzetno plodna, `krebova se pa~nja usmjerava na aire sklopove, te on ponajprije istra~uje `enoin odnos prema njema koj kulturi, da bi tek nakon toga ukazao na potencijalne 'tragove' njema ke knji~evnosti u njegovoj poeziji. Zbog toga u prvom dijelu rada postavlja `enoino djelo u socijalno-kulturni kontekst njegovog vremena s glavnim pitanjem: na koje kulturno-specifi ne zna ajke nailazimo u njegovim tekstovima? Time joa jednom naglaaava injenicu kako se `enoina knji~evna produkcija ne mo~e odijeliti od njegovog javnog i politi kog anga~mana, te `enoini sudovi o njema koj knji~evnosti proistje u iz duhovne klime njegovog vremena jer on kao nasljednik iliraca pokuaava usmjeriti nacionalne osjeaje na strateaki va~na podru ja za razvoj kulture. Kako on opisuje druatvene okolnosti u `enoino doba i kakav su one imale utjecaj na knji~evnu produkciju? Gotovo paradoksalna situacija paralelnog odbijanja uz istovremeno preuzimanje modela iz njema ke knji~evnosti obilje~ava cijeli taj period, a time i `enoino djelovanje. U situaciji u kojoj se vlastita kulturna konfiguracija tek trebala konstruirati, `enoa je bio strog kriti ar premoi njema kog jezika u tadaanjem hrvatskom kulturnom ~ivotu. Obrana vlastitog jezika stajala je u emocionalnom srediatu tadaanje borbe za ostvarivanje hrvatskog kulturnog identiteta, a ta se borba ogor eno vodila upravo na podru ju knji~evnosti. Jedan od tadaanjih estih argumenata glasi:  tanki sloj hrvatskog obrazovanog graanstva ita samo djela na njema kom jeziku , ato izri ito naglaaava Antun Barac u svojoj utjecajnoj povijesti knji~evnosti. Ta je formulacija ve od doba ilirskog pokreta u 30im godinama 19. stoljea postala neumorno ponavljana tu~aljka hrvatskih intelektualaca, budui da je hrvatska knji~evna produkcija bila nazadna i slaba. Osim toga svi su produkti visoke kulture bili posredovani kroz njema ki  filter ato je znatno su~avalo hrvatski jezi ni i intelektualni horizont publike. Pogled u povijest hrvatske knji~evnosti u 19. stoljeu nudi razloge za ~estoko protivljenje premoi njema kog jezika koje svoj refleks svakako ima i u `enoinom djelu. Ustrajnim ponavljanjem takvih tvrdnji stvarana je svijest o pripadnosti  obespravljenoj naciji . U 19. je stoljeu pritisak germanizacije i agresivnog maarskog nacionalizma poprimio obrise kolonijalizacije ato ilustrira tvrdnja Darka Suvina o  demografskom genocidu . O pritisak apsolutizma svjedo i injenica kako je slu~beni jezik na hrvatskim podru jima od 1854. bio njema ki, gimnazije su bile akole za u enje njema kog jezika, liberalna se atampa sistematski zatirala a kazaliate su ilirci slikovito nazvali  hrvatsko tijelo sa stranom duaom . Tadaanje su stanje na hrvatskim podru jima intelektualci osjeali kao posljedicu apsolutisti ke politike germanizacije: graanstvo je bilo otueno od narodnih masa, a uz to je veina stanovniatva bila nepismena. Udio poljoprivrednog stanovniatva bio je nesrazmjerno visok, te se penjao na gotovo 90%. Zbog te privredne zaostalosti struktura stanovniatva nije mogla bilje~iti zna ajan napredak, a time takoer ni razvoj nacionalne kulture. U doba neoapsolutizma kulturni je ~ivot u gradu uglavnom odreen premonim utjecajem  germanofilnog inovniatva . Cijelo 19. stoljee dobro opisuje tvrdnja knji~evnog povjesni ara Antuna Barca:  Njema ki je jezik bio jezik zagreba kog graanstva, veliki dio inteligencije i obrazovanih ~ena govorili su njema ki.  S druge strane visok postotak analfabeta svjedo i o nu~nosti prosvjetiteljskog i obrazovnog rada inteligencije kako bi potaknuli razvoj graanskog druatva uope. Zato borba za etabliranjem nacionalnih znanstvenih i kulturnih institucija nije bila samo pitanje poticanja nacionalne kulture nego je stajala u direktnoj vezi s razvojem graanskog druatva. Tako se knji~evnost pokazuje kao kulturni fenomen ato se ne mo~e povui na vlastiti ograni eni teritorij, ve se nalazi u ~ivom kontaktu s ostalim druatvenim pojavama. Upravo je iz navedenih razloga cilj konsolidiranja nacije jedan od glavnih motiva u `enoinom stvaralaatvu. `kreb ukazuje na injenicu kako je borba protiv tuinskog jezika imala ogroman udio u razvoju nacionalnog diskursa. U slu aju politi kog ugnjetavanja tipi nog za Hrvatsku kultura je stavljena u slu~bu stvaranja specifi nog nacionalnog identiteta  a u tom je slu aju nacionalni identitet ovisan o kulturnom identitetu nacije. Kultura time postaje jedan od zna ajnih faktora nacionalne integracije  kulturno homogeniziranje imalo je zadatak potaknuti politi ke procese. Time su intelektualci tog vremena preuzeli ulogu konstruiranja nacionalnog identiteta u procesu kulturne homogenizacije. Da bi u vrstili vlastiti nacionalni identitet u nastanku pokuaavali su se ograditi od tueg, Drugog, a posebice od prevlasti stranog jezika. To `kreb utvruje na primjeru tadaanje novinarske politike: u kulturnom je listu  Naae gore list sustavno naglaaavan slavenski element kulture a vijesti i prijevodi s njema kog govornog podru ja programatski su potiskivani. Iz `krebove kvantitativne analize lanaka u tom listu mo~e se ia itati program tadaanjih nosilaca kulturnog progresa  ta je uredni ka politika trebala naglasiti odmak od njema ke kulture. Kada u obzir uzmemo injenice koje `kreb navodi, zna ajke `enoinog tendencioznog i pragmati nog duktusa pokazuju se u pravom svjetlu. Njegovu distanciranost prema njema koj kulturi `kreb izvodi iz detaljne stilske analize. `enoa je u svojoj narativnoj praksi imao obi aj unositi u svoje tekstove brojne citate na stranim jezicima. Iz `krebove analize tih citata vidi se kako `enoa za razliku od ostalih europskih jezika uglavnom izbjegava koriatenje citata na njema kom jeziku. Iz toga `kreb zaklju uje o `enoinom uvjerenju kako je upravo njema ka  dr~avna, nacionalna i kulturna ekspanzija najvea opasnost za razvoj hrvatske nacije i hrvatske nacionalne kulture . Odbijanje njema ke prevlasti u kulturnom ~ivotu vremena mo~e poslu~iti za tvorbu stereotipa. Tako `enoa u  Vijencu esto spominje kako su romanski narodi hrvatskom duhu bli~i od  germana   na taj se na in pojave iz podru ja umjetnosti koriste kao dokaz nacionalne posebnosti. Na temelju takvih detaljnih stilskih analiza `kreb je izveo najva~nija te~iata u `enoinom stvaralaatvu. On na prvom mjestu isti e nacionalno polaziate, te `enoino knji~evno djelovanje dijeli prema socijalnom, estetskom i tehni kom glediatu. Opse~no razlo~ene politi ke i druatvene okolnosti u to doba slu~e kao objaanjenje za prevagu izvan-knji~evnih faktora. Kao sredianji aspekt `enoinog stvaralaatva `kreb isti e upravo socijalni faktor, a ta se njegova tvrdnja poklapa s tada vladajuom instrumentalizacijom knji~evnosti uslijed socijalno i povijesno uvjetovanih okolnosti. `kreb time joa jednom podsjea na `enoino izri ito prihvaanje predod~be o knji~evnosti koja stoji u slu~bi izgradnje nacionalnog i kulturnog identiteta. To njegovo stajaliate posebice dolazi do izra~aja na podru ju bavljenja kazaliatem. U navedenim okolnostima upravo je kazaliate imalo istaknutu ulogu u programu  izgradnje nacije s etabliranjem narodnog jezika kao jezika kulture i pozornice. U `enoinim publicisti kim i programskim izjavama o kazaliatu koje `kreb analizira on neumorno naglaaava nacionalno-integrativnu ulogu kazaliata. U tim `enoinim tekstovima kazaliate fungira kao medij kulturoloake auto-interpretacije, kao kulturoloaki na in prikazivanja ato skupa s drugim postupcima simbolizacije ima zadau stvaranja nacionalne kulture.  Kultura sinteze propagirana od centra Austro-Ugarske Monarhije po njemu je tek prisilna asimilacija ato je trebala sprije iti daljnji razvoj te~nji za politi kom i kulturnom autonomijom. Iako je nakon doba apsolutizma pritisak germanizacije popustio, uvrije~eno odbijanje njema ke kulture smatrane imperijalisti kom ne gubi na snazi. Repertoar hrvatskog kazaliata i polemike vezane uz njega odraz su tih trvenja te nije mogue izvesti `enoine stavove prema utjecajima njema ke knji~evnosti bez poznavanja njegovih programatskih spisa o kazaliatu. `enoa se ~estoko borio protiv mogunosti da se u hrvatskom kazaliatu ponovo igra na njema kom jeziku  poznata je injenica kako nakon takozvanog  protjerivanja njema kih glumaca iz hrvatskog kazaliata 1860. u slijedeih sedamdeset godina nikada viae nije igrano na njema kom jeziku, jer je kazaliate zadr~alo svoju nacionalno-integrativnu funkciju sve do prve polovine 20. stoljea. Poput iliraca `enoa je na prvo mjesto stavljao cilj  o uvanja, iaenja i airenja voljenog materinjeg jezika , na drugom je mjestu naglaaavao kulturnu i socijalnu misiju kazaliata koja je u svakom slu aju stajala u opoziciji prema asimilatorskoj politici Be a. U drugom `krebovom radu o `enoi `enoa i njegovo doba prema njema koj knji~evnosti (1860-1881) cijelo je poglavlje posveeno kazaliatu u `enoino doba. Pri tome `kreb slijedi svoje komparatisti ke te~nje i zagreba ko kazaliate stavlja u odnos s njema kim susjedima, i to prvo druatveno-tipoloaki prema uriainovoj klasifikaciji. I u tom se radu naglaaava nacionalno-ideoloaka funkcija kazaliata u tadaanje doba: kazaliate je kao forum za stvaranje identiteta imalo istaknutu ulogu u programu  izgradnje nacije . Usprkos tome je repertoar zagreba kog kazaliata esto izgledao kao mjeaavina komercijalnih kompromisa i izvedbi klasika tek za nu~du. U vezi s time `kreb analizira `enoine prosudbe tadaanje repertoarne slike i njegovo zalaganje za kulturnu i obrazovnu misiju kazaliata. `enoa je u tim tekstovima svakako svjestan injenice kako svako nacionalno ograivanje ima pogubne posljedice za kulturu te stoga daje diferencirane sudove o njema koj dramatici. Pozitivno ocjenjuje djela velikih njema kih klasika, poput Goetheovih, Schillerovih ili Lessingovih drama, no upozorava kako u repertoaru prevladava upravo njema ka trivijalna dramatika i nasljednici Charlotte Birch-Pffefer, te sasipa drvlje i kamenje upravo na taj oblik dramatike. Time se `enoa pokazuje kao pobornik normativnih tendencija visoke kulture a time i njezinih elitisti kih pretenzija. Noaen prosvjetiteljskom patetikom `enoa zaboravlja stvarne mogunosti tadaanje publike i hrvatskog kazalianog pogona, primjeuje `kreb. Njegove visoke zahtjeve zagreba kom kazaliatu `kreb promatra kao tipi ne u sklopu idealisti kih te~nji mladog liberalnog graanstva. Time je `enoa zastupnik  herojskih godina  (Keraovani) hrvatskog graanstva, a upravo iz toga proizlazi njegov negativni stav prema dramatici njema kog govornog podru ja. Znakovito je u tom kontekstu njegovo odbijanje suvremene njema ke dramatike  on na primjer negativno kritizira Anzengruberove drame  uz obrazlo~enje kako su napisane u  germanskom duhu . Iz toga proizlazi da su u nacionalno-integrativnom programu liberalno-nacionalnog graanstva tog vremena knji~evne pojave shvaane kao medij za konstrukciju kulturnog identiteta jer su mogle aktivno sudjelovati u generiranju nacionalnog identiteta. Upotrebljavanje takvih imagotipskih struktura unutar knji~evnosti odigralo je zna ajnu ulogu pri konstituiranju hrvatske nacionalne svijesti jer je  moderna hrvatska nacija nastala voljom njezinih pjesnika i knji~evnika . Utoliko je kultura bila temelj stvaranja nacionalne dr~ave. `enoin stav prema njema koj knji~evnosti mo~e se promatrati kao tipi an primjer za opisivanju procesa integracije nacije. No s druge strane Be  sa svojom razvijenom kazalianom kulturom ostaje najzna ajniji izvor informacija te time takoer najva~niji posrednik novih tendencija u njema koj dramatici. Kulturno-povijesno i politi ki motivirano proturje je izmeu odbijanja uz istovremeno preuzimanje njema ke dramatike ato se reflektira u `enoinim tekstovima obilje~ava cijelo 19. stoljee i prote~e se takoer i na druge knji~evne rodove. III. Time se pribli~avamo podru ju knji~evno-tipoloakih analogija, a one su obilje~ene pripadnoau djela istim knji~evnim pravcima ili vrstama, a da se pri tome u pojedina nom slu aju ne mo~e ustanoviti izravni kontakt dvaju djela. Slijedei korak u potrazi za  tragovima njema ke knji~evnosti u `enoinom djelu kod `kreba je bio ustanoviti eventualnih dodirnih to aka u pogledu na pojedine knji~evne vrste. Kako bi precizno locirao potencijalne to ke dodira, `kreb u svojoj analizi prvo prou ava interne genetske kontakte s vodeim pitanje  ato je `enoa cijenio i itao od njema ke knji~evnosti, a mo~da i preporu io svojim itateljima? I tu se kao klju na pokazuje primarna socijalna funkcija knji~evnosti: konfrontiran s premoi njema kog jezika i popularne zabavne knji~evnosti na njema kom jeziku, `enoa je sebe i svoju itateljsku publiku pokuaavao u potpunosti ograditi od njema ke knji~evnosti. Upravo ta injenica objaanjava njegovo slabo poznavanje suvremene njema ke knji~evnosti, dakle knji~evnosti nastale nakon 1848. godine, no takoer i neke njegove krive procjene. Sam je `enoa predstavnik takvog  rascijepljenog graanstva: i on je odrastao na  Schilleru, Zschokkeu, Brgeru i Matthisonu , a dobro je poznavao poeziju iz epohe biedermeiera. Od njema kih je autora `enoa posebno cijenio Friedricha Schillera, dok je o J. W. Goetheu cijeli svoj ~ivot sudio s distancom. Od ostalih njema kih klasika `enoa se bavio Lessingovom dramatikom, no on mu je kao autor ostao stran. Schillerov stil i njegov temperament bili su mu daleko bli~i, a to `kreb potkrepljuje nabrajanjem citata i aluzija na Schillerova djela u `enoinim tekstovima. No ipak on tom  genijalnom predstavniku njema ke klasike  prije svega prebacuje pretjeranu retori nost i pateti nost. Upravo ti `enoini zaklju ci postat e topos hrvatske kazaliane kritike u recepciji Schillera. Nadalje `kreb usporeuje motive i metri ka obilje~ja drugih zna ajnih njema kih pjesnika s `enoinim stihovima. On prou ava paralele s J. W. Goetheom, Friedrichom von Matthissonom, Gottfriedom Augustom Brgerom, Nikolausom Lenauom, Heinrichom Heineom i Friedrichom Rckertom. U srediatu `krebovog zanimanja su prije svega motivska preklapanja, ali takoer i metri ke sli nosti koje upuuju na genetske utjecaje. Pri promatranju utjecaja Heinricha Heinea ponovo se pojavljuju politi ki-ideoloaki uvjetovani stavovi: njegova je popularnost mogla negativno utjecati na popularnosti slavenske, a onda i na razvoj hrvatske poezije. Djela i autori njema kog romantizma u `enoinom se djelu ne pojavljuju ak ni u obliku citata  to zanimljivo pitanje iz povijesti recepcije `kreb je ostavio otvorenim. Od njema kih dramati ara 19. stoljea `enoa poznaje prije svega dramati are kao ato su N. Lenau, F. Grillparzer, Gutzkow i H. Laube. Iz te liste proizlazi cezura nakon 1848. godine  od njema kih autora nakon te godine `enoa se pomnije bavio isklju ivo s dramati arima koje je upravo u Be u mogao dobro upoznati. Za stilski pokret realizma s njegovim kriti kim pogledom na graanski svijet `enoa nije imao razumijevanja. Razloge za to `kreb nalazi u njegovom idealisti kom shvaanju knji~evnosti ato bi trebala pripomoi pri izgradnji graanskog druatva, te se ono u Hrvatskoj tog doba nikako ne mo~e problematizirati. Taj `enoin stav otvorio je mogunost za njegovu nekriti ku recepciju trivijalne njema ke knji~evne produkcije nakon 1848. U slijedeem koraku `kreb pomou usporedbe knji~evnih oblika `enoinom djelu pokuaava izdvojiti eventualne paralele. Tako istra~uje za `enou tipi ne oblike soneta i balade s njihovim metri kim osobinama. U minucioznom filoloakom radu `kreb usporeuje strukturu `enoinih balada s Schillerovim uzorima. Iz te strukturalne usporedbe proizlazi injenica da je `enoa konzekventno izbjegavao svaki oblik direktnog utjecaja slijedei svoja ideoloaka uvjerenja, no ipak je prisutnost njema ke knji~evnosti bila suviae izra~ena da bi mogao uniatiti sve njezine tragove i zaustavio transfer tema, teorija i poetskih postupaka. `enoa je dobro poznavao razliku povijesne i 'iracionalne' balade koju je usustavio upravo Schiller, te ju je naglasio pomou izra~enih formalnih razli itosti. Iz toga proizlazi da je `enoina poezija na odreenim razinama, posebno iz aspekta vrste, ipak usporediva sa sli nim djelima njema ke knji~evnosti. Svoje uvjerenje o socijalnoj determiniranosti knji~evnosti `enoa je preneo i na te dvije vrste balade, te ih je obilje~io visokim statusom i specifi nim signalima. injenica je: iz njema ke knji~evnosti nije direktno preuzeo ni oblik soneta ni balade iako je upravo sonet bio oblik tipi an za njema ki biedermeier, a balada je obilje~ila Schillerov pjesni ki opus. Tako `kreb nakon nabrajanja konkretnih sli nosti u stihovima i metrici dolazi do zaklju ka kako se njema ka poezija tog vremena temeljito razlikuje od hrvatske  prije svega s obzirom na njihove ciljeve. Kod `enoe su u prvom planu prije svega nacionalni i kulturno-obrazovni ideali, a njih je `kreb nazvao primarnim socijalnim momentom, dok u njema koj poeziji klasna borba i ostvarenje politi kih ideala ve tvore glavne tematske razine. Slika `enoe kao pionira u borbenom savezu za etabliranje hrvatskog jezika i knji~evnosti obilje~ava i studiju iz 1970. godine koja se bavi openito `enoinim vremenom i njegovim odnosom prema njema koj knji~evnosti. Ovdje `kreb `enou promatra kao zastupnika hrvatskog liberalnog graanstva u paradoksalnom polo~aju prema njema koj kulturi. S jedne su strane nastavljali borbu iliraca za hrvatsku nacionalnu kulturu i jezik, no s druge je strane njema ki utjecaj tvorio neodvojivi dio njihovog obrazovanja. Uslijed takvog stanja ni utjecaj njema ke knji~evnosti nije konzekventno prou en u njegovom punom opsegu. Hrvatski teatrolog Boris Senker objaanjava programatsko ograivanje od stranog utjecaja kao  pokuaaj udaljavanja iz vlastitog socijalno-kulturnog okru~enja . Ta  neprirodna dominacija njema ke rije i  usporavala je nu~ni razvoj hrvatskog jezika te je stoga pretvorena u objekt mr~nje. Upravo se te strategije na temelju polemika `enoinih suvremenika i novinskih lanaka analiziraju u prva dva poglavlja o njema koj jeziku i njema kom duhu. Time `kreb postavlja temelje za istra~ivanje tog perioda u hrvatskoj povijesti knji~evnosti, te su zbog toga `krebove komparatisti ke studije pravi pionirski pokuaaj trijeznog i objektivnog promatranja posljedica germanizatorske politike i njoj suprotstavljenih neo-iliristi kih tendencija u hrvatskoj knji~evnosti 19. stoljea. Nakon razlaganja tih druatveno-tipoloakih analogija `krebov se interes fokusira na pojedina ne knji~evne vrste. Zapo evai s dramom on daje vjerodostojnu i detaljnu sliku tog vremena koje se mnogostruko reflektira u `enoinom knji~evnom stvaralaatvu. Utjecaj njema ke versifikacije dolazi do izra~aja posebice u metri kim problemima. Tako se `kreb ponajprije bavi s nastankom hrvatskog dramskog stiha, da bi se tada na podru ju poezije pozabavio probojem popularnih pjesnika poput Friedricha von Bodenstedta u hrvatsku knji~evnost. Njegova zbirka epigonalnih pjesama Liedern des Mirza-Schaffy (1851) brzo je prevedena i naiala je na velik odjek u hrvatskim knji~evnim krugovima. U uskoj vezi s time stoji i problem prijevoda s njema kog na hrvatski. `kreb upuuje na posebnosti tadaanje hrvatske prevoditeljske prakse  u knji~evnim se asopisima objavljuju popularni njema ki stihovi a imena autora se u veini slu ajeva ne navode, s ciljem da se na taj na in hrvatski jezik kao jezik poezije pribli~i itateljskoj publici. Uz velike klasike poput Schillera, Goethea ili Heinea daleko se eae prevode eklekti ni zastupnici pseudoklasike i pseudoromanizma kao ato su Anastasius Grn, Emanuel Geibel, Ida von Hahn-Hahn, Friedrich Rckert, zatim takoer Ludwig Uhland, August von Platen i Nikolaus Lenau. U hrvatskom prijevodu je poezija tih autora mogla utjecati na razvoj hrvatskog poetskog jezika, ali i dokazati airokim krugovima visoku izra~ajnu mogunost vlastitog jezika  iako je taj proces bio spor i mukotrpan. Kao primjer za to `kreb navodi zbirku pjesama Kriesnice Ivana Trnskog ato je usprkos nekih posudbi od tek otkrivenog Heinricha Heinea obilje~ena isklju ivo  trivijalnom lirskom patetikom . Kao daljnju posljedicu dugotrajne borbe za razvoj vlastitog poetskog jezika `kreb vidi injenicu ato se uglavnom prevode njema ki autori iz proalosti koji kao petrificirani klasi ni uzori iz nacionalnog glediata nisu problemati ni. `kreb takoer utvruje kako je upravo u `enoino doba balada kao tipi na njema ka lirska vrsta uala u hrvatsku knji~evnost  no slavenskim, odnosno poljskim posredniatvom. Tom je analizom tadaanjih okolnosti `kreb doaao do zna enja `enoine poezije, jer su se u njoj sjedinile tendencije tih pionirskih godina te je u njegovim stihovima po prvi put do izra~aja doala  retori ka, deklamatorna snaga naaeg jezika . Slijedei rod koji `kreb u toj studiji obrauje je hrvatska pripovjedna proza s te~iatem na njezinom odnosu prema njema koj knji~evnosti. Budui da se dominantna tematika hrvatske proze radikalno razlikuje od njema ke taj je odnos samo nazna en. Nacionalnu tematiku i didakti ko-pragmati ni diskurs `kreb vidi kao najva~nije zna ajke hrvatske prozne produkcije u `enoino doba. On na te karakteristike gleda kao na jedan od produkata instrumentalizacije knji~evnosti za nacionalno-integrativne ciljeve. Na temelju analize prevedenih njema kih djela u novinama  Vijenac `kreb dolazi do zaklju ka kako su  trivijalni njema ki ljubavni romani  u nasljedstvu popularne Marlitt imali jak utjecaj na razvoj hrvatske novele u 19. stoljeu. Ne smije uditi ato su hrvatski intelektualci naali uzor upravo u trivijalnoj knji~evnosti: odlu ujua je bila tematika borbe potla enih za glorificiranu slobodu, ali i pregledna radnja u te shematizirane vrste.  Od trivijalne romantike po etka hrvatske pripovijetke ona se razvila do sentimentalnoga trivijalnog graanskog realizma  koristei uzore iz mnogo i anonimno prevoenih priloga njema kom sentimentalnom asopisu  Gartenlaube . Utjecaj takve masovne produkcije `kreb nalazi i u `enoinim pripovjednim tekstovima. Iz `krebovih razmatranja vidljivi se dometi utjecaja  oni se nikako ne iscrpljuju u praenju ideoloaki u vraenih pozicija odbijanja ili uvjetnog prihvaanja, ve se prikazuju u njihovom mnogostranom ispreplitanju. Zasluga je Zdenka `kreba ato je ukazao na kompleksnost tih veza. IV. Sli nim induktivnim principom `kreb istra~uje dodirne to ke Tina Ujevia s njema kom knji~evnosti. Iako je Ujevi ponajprije imao ulogu  posrednika izmeu francuske i hrvatske knji~evnosti , `kreb ovdje Ujevia pokuaava prikazati poliperspektivisti ki kao pjesnika, prevoditelja i esejistu ukazujui pri tom na njegove kontakte s njema kom knji~evnosti. Uvjetovan dugotrajnim socijalno-povijesnim razvojem, Ujeviev je stav prema njema koj knji~evnosti krajnje ambivalentan. Mada se hrvatska knji~evnost u 20. stoljeu viae nije morala boriti protiv nametnute premoi stranog jezika jer je svoju poziciju osvojila u doba ilirizma, `kreb ipak u Ujevievim stajaliatima detektira vrsto ukorijenjenu suzdr~anost prema njema koj kulturi. Razloge za suzdr~anosti i odbijanje njema ke rije i `kreb pronalazi u posljedicama nekadaanje apsolutisti ke politike Habsburgovaca s njihovim asimilatorskim te~njama. Kulturno se sjeanje odr~ava upravo upornim obnavljanjem takvih procesa. Iz tog razloga je `kreb morao ponajprije razjasniti povijesni kontekst hrvatsko-njema kih odnosa; ili prema uriainu druatveno-tipoloake kontakte, te ponovo razmatra uzroke duboko ukorijenjenog openito negativnog stava prema njema koj knji~evnosti koji su se nastavili i nakon pada Habsburake Monarhije, jer  doju eraanji duamanin nije se mogao preko noi preobratiti u pobratima . No za razliku od `enoinog doba u to su vrijeme knji~evni, odnosno opi estetski kriteriji daleko viae naglaaeni. Na po etku moderne kulturno se odreenje odvaja od konstituiranja nacionalnog identiteta. Zbog toga `kreb odmah prelazi na istra~ivanje knji~evnih uzora i moguih kontakata. Prvo upuuje na Ujevievu pripadnost pjesni kom krugu oko Antuna Gustava Matoaa. Upravo je Matoa svoje knji~evne uzore naaao prije svega u francuskoj knji~evnosti a uz to je bio itekako svjestan premonog utjecaja njema ke zabavne knji~evnosti. Iz tih injenica proizlazi njegov distancirani stav prema njema koj kulturi, koji je obilje~io i njegov frankofilski krug sljedbenika. Uz to je Ujevi rodom iz Dalmacije, gdje prisutnost a time i utjecaj njema ke kulture nisu bili tako izra~eni kao u neko vrijeme ak germanofilnom centru Hrvatske  a to se prije svega odnosi na doba  krevinkelijada , oatro kritiziranih od `enoe. Kultura zemalja njema kog govornog podru ja bila je Ujeviu zapravo strana: o tomu svjedo i i injenica kako te zemlje nikada nije proputovao. Osim toga Ujevi je u svojoj ranoj fazi izmeu 1912. i 1916. bio lan radikalne projugoslavenske nacionalisti ke organizacije mladih UNO  Ujedinjene Nacionalne Omladine, te je njegova tadaanja kratkotrajna politi ka aktivnost iz ideoloakih razloga isklju ivala bavljenje njema kom knji~evnoau. Iz svih tih razloga kod Ujevia emocionalna odbojnost prema njema kom jeziku nije tako plakativno izra~ena kao ato je to bio slu aj u `enoino doba. U pismu Ivi Hergeaiu Ujevi isti e suvremene njema ke pjesnike poput Stefana Georgea, Huga von Hofmannstahla i Reinera Maria Rilkea pri emu tim autorima pridaje isti status kao francuskim  kod njega ideoloaki uvjetovano vrijednosno ocjenjivanje viae nije na snazi. Slijedei korak pri istra~ivanju interkulturnih kontakata bila je potraga za tragovima njema ke knji~evnosti u Ujevievim tekstovima, te se time `kreb daje na podru je genetskih dodira. Sli no kao `enoa i Ujevi je obi avao u svoje tekstove unositi brojne citate i aluzije iz svjetske knji~evnosti  no takve reminiscencije na njema ku kulturu krajnje su rijetke. Iz toga `kreb izvla i zaklju ak: njema ki jezik  u svojoj morfoloakoj strukturi, u svojem vokabularu i sintakti kim vezama za Ujevia nije imao poeti nosti . Tako Ujevi preuzima topos iz hrvatske povijesti knji~evnosti a da njegove negativne konotacije ipak ne prihvaa u potpunosti jer je ipak dobro poznavao njema ku knji~evnost te je iz nje razvio vlastiti kanon. U njemu su zastupljeni prije svega Heine, Nietzsche i Goethe  a upravo je te autore i prevodio. Taj kanon Ujevi dijeli s A. G. Matoaem  a to svjedo i o visokoj umjetni koj svijesti hrvatskih pjesnika o zna enju tih autora za razvoj knji~evne Moderne. Duhovno srodstvo Ujevi dijeli s boemskim pjesnikom Heinrichom Heineom, te se njegovo bavljenje njegovim djelima ne iscrpljuje samo u prijevodima poezije, ve je on u sve ano-majesteti nom tonu opjevao njegovo umjetni ko bivanje u svojim Improvizacijama u katakombi. Sli no empati no srodstvo `kreb je otkrio u Ujevievom bavljenju s Nietzscheom, jer je  svaki redak u kojem Ujevi govori o Nietzscheu ditiramb . To se poklapa sa Stamaevom tvrdnjom iz njegove monografije o Ujeviu gdje kao njegove duhovne uzore navodi  Emersona, Kierkegaarda, Nietzschea . Ujevievu recepciju njema ke knji~evnosti `kreb sistematski istra~uje po epohama i po najva~nijim autorima uzimajui u obzir sva polja njegovog djelovanja, te tako nabraja sve njegove dodirne to ke s kulturom njema kog govornog podru ja. `kreb analizira Ujevieve osvrte na pro itano u esejima, te aktivno sudjelovanje u instituciji knji~evnosti u obliku knji~evnih prijevoda. Ujevi je primjerice preveo jedno od najzna ajnijih djela njema kog romantizma, Schlegelovu Lucinde. `kreb takoer razjaanjava Ujeviev stav prema klasicima, prvenstveno prema Schilleru i Goetheu. Iz njegovih eseja proizlazi kako je cijenio oba autora, no oni nisu ostavili trajne tragove u njegovom pjesni kom djelu. Iz tog je razloga `kreb zaklju io kako je `enoi posebice Goetheov lik  dalek . Recepcija tih autora stoji u znaku distanciranog prou avanja Drugog. Ujevi esto i s oduaevljenjem u svojim esejima navodi druge njema ke klasike, poput Jeana Paula, kao i iznimne pojave u okviru njema ke knji~evnosti poput Friedricha Hlderlina i Heinricha von Kleista. To svjedo i o pjesnikovom dobrom i sigurnom knji~evnom ukusu koji se odrazio i na njegovo bavljenje suvremenom knji~evnoau. Iz 1930. godine potje u dva velika prikaza moderne njema ke knji~evnosti: Ujevieva studija o Thomasu Mannu i R. M. Rilkeu, te sinkroni pregled suvremene knji~evne produkcije na njema kom jeziku. Usprkos izri itoj fascinaciji Rilkeovim i Mannovim knji~evnim djelom, za njega ti autori ipak ostaju  das ganz Andere . Ti podaci o recepciji mogu se takoer promatrati iz imagoloakog glediata. Kulturna svijest je na dugotrajan proces politi kog ugnjetavanja reagirala s tvrdokornim projekcijama hetero- i autostereotipa, a oni su se pretvorili u okamenjene slike nacionalnog karaktera te su time ponovo utjecali na recepciju knji~evnosti jer takve imagotipske strukture posjeduju dugotrajnu sposobnost pre~ivljavanja. Pri promatranju recepcije njema ke knji~evnosti kod Ujevia `krebu je poalo za rukom induktivno izvesti njegove poetske smjernice, jer se iz Ujevievog odabira iz njema ke knji~evnosti mo~e ia itati njegova poetika. Takvim sustavnim razmatranjima `kreb je pokazao u kojem je trenutku kod Ujevia recepcija preala u produkciju te temeljitim prikupljanjem materijala stvara ishodiate nenapisane povijesti recepcije hrvatsko-njema kih knji~evnih odnosa. Tako u radovima posveenim recepciji knji~evnosti mogu nastati sinteze ato se~u iznad pojedina nih pitanja. V. Posljednji `krebov komparatisti ki rad radikalno se razlikuje od ve prikazanih radova. `kreb u njemu kao polaziate uzima njema ku knji~evnost i istra~uje konkretne slike Hrvata u njoj. Zato bira druga iji metodoloaki put: on u kronoloakom slijedu  sondira teren nabrajajui primjere iz njema ke povijesti knji~evnosti u kojima se navodi ime i lik Hrvata. `kreb je svjestan kako ta studija predstavlja prolegomenon toj temi te opisuje strogo ograni en period od Dridesetgodianjeg rata do kraja 18. stoljea. Tak nakon velikih ratnih djelovanja i sudjelovanja hrvatskih vojnika u Dridesetgodianjem ratu na njema kim podru jima ime Hrvata uvedeno je u njema ku knji~evnost. Tada nastale nacionalne slike Drugog imaju zna ajnu ulogu pri razumijevanju stranih kultura. Tako `kreb detaljno analizira frekvenciju i kvalitetu imenovanja hrvatskih plemena u popularnom romanu njema kog 17. stoljea Simplicissimus Teutsch& Hans Jakoba Christoffela von Grimmelshausena. `kreb je nabrojao sva mjesta u romanu gdje se spominju Hrvati, njihovi obi aji i gradovi, no nije iaao u analizu ustanovljenih podataka. Slike i djela iz tog romana govore za sebe  Hrvati su prikazani kao polubarbarski ratni ki narod. Ta se slika o Hrvatima u njema koj knji~evnosti zadr~ala sve do 19. stoljea. Kao primjere za to `kreb navodi pjesme Ewalda Christiana von Kleista i Johanna Wilhelma Ludwiga Gleima. Posebno su Gleimove pjesme Preuische Kriegslieder in den Feldzgen 1756 und 1757 von einem Grenadier nastale tijekom Sedmogodianjeg rata imale niz oponaaatelja. U toj se zbirci veli a Friedrich II. i pruska dr~ava, a zbirka je usprkos Lessingovim prigovorima prenaglaaenom patriotizmu do~ivjela veliki uspjeh. U njoj su Hrvati koji su se nalazili na neprijateljskoj strani opisani prvenstveno kao  panduri . S tim pojmom nije povezana samo predod~ba o agresivnom ratni kom narodu, ve i kompleks stereotipa o njihovoj nediscipliniranosti i neukrotivom duhu. Iste te stereotipe preuzima njema ki pjesnik balada Gottfried August Brger u svojim pjesmama stiliziranim u narodnom duhu. Navodei te primjere za tvorbu heterostereotipa `kreb pokazuje kako je instrumentalizacija knji~evnosti u nacionalne svrhe bila uobi ajen fenomen ato je obilje~io patriotsku poeziju 18. stoljea. `kreb se tu ne zaustavlja: njega zanima eho tih etni kih heterostereotipa u hrvatskoj knji~evnosti i uloga koju su imali za razvoj svijest nacije ato se tek konstruira, jer su upravo ti njema ki stereotipi o Hrvatima imali odjeka u hrvatskoj knji~evnosti 19. stoljea: August `enoa potpuno je promijenio njema ku sliku o ratni kim Hrvatima te ih je idealizirao u ponosne branitelje vlastite domovine. Iz takvih meuodnosa javlja se produktivni moment prou avanja Drugog: iskustvo Drugog mo~e se promatrati kao izvanredan heuristi ki instrument. Shvaanje  Drugog pojaanjava  Vlastito te na taj na in omoguava meusobno razumijevanje u vlastitoj specifi noj druatvenoj situaciji. Ta `krebova spoznaja joa jednom potvruje njegovo uvjerenje kako se istra~ivanje utjecaja ne treba zadr~ati na pukom registriranju pojava. Zato se `krebovi komparatisti ki radovi mogu promatrati kao svjedo anstvo kako se knji~evnost nalazi u neprekidnom dijalogu. U njegovim se analizama knji~evnost pojavljuje kao kulturni fenomen ato se ne mo~e povui na vlastiti ograeni teritorij, nego stoji u ~ivom kontaktu s ostalim pojavnim oblicima kulture. Zdenko `kreb je svojim komparatisti kim studijama ukazao upravo na povezanost knji~evnosti s drugim socijalnim fenomenima. Kronoloakim redom: Tragovi njema ke poezije u `enoinim stihovima.  Rad JAZU , 1952, knj. 290, str. 129-196.; `enoa i njegovo doba prema njema koj knji~evnosti. U: Hrvatska knji~evnost prema evropskim knji~evnostima, Zagreb, 1970, str. 151-174.; Lik i ime Hrvata u njema koj knji~evnosti.  Croatica , 1977, sv. 9-10, str. 209-215, Tin Ujevi. Dodiri s njema kom knji~evnoau.  Croatica , 1980/1981, sv. 15-16, str. 279-291.  `kreb 1952, str. 129.  Isto.  Dionz uriain: Die wichtigsten Typen literarischen Beziehungen und Zusammenhnge. U: Ziegengeist, Gerhard (Izd.): Aktuelle Probleme der vergleichenden Wissenschaft, Berlin 1968, S. 47-58.  Antun Barac: Hrvatska knji~evnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, Zagreb 1964, str. 73.  Usp. o tome: Zernack, Klaus: Zum Problem der nationalen Identitt in Ostmitteleuropa. U: Berding, Helmut (Izd.): Nationales Bewutsein und kollektive Identitt, Hamburg 1996, S. 327.  Darko Suvin: Sredianja tradicija hrvatske i evropske dramatike do Vojnovia. U:  Croatica 5/1973, S. 10.  Drago Rubin: Borba za hrvatsku rije . U:  Hrvatski dnevnik , 19.11.1939.  Drago Rubin: Borba za hrvatsku rije . U:  Hrvatski dnevnik, 19.11.1939.  Barac 1964, str. 23.  kreb 1952, str. 159.  kreb 1952, str. 146.  kreb 1952, str. 160.  kreb 1952, str. 159.  kreb 1952, str. 151.  ber die Begrndung eines National-Theaters, Agramer Zeitung, 4. 11. 1939.  kreb 1952, str. 158.  Aleksandar Flaker: Hrvatska knji~evnost unutar europske knji~evnosti u 19. i 20. stoljeu. U: Hrvatska knji~evnost prema evropskim knji~evnostima, Zagreb 1970, S. 7.  `kreb 1952, str. 163.  `kreb 1952, str. 165.  `kreb 1952, str. 196.  `kreb 1952, str. 183.  Boris Senker: Hrestomatija novije hrvatske drame, 1. dio 1895-1940, Zagreb 2000, S. 11.  `kreb 1970, str. 153.  `kreb 1970, str. 169.  `kreb 1970, str. 170.  `kreb 1970, str. 171.  Ante Stama: Ujevi, Zagreb 1971, str. 7.  `kreb 1980/81, str. 284.  Usp.: Viktor }mega : Matoa i njema ka knji~evnost. U: Hrvatska knji~evnost prema evropskim knji~evnostima, Zagreb 1970, S. 381-391.  `kreb 1980/81, str. 281.  `kreb 1980/81, str. 283.  `kreb 1980/81, str. 287.  Stama 1971, str. 56.  `kreb 1980/81, str. 290. PAGE  PAGE 17 *,X @~&'''&*(*;;LTNTYY([*[\]^]aaDcFcooVvXvww>~@~XZ`bԲRTZltv|~68:<  "$ 6mHsHj0JUmHsHmHsH6CJmHsHj0JCJUmHsH CJmHsHQ(*tv|&~&''-b:tFxFzFFFF`NYZg $dh^a$ $dh`a$$dha$HY ZZg&qxF~L468BDFrԲ ԾT"l $dh`a$ $dh`a$. (N-P-R-X-Z-\-6HH(LXLhLMNPPQR&R>RVR $dh`a$&(%%T44\88HHHIZIIJ JJJKKnKK(L*LXLZLhLjLLMRMMMMNxNNNNTOOOPP8PPPPQ>QQQQQRR&R'R>R?RVRWRnRoRRRRRRRRRSSST6 6mHsHmHsH j0JUmHsH6CJmHsH CJmHsHj0JCJUmHsHOVRnRRRRS UUlUnUUUUUUUTVVVVVVVWW@WBW^WjWWWWWWW4X>XNXPXXXZXfXhXrXtXXXXXXXXXXYYFYHY|Y~YYYYYYYYYYZZ0J j0JU j0JUmHsH 6mHsHmHsH 6mHsHTZZZ Z Z ZmHsH0J j0JU0JmHnHuY Z Z Z Z Zh]h&`#$/ =!"#$% i0@0 Normal_HmH sH tH6A@6 Zadani font odlomka.@. Tekst fusnote6&@6 Referenca fusnoteH*bC@b Uvu eno tijelo teksta$dh`a$CJmHsHu0 @"0 Podno~je  !*)@1* Broj stranice&(*+,./5+99=BCJM0VVbc)gVg:prAuy~4  !"# X2AYq+C[(C^y4p:; >?1:!VnŨݨ g$0150000000000000000000000000000000 @@0@0@0 @@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 @@0 @@0@0 TZ ZZgVRY Z Z !!sy )-.5IR$ ) ' - | ).?I27focn;@zV\^h7D0 9 F!O!N"V"F(K())G+W+n+s+t+z+o.}...$/)/224455556666H7M777y8~899r:w:;;0<D<<<X>]>>>A?N???|AADD/D8DDDRE]EFFFF,H8H=HHHHHHHHHII+J0JJJKKLM[QaQQQ[SfSTTTTTTTTU U;UEUFUOUUUUU8V=VkVvVVV1W6W^WgWrWwWX X XXXXX)X3X;X=XGXHXOXQX[X\XcXfXqXrX{XXXY(Y)Y/YiZnZZZZZZZ[[8\=\~]]S^X^^^,`4`HaNa2b=bVb`bvb{bcce effffLhQhhhMiPiQi]iiijjpkzk{k~kkkkkkkkkkkkk}llzmmmmmmmnnnn)n*n.n8n>n@nCnDnGnHnLnMnQnSn\n]ndntnzn{nnnnnnnnnnoooooooooppp%q*qqqrrrrssrtttt[ubuIwTwxw}wwwtxxxxxx y yyy8y>yyyyyyyezmzE{J{R{\{{{#|0|<|J||| }}~~MVÀɀ?LJPɃBIJQX[\ilsxօ܅}). QW#$+ &3>\blvȊ AF @IciÎ  !$%, Րِؐݐސ'2=ot AM}*89@BFNZ[^_npu>KÙҙؙٙ &.89EFHILMV\_ehinox̚՚ vݜ˝/7Ǡlm 45CE*.26ڤܤ<>TV Z\y{ĦƦ&(>@VXnp˧Χ'.emnrsyzŨǨݨߨ iǩɩܩީ#FNOSTZ[`ajkopy{ʪ̪259;  =?029!=!@!D!/%0%**1166D:E:"=#=%D&DPP P$PQQ[T\TiWjWYYi]j]pbqb)d*dii5l6lrrxxxx~~ bcwx\]jlm+.36SV x{æƦ%(=@UXmpĨǨܨߨ fi~Ʃɩ ɪ̪25* NZ2^1267;<>5@@AC&D$FFuII.KKLMQQYY_q`aaf,gij0y0z|~ uxkl,425milka.4C:\WINDOWS\Desktop\BACKUP\moji radovi\MILKAskreb.docmilka.4C:\WINDOWS\Desktop\BACKUP\moji radovi\MILKAskreb.docmilka.4C:\WINDOWS\Desktop\BACKUP\moji radovi\MILKAskreb.docmilka.4C:\WINDOWS\Desktop\BACKUP\moji radovi\MILKAskreb.docmilka.3C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MILKAskreb.asdmilka.3C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MILKAskreb.asdmilka.3C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MILKAskreb.asdmilka.3C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MILKAskreb.asdmilka.3C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of MILKAskreb.asdmilkaJC:\Documents and Settings\Administrator\My Documents\skreb\MILKAskrebz.dockl25@y9=AYlp'''4``*`:`v`~```````&`L`N`P`@`T`V`@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qhcf kd8~D$r0dx2MILKA CAR (ZAGREB):milka.milkaOh+'0t  $ 0 < HT\dlMILKA CAR (ZAGREB):ILKmilka.AilkNormalAmilkaA8lkMicrosoft Word 9.0@P@~v@ .@r`~՜.+,0 hp  .mojaADx MILKA CAR (ZAGREB): Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F `1Table-WordDocumentpSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool ` `  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q